Zašto gubimo motivaciju i kako je vratiti

Zašto gubimo motivaciju i kako je vratiti

Piše: Dženana Hrlović, psiholog

Izgubili ste motivaciju? Vjerovatno vam nije prvi put i već imate neku strategiju kako da se ponovo pokrenete.

Ali šta kada te strategije više ne funkcionišu?

Ima dana kada se probudimo sa jedinom željom da se okrenemo na drugu stranu i uronimo natrag u san. Tih dana mučimo se da se pokrenemo, da se prisjetimo zašto je baš to što trebamo raditi važno, i zašto baš u ovom trenutku… i tada je veoma teško napraviti bilo šta.

Da bismo razumjeli zašto nam se to dešava i šta možemo napraviti kako bismo ponovo bili u svom elementu, važno je da razumijemo proces motivacije i motivatore – pokretače našeg ponašanja.

Motivacija se obično opisuje kao težnja, proces koji nas pokreće kako bismo ponašanje usmjerili ka postizanju nekog cilja koji nam je važan. Izvori naše motivacije mogu biti vanjski, poput osoba koje nas inspirišu, očekivane nagrade ili pohvale za određeno ponašanje. S druge strane, kada inspiraciju pronalazimo u nama samima, tada govorimo o unutrašnjoj motivaciji. Kod ove motivacije zadovoljstvo nam pričinjava sama aktivnost i upravo zbog toga je njeno djelovanje daleko intenzivnije i dugotrajnije. Pritom, unutrašnja i vanjska motivacija predstavljaju dva kraja istog procesa. Naprimjer, obavljanje posla može biti motivirano samo vanjskim faktorima kao što je plata ili samo unutrašnjim faktorima kao što je zadovoljstvo koje pruža volonterski rad ili pak biti negdje između ove dvije krajnosti kada smo plaćeni za posao koji volimo i koji bismo u određenom obimu rado radili i bez naknade, jer u njemu uživamo.

Abraham Maslow autor je jedne od napoznatijih teorija motivacije prema kojoj naše potrebe hijerarhijski složene od bazičnih prema onim najsloženijim, a koje nas motiviraju da se pokrenemo kako bismo se razvijali do potpunog samo-ostvarenja, odnosno postali najbolja osoba koja možemo biti.

Grafički prikaz Maslowljeve piramide hijerarhije potreba (izvor: Wikipedia)

Ukoliko potreba na nižem nivou piramide nije zadovoljena, nećemo biti motivirani za aktivnosti koje zadovoljavaju potrebe na višem nivou. Naprimjer, ukoliko je zadatak na kojem trenutno radimo u suprotnosti sa našim unutrašnjim vrijednostima, vrlo je vjerovatno da ćemo se osjetiti nesigurnim zbog mogućih dugoročnih posljedica vlastitog rada. Ukoliko odbijemo raditi na tom zadatku, možda ćemo izgubiti posao (potreba za sigurnošću više nije zadovoljena), a ako prihvatimo možda će to dovesti do gubitka poštovanja (potreba za poštovanjem) drugih ili čak izopćavanja iz određenih grupa kojima pripadamo (potreba za ljubavlju i pripadnošću).

Upravo zbog toga prepoznavanje razloga naše demotivacije nije jednostavan zadatak. Zahtijeva da se posvetimo sebi, pogledamo duboko i pokušamo pronaći stvarni uzrok. Neki od najčešćih razloga gubitka motivacije su:

  1. Izbjegavanje nelagode – nekad je riječ prosto o dosadi, a ponekad o izbjegavanju frustracije koja je neminovna prilikom suočavanja sa izazovnijim zadacima;
  2. Preplavljenost – neki ciljevi kojima težimo su preveliki ili nerealni i teško nam je vizualizirati čak i prvi korak ka njihovom postavljanju ili nam se trenutno događa jako puno toga što zahtijeva naš pažnju, preplavljuje nas i sprječava da se fokusiramo na jedan zadatak;
  3. Sumnja u vlastite kapacitete – nekad je to sumnja u naše sposobnosti da se nosimo sa situacijom, a nekad osjećaj da nemamo adekvatne psihološke mehanizme za uspješno nošenje sa stresom vezanim za zadatak;
  4. Nedostatak posvećenosti cilju – svi smo se ponekad našli u situaciji da preuzmemo na sebe neki zadatak zbog toga što nas je zamolio prijatelj ili smo se na neki način osjetili obaveznim, ali je riječ o nečemu što zapravo ne želimo da radimo;
  5. Teškoće mentalnog zdravlja – nedostatak motivacije jedan je od uobičajenih simptoma depresije. Pritom treba imati na umu da je većina ljudi ponekad depresivno raspoložena i to raspoloženje treba razlikovati od depresije kao bolesti. Osim toga, može se pojaviti i kod drugih mentalnih oboljenja poput anksioznosti, te je stoga važno uzeti u obzir i ovaj mogući uzrok pada motivacije.
Pad motivacije karakterističan je za depresivna stanja

