Čini se da su sve oči u našoj zemlji, ali i široj regiji, uperene ka tržištu nekretnina. Možda ste se i sami već našli u ulozi kupca, prodavca, investitora, ili tek planirate postati jedno od nabrojenog. Razlog je jednostavan – tržište nekretnina jedno je od najunosnijih u zemlji.
U bilo kojoj ulozi da ste se našli ili ćete se naći, jasno vam je da je u kupoprodaji ovog proizvoda – izgled presudan. Ili je jedan od četiri vrhovna faktora – lokacije, funkcionalnosti, izgleda i cijene. Namjerno stavljamo cijenu na posljednje mjesto jer je uslovljena ostalim faktorima.
Uprkos činjenici da je trenutna dinamika potražnje ravna kupovini svježeg kruha u jedinoj pekari u gradu… nekretninu treba pripremiti za prodaju jer je njen izgled jedini faktor na koji možete uticati u cilju povećanja vrijednosti i brže i/ili unosnije prodaje.
Ako pratite oglase u kojima se prodaju stanovi i kuće, sigurno ste naišli na najširi mogući dijapazon stanova i kuća u pogledu izgleda. Pritom ne mislimo na to da li se radi o luksuznoj kući ili stanu, novogradnji ili starijoj gradnji, velikom ili malom prostoru, nego o čistoći i urednosti. Neke fotografije naprosto ostavljaju bez riječi jer prikazuju prostorije zatrpane ličnim, štaviše, intimnim stvarima koje fotograf (svejedno amater ili profesionalac) nije ni pokušao ukloniti iz fokusa. U takav stan ne želite niti ući, a kamoli ga kupiti jer ne možete zamisliti da u njemu živite čak ni nakon renovacije; takvi prizori lako blokiraju bilo kakvu viziju kako bi stan mogao izgledati nakon renovacije. Kratko rečeno, prizor koji odbija, umjesto da privlači.
Home Staging
Zapad je još prije nekoliko godina otišao korak dalje i inovirao disciplinu unutar oblasti dizajna enterijera i prodaje nekretnina pod nazivom ‘home staging’, koja se odnosi na pripremu stana ili kuće za prodaju. Home staging je prepoznat kao neophodan u današnjem vremenu visoke konkurentnosti, jer kakve god da su prodajne vještine vašeg agenta za nekretnine (ili vaše ako radite direktnu prodaju), one ne mogu kompenzirati za neuredan prostor koji vrvi od ličnih stvari postojećeg vlasnika.
Home Staging je u svijetu bona fide profesija za koju postoje brojni edukacijski programi (photo Sortly)
Tako se home staging često definira kao marketinška strategija koja čini vaš dom privlačnijim potencijalnim kupcima. Cilj ovog pristupa je akcentirati dobre strane nekretnine, i pomoći zainteresiranim stranama da se zamisle kako žive u datom prostoru.
Priprema nekretnine za prodaju se može raditi uz pomoć stručnjaka za home staging, ali i samostalno.
Stiliziranje toplim bojama čini prostor još privlačnijim
Cjelokupan proces sadrži nekoliko osnovnih koraka:
ČIŠĆENJE
Ovo može zvučati kao nešto što se podrazumijeva, ali iz prakse znamo da to nije tako. Čist stan ili kuća govore u prilog tome da se prostor brižno održavao, što doprinosi višoj prodajnoj cijeni. Posebnu pažnju treba posvetiti kuhinji i kupatilu.
RAŠČIŠĆAVANJE
Stan prepun ličnih stvari ostavlja dojam manjeg prostora nego što uistinu jeste, ali i prostora personaliziranog u mjeri da potencijalni novi vlasnik nije u stanju vidjeti sebe u datom prostoru, kao ni vizualizirati promjene (osim ako nije dizajner enterijera ili arhitekta). Stan prepun stvari također odvlači pažnju od npr. arhitektonskih i drugih prednosti stana.
