Zašto gledam turske serije

Zašto gledam turske serije

Piše: dr Meliha Branković

Priznajem, rado gledam turske sapunice. Ustvari sam žalosna kad moja omiljena serija nije na programu u neke dane u sedmici.  Ovo ‘priznanje’  je samo onako ubačeno u kontekst, jer je u trendu negiranje kvaliteta i sadržaja sapunica uopšte. Pa se mi, kao ipak skloni ‘pravoj’ kulturi,  povremeno i dozovemo pameti i stidimo (zbog drugih) što ih uopšte gledamo.

Sapunice su inače kategorija koja se u umjetničkom smislu omalovažava, a smatra se da su gledaoci sapunica uglavnom domaćice i oni neskloni ‘pravoj’ umjetnosti.

I sama sam bila kritičar onih koji sjede pored televizora svaki dan i prate zbivanja u serijama. Ali s dolaskom pandemije i posljedično lockdowna, isti taj televizor postao je prozor u svijet, slobodu kakvu smo nekad živjeli, i stare navike.

Odlazak u pozorište, kino, koncerte, kulturne događaje, izlasci s društvom, okupljanje u kućama postalo je nemoguće. Strah od bolesti i posljedica se uredno plasira u medijima, broj umrlih svakodnevno se označava u medijima, nemamo kontakta sa najbližima koji su daleko, osim virtualnog svijeta društvenih mreža. Kompjuter, mobitel i TV su postali naši izlasci, sastanci, putovanja, druženja i utjeha.

Na TV programima danonoćno se vrte sapunice. Realitiji su do bola neukusni. Serije iz komšiluka rijetko privlačne, više diletantske. Iz mora ponude se ipak izdvajaju one turske proizvodnje. Neki od nas koji nisu znali da Turska ima bogato iskustvo i produkciju vrlo kvalitetnih serijala, bili su iznenađeni izvanrednom glumom, sadržajima za sve ukuse, starosnu dob i afinitete.

Počeli smo pratiti živote glavnih i sporednih likova, njihove poslove, porodice i uzbudljive zaplete u najrazličitijim životnim situacijama… Sada redovno uživam u prelijepim predjelima Turske, zavirujem u dijelove magičnog Istanbula za koje nisam znala ni da postoje, ali i drugih turskih gradova čija ljepota oduzima dah.

U  svakodnevnom ćaskanju s prijateljima analiziram dosadašnje poteze neke Jildiz ili nekog Kerima, njihovih roditelja, prijatelja i neprijatelja. Burno reagujem na prizore podmetanja i podvala, a doživim pravu katarzu kad pravda učini svoje… Uglavnom – osjećam, nisam ravnodušna.

Posebno otkrovenje za mene je vrhunska kostimografija prilagođena likovima u seriji, njihovom statusu i položaju u društvu. Visoka moda za bogate, obični i otrcani look za one manjeg ili bez budžeta. Isto je sa uređenjem kuća, vanjskim i unutrašnjim. Plastično prikazane razlike između bogatih i siromašnih, razlike u mentalnim sklopovima… Životi puni zapleta, obrta, prevara, ljubavi, kriminala, boravak u zatvorima. Sve ovo i svi oni postali su stalni gosti u našim (nasreću) ponešto monotonim životima.

Zahvaljujući bogatstvu sadržaja, bar smo uz TV ekrane privremeno zaboravljali na probleme. Probleme koji nisu nestajali samim time što smo bili orijentirani na serije, knjige i društvene mreže. To što neko zloupotrijebi poziciju moći, ‘savije’ pravila i tako bespravno stiče bogatstvo, nismo mogli spriječiti, ali smo bar mogli privremeno zaboraviti uz TV.

Sve više mladih ljudi postaje depresivno. Izgubivši nadu u bolje sutra, izloženi svakodnevnim problemima i bez nade u bolju budućnost, često traže ‘spas’ na krivom mjestu. Ambijent pogodan za kriminalce, dok ‘obični’ ljudi svakodnevno obolijevaju i umiru. Čini se da su upravo ta teška vremena plodno tlo za bilo kakvu bajku koja će nas odvratiti od loših misli i straha.

Tako su (uglavnom) izvrsni glumci, zanimljive priče i prekrasan ambijent doveli turske sapunice u rang lijeka za tugu i strah od bliske budućnosti.