U ljudskoj je prirodi da u takvim situacijama pokuša primijeniti strategije koje su ranije pomagale u sličnim situacijama. Ali šta kada ni to nije dovoljno? Predlažemo nekoliko strategija koje možete isprobati:

  1. Pokrenite se – koliko god jednostavno i besmisleno zvučalo, kad jednom počnemo gubiti motivaciju skloniji smo prepuštati se tom osjećaju i ne činiti ništa da se pokrenemo. Uzmite pauzu i prošetajte, skuhajte čaj, uradite bilo šta što će vas izvući iz začaranog kruga mirovanja;
  2. Počnite od hitnog i jednostavnog – napravite listu stvari koje trebate napraviti i odaberite ono što najmanje može da čeka, a pritom ne zahtijeva mnogo vremena ili enegrije. Treba vam nešto što će vas pokrenuti, a ne dodatno demotivirati;
  3. Razložite velike ciljeve na manje korake – tako ćete osjetiti napredak;
  4. Nagradite se za svaki obavljeni zadatak – ma koliko beznačajnim se činio. Konačno ste platili račune? Zaslužili ste kafu i kolač u omiljenom caffe-u. Ukoliko unaprijed odredite nagradu za svaku aktivnost, lakše ćete se pokrenuti;
  5. Podržite svoje napore – nekada nam je jednostavno potrebno da nas neko ohrabri, pohvali, da nas zagrli i kaže da smo napravili dobar posao danas. Zašto to ne bi bili vi? Bravo, jer uradili ste dobar posao, bravo, jer pokrenuli ste se!
  6. Brinite o sebi – osluškujte svoje potrebe, brinite o svom tijelu. Zdrava ishrana pomaže naše misaone procese, a redovno vježbanje podiže nivo hormona sreće. Oboje je odlična baza za vraćanje motivacije.

Ukoliko se teškoće sa motivacijom nastave svakako je dobro posavjetovati se sa psihologom ili savjetnikom. Često sami ne možemo vidjeti problem koji stoji pred nama, ali uz stručnu pomoć lakše ćemo da ga prepoznamo. I to je već pola puta do rješenja.

dzenanahrlovic@gmail.com

Mračna akademija: Strast za učenjem i maksimalizam s ukusom gotike

Mračna akademija: Strast za učenjem i maksimalizam s ukusom gotike

Nekonvencionalna akademska estetika čija popularnost, podržana društvenim mrežama, u svijetu raste iz dana u dan, pronašla je put i u naše domove.

Inspirisana klasicima svjetske književnosti mračnog podtona, viktorijanskom erom, klasičnim obrazovanjem, drevnom umjetnošću, izgledom internatskog studenta, te grčkom i gotičkom arhitekturom, ova podkultura nalazi uporište i u drugim pravcima koji nalaze ljepotu u manje ili više mračnim temama obavijenim misterijom.

Mračna akademija se kontinuirano razvija i kao literarni žanr u koji sada ulaze kako klasična djela poput Slike Doriana Greya, tako i romani novijeg datuma poput Tajne historije (The Secret History, 1992.) autorice Donne Tartt, koja govori o ubistvu koje se desilo u grupi studenata klasičnih studija u Novoj Engleskoj. Tartt mnogi smatraju začetnicom ovog novog književnog žanra.

Studenti – pripadnici bogatih evropskih slojeva, i ekskluzivne škole, često se nađu u središtu radnje knjiga ili filmova koji ulaze u ovu kategoriju. Jedan od prominentnijih reprezenata je serijal Harry Potter, utemeljen na istoimenoj knjizi J.K. Rowland, te Društvo mrtvih pjesnika, kultni film iz 1989. godine.

