Tradicionalna kineska medicina (TKM) je pojam koji označava skup svih aspekata u dijagnosticiranju, liječenju i prevenciji bolesti i bolesnih stanja.
Piše: Prim. dr. Meliha Branković, spec. anesteziolog i reanimatolog, akupunkturolog
Pismeni podaci o, kao i specifična oprema TKM-a datiraju od prije više od 5.000 godina, a danas se tim metodama tretiraju pacijenti u cijelom svijetu. U Kini se mogu vidjeti jedna do druge smještene bolnice u kojima se u jednoj pacijenti tretiraju po TKM-u, a u drugoj po principima tzv. ‘zapadne’ medicine.
Istovremeno, principi TKM-a primjenjuju se širom svijeta u bolnicama ‘zapadne’ medicine u njihovom izvornom obliku ili pak modificirani primjenom savremene dijagnostike i naučnih saznanja.
Kako je TKM vremenom postajala sve popularnija dolaskom kineskih ljekara TKM-a na Zapad, uvidjele su se mnoge prednosti u pristupu, jednostavnosti u opremi te učinkovitosti TKM. To je rezultiralo sve većim interesom ‘zapadnih’ ljekara da izučavaju i primjenjuju te metode, često kombinirane sa prednostima zapadne medicine kao i savremenim dijagnostičkim metodama.
Tako je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) 1978. godine priznala TKM i njene metode, posebno akupunkturu, kao alternativnu medicinu i zvanično proglasila priznatim vještine za liječenje i prevenciju stanja i bolesti, pobrojanih u zvaničnom dokumentu ove organizacije.
3 stuba tradicionalne kineske medicine
Yin i Yang Ova teorija predstavlja dvije faze cikličnog kretanja kao što je smjena dana i noći, sunčana i zasjenjena strana brda, voda i para, lijeva i desna strana, sjever i jug… dakle, stanja koja su u stalnoj korelaciji, mijenjaju se i utiču jedno na drugo. Moraju biti u balansu, pa deficit jednoga dovodi do viška drugoga i obrnuto. Ništa u prirodi kao i u ljudskom organizmu ne može izbjeći ovu različitost u stalnoj korelaciji i povezanosti, te ovisnost jednog od drugog. Čak i unutrašnji organi imaju karakteristike Yina i Yanga, npr. jetra je yin organ dok je žučna kesa yang.
5 elemenata Nastala u isto vrijeme kad i teorija o Yinu i Yangu, teorija o 5 elemenata je zapravo teorija o 5 mogućnosti koje je nebo poslalo ljudima da ih iskoriste: Voda i Vatra obezbjeđuju hranu, Metal i Drvo obezbjeđuju prosperitet, a Zemlja omogućuje sijanje i ubiranje plodova, kao i zakonske odredbe. Pet elemenata simboliziraju prirodne kvalitete i stanja prirodnih fenomena koji se odnose i na ljude i korelacije izmedju prirode i ljudskih osobina, zdravlja i bolesnih stanja.
Qi Qi je fundametalna ideja TKM. Za zapadnu medicinu to je vitalna energija, energija našeg bazalnog metabolizma, za čije se održavanje pouzdano zna da se stalno obnavlja i transformira. Qi može biti zamišljen kao tanka granica izmedju materije i energije, stalno se kreće i mijenja i zapravo je to uvjet za održavanje života živih bića.
Qi održava sve vrste kretanja i promjena, štiti od štetnih uticaja, preuzima i transportira kisik, formira hranu u druge supstance, uključujući i potrebe sopstvenog mehanizma koji obezbjeđuje kretanje krvi, upotrebu kisika i stvaranje energije (Krebsov ciklus). Smatra se da u trenutku začeća očev i majčin Qi formiraju esencijalni Qi djeteta koji traje i troši se dok duša ne napusti ljudsko tijelo.
Qi kruži u organizmu po putanjama koje su poznate kao meridijani, i tako održava stalnu cirkulaciju krvi, limfe, hranljivih materija kao i faktora imuniteta.
Na meridijanima se nalaze tačke koje su najbliže koži pa su pogodne za primjenu akupunkture, glavne metode u liječenju bolesti i bolnih stanja u TKM.