Zato je potrebno raščistiti prostor na način što ćete ukloniti lične stvari koliko god je to moguće kako bi stan došao do izražaja. Ovo se odnosi i na sitne stvari poput magneta na frižideru (ako ste im skloni), porodičnih fotografija, higijenskih i kozmetičkih preparata u kupatilu, raznih asesoara itd. U ovom slučaju, manje je više.
Uredan prostor bez ličnih stvari može biti presudan faktor prilikom kupoprodaje nekretnine
NEUTRALNE BOJE
Nakon što prodate stan shvatićete da se isplatilo uložiti u krečenje stana i to u toplu svijetlu neutralnu boju (toplije bijele nijanse, nijanse bež i sl.), čak i po cijenu da ovaj potez zahtijeva skidanje tapeta. Osim što će prostor djelovati uredno, svedeno i elegantno, sa povoljnim energetskim tokom, potencijalni kupac će steći dojam da se radi o novijem stanu nego što zapravo jeste. Naravno, ovo nije zavaravanje, nego samo dojam. A dojam je najvažniji faktor pri kupovini.
SVJEŽINA I MIRIS
Strateški raspoređene sobne biljke će unijeti svježinu u dom svojom zelenom bojom i prirodnim oblicima. Vaza sa svježim cvijećem na kuhinjskom stolu također će poslati poruku lijepe domaćinske atmosfere u stanu ili kući. Svako želi biti okružen lijepim, a ljepota je ono što ‘prodaje’.
Svježini će doprinijeti i lijepi mirisi. Kao prvo, riješite se neprijatnih mirisa koji potiču od vlažnog kupatila, kućnih ljubimaca, ostataka hrane, duhana, da ne govorimo o smeću. Nakon što uklonite izvore neprijatnih mirisa i očistite stan, ispecite aromatične kekse sa npr. jabukom, cimetom i vanilijom, ili zapalite mirisnu svijeću decentnog mirisa.
SVJETLOST
Ako stan pokazujete na dnevnoj svjetlosti, otvorite zavjese, paravane ili roletne, kako bi prostor bio adekvatno osvijetljen i kako bi se stvorio dojam osvijetljenog stana/kuće. Ako potencijalni kupci pak dolaze uvečer, upalite sva svjetla, ali prethodno promijenite izgorjele sijalice. Svjetlost će učiniti da prostor izgleda privlačno i prostrano.
Svjetlost, neutralne boje i sobno bilje doprinijet će privlačnosti prostora
Ovo su osnovni koraci koje možete samostalno poduzeti da bi vaša nekretnina bila spremna za prodaju, i koji ne zahtijevaju veliku investiciju.
Ako želite dodatno povećati cijenu nekretnine, potrebna su izvjesna ulaganja. U zapadnim zemljama kojima home staging nije stran, prakticira se umajmljivanje komada namještaja, tepiha i asesoara u svrhu prezentacije nekretnine kupcima. Malo je vjerovatno da će ovakav pristup zaživjeti i kod nas obzirom na to da je namještaj (ako iole vrijedi) često uračunat u cijenu, ali i to da, koliko znamo, još uvijek ne postoji mogućnost unajmljivanja namještaja i sl. Međutim, ako nekretnina ispunjava uslove poput izvrsne lokacije i funkcionalnosti prostora, mala ulaganja u namještaj i nove tepihe, eventualno reparaciju poda, pored gorenavedenih koraka, sigurno može povećati njenu prodajnu vrijednost.
Američko Državno udruženje posrednika u prodaji nekretnina tvrdi da je oko 20% agenta za nekretnine primijetilo porast vrijednosti nekretnine u rasponu od 1% do 5% zahvaljujući home staging-u, dok njih 14% vjeruje da se radi o porastu vrijednosti u rasponu od 6% do 10%.
Kao kultura, skloni smo cijeniti novo. Cijenimo uspjeh preko noći, blistavo obećanje koje nude svježi talenti i neokaljana kreativnost.
U umjetnosti, ovu tendenciju pogoršava stoljetni stereotip o velikim umjetnicima koji imaju predodređen put. Još od Grka, pričale su se priče o čudu od djeteta čije su urođene sposobnosti prepoznate u ranoj mladosti. Bljesak mladalačkih postignuća oduvijek je bio neodoljiv.