Hogwarts – škola čarobnjaštva iz romana Harry Potter autorice J.K. Rowling

Kako svaka podkultura izrodi i estetiku, tako je i Mračna akademija proizvela tzv. akademsku estetiku koja se unazad par godina u raznim oblicima pomalo mračne ekstravagancije može vidjeti kako na modnim pistama i ulicama evropskih gradova, tako i u svijetu dizajna enterijera. U modi je to izgled studenta koledža za bogate, zbog čega je inače ovaj pravac kritiziran kao ‘egocentričan’ i usmjeren na bogate bijelce.

Izgled posvećenog studenta i zemljane boje odlike su mode Mračne akademije

Iako može zazvučati mračno i rizično, ovaj pravac je posve bezazlen i temelji se na strašću za učenjem, te je utoliko stekao još veću popularnost u protekle dvije godine, za vrijeme lockdown-a kada je većina nas najviše vremena provela kod kuće.  

Nigdje bez knjiga… pobornici Mračne akademije od svega najviše vole učiti i čitati

Par koraka do Mračne akademije u vašem domu

Jedno od najprepoznatljivijih obilježja ovog pravca u enterijerima su, očekivano, tamni zidovi koji služe kao izvrsna podloga dekorisanju asesoarima zlatnog ili srebrnog sjaja. Poznato je kako boja podloge mijenja sveukupni efekat onog što želimo istaći; tako je svemu što inače postavljamo na zidove (umjetničke slike, satove itd.), odnosno ispred ili pored zidova (npr. konzole i asesoare) tamna boja naglasila na (namjerno) magičan način, dajući mu notu mistike.

Tamna podloga mijenja sveukupan dojam prostora, i posebno naglašava predmete

Baš kao i starinski domovi evropske aristokracije poput onih iz viktorijanskog perioda, tako i ovaj novi trend dizajna enterijera potiče maksimalizam što, opet, nužno uključuje pokoji komad antiknog namještaja, ovog puta suprotstavljenog savremenim formama. Ovakvi kontrasti, sučeljavanja, služe da dodatno naglase posebnost svakog komada namještaja ili umjetnine. Namještaj je od tamnog drveta, a monotoniju sprečavaju ponovo moderne plohe od npr. tamnog mramora na stolu, kao i različitost i slojevitost tekstura.

Obzirom da se koncept Mračne akademije vrti oko učenja, knjige su neizostavni dio dekora i nalaze se posvuda u prostoru, a ne samo na polici.

Lajtmotiv Mračne akademije je strast za učenjem

Upravo zato što obuhvata i klasično i novo, mnogi dizajneri drže da Mračna akademija nije prolazni, kratkoročni trend – štaviše, nazvali su ga ‘bezvremenim’ jer sadrži komponente koje nikada ne izlaze iz mode.

Tamne palete boja na zidovima i vratima osnova su ovog stila. Ako se pravilno odaberu nijanse i površine na koje će se nanijeti, kao i sveukupan stil i dekor, prostorija će se doimati toplom, umjesto zastrašujućom i ‘mračnom’.

Antikni predmeti dolaze do izražaja spram tamne podloge

Iskoristite jednu od brojnih prednosti savremenog doba – dekorativnu tapetu koju možete nabaviti u brojnim ‘mračnim’ paletama sa interesantnim akcentima koje je lako podudariti sa odabranom temom vašeg enterijera.

Kad su u pitanju boje Mračne akademije, ipak ‘nije sve tako crno’… Obilježje ovog novog stila koji se temelji na drevnom gotskom, predstavljaju i boje koje dolaze iz prirode poput smeđe, zelene i plave. Iskoristite ih za akcentiranje jer će ove boje prirode izvanredno osvježiti tamnu podlogu, dok će ih zauzvrat tamna podloga naglasiti na najbolji mogućni način. Pritom, ova prirodna paleta ne uključuje sive nijanse, dok se preferiraju zelena i plava u zagastijim varijantama, baš kao što je i sveukupan dojam ove podkulture. Ovakva fuzija boja učinit će da se prostor doima umirujućim. Od prirodnih materijala poput drveta, birajte hrast jer će upotpuniti dojam naročito u kombinaciji sa drugim prirodnim materijalima poput kamena i metala.