Šalu na stranu, i dok ovo pišem iskreno me zanima da li će Jildiz ostati u braku sa Čagatajem… jer se ovdje i sada  ništa novo a dobro još uvijek ne dešava. Nažalost.

Amela Sejdić: ZOS media je naš odgovor na zahtjeve tržišta

Amela Sejdić: ZOS media je naš odgovor na zahtjeve tržišta

Kada su ljudi izmislili televiziju, svi su pomislili kako je to kraj ere radija. Da više niko neće slušati radio i da će svi gledati televiziju. Ali, to se nije dogodilo. Potom je stvoren internet, pa su ljudi mislili da više niko neće gledati televiziju. Ni to se nije dogodilo. Televizija se samo prilagodila i dijelom preselila na internet. Na primjer, imamo video na zahtjev, a možemo gledati TV program od prije sedam dana.

Internet je potom proizveo društvene mreže – Facebook, Instagram, TikTok, itd. Radio je ostao standard, i dalje se slušao: ne zaboravimo, predsjednik Amerike i dalje svoje glavno godišnje obraćanje ima upravo na radiju.

Danas imamo više komunikacijskih kanala putem kojih možete obavijestiti nekoga da postojite. Televizija, radio i napoznatiji globalni trend – digitalni marketing. Zapravo je digitalno oglašavanje (Google i društvene mreže) već postalo mainstream. Vanjsko oglašavanje (outdoor), billboardi, pa i printani mediji, još uvijek se podrazumijevaju. I šta uraditi i kojim putem krenuti u ovoj pravoj poplavi marketinških ponuda? Priznajmo, ljudi koji se bave ovim poslom zaista znaju biti dosadni. Treba sačuvati nerve i uraditi promociju na tržištu uz maksimalnu uštedu vremena i bez nepotrebnog ‘cimanja’. U današnjem vremenu, gdje je sve ubrzano, treba sve završiti jednim pozivom. Ili jednim upitom putem maila.

Ovo je sada moguće zahvaljujući ZOS Media Consulting – marketing agenciji koju je osnovao Radio ZOS, medij koji postoji od 1998. godine. 23 godine postojanja i isto toliko profesionalnog iskustva temelj je usluga koje nudi naša agencija. Dovoljan je samo jedan telefonski poziv ili mail.

ZOS Media Consulting nudi usluge digitalnog marketinga, grafičkog dizajna (kreiranje logotipa, billboarda i sl.), kao i prodaju oglasnog prostora na lokalnim i nacionalnim medijima. Naše usluge također uključuju izradu kompletnog promo materijala i marketing savjetovanje, a po narudžbi radimo i vrhunske radio džinglove i video spotove, kao i PR tekstove.

Više detalja možete naći na našoj web stranici www.zosmedia.ba

Tekst&foto ZOS Media

Mišljenja: Šta je nama mobitel?

Mišljenja: Šta je nama mobitel?

Piše: Dr. Meliha Branković

U recentnoj historiji ne postoji tako praktičan  elektronski uredjaj kao što je mobitel, a da je njegova upotreba više i češće zabranjena u praktičnom životu.

Primjera radi, upotreba mobitela je zabranjena u sredstvima prevoza kao što su avioni zbog ometanja frekvencija aviouređaja, u saobraćajnim propisima se strogo zabranjuje vozačima i suvozačima upotreba mobitela u toku vožnje jer ometa pažnju i koncentraciju.

Pravila se odnose i na obrazovne ustanove gdje je za uspješne nastavne procese neophodno odložiti mobitele, baš kao i u operacionim salama, ambulantama, prilikom dijagnostičkih medicinskih procedura i sl. Da ne govorimo o propisima prilikom posjeta pozorištima i kinima, te boravka na kongresima i konferencijama.

Također ne postoji ni češći, a ni masovniji neposluh korisnika mobitela u obimu nepoštivanja propisa zabrane njegove upotrebe na gore opisanim mjestima. Većina ljudi se ne odriče upotrebe svojih mobitela ni u najstrožim primjerima zabrane.

Ovisnost o upotrebi tog oblika komunikacije, kao i o samoj spravi – mobilnom telefonu, svojevrstan je fenomen novog doba otporan na sve zabrane. Čak i kad su one (zabrane) tako logične, ovisnici o mobitelu prestaju razmišljati logično i nastavljaju sa njegovom upotrebom.

