SARAJEVO, 29. novembar 2025. – U prepunom Domu Armije, dizajner Adnan Hajrulahović Haad predstavio je svoju novu autorsku reviju „Oslobođena“. Događaj je nadmašio očekivanja publike i prevazišao granice klasične modne prezentacije. Umjesto uobičajenog defilea, Haad je oblikovao scenski manifest podijeljen u tri cjeline – Tmina, Borba i Sloboda – stvarajući poetsko, emotivno i vizuelno putovanje o ženskoj snazi, dostojanstvu i univerzalnoj vrijednosti slobode.
Revija je izazvala snažne reakcije publike, modnih profesionalaca i kulturnih radnika iz cijelog regiona, potvrđujući Haadov status jednog od najautentičnijih autora na balkanskoj modnoj sceni – dizajnera koji modu koristi kao medij društvenog dijaloga, kritike i promišljanja savremenog društva.
Stilističku cjelinu revije potpisuje Aleksandra Lovrić, koja ističe da je „Oslobođena oda ženi koja se bez kompromisa kreće kroz svijet – hrabro, odlučno i samouvjereno.“ Skulpturalne forme, dramatične siluete i spoj snage i fluidnosti oblikovali su savremenu estetiku u kojoj održivost nije prepreka, već temelj kreativnosti. Asistent stiliste bila je Kseniia Borovskaia, a snažnu energiju kolekcije nosilo je čak 60 žena – profesionalnih manekenki i stvarnih žena, čija je autentična prisutnost dodatno naglasila emotivni naboj manifestacije.
Unikatni nakit za ovu priliku dizajnirala je Nermina Begivić – NB Gold Line, dok je cjelokupna kolekcija izrađena isključivo od materijala koje je dizajner već posjedovao, potvrđujući njegovu dosljednost održivim principima i otpor prolaznim trendovima.
Svi modeli kolekcije „Oslobođena“ već su u ponudi u Haadovom studiju na adresi Kulovića 1, Sarajevo.
Posebnu dimenziju događaju dao je i performativni čin samog dizajnera: tokom cijele revije Haad je sjedio za klavirom, okrenut leđima publici i sceni, stapajući se s ambijentom i potpuno se odričući kontrole nad vlastitom revijom. Ovaj simbolički gest prepuštanja, povjerenja i unutrašnjeg oslobađanja publika je dočekala snažnim aplauzom.
Uvod u samu reviju bila je naracija dizajnera o činjenicama koje nisu promjenjive – ime, prezime, imena roditelja, država u kojoj smo rođeni – aludirajući na Jugoslaviju i preispitujući njene vrijednosti i trajnu baštinu poput antifašizma.
Muziku je potpisao Haadov dugogodišnji saradnik Mario Marquez Zlatinić, a korišten je i prepoznatljivi Haadov audio logo koji je interpretirala bh. mezzosopranistica Gordana Topić. Program je otvorila emotivna izvedba pjesme „Probudi me, zovi me“ Nataše Mihajlović iz Novog Sada – pjesme koja podiže svijest o prevenciji depresije, anksioznosti i suicidalnosti, s porukom da pomoć postoji i da niko ne treba biti sam u teškim trenucima.
Datum, sala Doma Armije, kolekcija, muzika, stajling, modeli koji su nosili reviju i ekipa koja ju je realizovala učinili su magiju, a publika je cijeli manifest odgledala u jednom dahu.
Vrhunac večeri dogodio se u finalnom defileu, kada su sve učesnice, zajedno s dizajnerom, podigle desnu pesnicu i prošetale sa zastavama na kojima su stajali slogani: „Sloboda se nosi“, „Moda je oružje, sloboda je ljubav“, „Oslobođena znači živa“.
„Veoma sam zahvalan na energiji koju nosim i imam priliku podijeliti sa publikom i društvom. Talenat je dar koji smo dužni dijeliti. Moje revije su uvijek odgovor na društvo u kojem živimo – kritika, putokaz, pokušaj kolektivnog preispitivanja vrijednosti. Govorio sam o antifasizmu kao univerzalnoj vrijednosti i o ženskom principu koji treba osloboditi, jer upravo ljubav, razumijevanje i suosjećajnost mogu biti katarza naših društava. U modnom smislu, ‘Oslobođena’ kroz tri čina – tminu, borbu i slobodu – predstavlja ženu kao aktivisticu, aktera, nosioca društva. Odupro sam se trendu i koristio samo materijale koje već imam – jer i održivost je oblik otpora. Moda je moj način da govorim, da kritikujem i da tražim bolje društvo.“ – izjavio je Adnan Hajrulahović Haad nakon revije.
