Kuhinja je srce doma. Veličina ove prostorije na koju se najčešće pomisli kada se kaže ‘ognjište’, sve je manja usljed današnjeg stila gradnje koji podrazumijeva maksimalnu uštedu prostora. Princip ‘otvorenog prostora’ ili ‘2 u 1’ gdje je kuhinja dio dnevnog boravka, ipak nije inhibirao dizajn, dapače, potakao je kreativnost, pa tako čak i mikro prostori određeni za kuhinju, dobiju i funkciju i formu.
Trendsetteri u oblasti dizajna enterijera posebnu pažnju poklone kuhinji kao kraljici doma. I baš kad se čini da bi nova ideja predstavljala ‘izmišljanje tople vode’, pojavi se neko novo ‘sučeljavanje’ boja, tekstura, oblika… što samo potvrđuje da je kreativnost beskrajna kategorija.
Tako je i sa trendovima koji su obilježili protekle dvije godine. Za ovu priliku izdvajamo neke koje smatramo najinteresantnijim:
Kuhinja u dvije boje
Vjerovatno najbolji izbor za one koji se ne mogu odlučiti za jednu boju ili žele postići više dinamike u prostoru. Kuhinja u dvije boje ima više prednosti, primjerice, omogućuje efektniju primjenu elemenata i principa dizajna, akcentiranje prostora ili određene forme, kreiranje određenog ambijenta – klime u prostoru (energizirati ili umiriti, toplo – hladno), te podjelu kuhinje na zone.
Postoji više načina kombiniranja boja u dvobojnoj kuhinji, a najlakši (najpredvidiviji) je da kuhinju podijelite horizontalno tako što će gornji elementi biti u jednoj boji, a donji u drugoj. Drugi, još efektniji način je da samo centralni dio (šta već odredite da to bude) npr. kuhinjsko ostrvo bude u drugoj boji.
Boje se mogu kombinirati na različite načine – po vlastitom ukusu, ali i u skladu sa principima kombiniranja boja. Najupečatljiviji je kontrast npr. crne i bijele (odnosno tamnih i svijetlih nijasni) kojim se najviše i postiže. Također su efektne kombinacije komplementarnih boja (one koje stoje nasuprot jedna drugoj na točku boja) poput plave i narandžaste, crvene i zelene, te žute i ljubičaste, odnosno nijansi ovih boja. Ako niste skloni kontrastima i jarkim bojama, možete se odlučiti za jednu boju ali u dva tona, čime se ipak može decentno akcentirati.
Za potpun efekt igre bojama mogu poslužiti različite teksture, kao i promišljeno manevrisanje mat i sjaj efektima.
Također je važno da ‘tema’ kuhinje prati temu ostatka doma i – obrnuto, osim ako se niste izvještili u sučeljavanju različitih stilova.
Plava kuhinja
Otkako su pronašle put do enterijera, tamne nijanse plave su postale apsolutni vladari i vodilje uređenja domova. Izvedene su nove nijanse kakve ranije nismo viđali u enterijerima, naročito u privatnim domovima. Iako na fotografijama stiliziranih enterijera izgledaju privlačno, za ‘uradi sam’ opciju ipak treba dosta planiranja koje podrazumijeva i određivanje prave nijanse i obavezan test i vizuelizaciju.
To se odnosi i na kuhinje koje se sve češće pojavljuju u tamnim nijansama plave. Ipak, ključne su kombinacije plave sa drugim bojama – akcentima, gdje izdvajamo metalik (zlatnu ili bakrenu), klasično uparivanje s bijelom, utopljavanje toplim drvetom ili osavremenjivanje hladnim metalom.
Svijetlije nijanse plave će bolje izgledati u manjim kuhinjama, dok će tamne nijanse doći do izražaja u većim kuhinjama. Kao i uvijek, prilikom odabira boja važno je procijeniti količinu prirodnog svjetla koje ulazi u prostoriju, kao i mogućnosti za kompenziranje vještačkim svjetlom u slučaju deficita.