Tamni zidovi, zagasita zelena, metal i likovi koji reprezentuju staru Grčku doprinose dojmu mistike

Antikni portreti također će doprinijeti ovoj ‘tamnoj shemi’ i svojevrsnoj ‘klupskoj’ atmosferi, kao i, općenito, antikni predmeti koje, ako posjedujete, ne štedite, jer ipak se radi o stilu koji je u svojoj osnovi – maksimalistički, s motom ‘više je bolje’. Sa ovakvom fuzijom postiže se pravi dojam – historije.

Da bi se postigao ciljani efekt pri uređenju prostora, potrebno je postići i održavati impresiju misterije, gdje će pomoći asesoari ‘sa pričom’, poput starih svijećnjaka ili predmeta iz prošlih vremena. Grčke skulpture, statue, biste (filozofa) ili njihove replike su također jedno od bitnih obilježja ovog stila.

Miran Karić: Peršun se ledio dok sam ga sjeckao na minus 14

Miran Karić: Peršun se ledio dok sam ga sjeckao na minus 14

Kad je u pitanju dogovor, poznata lica se dijele u tri glavne skupine – one s kojima je teško dogovoriti bilo šta iako mogu naći vrijeme ali su neorganizirani, one koji realno imaju vremena ali se pretvaraju da ga nemaju, i treće – one koji će uvijek naći vrijeme uprkos velikim obavezama. Ovo u biti nema veze s tim da li je neko ‘dobar u duši’ nego proističe iz čistog profesionalizma. Dijelom je to ono što u konačnici i odredi nečiji put ka uspjehu.

Miran Karić, poznato TV lice, pripada trećoj grupi.

Najmlađeg bh. chefa bilo bi nemoguće ‘uloviti’ zbog višestrukih poslovnih obaveza poput vođenja restorana, TV snimanja i raznih drugih projekata, da ga ne krase profesionalizam i prirođena mu odgovornost koji mu nalažu da pronađe vrijeme za druge.

U revijalnom serijalu TV Hayat ‘Ljetna kuhinja’ i ‘Zimska kuhinja’ koji traje već 3. godinu, dio je karizmatičnog voditeljskog dua koji obilazi ruralne krajeve BiH u raznim vremenskim uvjetima, u potrazi za pričama o ‘običnim ljudima’ koji ne samo da preživljavaju, nego i lijepo žive u našim selima i manjim gradovima.

Serijal se održao i traje uprkos svim kriznim restrikcijama, i donosi toplinu i dobru atmosferu u naše domove.

Interesovalo nas je kako je Miran doživio dvostruku ulogu kuhara i voditelja koji znalački govori o svemu što praktično demonstrira.

MIRAN: Sama emisija kao projekat počela je prije 2.5 – 3 godine s namjerom da se pokaže običan bh. čovjek. Ljudi su danas zatrpani najrazličitijim informacijama i sve je nekako savršeno. Tome doprinose Facebook, Instagram, društvene mreže koje idealizuju… svi su savršeni, svi su prelijepi, ali vrlo malo se iko bavi običnim ljudima i običnim načinom života, uključujući ono što jedemo. Kako se to kaže – ono si što jedeš. Bez seljaka, bez ljudi koji žive na selu koji proizvode hranu – mi nemamo ništa. Takođe, bilo je veoma zanimljivo prikazati ljude u njihovim realnim životima, i da pokažemo javnosti na koji način se dobija taj sir, ta paprika, mlijeko, kukuruz, i luk i krompir. Dakle, svi proizvodi koji nam djeluju tako jednostavno, pri čemu ne razmišljamo koliko ustvari treba truda da se proizvedu. I koliko su ti ljudi i ti proizvodi podložni vremenskim (ne)prilikama. Cijeli projekat je bio izazov… nije bilo lako jer terenski obilazite sve krajeve Bosne i Hercegovine. Ne postoji selo u koje nismo ušli i po kakvim vremenskim uvjetima! Bilo je tu i čupanja traktorima, bagerima jer je bilo propadanja, zaglavljivanja i čega sve ne. Znali smo i kisnuti, ali i ‘goriti’ ljeti na plus 40.

Improvizirana kuhinja na setu

LIVING: Gledali smo te dok pripremaš jelo na livadi, ‘usred ničega’, sa par namirnica netom ubranih u polju iza… i svaki put završiš sa nekoliko jela koja bi se mogla poslužiti u restoranu (nekima od nas to ne uspijeva ni u pravoj kuhinji). Kako je bilo kuhati vani u improviziranoj kuhinji?