Publika nije krila emocije – mnogi su istakli da „Oslobođena“ nije bila samo modna revija, već putovanje, manifest i vizija. Haad je još jednom potvrdio da moda može biti mnogo više od odjeće: ona može biti glas, stav i prostor oslobađanja.
Već petnaest godina TV drama Downtown Abbey opsjeda svoju publiku mješavinom zategnutog bontona, intrigama koje se odvijaju po stepeništvu dvorca i raskošnog okruženja koje je zvijezda za sebe – dvorca Highclere.
Kao dokaz o sada već kultnoj popularnosti serije, treba predočiti brojke industrije – svijet Downton Abbeyja stvorio je ekonomiju od 172 miliona funti, dobrim dijelom zbog 30.000 posjetioca koje dvorac privuče svake godine. Astronomske cifre tiču se samo prodaje ulaznica, dok su posjete hotelima, pabovima, trgovinama i restoranima koji napreduju zahvaljujući turizmu vezanom uz Downtown, posebna priča.
Highclere je postao poslovno carstvo u malom: posjetitelji se sada mogu udobno smjestiti u Grotto Lodgeu, pridružiti se turneji grofice od Carnarvona obećavajućeg naziva „Od Downton Abbeyja do Tutankamona”. Suvenirnica nudi asortiman od čajnih setova Highclere do kuhinjskih krpa, što je dokaz da se svijet Crawleyjevih glatko prelio u svijet trgovine.
Dom izmišljene porodice Crawley predstavlja ladanjska kuća u Hampshireu koja je na popisu prve kategorije, okružena sa oko 5000 hektara parka koji je uredio Lancelot “Capability” Brown, legendarni britanski vrtlar iz 18. stoljeća, koji je u dobroj mjeri zaslužan za izgled engleskog sela. Znamenito porijeklo, u kombinaciji s kamenom fasadom boje meda i gotičkim tornjevima, bilo je dovoljno uvjerljivo za producente da, nakon obilaska gotovo 25 konkurentnih kuća diljem Engleske, spoznaju da je ovo savršena adresa za Downton Abbey.
U prilog ambijentu serije ide i činjenica što dvorac nije muzejski eksponat, već živo imanje. George Herbert, 8. grof od Carnarvona, i njegova supruga, Lady Fiona, upravo tamo žive.
Scenograf Donal Woods je u toku nedavnog intervjua procijenio da je 80 posto namještaja viđenog na ekranu autentično, od pozlaćene biblioteke do salona u rokoko stilu “odjevenog” u blijedozeleni svileni damast, i velikog hrastovog stubišta. Nekoliko predmeta velike vrijednosti koji pripadaju vlasnicima, poput Napoleonovog stola, smatrano je previše dragocjenim za eksponiranje, pa su diskretno spremljeni.
Iako Highclere dominira ekranom, sveukupni svijet Downtowna sastavljen je od mozaika sela i imanja diljem Britanije. Produkcijski tim oslanjao se na popločane ulice Bamptona u Oxfordshireu kako bi dočarao izgled izmišljenog sela u Yorkshireu.
Za današnje posjetitelje, karte “Downton Abbey Mile” prodaju se u biblioteci Bampton, a cijele web stranice posvećene su navigiranju obožavalaca kroz Cotswolds, regiju poznatu po svojim živopisnim valovitim brežuljcima i selima protkanim historijom. Filmski turizam u svom najšarmantnijem izdanju prilika je da se maratonsko gledanje zamijeni brzom šetnjom po selu.
Ko planira svoju vlastitu turu treba znati da sve počinje i uglavnom završava sa dvorcem Highclere. Ovo imanje, koje je na popisu prve kategorije, preuređeno 1840-ih od strane Sir Charlesa Barryja, okruženo je prostranim travnjacima i drevnom cedrovinom. Dostupna je i kratka vožnja do Coggesa, Swinbrooka, Shiltona ili Lacocka, pri čemu svaki od njih nudi svoj vlastiti doživljaj Downtona.
Ogromna popularnost serije mogla bi se nazvati svojevrsnim Downton Abbey efektom, koji je razlog zašto nekretnine koje dijele poštanski broj sa historijskim vilama bilježe snažni porast cijena. Globalni uspjeh predstave nesumnjivo je ponovno potaknuo interes za britanska historijska imanja, živote i događaje koji su se odvijali u njima.
Promjena, pored toga što veseli, reflektira i napredak, razvoj. Ako ste prezasićeni hladnjikavim minimalizmom koji karakteriziraju neutralne nijanse, zašto ne probati raskošnu ‘burgundy’ – nijanse crnog vina ili ‘trule višnje’ koja je sa modnih pista i kozmetike hrabro zakoračila (ili napravila korak nazad) u sferu dizajna enterijera.