Prošarani mramor
Mramor u kupaonici i kuhinji je u trendu već nekoliko godina, ali prognozeri trendova predviđaju još veću popularnost ovog skupog ali vrijednog materijala. To se naročito odnosi na prošarani mramor i to u bojama bakra, krem nijansama, kao i tamno-sivi.
Mramor svakom prostoru, pa tako i kuhinji, daje notu luksuza i prijeko potrebne izdržljivosti. Ipak, mramor je mekši i osjetljiviji od npr. granita, tako da zahtijeva pažljivo rukovanje.
Možete se odlučiti za plohe od mramora ili ostrvo od ovog vrijednog kamena, koje možete upotpuniti zlatnim, brončanim ili kromiranim detaljima (slavina itd.).
Prošarani mramor je skuplji te provjerite da li se uklapa u vaš budžet za novu kuhinju ili renovaciju postojeće.
Kuhinje bez visećih kabineta
Da, svjesni smo da nismo rekli ništa novo. O kuhinjama bez gornjih kabineta smo pisali prije 3 godine, i vjerovatno ćemo ponovo pisati za 3 godine. Koncept koji pretpostavlja otvorene police umjesto gornjih visećih elemenata mnogima je djelovao kao, jednom rječju – greška, jer gdje pohraniti svo posuđe, čaše, šoljice i šta sve ne… Ali nas je istovremeno nagnalo da bolje planiramo nabavku posuđa tj. da ne gomilamo nepotrebno. Pored toga, ako usitinu postoji potreba za dodatnim prostorom za pohranjivanje posuđa (a donji elementi nisu dostatni), opcije su ostrvo s kabinetima i ladicama, kao i stojeći ormari/vitrine, ako je već neophodno. A obično nije.
Dakle, plutajuće police, iako mogu primiti reprezentativne komade posuđa, ipak jesu luksuz jer zadovoljavaju formu, a u manjoj mjeri i funkciju. Ipak, ukoliko nemate potrebu za dodatnim prostorom za pohranjivanje, a želite da vaša kuhinja čini kompaktnu cjelinu sa dnevnim boravkom, police (umjesto gornjih kabineta) sa strateškim postavljenim LED trakama na kojima se nalaze probrani asesoari ili umjetnički komadi, poslužiće kao izvrsna poveznica sa ostatkom prostora, čineći kuhinju mjestom gdje se i priprema hrana i primaju gosti.
Zelena kuhinja
Prošlogodišnji trend koji je tako zaživio da prijeti da postane evergreen. Najčešće smo viđali maslinasto zelenu i boju lista žalfije (i druge zagasite nijanse zelene) za kuhinjske elemente, pločice u boji mahovine ili zidove u boji avokada. Naravno, ne sve zajedno.
Povratak zelene uopšte ne čudi obzirom na globalnu kampanju povratka prirodi i prirodnom.
Iako ne djeluje kao boja koja se lako uparuje, trendi nijanse zelene kombinujte kao što to priroda čini – sa zlatnim akcentima, ili sa bijelom, ili sa bojom drveta. Poseban efekt daruju podne pločice sa uzorkom u odgovarajućoj zelenoj nijansi kojima možete ‘relaksirati’ težinu maslinasto zelene.
Nekoć malo ribarsko naselje, regija Shenzhen pretvorila se u četvrti najmnogoljudniji grad u Kini. Kako se osamdesetih godina počelo pretvarati u ekonomsku zonu, ovo područje izrasta u globalnu zajednicu poduzetnika i investitora koji su pomogli da se oblikuje ovaj dinamični grad.
Nedavno je u ovom dinamičnom i užurbanom gradu otvorena neobična prodavnica knjiga Shenzhen Zhongshuge, čiji su dizajneri iz X+L Living željeli da odaju počast transformaciji i napretku ovog grada.
Nekadašnje malo ribarsko naselje danas je jedan od finansijskih centara Kine
‘Postignuća su rezultat napornog rada pionira ove zajednice. Grad su stvorili i oblikovali bezbrojni sanjari’, objašnjava Li Xiang, osnivač firme sa sjedištem u Šangaju. Firma je poznata po svojim čudnovatim i nesvakidašnjim projektima poput dječijeg vrtića u kineskom Huzhou, inspirisanog dizajnom slavnog Antonija Gaudija.