Nažalost, ove kulturne karikature imaju za posljedicu stvaranje pogrešnih uvjerenja kod nekih ljudi da su, kada je u pitanju kreativnost, možda propustili priliku.
To je besmislica.
Kada se zadubite u živote kreativaca iz historije i današnjice, pojavljuje se drugačija mogućnost: da mnogi umjetnici postižu uspjeh tek nakon zore i sumraka mladosti, što dokazuje da se kreativni uspjeh može dogoditi u bilo kojoj dobi…
Umjetnici koji su uspjeli u zreloj životnoj dobi
Vrijedi se podsjetiti da američki realistički slikar Edward Hopper nije prodao svoje prvo umjetničko djelo – pod nazivom Jedrenje (1911) – sve dok nije napunio 31 godinu.
Ovaj relativno kasni dolazak na scenu čini se da se poklapa s Hopperovim postepenim umjetničkim procesom, onim u kojem je dopuštao svojim idejama da se razvijaju, a njegovim slikama da se razvijaju tokom vremena.
U snimljenom intervjuu iz 1961. godine, opisao je „dug proces sazrijevanja u umu i nastanka emocija“. Pažljivo bi birao subjekte, a zatim, u pripremi za sliku, pravio brojne male skice, neke koje su se bavile slikom kao cjelinom, a druge fokusirale na unutrašnje detalje. „Tako se to na kraju dogodi… na kraju“, rekao je.
Hopperova slikarska karijera je na početku bila posustala. Tokom svojih dvadesetih i tridesetih godina, izlagao je svoje radove na grupnim izložbama na manjim mjestima širom rodnog New Yorka, uvijek se oslanjajući na svoj posao ilustratora kako bi platio račune. „Ilustracija me zaista nije zanimala“, rekao je kasnije. „Bio sam prisiljen na to nastojanjem da zaradim nešto novca, to je sve.“
Naslikana kada je umjetnik imao 60 godina: Noćne ptice (1942) Edward Hopper. Ulje na platnu. 84.1 × 152.4 cm. Art Institute of Chicago, SAD
Ipak, Hopper je malo po malo stekao priznanje. Godine 1923., Muzej u Brooklynu kupio je jedan od njegovih akvarela, Mansardni krov, za svoju stalnu kolekciju za iznos od 100 dolara. Godinu dana kasnije, u dobi od 42 godine, održao je svoju prvu samostalnu izložbu i prodao sve izložene akvarele. Ubrzo nakon toga, odlučivši da postane umjetnik, napustio je posao ilustratora i posvetio se slikanju s punim radnim vremenom.
Njegovo najpoznatije djelo, Noćne ptice, nastalo je kada je umjetnik imao 60 godina.
Tu je i francuski postimpresionista Paul Cézanne, koji je slikao cijeli svoj odrasli život, ali je u svojim 40-im bio smatran neuspješnim slikarom.
Čak je postao inspiracija za lik poraženog slikara u romanu svog prijatelja Émila Zole iz 1885. godine, L’œuvre (često prevedeno na engleski kao “Remek-djelo”). U romanu, slikar je prikazan kako pada u depresiju nakon što kontinuirano ne uspijeva naslikati svoje remek-djelo.
Igrači karata (1890–92) Paul Cézanne. Ulje na platnu. 65.4 × 81.9 cm. The Metropolitan Museum of Art, New York, SAD
Međutim, u stvarnom životu, Cézanne je na kraju pronašao svoj ritam, postižući profesionalni uspjeh u svojim 50-im i 60-im godinama. Nakon svoje prve samostalne izložbe kod trgovca Ambroisea Vollarda kada je imao 56 godina, Cézanne je postao jedan od najutjecajnijih umjetnika posljednjih 200 godina.
Tu je i japanski grafičar Katsushika Hokusai, koji je stvorio jednu od najprepoznatljivijih slika na svijetu u dobi kada je većina ljudi otišla u penziju.
Veliki talas kod Kanagawe (cca.1830) Katsushika Hokusai. Woodblock print.