Jer, šta bi to mogao biti razlog zbog kojeg šofer kamiona sa prikolicom krivuda na autoputu sa mobitelom na volanu, pišući poruke usred vožnje, bez svijesti o tome da dovodi u opasnost svoj život i živote drugih učesnika u saobraćaju?

Najveći stepen apsurda u potpuno neprihvatljivoj upotrebi mobitela vidimo kod roditelja koji svoju djecu izvedu napolje, u kafanu, restoran ili park, i onda djeci daju tablet ili mobitel u ruke da bi se ona skoncentrirala na igrice i tako bila mirna i poslušna. Da ne bi ometala roditelje.

I zaista, djeca mogu satima biti zaokupljena virtualnim svijetom, bez mogućnosti da naprave razliku izmedju realnog i virtualnog. Zračenja iz tih uređaja svakako imaju štetan uticaj na moždanu funkciju i čula djeteta (posebno vid), ali više od toga zbunjuje kako roditelji mogu biti pored svoje djece a da s njima nemaju interakciju niti interes za druženje u pravom, odgojnom smislu.

Švercovanje mobitela u bolničke prostore, školske ustanove, na vjerske, kulturne i sportske događaje pretvara potrebu za komunikacijom preko mobitela u spornu i bahatu naviku da se stalno bude ‘na vezi’ s nekim.

Kako mobiteli pružaju mogućnost pravljenja video snimaka i fotografija, to se njihova upotreba podrazumijeva u praktično svakom trenutku koji je nekom aktuelan ili bitan. Što implicira da se ima pravo snimati druge ljude bez pitanja, a ponekad i zloupotrijebiti tu mogućnost u razne, mahom nedozvoljene i neprilične svrhe.

Nameće se pitanje da li je ta vrsta ovisnosti o upotrebi ‘stalne veze’ na društvenim mrežama već postala društveni fenomen u kome influenseri i razni virtuelni ‘prijatelji’ zamjenjuju ‘prave prijatelje’, partnere, rodbinu i druženje sa kolegama. Pri tome usamljenost u realnom životu prati mnoštvo mladih ljudi.

Psiholozi, prosvjetni radnici, psihoterapeuti i drugi relevantni stručnjaci bi mogli značajno pomoći u odvikavanju od zamki virtuelnog života, i povratku u okrilje realnog života, kakav god izgledao.

Kao i kod svake vrste ovisnosti, glavni i odlučujući faktor za oporavak je postati svjestan svoje ovisnosti. A onda krenuti u akciju razračunavanja s tom pošasti današnjice s ciljem izlaska iz začaranog kruga.

Mišljenja: ‘Svoga tijela gospodar’

Mišljenja: ‘Svoga tijela gospodar’

Piše: Dr. Meliha Branković

Naslov je zapravo naziv slavnog jugoslavenskog filma iz 1957., a meni se sviđa kao formulacija ljudske odluke da sa svojim tijelom raspolažemo onako kako sami želimo.

Kultna rečenica u tom filmu je kad muž ženi kaže da ‘ako nema nešto pametno za reći, bolje joj je da šuti’, tonom koji je klasična naredba. Što implicira da će ona govoriti samo kad joj on to odobri, i da će govoriti samo ono što njemu odgovara.

Danas je, hvala Bogu, na sceni druga priča koja podrazumijeva ravnopravnost spolova i afirmaciju ženskog intelekta, bar u mjeri u kojoj opstaje i divljenje njenoj ljepoti.

Doduše, divljenje ženskoj ljepoti je trajna kategorija i provlači se kroz cijelu historiju ljudskog roda, a kraj tome se ne nazire. Kao i uvijek, slike govore više od hiljadu riječi, npr. jedna od ljubavnica francuskog kralja i njena pozadina se prikazuju umjetničkim jezikom (naslovnica, Marie-Louise O’Murphy, jedna od mnogobrojnih ljubavnica francuskog kralja Louisa XV, koju je naslikao poznati Francois Boucher), a već stoljećima umjetnost vrvi od golih ženskih tijela i tek pokojeg muškog, ovako ili onako obdarenog.   

Venera Urbinska, Tizian (oko 1538)

Kroz historiju se sloboda umjetničkog ali i ličnog ponašanja razvijala u pravcu sve veće liberalizacije, o čemu postoji mnoštvo podataka.

Negdje od vremena Woodstocka i hipi pokreta, sloboda golog tijela i slobodne ljubavi donose promjene u ponašanju ljudi koje u prvom redu znače više slobode u iskazivanju seksualnosti, promjene u modi, muzici i umjetnosti uopšte.