Na početku projekta, Xiang i njegov tim su pokušali stvoriti viziju knjižare koja bi predstavljala historiju Shenzena. ‘U procesu istraživanja kulturološke pozadine ovog grada, shvatio sam da bih mogao dizajnirati prostor koji bi mogao postati simbol Shenzhena, krajnje inkluzivnog i živopisnog grada migranata, kao svojevrsnu posvetu svima koji su uložili napore da stvore njegovu historiju.’
Unutar prodajnog dijela obloženog knjigama koji se prostire na 14.000 kvadratnih metara, kroz prostor prolazi masivno, krivudavo, bočno stubište koje povezuje ulaz knjižare sa izlazom. Ova impresivna polica za knjige prezentuje historiju, govori Xiang, dok istovremeno simbolizuje brzinu kojom se ovo područje Kine razvijalo i cvijetalo. ‘Razvoj historije je prikazan kroz spiralu i uvijanje, dok je historijska putanja do naprednog društva sadržana unutar hijeroglifskih spiralnih ljestvi’, objašnjava Xiang, naglašavajući da je time prikazana hronologija rasta ‘građena kroz bezbroj sati, prenoseći osjećaj da je historija gurnuta kroz vrijeme velikom brzinom’.
Stepenište služi kao simbolična umjetnička instalacija ali i kao funkcionalna polica za knjige gdje kupci mogu pregledati svoje književne favorite. Za ovaj komad, Xiang je bio nadahnut savremenim britanskim umjetnikom – skulptorom indijskog porijekla Anishom Kapoorom, naročito njegovim radom Memory, kojeg je prvi put vidio na Deutsche Guggenheim u Berlinu. Kao što Kapoorova čelična instalacija prkosi gravitaciji, isto prati i spiralna polica ove knjižare.
Za dječiji kutak u Shenzhen Zhongshuge, X + L dizajneri su se odlučili za drugačiju estetiku. Obojeni vrtuljak može biti korišten kao stol za kojim djeca mogu sjediti i čitati. Tim dizajnera koristio je razne linije i jednostavne grafike – koje podsjećaju na dječije poteze kistom, da bi stvorili mali dvorac i kotač, koji mogu služiti kao stalaža za knjige.
Odabirom tople palete narandžaste i ružičaste, u kombinaciji s hladnom plavom i ljubičastom, dizajneri su željeli da ovaj prostor prizovu radosna i zabavna sjećanja iz djetinjstva.
Shenzhen Zhongshuge završen je u novembru 2021. i trenutno je otvoren za javnost.
‘Od svih problema koji su opsjedali Picassa u ranoj 1932., to je ponajprije bio nesretan brak sa njegovom ruskom suprugom Olgom…’ Tako počinje 4. dio Picassove biografije autora Johna Richardsona Life Of Picasso (Pikasov život).
Bez određenog predgovora, ova rečenica označava količinu sukoba koja je zadesila ovog kultnog umjetnika kada je ušao u svoje pedesete i jedno od najturbulentnijih desetljeća evropske historije.
Kao i u ranijim dijelovima biografije, u ‘Godinama minotaura’ kako je nazvao 4. dio biografije umjetnika, Richardson se suosjećajno fokusira na Picassov intimni svijet u kojem se vješto prepliću njegova nezajažljiva glad za kreativnošću i njegov seksualni život. U ovim ‘minotaurskim godinama’ – naslov koji aludira na opetovani imidž njegove razarujuće prirode – Picassov labirint bio je luka ne samo za opadajući interes za Olgom, nego i za njegovu konfliktnu zadivljenost modelom Marie-Thérèse Walter, te umjetnicom Dorom Maar. Bio je u svojevrsnom rikošeu između njih dvije, crpeći energiju koja mu je na koncu nanijela kolateralnu štetu.