Akupunktura (od lat. acus – igla, pungere – ubadati) je način liječenja boli i raznih drugih poremećaja u ljudskom organizmu, kojim se ubadanjem vrlo tankih sterilnih iglica u za to strogo određene tačke na tijelu postiže prestanak bolova i izlječenje određenih bolesnih stanja.
Riječ je o jednoj od glavnih medicinskih metoda tradicionalne kineske medicine, te tibetanske i indijske ajurvede.
TKM vs. konvencionalna ‘zapadna’ medicina
Osnova dijagnosticiranja i nastanka bolesti po TKM je identifikacija patterna (syndroma, skupa udruženih znakova i simptoma karakterističnih za određeno stanje ili bolest) bazične disharmonije koja leži u osnovi svih kliničkih manifestacija. Za razliku od zapadne medicine, u kojoj se analiziraju simptomi i znaci jedan po jedan, tražeći njihov uzrok, TKM formira jednu opću sliku na osnovu svih simptoma i znakova, a pomoću te opće slike se otkriva vrsta disharmonije koja je u temelju nastanka bolesti.
Drugim riječima, kad kažemo, na primjer, da neki pacijent pokazuje pattern deficita Yina bubrega, to znači da taj deficit nije uzrok bolesti (koji mora biti tražen u pacijentovom načinu života), nego uzrok bolesti leži u disharmoniji koja dovodi do bolesti.
Također je i pojam ‘bolest’ različito tumačen u TKM i zapadnoj medicini, pa je za TKM pojam bolest ono što predstavlja simptom u zapadnoj medicini. Na primjer, ‘bolna menstruacija’ je bolest za TKM, dok je to simptom za zapadnu medicinu, za koji ona traži uzrok u, primjerice, endometriozi kao dijagnozi. Drugim riječima, zapadna medicina teži da uspostavi dijagnozu bolesti koja uzrokuje simptome.
Međutim, ne postoji razlog zbog kojeg ne bi bilo moguće primijeniti metodu određivanja patterna (sindroma) po TKM na bolesti i njihovo liječenje u zapadnoj medicini.
Temeljni princip TKM je da se jedna ista bolest može manifestirati sa različitim sindromima i isto tako da jedan sindrom može biti uzrok različitih bolesti. Ovaj važan princip TKM-a osigurava da se svaki pacijent tretira individualno tako da ne postoje standardni principi u liječenju svih bolesti.
Ekspresija disharmonije
TKM uzima u obzir mnoge kliničke manifestacije počev od znakova i promjena na licu i tijelu, te psiholoških i emocionalnih osobina koje nisu simptomi ili znaci nego ekspresija određene disharmonije. Mnogi od ovih znakova se uopće ne uzimaju u razmatranje kod postavljanja dijagnoze u zapadnoj medicini.
Znakovi poput odsustva žeđi, nemogućnosti donošenja odluka, tupog izgleda očiju, potrebe da se uzimaju mali gutljaji tečnosti, male uši i sl. uvijek su značajni za TKM, a nisu predmet razmatranja u traženju uzroka bolesti u zapadnoj medicini.
Pristup pacijentu je holistički, u obzir se uzimaju pacijentovi uvjeti života, prehrambene navike, posao i uvjeti pod kojim se posao obavlja, emocionalni život kao i konstitucija pacijenta.
Posebno je naglašen utjecaj emocija kao što su bijes, ljutnja, radost, žalost, nemogućnost iskazivanja nezadovoljstva ili frustracija na poremećaj regularnog kretanja Qi-a po tijelu i onemogućavanje njegovih funkcija u organizmu. Taj poremećaj se manifestira nadutošću stomaka, bolovima u leđima, mišićima i zglobovima, te nesanicom.
Uloga emocija u nastanku bolesti
Postoji razlika u tumačenju uloge emocija između TKM i zapadne medicine. Iako zapadna medicina prepoznaje interakciju izmedju tijela i emocija, to je potpuno drugačije u TKM.
U zapadnoj medicini mozak je na vrhu tijela (piramide). Emocije utiču na limbički sistem u mozgu, nervni impulsi putuju dole preko hypotalamusa, preko simpatičkih i parasimpatičkih nervnih centara i tako dospiju do unutarnjih organa. Tako je nervni impuls proizveden emocionalnom uzbuđenošću prenesen na relevantni organ.