MIRAN: Mi ustvari imamo malu pokretnu kuhinju koja mi omogućuje da bukvalno kuham bilo gdje. Svidi mi se neki krajolik – stani, kuham. I najveći izazov u svemu tome za mene i jeste da dođete na neku lokaciju i striktno koristite samo proizvode koje taj domaćin ima. Ljudi me često pitaju ‘kako znaš šta ćeš kuhati’, a ja im obično odgovaram da i ne znam šta ću kuhati dok ne dobijem informaciju. Najveća inspiracija za jednog kuhara je u namirnici. Kad vidite savršen paradajz usred avgusta, ili papriku, ili ranu blitvu, ili mladi grašak… Pada na pamet jedna meni draga rečenica – ‘hrana je sjećanje’. To je nešto što bih uzeo kao neki lajtmotiv svog života. Jer svaka ta namirnica je nešto što me vraća u određeni period života, u određenu situaciju ili dio svijeta. Svaka namirnica, gdje god da je uzgojena, ima drugačiji okus… svaka krava u BiH daje drugačije mlijeko, zbog načina kako se tretira, zbog hrane koju jede. I veliki je izazov kad imate tako predivne namirnice, jednostavne, izvući što više okusa iz njih upravo u tim nekim poludivljim predjelima u koje smo zalazili. Sjećam se situacije u Prači, minus 14, ja režem peršun koji ledi, ili moramo pomesti sto jer je prekriven snijegom, pa smo znali izgoriti na plus 42, dobijemo opekotine, ali sve je to nekako izazov. Ja sam neko ko rado prihvata izazove, to mi je istovremeno i prokletstvo i jedna od najvećih prednosti.

Iz polja direktno na Miranov sto

LIVING: Svako iskustvo nas obogati, doda neku novu dimenziju… šta je u tebi dodirnuo, možda čak i promijenio, ovaj serijal?

Cijeli serijal je bio u jednoj mjeri izazovan, težak, ali i nagrađujući. Poštovanje koje sam stekao prema svim tim ljudima koje smo posjećivali, kulminiralo je prošlog ljeta. Nova praksa u scenariju serijala je da dolazimo na lice mjesta u realno vrijeme kad određena aktivnost krene… kao, na primjer, kada se mora ustati u 5 da bi se otišlo očistiti štalu. Da bi stigli do 5, morali smo krenuti iz Sarajeva u 3 ujutru, i prva scena prije jutarnje kafe – krava i štala koju moram očistiti, da bi dobili to mlijeko od kojeg pravimo sir. Kad završite sa štalom, idete u kokošinjac, potom u polje, ili u plastenik. Kad sve to završite, pijete kafu i doručkujete. Taj posao većinom obavljaju žene, pored brige o djeci. Što je nevjerovatno. Ogroman posao.

Priskočiti u pomoć domaćinu, postalo je sasvim uobičajeno

LIVING: Zadnji put smo razgovarali prije 2-3 godine. Šta se u međuvremenu kod tebe razvilo na profesionalnom planu? Da li si danas drugačiji kao chef, kuhar, kreativac, rukovodilac?

U dvije godine se promijenio čitav život. Ovo je posao kroz koji se konstantno raste i razvija. Tako da kroz elemente kuhinje i novih namirnica, situacija koje prolazite s ljudima, vi sazrijevate, dobijate nove ideje i samim tim upotpunjujete svoj stil kuhanja i način na koji radite i na koji posmatrate posao. Uvođenjem novih ljudi u posao, davanjem poticaja za rad, to je ono što za mene predstavlja uloga chefa, lidera, vođe. Cilj mi je da potaknem te mlade ljude da krenu mojim stopama. Jer, danas je lako raditi od 8 do 3, od 3 do 11, ali je teško živjeti ovaj posao. A da bi ste istinski bili najbolji, ovaj posao morate živjeti. Ovo je posao koji ne završava.

Domaće je najbolje

LIVING: Davno si se odmaknuo od faze kada se rade tuđi recepti. Navikli smo se da jelima daješ svoj pečat, inoviraš. Sad već možemo reći ‘a la Miran’.