Veliki talas kod Kanagawe je drvorez koji je Hokusai napravio negdje oko 1830. godine.
Hokusai je rođen 1760. godine u Edu, danas poznatom kao Tokio. Tokom cijelog života posvetio se stvaranju grafika i slika, a vjeruje se da je stvorio više od 30.000 djela, uključujući skice, slike i drvene otiske.
Bio je u ranim sedamdesetim kada je stvorio Veliki talas kod Kanagawe.
Kasnije u životu, Hokusai je primijetio da je sve što je napravio prije 70. godine smatrao bezvrijednim. Za njega su godine donijele uvid, kako je ironično primijetio:
„I tako, sa osamdeset šest godina napredovat ću dalje; sa devedeset ću još dublje proniknuti u njihovo tajno značenje, a sa sto godina ću možda zaista dostići nivo čudesnog i božanskog. Kada budem imao sto deset godina, svaka tačka, svaka linija će imati svoj vlastiti život.“
Pronalaženje kreativnog ostvarenja u punoj zrelosti
U novije vrijeme, kubanska geometrijska slikarica Carmen Herrera počela je pronalaziti priznanje za svoju umjetnost tek u 89. godini.
Mnogo prije svog konačnog proboja, Herrera se preselila iz Havane u New York sa svojim suprugom, gdje se uronila u živopisnu gradsku umjetničku scenu, studirajući slikarstvo i grafiku.
Zeleno, volim te zeleno (2020) Carmen Herrera. Blanton Museum of Art, Austin, Texas, SAD
Naknadni produženi boravak u Parizu izložio ju je upečatljivim bojama i geometrijskim oblicima Pieta Mondriana i Kazimira Maleviča, koji su obojica duboko utjecali na evoluciju njenog zrelog stila.
Do kraja 1960-ih, čak je počela eksperimentirati sa skulpturalnim djelima koja su njene geometrijske slike prenosila u trodimenzionalni prostor.
Nastavila je stvarati umjetnička djela uprkos tome što je dobila malo priznanja za svoja dostignuća.
Njena prva javna prodaja slika dogodila se tek 2004. godine, kada se bližila 90. godini života.
U svom izvanrednom usponu, umjetnica je potom imala veliku retrospektivu 2016. godine u Muzeju američke umjetnosti Whitney u New Yorku. Umrla je 2022. godine, dostigavši impresivnu dob od 106 godina, ostavljajući za sobom izvrstan opus avangardne umjetnosti.
U međuvremenu, Luchita Hurtado nudi još jedan dokaz da kreativni uspjeh nema veze s godinama.
Nakon što se bavila slikanjem 70 godina, javno priznanje za Luchitu počinje učešćem na izložbi Hammer Biennala 2018. u Los Angelesu.
Godinu dana kasnije, imala je svoju prvu samostalnu izložbu u javnoj galeriji u londonskom Serpentineu. U to vrijeme imala je 98 godina.
Rođena 1920. godine, Hurtado je emigrirala iz Venezuele u New York sa svojom majkom u dobi od osam godina, putujući brodom preko Portorika. Kasnije je mnogo putovala po Meksiku, prije nego što se trajno nastanila u Santa Monici, Kalifornija, 1951. godine.
Iako je slikala veći dio svog života, rijetko je izlagala svoja djela. Njena umjetnost često nije nastajala u studiju, već na kuhinjskom stolu, a sati slikanja poklapali su se s vremenom kada djeca odlaze spavati.
Njen rad značajno se promijenio početkom 1970-ih kada je ušla u nadrealistički način predstavljanja. Njene figure stoje iznad podova i tepiha ispresijecanih cik-cak uzorcima, dijamantima, prugama i ševronima latinskog tkanja.
Uprkos tome što je originalnost njene umjetnosti priznata tek u kasnijim godinama, negirala je bilo kakve osjećaje ogorčenosti, rekavši: „Ne osjećam ljutnju, zaista ne osjećam. Ono što pomišljam je: Kako su glupi.“
Završne misli
Picasso je jednom rekao: „Svako dijete je umjetnik. Problem je kako ostati umjetnik kada odrastemo.“
Problem s odraslom dobi je u tome što se od nas očekuje da preuzmemo toliko odgovornosti da na kraju razmišljamo o svojim životima sve praktičnije. Pronalaženje posla, zarađivanje za život, uspostavljanje stabilnosti i zaštita naših voljenih.