Burgundy je inače poznata vinska regija u Francuskoj, što objašnjava kako je ova tamno crvena nijansa dobila svoj naziv. Treba je razlikovati od bordo (koja je također dobila naziv po sorti crnog vina i istoimenom ‘vinskom’ gradu) koja je nešto svjetlija i zagasitija zahvaljujući smeđim tonovima, sa mat efektom poput onog kod crvene cigle. Burgundy, s druge strane, je fuzija plave, crvene i ljubičaste te se doima kao da ima sjaja.
Boja koja reflektira bogatstvo, moć, sofisticiranost i ambiciju, nema negativnu konotaciju koja se često pripisuje srodnoj crvenoj. Oslobođena agresivnosti i nametljivosti, burgundy će radije umiriti nego uznemiriti.
Burgundy u različitim paletama
Interesantno je posmatrati kako se ova raskošna boja ponaša u različitim paletama tj. kombinacijama.
Jedna od najhrabrijih pa time i najintrigantnijih je burgundy sa svojom komplementarnom ‘partnericom’ iz kruga boja – plavozelenom. Obzirom da komplementarne boje (boje pozicionirane jedna spram druge u krugu boja) naglašavaju jedna drugu, tako će naoko nemoguća kombinacija strastvene trule višnje i hladne plavozelene postići taj upečatljivi vruće-hladno efekat.
Dizajn spavaće sobe u kojem se i plavozelena i burgundy pojavljuju u malim omjerima
Ako želite ići na sigurne zemljane palete, kombinujte je sa smeđom (drvo) ili crnom. Uzmite u obzir da su to pomalo teške, klasične, ‘muške’ kombinacije karakteristične za jesen i zimu.
Sigurna, ali pomalo teška jesenska kombinacija boje crnog vina sa tamnijim nijansama smeđe. Težini doprinosi drvo kao primarni materijal.
Burgundy kao akcent će dovoljno ‘zagrijati’ svijetlosivu sofu u svedenoj, udobnoj, ali hladnjikavoj scandi postavci, dajući joj ženstveniju notu, ili dodatno produbiti topliju tamnosivu.
Burgundy kao dominantna boja u omjeru 60 – 30 – 10Burgundy i kao akcent u najmanjoj dozi stvara veliki efekt
Elegantnu i ženstvenu kombinaciju čine i burgundy akcenti na puder ružičastoj podlozi – odličan izbor za sobu za mladu djevojku.
Burgundy i puder ružičasta se u ovoj ženstvenoj kombinaciji doimaju poput sjenila za oči i ruža
Naš izbor idealnog partnera za burgundy su bež i krem nijanse. Ovo je prilično sigurna, unisex paleta koji sigurno pobjeđuje – krem nijanse će ‘ohladiti’ i umiriti strast vinskih nijansi, a opet, nijanse omiljenog ruža za usne će oživjeti neutralni, time često monoton krem ili bež canvas. Ove dvije boje zajedno djeluju kao jin i jang… nadopunjujući se kao par srodnih duša.
Obzirom da obje boje vole metalik efekte, par možete krunisati sa tek nekoliko zlatnih detalja koji će izvući najbolje iz obje boje.
Burgundy i krem sa zlatnim detaljima u optimalnom omjeru 60 – 30 – 10
Kao i uvijek, uvođenje nove boje u enterijer ne znači da okrečite cijelu prostoriju, nego da testirate puls sa jednim zidom, dekorom, komadima namještaja ili asesoarima. Tome prethodi odluka da li će, u ovom slučaju, burgundy biti osnovna ili akcent boja – uz napomenu da ova boja može odlično podnijeti obje uloge. Potom slijedi odluka o paleti boja, ovisno o vlastitim preferencijama, ukusu, funkciji prostorije, ali i orjentaciji zbog faktora svjetlosti koje značajno utiču na svaku boju, pa tako i na ovu raskošnu boju crnog vina i trule višnje.
Tokom četiri epizode, gledatelji serije The Last Wright gledali su kako posljednji dizajn Franka Lloyda Wrighta oživljava, dok majka i kći Debbie i Sarah Dykstra grade kuću na temelju davno izgubljenog skupa planova legendarnog arhitekta.
Wrightov dizajn za kuću u usonskom stilu koju je nazvao Projekt #5909, nalazio se na njegovoj crtačkoj ploči kada ga je smrt prekinula 1959. godine. Kuća je bila namijenjena njegovom klijentu Louisu Penfieldu, koji je već imao jednu kuću projektovanu od strane Wrighta (izgrađenu 1953.) na svom imanju u Willoughby Hillsu u Ohiju.