MIRAN: U današnje vrijeme je jako teško izmisliti nešto novo u potpunosti. Većinom je sve već urađeno i već viđeno. Međutim, svaki kuhar je drugačiji. Svako ko se posveti namirnici, njenom izgledu, ukusu, ona će mu dati sve, nagradiće ga svojim maksimalnim okusom. I tako počnete da gradite vlastiti stil. Svaki kuhar se veže za određeni način kuhanja, francuski, italijanski, mediteranski, azijski, ili neku fuziju. Svako se pronađe u nekom segmentu i onda nastoji graditi svoj stil. Moj je dosta jednostavan, težim tom nekom mediteranskom, italijanskom štihu gdje je manje više. Što manje namirnica, po mogućnosti jedna. Mora se znati koja namirnica nosi jelo, sve je onda podređeno njoj i sve ostalo upotpunjuje tu namirnicu i obrnuto. Što manje namirnica, to je kvalitetnije jelo. Tu se tek ističe pravi okus jednog kuhara gdje vi iz nečeg što je jako jednostavno, dobijate nešto što je jako komplikovano. I u restoranima u kojima radim nastojim koristiti namirnice ‘iz života’. Ne tražim nešto što je teško naći, nego uzimam luk, mrkvu, papriku i dovodim ih do perfekcije tehnikama obrade, načinom obrade, termičkom obradom. Da li kuhamo, pržimo, pohujemo… S jednom mrkvom možete bukvalno napraviti 100 recepata.

LIVING: Globalna popularnost kulinarstva ne jenjava, već nastavlja rasti. Posmatraš li svjetsku gastronomsku scenu i šta misliš o brzini kojom se kreće i razvija?

MIRAN: Osamdesetih je bio rock, danas je definitivno kulinarstvo (smijeh). Nažalost, imamo sve manje dobrih bendova, ali je sve više dobrih kuhara. Šalu na stranu, kulinarstvo je jedan svijet za sebe. Ljudi koji rade taj posao prate jedni druge, na svjetskom nivou, na državnom, jer morate pratiti jedni druge da biste znali gdje ste vi. Jer, nemoguće je proputovati cijeli svijet svake godine i vidjeti sve krajeve. Prava je sreća da imamo mogućnosti da pratimo jedni druge na društvenim mrežama i putem medija. Sad je puno lakše ostvariti kontakte i veliki broj nas i komunicira na svjetskom nivou; ljudi koji se nikad nisu sreli razmjenjuju recepte, ideje, i tako se rađaju nove ideje i stilovi. Dakle, prateći druge spoznaješ gdje si, a najbitnija stvar je da se nastaviš kretati, ne smiješ stati.

Autentičan i svoj kada je u kuhinji (foto Enisa Adrović)

LIVING: Koliko god da je ugostiteljstvo propatilo zbog pandemije, toliko je kulinarstvo procvjetalo u našim domovima tokom zatvaranja gradova. Svi kuhamo, i ko je navikao kuhati i ko nije. I sada nam to dođe kao ugođaj, kao neki kreativni hobi i rad na sebi, manje kao obaveza. Dokazano je da kuhanje popravlja raspoloženje. Dijeliš li ovo mišljenje?

MIRAN: Ja sam neko ko propagira kuhanje kao način liječenja, kao i način da se što više vremena provede sa djecom. Ili kao još uvijek popularni team building. Nekada je bio timski rafting, danas je timsko kuhanje. Zato što hrana u kombinaciji s pićem otvara dušu, daje vam motivaciju, svi vole dobro pojesti, a ljudi više cijene jelo kad ga sami naprave, tj. kad nauče da sami nešto naprave, posebno kad se radi o timovima – imate podršku, znate da niste sami.

Korona je nanijela ogromnu štetu gastronomiji, kulinarstvu, dakle, HoReCa sektoru, ali su ljudi spoznali značaj kuhanja, zdrave ishrane. Šta znači zdrava ishrana? Ja je nešto drugačije poimam u odnosu na neke restrikcije. Više sam za to da jedemo naše sezonske namirnice i da pravilno jedemo, bez odlazaka u bilo koju krajnost. I što više domaćih proizvoda sa sela.

Ja sam neko ko je zaokružio sve aspekte poslovanja, kroz restorane, televiziju i kroz kontakte s dobavljačima. Pokušavam da zatvorim taj krug od ideje do realizacije gdje ljudi mogu da proprate sve različite segmente, da javnost što više upoznam s pojmom kvaliteta i ponukam ljude da se što više angažuju u kuhinji jer će na taj način više nas cijeniti. Shvatićete koliko je teško proizvesti nešto što je drugačije i što je kvalitetno. Najlakše je otvoriti kesicu začina, sasuti sve u šerpu i skuhati. Ali puno je teže pristupiti svakoj namirnici pojedinačno, tretirati je s posebnom pažnjom, pa je potom servirati na drugačiji način.