Picasso sa Marie Therese Walter
Oni koji su se okupljali oko umjetnika – kolege, mecene, pjesnici i mnogi drugi – nailazili su na nepredvidivost i vješto skrivanje taktike. Neki su bili otpušteni, a neki iskorišteni. Istovremeno, odvija se žestoki građanski rat u Španiji (1936.-39., tokom kojeg je Picasso bio direktor slavnog muzeja Prado), pad Francuske 1940. godine i okupacija Pariza, a sve to u njegovoj neposrednoj blizini.
Volio je, na sebi svojstven način, i fotografkinju i slikaricu Doru Maar
Nakon završetka Guernice 1937., Picassova slava dostiže vrhunac i on postaje simbol moderne umjetnosti.
Guernica – čuveno djelo nastalo 1937. godine kojim Picasso izražava svoj bijes prema ratnim stradanjima
Godine minotaura, nastavak biografije koji obuhvata period od 1933. do 1943. godine, prepričavaju nešto što bi se moglo nazvati porodičnom pričom, sa živošću karakterističnom za kratka poglavlja, oštrim stavovima, kao i povremenim gorkoslatkim opuštanjem, a sve to praćeno određenim tempom.
4. nastavak sveobuhvatne biografije jednog od najvećih svjetskih imena, plod je 60-godišnjeg razmišljanja, razgovora i špekulacija o umjetniku, potkrijepljeno detaljnim pregledom, pretraživanjem i istraživanjem njegovih pokreta.
Biografija Life of Picasso, iako se može činiti da joj je suđeno da ostane nedovršena usljed Richardsonove smrti 2019. godine, sadrži i vidljive praznine što, kako kaže Alice Rahon (još jedna od Picassovih odbačenih ljubavnica), može podstaći da ‘otkrijemo sve naše tajne prije nego bude prekasno’.
U noći prije svog pogubljenja 1587. godine, Marija, kraljica Škotske, privela je kraju pisanje svog posljednjeg pisma.
Mary je provela u zatvoru skoro 20 godina jer je za kraljicu Elizabetu I predstavljala direktnu prijetnju kao nasljednica engleskog trona. Sate prije pogubljenja odrubljivanjem glave Mary je provela pišući svoju posljednju volju i zavjet.
Mary Queen of Scots
Da bi svoju poruku zaštitila, Mary je primijenila tehniku ‘spiralne brave’, tadašnji ekvivalent savremene šifrovane poruke. Koristeći razrađen niz proreza, nabora i udubljenja, pretvorila je pismo u poštu zaštićenu od neovlaštenog čitanja.
Njena tehnika bila je tako razrađena i složena da su istraživači stoljećima poslije uzalud nastojali da u potpunosti shvate kako je to uradila. Međutim, stručnjaci sa Massachusetts Institute of Technology i King’s College London sada tvrde da su konačno razbili kod.
Posljednje pismo kraljice Škotske
Spiralna brava koju je Mary koristila bio je posebno razrađen primjer prakse poznate kao zaključavanje pisma, pri čemu pismo funkcionira kao vlastita koverta. Sve do pronalaska moderne koverte, zaključavanje pisama bila je uobičajena praksa stotinama godina.
Za spiralnu bravu potrebno je više od 30 koraka i uključuje izrezivanje ‘brave’, koja često nalikuje bodežu ili maču, iz prazne margine. Brava se ponaša kao igla i prošiva se kroz pismo nakon što se preklopi.
Bilo je potrebno mnogo vještine da se napravi spiralna brava – jedan pogrešan potez znači da morate iznova početi što u 16. stoljeću nije bila mala stvar obzirom da je papir u to vrijeme pravljen ručno.
Rijetki primjer pisma nepoznatog autora iz 17. stoljeća (photo Musée de La Poste, Paris, Vivarez Collection)
Pored toga što je rezultat izgledao zadivljujuće, za pismo zaključano spiralnom bravom bilo je sigurno da se ne može neprimjetno otvoriti i pročitati.
Mary je pogubljena u svojoj 44. godini života.
Svoje posljednje pismo bilo je adresirano njenom šogoru, Henryju III od Francuske, na jutro njenog smaknuća u dvorcu Fotheringay 1587. godine.