Suočeni sa svim ovim dužnostima, nastojanje da vodimo kreativan život – ili čak samo odvajanje sat ili dva od svojih uobičajenih rutina za pisanje ili slikanje – može se činiti kao izazov.
Međutim, posvećivanje vremena kreativnosti, bez obzira koliko kratko, pomaže u održavanju upornosti. Dosljedna praksa jača i njeguje vaše kreativne instinkte. Dakle, nikada ne odustajte.
I zapamtite, nikada nije kasno za postizanje kreativnog uspjeha.
Drevna italijanska kraljevska dinastija Savoja je, kao i svaka dinastija, uživala u mnogim poznatim zadovoljstvima za nepce, ali je kreirala i nova kao što su savoiardi koje danas nazivamo – piškotama.
Tako su davne 1348. godine nastali Savoiardi kao rezultat nastojanja glavnog kuhara da udovolji svojim gospodarima. Na zapadu su poznati kao ‘ladyfingers’, a kod nas se odavno udomaćio izraz ‘piškote’.
Iako djeluju kao jedna od onih slastica koje je nemoguće izraditi kod kuće a da bar podsjeća na ‘kupovnu’, cijeli proces izrade je jednostavniji nego što mislimo, sa svega tri glavna sastojka – jaja, šećer i brašno.
Ako sve uradite kako stoji u receptu, trebalo bi da postignete karakterističnu hrapavu teksturu, kao i tvrdu, prhku strukturu koja brzo postaje spužvasta i meka pri prvom zalogaju.
Donosimo vam originalni recept kako se Savoiardi prave u italijanskoj regiji Piemonte odakle su, legenda kaže, i potekli.
Sastojci
3 jaja
100 g šećera
90 g brašna
malo soli
malo putera za podmazivanje
30 g šećera u prahu
Postupak
Odvojite žumanca od bjelanaca.
Mikserom umutite žumanca sa šećerom (prije toga odvojite malo šećera za posipanje) dok ne postane pjenasto.
Mješavini postepeno dodajite brašno (ostavite vrlo malo sa strane za pleh), prstohvat soli i nastavite miješati.
Umutite bjelanca dok ne dobijete čvrstu masu koju ćete spatulom pažljivo umiješati u mješavinu žumanaca.
Pripremite pleh sa papirom za pečenje koji ste lagano pomastili puterom i posuli brašnom.
Napunite masom slastičarsku vrećicu (može poslužiti i obična plastična kojoj ćete usko odrezati jedan ugao sa otvorom oko 14 mm) i izrađujte piškote dužine oko 10 cm, zadržavajući se na početku i kraju kako biste postigli originalni oblik.
Pomiješajte ostatak šećera sa šećerom u prahu i pospite piškote sa polovinom. Sačekajte 10-ak minuta da upiju šećer, pa pospite sa ostatkom i ostavite još par minuta.
Pecite u prethodno zagrijanoj pećnici na 150 C dok piškote ne poprime zlatnu boju.
Izvadite pleh iz rerne, a piškote pažljivo prebacite na tanjir da se ohlade.
Ukusne solo, sa toplim ili hladnim napicima, ili kao osnova klasicima poput tiramisua, kao i raznim voćnim i čokoladnim tortama i kolačima.
Italijanska fraza ‘cucina povera’ što se može prevesti kao ‘sirotinjska kuhinja’ odnosi se na dovitljivost italijanskih domaćica koje su bile prinuđene iz minimuma izvlačiti maksimum.
Izvori namirnica za italijanske domaćice bili su mora, šume, obrađena polja, ali i mali vrtovi iza kuće. Ostaci hrane se nisu bacali; ako je kojim slučajem ostalo kruha od prethodnog obroka, transformisao se u prezlu i u tom obliku vraćao u salate, paste, supe.