‘Vodimo ljubav, a ne rat’, bila je mantra hippie pokreta otjelovljenog u festivalu Woodstock (1969.) koji je ostao simbolom seksualne slobode, mode i muzike

I tako je to išlo kroz historiju… više slobode, ali sa uniformisanim oblačenjem, frizurama, ponašanjem, manje individualnosti, a više društveno ‘istog’ ponašanja.

U posljednje vrijeme imamo na sceni nešto slično, uniformno ponašanje tzv. influensera od kojih su većina ‘starlete’ koje zarađuju i dobro žive od propagiranja vlastitih tijela, mode, moralnih načela, ali i avangardnog ponašanja koje se dobro prima na cijeloj zemaljskoj kugli.

Ako pjevaju, plešu, ako su stand-up izvođači, glumci ili tek osobe sa nekim zanimljivim stavovima, svojim performansama stiču pratioce, slavu i posljedično – novac.

Bez namjere da prosuđujem i donosim kvalifikacije bilo kojeg aspekta njihovog djelovanja, ipak ću se osvrnuti na jedan segment, posebno ženskog djelovanja u tom smislu.

Postoji veza između historijskih slika nagih žena i nagosti influenserica. U pitanju je interes za posmatranjem nagih ženskih tijela koji je uvijek jednako aktuelan i proporcionalan ponudi. Da pojednostavimo – prati se, istražuje i rado gleda nago žensko tijelo. Doduše i muško, ali je ponuda ženskog ipak u prevagi. Ljudi se prirodno erotiziraju posmatranjem nagih ženskih, ali i muških tijela, tako smo dizajnirani.

Odmah se prisjetim komentara vremešnog, simpatičnog Tonija iz Zagreba prilikom gostovanja u jednoj TV emisiji, koji je tom prilikom bez okolišanja izrekao veliku istinu o muškoj prirodi: ‘Mi muškarci, kao što je poznato, imamo dvije glave. Moramo s njima biti pametni i veoma oprezni. Obično nam ona donja sugerira koja nas žena i čime privlači’.

Nemamo razloga da mu ne vjerujemo. Ako se na taj način dobijaju naklonost i ljubav, a onda i status, ne treba smetati s uma ni materijalnu korist i sl. Onda je jasno zašto žene prezentiraju svoje prednosti tako otvoreno. 

Ništa novo, tako je oduvijek bilo, i vjerovatno će biti do Sudnjega dana.

Današnje influenserice pokazuju golo tijelo pokriveno tek tankim trakicama, često sa otvorenim međunožjem i drugim vrlo privlačnim detaljima, poput eksplicitnih poza koje trenutačno bude želju kod muške publike. Sve veći broj njihovih pratilaca govori u prilog tome da je to dobar put ka uspjehu, a možda i ličnoj sreći.

To me navodi da se zapitam… zašto ne bismo tu činjenicu o učinkovitosti takve vrste zavođenja prenijeli i u vlastiti život, tako što ćemo ga ‘uvesti’ u sopstvene kuće, veze i odnose. Takva naša aktivna uloga bi sigurno ‘prodrmala’ naše (često) učmale, dosadne, nepoticajne veze, koje bi rezultirale užitkom, boljim raspoloženjem i u konačnici – boljom kvalitetom našeg partnerskog odnosa. Ako već uživamo, sigurno ćemo biti i ‘svoga tijela gospodar’, a i kad odlučimo da govorimo, bit ćemo sigurno pažljivo slušane.

3 bestsellera za vrele ljetnje dane

3 bestsellera za vrele ljetnje dane

U našim knjižarama možete naći prijevode svjetskih bestsellera koji su melem za dušu u vrijeme kada svi osjećamo umor od uobičajenih izazova kao što su svakodnevne obaveze, i nešto manje uobičajenih poput pandemije korona virusa. Svejedno da li se radi o popodnevnom odmoru kod kuće, vremenu za sebe rano ujutru ili godišnjem odmoru daleko od kuće, sa knjigom je sve ljepše i potpunije. Ovom prilikom, preporučujemo 3 novija naslova na koja smo naišli u našim knjižarama:

  • Velika magija – kreativan život bez straha, Elizabeth Gilbert (izdavač Buybook)

Autorica globalno poznatog hita Jedi, moli, voli, američka novinarka Elizabeth Gilbert odlučila je pisati o značaju kreativnosti, izjednačujući kreativnost sa slobodom. Svoje pisanje temelji na vlastitom kreativnom procesu rasta pa tako čitalac iz prve ruke dobija njene uvide i saznanja o inspiraciji. Gilbert nas poziva da ne bježimo od vlastite radoznalosti i da se oslobodimo sve bespotrebne patnje koju sebi namećemo. Pokazuje nam kako da se suočimo sa strahovima i ukazuje na stavove i navike koji su nam potrebni da bi živjeli svoj najkreativniji život.