Na pismu su bile primjetne mrlje za koje neki historičari smatraju da potiču od njenih suza koje su ostavile trag na papiru.
Kako Mary nije imala pristup većini svojih stvari, morala je da siječe pismo koristeći neku drugu oštricu, u čemu su joj vjerovatno pomogle njene dvorske dame Jane Kennedy and Elizabeth Curle.
Zaključavanje pisama bilo je u upotrebi kroz cijelu savremenu Evropu jer je bio neophodan proces osiguravanja pisama prije masovne proizvodnje gumenih omotnica koje su se javile početkom 19. stoljeća.
Primjer zaključavanja pisma, rekonstrukcija (Unlocking History Research Group Archive/MIT Libraries)
Odigralo je ključnu ulogu u ‘historiji tajnih sistema’, koje je omogućilo globalnu prepisku u ranom periodu modernizma kao što kompjutersko kodiranje podupire današnju digitalnu tehnologiju, objašnjavaju istraživači.
Istraživanje, koje je dio izložbe Elizabeth and Mary: Royal Cousins, Rival Queens, u London’s British Library, također otkriva upotrebu spiralnog zaključavanja koje su koristili i drugi poznati evropski monarsi, uključujući i kraljicu Elizabetu I 1573. i Catherine de ‘Medici 1570.
Studio Hacker Architects obnovili su kuću iz sedamdesetih u središnjem Oregonu, pritom uklanjajući nepotrebne zidove kako bi stvorili prostraniji izgled i očuvali originalna obilježja dizajna koja poklanjaju ovom domu retro duh.
The Bailey rezidencija nalazi se na Black Butte Ranchu, maloj i izolovanoj zajednici smještenoj unutar nacionalno zaštićene Willamette National Forest.
Dom se može pohvaliti zadivljujućim prirodnim okruženjem, kojeg je tim nastojao naglasiti dizajnom. Kao primjer može poslužiti dodavanje velikog svjetlosnog otvora – portala u dnevni boravak.
‘Na samom početku procesa dizajna zaključili smo da je veliki prozor u glavnom dnevnom boravku bio izostavljen u izvornoj konstrukciji’, napominju Hacker Architects.
U prizemlju su uklonjeni postojeći zidovi čime je otvoren prostor za novu kuhinju sa blagovaonicom, i dnevni boravak otvorenog tipa.
Enterijer kuće u prirodi krase visoki stropovi obloženi obrađenim prirodnim borovim daskama, obilježje koje su arhitekti željeli sačuvati i dodatno naglasiti.
Velik dio dizajna usredotočen je na uklanjanje zastarjelih unutrašnjih slojeva kako bi se otkrili postojeći prekrasni drveni strukturni elementi rezidencije.
‘Izloženo drvo stvara bogat prirodni uzorak koji doprinosi ambijentu prijatne kolibe na ranču i pruža elegantnu, nenametljivu pozadinu koja se proteže kroz kuću, objašnjavaju arhitekti.
Prostor je osavremenjen detaljima poput kamina u dnevnom boravku koji je obložen crnim steatitom.
Novina u ovom prostoru je i mnoštvo ugrađenih polica kako bi se stanarima osiguralo više prostora za pohranu, čime je izbjegnuta potreba za viškom namještaja. Na uštedu prostora i mjesto za pohranjivanje stvari mislilo se tokom cijelog kreativnog procesa: primjerice, sofa u dnevnom boravku posjeduje donje ladice, a smještena je u portal niše radi uštede podnog prostora.
Arhitekti su smjestili 4 spavaće sobe unutar 167 kvadrata rezidencije. Vlasnički apartman je na gornjem spratu i ima svoj toalet.
Između ostalog, dvije spavaće sobe nalaze se na poluspratu, a u blizini glavnog ulaza nalazi se dodatna soba za goste.
Drugi projekti od strane ovog studija uključuju modernistički dom postavljen u vulkanskom krajoliku i višedijelni stambeni objekt u gradu Bend koji je osmišljen za ljubitelje sporta na otvorenom.