Potpuno suprotno, TKM gleda emocije kao uzrok bolesti, kao mentalne stimulacije koje uznemiruju našu svijest i dušu i tako mijenjaju balans izmedju unutrašnjih organa i pravilnog kruženja Qi-a, a samim tim i krvi kroz krvne žile. Iz tih razloga se smatra da emocionalni stres direktno povređuje unutrašnje organe i dovodi do bolesti sa različitim manifestacijama.
Ljutnja predstavlja široku paletu stanja koja karakteriziramo kao iritabilnost, bijes, mržnja, indignacija, animozitet, gorčina. Ako traje dovoljno dugo, bilo koje od ovih stanja izaziva oštećenje jetre (u narodu poznat pojam ‘ide mi na jetra’, ‘jede mi džigericu’) u smislu stagnacije kretanja jetrenog Qi-a, a time i krvi, povećavajući jetreni Yang što sve skupa dovodi do povećanja gore navedenih emocionalnih problema.
Najčešći simptomi:
u glavi i vratu poput glavobolje, naročito migrenoznog tipa, vrtoglavice, šuma u ušima, ukočenost vrata, crveni pečati na prednjoj strani vrata, crvenilo lica.
na srcu koje je vrlo sklono reagirati na bijes, posebno kod ljudi koji prakticiraju sport, vježbanje, trčanje. Javljaju se palpitacije (osjećaj ubrzanog srčanog rada), povišen krvni pritisak, nemir, uzbuđenost, nesanica, iznenadna navala smijeha.
gastrointestinalni trakt: nadutost stomaka, dijareja, vjetrovi, bolovi u stomaku, napetost i bijes nakon jela.
Radost koja izaziva prekomjerno uzbuđenje i žudnju može naškoditi posebno srčanoj funkciji te izazvati palpitacije, pretjeranu uzbuđenost, umor, nesanicu, sklonost ka pretjeranom pričanju, povišen krvni pritisak. Posebno je opasan atak iznenadne radosti nakon primitka dobre vijesti, što je praćeno usporenjem srčane aktivnosti, iznenadni smijeh koji može dovesti do srčanog udara.
Tuga i žalost izravno utiču na srčanu i plućnu funkciju umanjujući funkciju qi-a i izazivajući simptome poput nedostatka zraka, umora, osjećaja nelagode u grudima, depresije i potrebe za plačem.
Brige su jedan od najčešćih uzroka poremećaja zdravlja u savremenom svijetu. TKM smatra da brige vežu Qi u čvor, uzrokujući njegovu stagnaciju i zastoj. To izaziva sljedeće simptome: osjećaj težine u grudima, nedostatak zraka, napetost u ramenima, suhi kašalj, slabašan glas, uzdisanje, bljedoću lica, slab apetit, uznemirenost u stomaku želucu, napetost trbuha, umor.
Slične simptome izazivaju i razmišljanja i opsjednutost određenim problemima, opsesivne misli, razmišljanje umjesto življenja života. Pored gornjih, mogu se pojaviti srčani problemi u vidu palpitacija, stezanje u grudima, nesanica.
Strah podrazumijeva i hronično stanje straha i tjeskobe, kao i iznenadni strah koji iscrpljuju Qi i dovode do slabosti njegove funkcije. To se manifestira kao noćno mokrenje kod djece i inkontinencija urina kod odraslih, prolivi, palpitacije, nesanica, noćno znojenje, suha usta, crvene pjege na licu i vratu.
U nastavku serijala o Tradicionalnoj kineskoj medicini govorićemo o akupunkturi kao glavnoj metodi liječenja.
‘Vruća čokolada’ kako obično nazivamo topli napitak gdje je kakao samo jedan od sastojaka, obično podsjeća na hladne zimske dane, pa se gotovo i ne priprema tokom ljetnih mjeseci. Istovremeno, tokom ljeta ne pomišljamo da prekinemo ispijanje najpoznatijeg toplog napitka – kafe, uglavnom zbog navike na kofein, svakodnevnog rituala koji nam uljepšava dan, kao i njegove socijalne dimenzije.
Utoliko nema razloga da i tokom toplijih ljetnih dana ne priredite sebi ugodu zvanu vrući kakao, naročito nakon što saznate koje sve blagodeti sadrži ovaj čudesni prah.