Prije Drugog svjetskog rata, u Italiji je vladao klasni sistem poznat kao mezzadria. Za bogatog vlasnika poljoprivrednog imanja (padrone) radile se brojne porodice (mezzadri) koje su obrađivale njegovu zemlju i kao naknadu zadržavale pola proizvoda dobijenih radom. To je bio osnovni način da prehrane svoje porodice. Ove porodice su proizvodile maslinovo ulje, vino, uzgajale su povrće, pšenicu, krave od kojih su dobijale mlijeko i sir i sl. Ovaj sistem se zadržao u Italiji sve do sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Upravo su ta teška vremena navela Italijane da postanu snalažljivi, dovitljivi – u kuhinji, da bi se prehranili, i u životu općenito. Teška vremena za Italijane iznjedrila su recepte koji su opstali i štaviše, postali popularni u cijelom svijetu.
L’arte di arrangiarsi Filozofija sirotinjske ili seljačke kuhinje počiva na principu da se ne odbacuje bilo šta što je jestivo, kao i da se primjene najrazličitije ali jednostavne tehnike pripreme hrane kako bi svaki zalogaj bio ukusan. Slavljenje hrane, moglo bi se reći. Ta ‘dovitljivost’ je tokom vremena postala način života, umijeće kojim se Italijani ponose, pa je i brendirana kao koncept arrangiarsi (povratni glagol koji na italijanskom znači ‘snaći se’, ‘provlačiti se’, ‘stvoriti od ničega nešto’). Ova ‘umjetnost snalaženja’ nalaže Italijanima da izvuku najviše što mogu iz teške situacije u kojoj se nalaze koristeći sva moguća sredstva. Ovaj način razmišljanja i življenja usvojili su svi slojevi društva.
Tako će tipični italijanski obrok započeti velikom platom ‘antipasti’ koju uglavnom čine povrće poput artičoke, gljive, te suho meso poput pršuta. Potom se poslužuje manji obrok tjestenine kojeg prati lagani proteinski slijed, jednostavno pripremljen ali ukusan, kao što je janjeći but ili riba.
Maslinovo ulje je u samom temelju ove kuhinje i koristi se za kuhanje, prženje, pečenje, dresing za salate. Bijeli luk, balzamiko sirće, parmezan su neizostavni, a do njihove kvalitete i porijekla drži se kao što je to slučaj i sa svakom namirnicom u italijanskoj kuhinji. Domaće je najbolje, uvijek je bila parola italijanskih domaćica i kuhara.
Cucina povera recept Antonio Carluccio, proslavljeni italijanski kuhar koji je proveo veći dio svog života u Londonu, znao je izvući maksimum iz malog broja namirnica i pripremiti hranu za dušu. Evo jednog njegovog recepta kojeg smo testirali i uživali u bogatom ukusu jednostavno pripremljene paste Pizzocheri – tjestenina od heljde sa krompirom i blitvom. Ovo jelo potiče iz Valteline, doline u Lombardiji sjeverno od Milana.
RECEPT
Sastojci (za 4 osobe)
300 g tagliatella od heljde (integralne su dostojna zamjena, a mogu i obične)
200 g krompira, oguljenog i isjeckanog na kockice
200 g blitve
so i biber
80 g maslaca
3 isjeckana česna bijelog luka
300 g bito ili toma sira (može i brie sirom koji je odlična zamjena ovim italijanskim sirevima)
100 g svježe narendanog parmezana
Priprema
Zagrijte rernu na 220 C.
Stavite tjesteninu, krompir i blitvu u veliku šerpu sa posoljenom ključalom vodom i kuhajte sve zajedno 10-ak minuta.
Istopite maslac u tavi i na njemu pržite bijeli luk dok ne dobije zlatnožutu boju.
Ocijedite tjesteninu, krompir i blitvu, i izručite ih u dublju tepsiju. Umiješajte kockice sira i potom prelijte puterom sa bijelim lukom. Posolite, pobiberite i izmješajte u tepsiji. Potom pospite parmezanom.