Velika magija nas ohrabruje da otkrijemo ‘skrivena blaga’ koja se kriju u svakome od nas. ‘Lov na te skrivene dragulje – to je kreativan život’, tvrdi Gilbert u svojoj novoj hit knjizi. Pritom naglašava da pod kreativnim životom ne podrazumijeva samo bavljenje umjetnošću, nego govori o životu koji je ‘više određen radoznalošću nego strahom’.

  • Zemlja drugih, Lejla Slimani (izdavač Buybook)

Francuska novinarska i spisateljica marokanskih korijena do sada je objavila tri romana – Uspavaj me (preveden na 30 jezika), U vrtu ljudoždera i Zemlja drugih. Spisateljica čije se knjige čitaju u dahu, Slimani je i zagovornica ženskih i ljudskih prava, a sam francuski predsjednik Macron ju je imenovao na laskavu poziciju svoje predstavnice za promociju francuskog jezika i kulture. Objavila je i nekoliko knjiga eseja poput Seks i laži u kojem prenosi ispovijesti žena s kojima je razgovarala tokom promocije knjige u Maroku.

Lejla Slimani vješto opisuje unutarnje konflikte koji razdiru glavne likove njenih romana. U Zemlji drugih, mlada Francuskinja Mathilde se zaljubljuje se u naočitog marokanskog vojnika Amina, koji se za vrijeme Drugog svjetskog rata bori u francuskoj vojsci. Par se nakon rata nastanjuje u Maroku gdje Amin obrađuje porodičnu zemlju dok se Mathilde teško privikava na surovu klimu, osjećaj izoliranosti, nedostatak novca i nepovjerenje lokalne sredine. Svedena na ulogu supruge farmera, nudi medicinske usluge ruralnom stanovništvu prkoseći šovinizmu zemlje i represivnim društvenim kodeksima.

Zemlja drugih je još jedan omaž Lejle Slimani ženskog emancipaciji.

  • Frida Kahlo i boje života, Caroline Bernard (izdavač Laguna)

Caroline Bernard pseudonim je Tanije Schlie, književnice koja je dvadeset godina radila kao slobodna autorica i urednica. Prethodno je objavila jedanaest romana i otprilike toliko knjiga sa kulturno-istorijskim temama. Najviše voli priče o snažnim ženama. Njen najnoviji roman ‘Bečka muza’, prodat je u 40.000 primjeraka.

Radnja romana o još jednoj snažnoj ženi Fridi Kahlo dešava se u Mexicu, 1925. godine.

Sedamnaestogodišnja Frida želi postati liječnica, sve dok joj strašna autobusna nesreća u kojoj doživljava fatalnu povredu ne sruši san. Tada se zaljubi u poznatog slikara Diega Riveru i uranja u svijet umjetnosti. Rivera ohrabruje njene umjetničke ambicije, ali je svojim preljubništvom često dovodi do ruba. Frida je duboko povrijeđena, ali znajući da je sreća samo skrivena, a ne nestala – prihvaća život raširenih ruku. Na kraju joj pred noge dolaze pariški nadrealisti, kao i Picasso i Trocki. Frida nastavlja svoj put uspjeha, ali i proživljava traume poput pobačaja – sve dok joj jednog dana ne nađe pred izborom koji dovodi u pitanje sve u što je nekada vjerovala.

Vrtlarenje – provjeren put do boljeg zdravlja

Vrtlarenje – provjeren put do boljeg zdravlja

Studija objavljena u naučnom žurnalu Cities potvrdila je da ljudi koji se bave vrtlarenjem imaju veće šanse da izbjegnu negativne posljedice stresa, te da uživaju i u drugim blagodetima povećane tjelesne aktivnosti na zraku.