Sirovi kakao se smatra jednom od najhranjivijih namirnica na svijetu. Pomaže u borbi protiv mnogih oboljenja današnjice uključujući kardiovaskularna oboljenja i neke vrste karcinoma. Za kakao je utvrđeno da, pored ostalog, povoljno utiče na povišen krvni pritisak, snižava razinu holesterola i šećera u krvi, podiže razinu željeza i poboljšava pamćenje i koncentraciju. Povoljno utiče i na raspoloženje što je razlog više za redovniju konzumaciju.
Postoji nekoliko jednostavnih načina da uvrstite kakao u vašu dnevnu ishranu:
Jedite tamnu čokoladu: provjerite je li dobre kvalitete i sadrži najmanje 70% kakaa.
Vrući/hladni kakao: Pomiješajte kakao sa mlijekom ili biljnim mlijekom poput bademovog, sojinog, zobenog i sl., i dobićete izvrstan milkshake koji možete konzumirati topao ili hladan.
Puding, smoothie, sutlija, griz: Kakao može biti dodati vašem omiljenom dezertu ili doručku radi bogatijeg, čokoladnog ukusa.
Veganski čokoladni mousse: U mikser ubacite avokado, kakao, bademovo mlijeko i prirodni zaslađivač poput hurmi za ukusan kremasti veganski mousse od čokolade.
Granola bar: Obogatite ukusne i zdrave domaće granola štapiće kakao prahom.
Recept za veganski topli kakao
Sastojci
1 čaša bademovog mlijeka
1 čajna kašičica kakao praha
1 kockica tamne čokolade (ili kašičica čokolade u prahu)
prstohvat cimeta (po želji)
med (po želji)
Postupak
Zagrijte bademovo mlijeko, dodajte kakao i čokoladu i lagano zagrijavajte dok se ne otope. Ako volite vrući kakao, držite malo duže na vatri. Skinite s vatre, zasladite medom, i ako volite okus cimeta, dodajte malo ovom ukusnom napitku.
Šolja ovog napitka sadrži značajnu količinu antioksidanata i flavonoida neophodnih za dobro zdravlje.
U stambenoj zgradi obloženoj opekom u argentinskom gradu Rosariu, ne možete naći dva identična stana.
Zgrada Suipacha koju je izgradila arhitektonska firma BBOA, zauzima ugao u Barrio Pichincha, naselju smještenom nadomak centra Rosaria. Nekad poprilično tiha četvrt kojom su dominirali brojni domovi srednje klase, ovo područje je tokom prošlog desetljeća postalo življe i sada naprosto vrvi od različitosti.
Zgrada od 550 kvadratnih metara nalazi se na površini od 110 kvadratnih metara, na kojoj se ranije nalazila samo jedna porodična kuća. Nova petospratnica visoka je 13,6 metara.
‘Maksimalno su iskorišteni tlo i dozvoljena visina, a opet u skladu sa urbanističkim planom i propisima o graditeljstvu’, tvrde predstavnici lokalne arhitektonske firme Balparda Brunel Oficina de Arquitectura (BBOA).
U prizemlju se nalaze dvije garaže i maloprodajni prostor, dok gornji spratovi sadrže ukupno šest stanova.
Svaki stan ima drugačiji tlocrt što očituje pristup koji optimizira prednosti svake jedinice i odražava raznolikost naselja, objašnjavaju iz arhitektonskog tima.
U zgradi nije predviđen klasični hodnik. Umjesto toga, apartmani se nalaze naspram zajedničkog stubišta i lifta.
Manji apartmani površine 32 m2 do 35 m2 nalaze se na 1. i 4. spratu.
Dvosobni apartmani su dvoetažni; jedan se prostire na 72 m2, dok drugi iznosi 95 m2.
U dvoetažnim jedinicama zajednički prostor je na gornjoj razini, a spavaće sobe ispod – još jedan netipičan pristup strukturi i rasporedu.
Vanjski zidovi su izrađeni od lokalno proizvedene opeke sivo-smeđeg pigmenta. Od opeke su izrađene i vanjske rešetke koje pružaju zaštitu a istovremeno omogućuju prodor svjetlosti u stanove.
Nasumično postavljeni prozori različitih veličina još su jedna karakteristika nesvakidašnjeg dizajna ove zgrade.