Kad se ugase prezentacije, pale se reflektori. NetWork 14 od 21. do 23. oktobra u Neumu uz poslovni i tehnološki program donosi dvije večeri muzike, plesa i networkinga, a jedan od trenutaka koji bi mogao obilježiti ovogodišnje izdanje rezervisan je za Queen Sensation.
Postoje pjesme kojima nisu potrebni ni uvod ni objašnjenje. Dovoljna su prva četiri takta. Bohemian Rhapsody. We Will Rock You. Somebody to Love. Don’t Stop Me Now. Ovog oktobra njihov zvuk stiže i na NetWork 14, gdje će Queen Sensation 22. oktobra preuzeti binu i donijeti veliki, senzacionalni rock show u okviru programa MAIN HALL PARTY hosted byMonri.
Iza imena Queen Sensation stoji bend koji priču o muzici Queena gradi gotovo dvije decenije. Nastao je 2007. godine kao Queen Real Tribute, a poslije stotina koncerata i nastupa širom Evrope i svijeta 2023. ulazi u novu fazu i uzima današnje ime. Koncertni put benda vodi od Brazila i Kine do evropskih pozornica. Repertoar obuhvata različite periode Queenove karijere i pjesme koje su odavno prerasle granice rocka i postale dio globalne pop-kulture. Godine 2017. otišli su i korak dalje kreirajući Queen Symphony show sa simfonijskim orkestrom i horom.
Upravo tu leži snaga Queen Sensationa: u energiji, scenskoj prisutnosti i muzici koja već generacijama stvara posebnu vezu s publikom. Ovo nije nastup zamišljen za sjedenje sa strane, jer na ‘We Will Rock You’ nema pasivnih posmatrača.
Iste večeri se, na želju NetWork publike, na binu vraća bend Perpetuum Mobile. Ovaj povratak nije slučajan: razlog za ponovno gostovanje dolazi direktno od publike. Agencija Communis, organizator NetWorka, po završetku svakog izdanja provodi anketu u kojoj učesnici ocjenjuju sadržaj, organizaciju i cjelokupno iskustvo konferencije, ali i predlažu koga bi željeli vidjeti i čuti na narednim NetWork partyjima. Među prijedlozima za ovu godinu jedno ime se posebno izdvojilo: Perpetuum Mobile.
„NetWork gradimo zajedno s ljudima koji mu se iz godine u godinu vraćaju. Zato nam ta anketa nije formalnost, nego jedan od važnih inputa za planiranje narednog izdanja. Kada veliki broj učesnika kaže da ponovo želi Perpetuum Mobile, onda ih slušamo. Ove godine vraćamo ih na NetWork binu, a uz Queen Sensation želimo napraviti večer koja će imati upravo onu energiju koju naša publika očekuje“, poručuju iz Communisa.
Poslovni kontakti rijetko nastaju isključivo razmjenom vizitkarti. Nekada počnu tek po završetku panela, nekada uz piće, nekada razgovorom koji nije bio na rasporedu. A nekada među hiljadu ljudi koji u istom trenutku znaju šta slijedi nakon prvih taktova pjesme. Ritam počinje već 21. oktobra, kada će večernji program otvoriti Aida Mušanović Arsić Bend, dok će se atmosfera istog dana preseliti i na pool party uz nastup DJ-a Subtly Praised. Dan kasnije slijede Perpetuum Mobile i Queen Sensation, za završnicu u kojoj će biti prilično teško ostati samo posmatrač.
NetWork 14 tako i izvan konferencijskih sala nastavlja ideju ovogodišnjeg HUMAN UPGRADE koncepta: tehnologija mijenja način na koji radimo, ali ljudi, razgovori, susreti i zajednička iskustva i dalje stvaraju veze koje vrijede. Konferencija od 21. do 23. oktobra u Grand Hotelu Neum okuplja regionalnu IT i poslovnu zajednicu oko tema vještačke inteligencije, cyber sigurnosti, liderstva, digitalne odgovornosti i transformacije poslovanja.
A poslije posljednjeg slajda, The show must go on!