Ljubav prema onom što radiš i kontinuiran razvoj formula su za uspjeh (foto Enisa Adrović)

LIVING: Možeš li dati prijedlog našim čitateljima za jednostavan ručak ili večeru od samo par namirnica? Nešto kao cucina povera…

MIRAN: Kraj je sezone, izlazimo iz sezone paradajza, ali se još uvijek može naći poneki prezreo paradajz koji je meni idealan za sos, bilo kakav. Volim tjesteninu i jednostavne okuse. Paradajz sos od drobljenog paradajza, dakle, samo ga istisnite, malo bijelog luka, svježeg peršuna i spojite sa nekim lijepim tagliatellama – eto vam savršenog recepta. Također, kraj je sezone roge, s rogom se još malo poigrajte, imate još koji dan… Dakle, izvući maksimum iz ovog naglog ulaska u jesen i zimu.  

Razgovarala: Lejla Džaferović

Naslovnica: Enisa Adrović

Zdrava (i još ukusnija) zamjena za pomfrit

Zdrava (i još ukusnija) zamjena za pomfrit

Pomfrit je globalno poznata i oprobana ‘hrana za utjehu’, snack, prilog ili glavno jelo.

Iako često na meti kritika zbog velike količine škroba koji je prijetnja vitkoj liniji, krompir je zdrava namirnica jer sadrži vlakna, vitamine B kompleksa, vitamine A, E, K, te minerale poput željeza, kalcija, magnezija, fosfora, cinka, mangana, selena i znatne količine kalija. Ne sadrži holesterol i količina masnoća je neznatna.

Međutim, da li će krompir ostati zdrava namirnica ovisi o načinu pripreme odnosno termičke obrade. Najzdraviji je kuhan, a najmanje zdrav – pržen. Pritom priznajemo da je najukusniji upravo u ovoj najmanje zdravoj varijanti.

Obzirom da je krompiru u još uvijek najpopularnijoj formi – pomfritu – teško reći ne, umjesto prženja preporučujemo pečenje.

Krompir pečen u rerni obavijen mirisnim i ukusnim začinima je više od ‘brzog zalogaja’ i priloga, i podiže pomfrit na razinu glavnog jela.

Danas su u našim prodavnicama hrane dostupni najrazličitiji začini, a za ovu indijsku varijantu preporučujemo sada neizbježnu kurkumu, đumbir, bijeli luk u prahu, komorač u prahu i crvenu papriku kao začin.

Sastojci

  • 1 kg krompira, oguljenog i izrezanog na nešto veće komade nego što je pomfrit
  • 3 supene kašike suncokretovog ulja
  • 1 čajna kašičica kurkuma začina
  • komadić đumbira, oguljen ili isjeckan, najbolje ako je izgnječen u avanu
  • 3 česna bijelog luka, oguljena i sitno isjeckana, ili izgnječena u avanu
  • 1 čajna kašičica komorača u prahu
  • prstohvat slatke paprike u prahu

Postupak

  1. Stavite isjeckani krompir u šerpu hladne vode, dodajte kurkumu i malo soli. Pustite da provri i lagano kuhajte 2-3 minute. Ocijedite i ostavite da se ohladi.
  2. Zagrijte pećnicu na 200 C. Sipajte 1 supenu kašiku ulja u plitki kalup za pečenje (po mogućnosti neprianjajući) i stavite u pećnicu. Prelijte ostatak ulja u veliku zdjelu i dodajte začine. Prebacite krompir u zdjelu i lagano ga prstima ravnomjerno umiješajte sa začinima. Izvadite nauljeni zagrijani pleh iz pećnice, uspite začinjeni krompir i pažljivo ga lopaticom umiješajte u vruće ulje. Potom izravnajte krompire u jedan sloj i pecite 30 minuta. Izvadite iz pećnice, lopaticom okrenite svaki krompir, a zatim vratite u pećnicu na 15 minuta dok ne postanu hrskavi i zlatni.

Prijatno!