‘Varijacije odražavaju jedinstvenost ove zgrade’, objašnjava tim.
Ostali projekti BBOA-e uključuju projekat urbanog razvoja Rosaria – dizajn i izgradnja bijelih zgrade kosih krovova, kao i stambeno naselje u Granadero Baigorriji, koje se sastoji od zgrada neujednačenih veličina i oblika obloženih ružičastom ciglom.
Studija objavljena u naučnom žurnalu Cities potvrdila je da ljudi koji se bave vrtlarenjem imaju veće šanse da izbjegnu negativne posljedice stresa, te da uživaju i u drugim blagodetima povećane tjelesne aktivnosti na zraku.
Ovo istraživanje sprovedeno u Velikoj Britaniji gdje je vrtlarstvo tradicija i omiljeni hobi nacije, pokazalo je da je blagostanje osoba koje se bave vrtlarenjem iz hobija za 6,6% više, dok je njihov nivo stresa za 4,2% niži u usporedbi sa osobama koje uopće ne vrtlare. Istraživači su najviše mentalne i fizičke koristi vidjeli kod ljudi koji su uređivali vrt najmanje dva do tri puta sedmično. Istraživanja su pokazala da baštovani amateri imaju znatno niži indeks tjelesne mase i nižu vjerovatnoću prekomjerne tjelesne težine ili gojaznosti od onih koji se uopće ne bave tom aktivnošću.
‘Dokazano je da što se češće bavite vašim vrtom, veće su zdravstvene prednosti’, tvrdi glavni autor studije dr. Lauriane Chalmin-Pui, profesorica Univerziteta u Sheffieldu i saradnica Kraljevskog hortikulturnog društva.
Čini se da vrtlarenje služi kao štit od mnogih stresora u životu, što dr. Chalman-Pui objašnjava kao prirodu koja ‘preusmjerava naš fokus dalje od nas samih’, što može pomoći da se umanje ili otklone neprijatne emocije.
Ona tvrdi da je baštovanstvo dobro i za fizičko zdravlje. ‘Svakodnevni rad u vrtu ima veću korist od redovnog, energičnog vježbanja poput vožnje bicikla ili trčanja’, tvrdi Chalmin-Pui koja je doktorirala na uticaju vrtlarenja na zdravlje. Ona to objašnjava činjenicom da vrtlarenje nije naporno kao odlazak u teretanu, što ga automatski čini privlačnijim.
Istovremeno, lifestyle portal MindBodyGreen prije par godina je objavio članak u kome navodi rezultat studije Univerziteta u Arcansasu koja je pokazala da dodirivanje zemlje dok plijevite vaš vrt može pomoći da se poveća gustina kostiju.
Čini se da je vrtlarenje savršena tjelovježba za um i tijelo, pored toga što ćete na stolu imati svježe povrće i lijep cvjetni vrt u kojem ćete uživati.
Nemojte se libiti da krenete od nule. Internet je prava riznica uputa za početnike u toj plemenitoj oblasti, a kad mogu drugi, zašto ne biste mogli i vi? Ne morate čak posjedovati ni komad zemlje – dovoljno je nabaviti nekoliko saksija u kojima će, zahvaljujući vama, neka lijepa biljka započeti svoj život i razvoj. Nakon što vidite prve plodove svoga rada, garantujemo vam da nećete moći stati.
Ako pak raspolažete sa malim komadom zemlje koji bi željeli pretvoriti u lijep i funkcionalan vrt, evo nekoliko savjeta koji vas možda potaknu da napravite presudni prvi korak:
Raspitajte se o klimi, vegetaciji i tlu u sredini u kojoj živite.
Za početak je dobro zatražiti savjet od lokalnog vrtnog centra ili rasadnika jer se neplanska kupovina biljaka može pokazati skupom avanturom.
2. Odlučite šta želite uzgajati.
Šta želite od svog vrta? Da li želite proizvoditi povrće za vašu kuhinju ili samo estetsku funkciju (cvijeće)? Da li želite provoditi vrijeme u vrtu, i ako da, kojim aktivnostima biste se bavili? Planirajte više područja u vašem vrtu – prostor za sjedenje, dječiju igru, cvijeće itd. Ako ste početnik, ograničite svoje ambicije i razvijajte vrt u fazama sa krajnjim ciljem na umu.