Ovo istraživanje sprovedeno u Velikoj Britaniji gdje je vrtlarstvo tradicija i omiljeni hobi nacije, pokazalo je da je blagostanje osoba koje se bave vrtlarenjem iz hobija za 6,6% više, dok je njihov nivo stresa za 4,2% niži u usporedbi sa osobama koje uopće ne vrtlare. Istraživači su najviše mentalne i fizičke koristi vidjeli kod ljudi koji su uređivali vrt najmanje dva do tri puta sedmično. Istraživanja su pokazala da baštovani amateri imaju znatno niži indeks tjelesne mase i nižu vjerovatnoću prekomjerne tjelesne težine ili gojaznosti od onih koji se uopće ne bave tom aktivnošću.

‘Dokazano je da što se češće bavite vašim vrtom, veće su zdravstvene prednosti’, tvrdi glavni autor studije dr. Lauriane Chalmin-Pui, profesorica Univerziteta u Sheffieldu i saradnica Kraljevskog hortikulturnog društva.

Čini se da vrtlarenje služi kao štit od mnogih stresora u životu, što dr. Chalman-Pui objašnjava kao prirodu koja ‘preusmjerava naš fokus dalje od nas samih’, što može pomoći da se umanje ili otklone neprijatne emocije.

Ona tvrdi da je baštovanstvo dobro i za fizičko zdravlje. ‘Svakodnevni rad u vrtu ima veću korist od redovnog, energičnog vježbanja poput vožnje bicikla ili trčanja’, tvrdi Chalmin-Pui koja je doktorirala na uticaju vrtlarenja na zdravlje. Ona to objašnjava činjenicom da vrtlarenje nije naporno kao odlazak u teretanu, što ga automatski čini privlačnijim.

Istovremeno, lifestyle portal MindBodyGreen prije par godina je objavio članak u kome navodi rezultat studije Univerziteta u Arcansasu koja je pokazala da dodirivanje zemlje dok plijevite vaš vrt može pomoći da se poveća gustina kostiju.

Čini se da je vrtlarenje savršena tjelovježba za um i tijelo, pored toga što ćete na stolu imati svježe povrće i lijep cvjetni vrt u kojem ćete uživati.

Nemojte se libiti da krenete od nule. Internet je prava riznica uputa za početnike u toj plemenitoj oblasti, a kad mogu drugi, zašto ne biste mogli i vi? Ne morate čak posjedovati ni komad zemlje – dovoljno je nabaviti nekoliko saksija u kojima će, zahvaljujući vama, neka lijepa biljka započeti svoj život i razvoj. Nakon što vidite prve plodove svoga rada, garantujemo vam da nećete moći stati.

Ako pak raspolažete sa malim komadom zemlje koji bi željeli pretvoriti u lijep i funkcionalan vrt, evo nekoliko savjeta koji vas možda potaknu da napravite presudni prvi korak:

  1. Raspitajte se o klimi, vegetaciji i tlu u sredini u kojoj živite.

Za početak je dobro zatražiti savjet od lokalnog vrtnog centra ili rasadnika jer se neplanska kupovina biljaka može pokazati skupom avanturom.

2. Odlučite šta želite uzgajati.

Šta želite od svog vrta? Da li želite proizvoditi povrće za vašu kuhinju ili samo estetsku funkciju (cvijeće)? Da li želite provoditi vrijeme u vrtu, i ako da, kojim aktivnostima biste se bavili? Planirajte više područja u vašem vrtu – prostor za sjedenje, dječiju igru, cvijeće itd. Ako ste početnik, ograničite svoje ambicije i razvijajte vrt u fazama sa krajnjim ciljem na umu.  

3. Odaberite pravu lokaciju. Uzmite u obzir sljedeće faktore: osunčanost, vlaga, cirkulacija zraka, mraz,

4. Uložite u osnovne vrtne alate (lopata, grablje, kosilica, vrtne makaze, crijevo za zalijevanje i raspršivači), ali birajte kvalitetne kako bi vam duže trajali. Mašine poput kosilice možete dijeliti sa susjedima.

5. Testirajte tlo. O ovome ćemo više u nastavku serijala o vrtovima. Besplatan test možete dobiti od lokalnog vrtnog centra ili zadruge.

6. Pripremite zemlju.

7. Izaberite kvalitetno sjeme ili presadnice.

U nastavku serijala govorićemo o odabiru povrća koje možete uzgojiti i ako ste apsolutni početnik… pa da počnemo zajedno!