Od Beča do Los Angelesa: Umjetnost kao perpetuum mobile

Od Beča do Los Angelesa: Umjetnost kao perpetuum mobile

Bečki muzeji odlučili su da izlože neka od najpoznatijih djela svjetske umjetnosti na mjestu gdje su rijetke institucije ikada izložile svoju umjetnost – na web stranici OnlyFans (samo obožavatelji). Razlog – česte cenzure djela koja sugeriraju erotiku od strane društvenih mreža.

Na ovoj web stranici posjetitelji sada mogu vidjeti platformu koju je postavila gradska turistička zajednica na kojoj se objavljuju radovi bečkih muzeja poput Albertine, Leopoldovog muzeja i Muzeja povijesti umjetnosti.

Helena Hartlauer, šefica odnosa s medijima pri Turističkoj zajednici Beča, ovaj neobičan potez jednostavno objašnjava: ‘Građani Beča su vrlo otvorenog uma’.

OnlyFans je aplikacija na kojoj se možete pretplatiti za pristup ekskluzivnom – i često erotskom – sadržaju raznih autora. Za 5 dolara mjesečno, ljudi mogu uživati u aktovima i statuama koje pripadaju zbirkama najboljih bečkih muzeja, koji tvrde da ta umjetnička djela nisu nužno seksualne prirode.

Gradska turistička zajednica objašnjava da je do premještanja umjetničkih djela na ovu platformu došlo nakon ponovljene cenzure na nekim društvenim medijima.

‘Na društvenim medijima algoritmi određuju koliko se golotinje može prikazati i često cenzuriraju svjetski poznata umjetnička djela’, kaže direktor Turističke zajednice Beča Norbert Kettner i objašnjava: ‘Postavlja se pitanje koliko se golotinje može tolerirati i ko može odrediti šta smatramo uvredljivim. Bečka kulturna metropola smatra da je gola umjetnost društveno-politički i umjetnički dio kulturne povijesti’.

Najava nove web platforme bečkih muzeja ‘Samo za fanove’

Sotheby’s je u utorak postavio rekordnu cijenu ilustriranog njemačkog hebrejskog molitvenika koji datira između kraja 13. i početka 14. stoljeća – za 8,3 miliona dolara. Iako prodat po dvostruko nižoj cijeni od 4 miliona dolara, ovaj rukopis ostaje najskuplji hebrejski molitvenik ikada prodat na aukciji. Knjiga koja je bila dijelom zbirke Alliance Israélite Universelle (AIU), prodata je kako bi podržala obrazovne inicijative institucije. Knjigu je kupio američki kolekcionar sa značajnim fondom srednjovjekovnih hebrejskih rukopisa.

Najskuplji hebrejski molitvenik ikada prodat na aukciji

Muzej Getty u Los Angelesu pribavio je monumentalnu sliku Čudo od prepelica (1554.) venecijanskog umjetnika Jacopa Bassana. Visoko nešto više od 2 metra, jedno je od najvećih djela ovog umjetnika i nikada ranije nije javno izlagano. Slika prikazuje biblijsku epizodu Mojsija i Izraelaca koji su spriječili glad u pustinji nakon što je jato prepelica palo s neba.

Direktor Getty muzeja Timothy Potts u saopćenju za javnost je najavio da će djelo biti postavljeno početkom novembra u središtu galerije Sjevernog paviljona u kojoj su izložena djela italijanskih slikara 16. stoljeća, zajedno s djelima Tiziana, Veronesea, Savolda, Lota i Dossa Dossija.

Bassanova ‘Noeva arka’ iz 1570. godine

Bijenale de l’Image en Mouvement najavilo je umjetnike koji će učestvovati u izdanju za 2021., koje se otvara 11. novembra u Ženevi, pod nazivom ‘Oproštajno pismo – Ljubavni poziv – Pjesma za buđenje’. Kustosi su Andrea Bellini, direktorica ustanove Centre d’Art Contemporain Genève, i DIS, njujorška grupa koju čine Lauren Boyle, Solomon Chase, Marco Roso i David Toro, koji će također predstaviti novi film. Umjetnici koji učestvuju su Emily Allan & Leah Hennessey, Theo Anthony, Riccardo Benassi, Will Benedict & Steffen Jørgensen, Hannah Black & Juliana Huxtable & And Or Forever, Giulia Essyad, Simon Fujiwara, GRAU, Mandy Harris Williams, Camille Henrot, Sabrina Röthlisberger, Akeem Smith i Telfar.

Svaki umjetnik će za izložbu izraditi novi pokretni imidž.