3. Odaberite pravu lokaciju. Uzmite u obzir sljedeće faktore: osunčanost, vlaga, cirkulacija zraka, mraz,
4. Uložite u osnovne vrtne alate (lopata, grablje, kosilica, vrtne makaze, crijevo za zalijevanje i raspršivači), ali birajte kvalitetne kako bi vam duže trajali. Mašine poput kosilice možete dijeliti sa susjedima.
5. Testirajte tlo. O ovome ćemo više u nastavku serijala o vrtovima. Besplatan test možete dobiti od lokalnog vrtnog centra ili zadruge.
6. Pripremite zemlju.
7. Izaberite kvalitetno sjeme ili presadnice.
U nastavku serijala govorićemo o odabiru povrća koje možete uzgojiti i ako ste apsolutni početnik… pa da počnemo zajedno!
Iako je iza sebe ostavio besmrtna djela kao pečat svog neizmjernog talenta, detalji života holandskog baroknog slikara Johannesa Vermeera ostaju prekriveni velom tajne.
Ono što je poznato je da je autor Djevojke sa srebrnom naušnicom rođen 1632. godine u Delftu. Nakon očeve smrti 1652. godine preuzima njegovu trgovinu umjetninama, a godinu kasnije prelazi na katoličanstvo kako bi se oženio Catherinom Bolnes. Sa suprugom se nešto kasnije useljava u kuću njene majke koja je bila znatno imućnija od tada mladog i još uvijek neostvarenog slikara. U istoj kući će ostati do kraja života i tamo naslikati većinu svojih djela. Otprilike u isto vrijeme se pridružuje slikarskom cehu svetog Luke.
U periodu od 1655. do 1657. nastaju njegova poznata djela Krist u kući Marte i Marije, te Dijana i njene pratilje. Svodnica, koja se smatra i autoportretom umjetnika, jedno je od prvih Vermeerovih potpisanih djela. Usnulu sluškinju naslikao je 1657. godine kada mu bogati građanin Delfta Pieter van Ruijven postaje mecena.
Svodnica (1656.) – mnogi drže da je ovo djelo i autoportret umjetnika i da se sam Vermeer nalazi na slici (krajnje lijevo)
Par godina kasnije naslikao je jedini pejzaž u svom opusu, Pogled na Delft.
Pogled na Delft (1660.) Delft je bio Vermeerov čitav svijet i u njemu je proveo cijeli život. Delft je u to vrijeme bio stjecište poznatih slikara i umjetnika, a bio je poznat i po plavo-bijeloj glaziranoj keramici.
Radio je relativno sporo, u prosjeku tri slike godišnje, po narudžbi.
‘Proslavljeni slikar’ kako ga je u svom dnevniku nazvao jedan njegov suvremenik, Vermeer je uglavnom slikao detaljne prizore svakodnevnice iz domaćinstava srednje klase.
Stvarao je u vrijeme velike popularnosti glazirane plavo-bijele keramike (vidi se u donjem desnom uglu njegove slike Mljekarica) poznate kao delftska keramika koja je tada bila tako skupa da su je mogli priuštiti samo bogataši. Delftski keramičari su oponašali porcelan kako bi smanjili uvoz kineskog porcelana koji im je predstavljao konkurenciju. Izrađivani su svakodnevni predmeti za kućanstvo, kao i luksuzni predmeti za domove bogatih građana. Također su izrađivane pločice koje su se postavljale na zid da bi spriječile vlagu. Delftska keramika je i danas popularna među turistima koji posjećuju ovaj holandski grad.
Delftska keramika je poznata i danas, i predstavlja jedan od razloga brojnih turističkih posjeta ovom gradu
Vermeer je bio u stanju običnim trenucima iz kućne svakodnevnice dati dramatičnu snagu, ponajviše zahvaljujući detaljima, vještom tretmanu svjetla i sjene, i često namjernom nepoklapanju perspektiva. Služio se bočnim osvjetljenjem kako bi lakše oblikovao svjetlost i sjenu na licu ili figuri, i time naglasio određene detalje.
Žena u plavom čita pismo (1662.)
Fotorealizam njegovih slika, naročito detalja, već dugo je predmet naučnih i stručnih debata. Neki stručnjaci tu preciznost u pozicioniranju kompozicija pripisuju upotrebi optičkih instrumenata kao što su camera obscura i zakrivljeno ogledalo, odnosno njihovoj istovremenoj primjeni. Ovu teoriju je podržao i profesor Philip Steadman 2001. godine u knjizi Vermeerova kamera: Otkrivanje istine velikih djela, u kojoj tvrdi da je Vermeer koristio cameru obscuru prilikom slikanja, ali i to da su mnoga njegova djela naslikana u istoj sobi.
Još jedan kuriozitet vezan za Vermeerova djela je da se na najmanje 5 slika, na zidu njegovih poznatih enterijera, nalazi geografska karta. Osim što doprinosi jedinstvenoj kompoziciji njegovih slika, karta predstavlja svojevrstan prozor u svijet malim domaćinstvima čiji su članovi rijetko napuštali grad u kojem žive.
Umjetnost slikanja (1666.-1668.)
Vermeerov rad vremenom postaje sve stiliziraniji, a 1670. dolazi na čelo slikarskog ceha.
Umire u decembru 1675. nakon kraće bolesti. Poput velikog broja drugih velikih umjetnika, kraj Vermeerovog života obilježio je bankrot zbog koga je svoju udovicu i 11 djece ostavio u velikim dugovima. Naime, tržište umjetninama je propalo, te umjetnik nije bio u stanju prodati ni svoja djela, niti djela drugih slikara kojima je trgovao. U svom apelu za otpis dugova, njegova udovica Catherina je napisala:
– Za vrijeme razornog rata sa Francuskom, ne samo da nije bio u stanju prodati svoje slike, nego je, na svoju veliku štetu, završio i sa slikama drugih slikara koje je prodavao. Kao rezultat toga, i usljed velikog tereta brojne djece bez vlastitih sredstava, počeo je propadati, što je toliko uzeo srcu da je, kao da ga je uzelo ludilo, za samo dan i po, od zdravog postao mrtav.
Vermeerova umjetnost je cijela dva stoljeća nakon njegove smrti bila ignorirana od strane historičara umjetnosti. Više pažnje je uživao njegov suvremenik Gabriel Metsu na čije djelo je upravo Vermeer izvršio uticaj (prepoznatljivo svjetlo s lijeve strane što je, na neki način, zaštitni znak Vermeera, kao i mramorne pločice na podu).
Čas muzike (1665.)
Vermeer biva ponovno otkriven oko 1860. godine kada je direktor njemačkog muzeja Gustav Waagen ugledao sliku Umjetnost slikanja u bečkoj galeriji Czernin, i prepoznao Vermeerov rad, iako je djelo tada bilo pripisivano Pieteru de Hoochu, također holandskom slikaru Zlatnog doba.
Umjetnik posthumno stiče međunarodnu slavu ponajviše zahvaljujući francuskom novinaru i kritičaru umjetnosti Théophilu Thoré-Bürgeru, koji u žurnalu lijepih umjetnosti (Gazette des Beaux-Arts) 1866. godine objavljuje katalog više od 70 Vermeerovih slika. Broj prihvaćenih djela danas iznosi 34.
Astronom (1668.)
Danas se slike umjetnika koji je, da citiramo Andrew-Grahama Dixona, britanskog historičara umjetnosti, ‘turbulentnu realnost pretvarao u raj na zemlji’, nalaze u muzejima i umjetničkim galerijama u Londonu, Beču, Amsterdamu, Hagu, Parizu, Drezdenu i Frankfurtu. Vermeer, čiji život je, pored entuzijazma koji je nalazio u stvaranju, obilježen borbom za egzistenciju, vjerovatno nije ni sanjao da će njegovo ime i opus postići takav značaj u svijetu.
Djevojka s bisernom naušnicom (1665.)
Njegovim najpopularnijim djelom danas se smatra Djevojka s bisernom naušnicom – lik koji se našao u centru radnje romana, filma, na najrazličitijim suvenirima, asesoarima, kopijama i sl. Međutim, na aukciji Vermeerovih slika 1696. godine, Djevojka je dobila samo 36 guldena, za razliku od Mljekarice koja je osvojila čak 175 guldena. Mljekarica je izložena u Rijksmuseum u Amsterdamu, dok je Djevojka s bisernom naušnicom u haškoj galeriji Mauritshuis.