Kada su Dykstre kupili zemljište 2018. godine, odlučili su nedovršeni Projekt #5909, poznatiji kao RiverRock House, pretočiti u stvarnost. Svaka od četiri epizode serije The Last Wright vodi gledaoce u proces kojim je ovaj projekt ostvaren, a ako neko pomisli da bi je bilo jednostavno preuzeti ovakav građevinski projekat, shvatiće da se grdno prevario.
Sezona prati putovanje Sarah i Debbie od odluke da preuzmu titulu glavnih izvođača radova na projektu, do snalaženja u zahtjevima lokalnog odbora za arhitektonsku reviziju pod vodstvom Josepha L. Myersa i Roba Shearera.
Dolazi do lanca neočekivanih okolnosti, čelični kamion kasni, pronalaženje riječnog kamenja pravih veličina i oblika pokazuje se zamršenijim nego što se čini, a betonski podovi po mjeri i klasičnoj crvenoj boji Franka Lloyda Wrighta, kao da se opiru svim naporima da se završe i zapečate na vrijeme kako bi idući tim majstora započeo svoj rad.
Par dobiva ohrabrujuću podršku direktora Fallingwatera, Justina Gunthera, i arhitekta Binga Hua, diplomanta Taliesin Westa, Wrightove škole arhitekture. Poput Debbie i Sarah, Bing Hu i njegova kći, arhitektonska dizajnerica Amanda Hu, zajedno su radili na projektu Franka Lloyda Wrighta: obnovili su kuću Davida i Gladys Wright iz 1952. u Arizoni. Tu je i važan trenutak kada Shearer pokazuje Debbie i Sari arhitektonsko uskršnje jaje koje se odnosi na neobično preciznu fizičku orijentaciju kuće RiverRock.
Bez previše otkrivanja, može se reći da to samo pokazuje da je Frank Lloyd Wright bio dizajner daleko ispred svog vremena.
Pariz je jedan od najskupljih gradova na svijetu i kad su u pitanju nekretnine, a ako uopće pronađete slobodan prostor – možete se smatrati sretnikom. Zato bi vas moglo iznenaditi saznanje da postoji prazan stan sa nevjerovatnim pogledom koji posmatra Parižane već više od 130 godina. Oko 300 metara iznad pariških ulica nalazi se stan Gustavea Eiffela, s kupaonicom, kuhinjom i voštanim skulpturama Eiffela, njegove kćeri i Thomasa Edisona.
Eiffel je bio građevinski inženjer, najpoznatiji po tornju koji je projektirao kao centralni dio Svjetske izložbe 1889. godine, kojom se obilježilo 100 godina Francuske revolucije. Njegov dizajn predstavljen je kao dio takmičenja u kojem je odnio pobjedu spram više od 100 drugih prijedloga, uključujući i prijedlog dizajna ogromne replike giljotine.
Izgradnja Eiffelovog tornja započela je u januaru 1887. Završen je dvije godine kasnije, u martu, i u to vrijeme je okrunjen kao najviša građevina koju je stvorila ljudska ruka.
Struktura od 10,100 tona oduvijek je bila zamišljena kao javna atrakcija, a posljednji sprat je bio dizajniran za smještaj posjetioca. Čak 7 miliona ljudi i dalje se svake godine penje uz njegovih 1665 stepenica, koje iscrpe svakog penjača. Eiffel je posebno iznenađenje ostavio za sami vrh tornja, gdje je sebi dodijelio privatni ured od 1,075 kvadratnih metara, u paketu sa nesumnjivo najboljim pogledom na Pariz.
Eiffel je od kipara i stolara Jeana Lachaisea naručio novi namještaj za svoj stan na Eiffelovom tornju, uključujući sofu, tri mala stola i stol u dnevnoj sobi. Međutim, nikada nije postavio krevet, što upućuje da tamo vjerovatno nikada nije ni spavao. Umjesto toga, Eiffel je prostor koristio za provođenje meteoroloških promatranja i eksperimenata prateći uticaj otpora zraka na padajuće predmete, te dočekujući novinare i VIP goste u tornju, dok je istovremeno neprekidno odbijao ponude bogate pariške elite za najam ureda.
Najpoznatiji od njegovih gostiju u stanu na Eiffelovom tornju bio je američki pronalazač Thomas Edison. Prilikom Edisonove posjete 1889. godine, Eiffel je primio na dar jedan od njegovih patentiranih fonografa (preteča gramofona) – koji je korisnicima omogućavao snimanje zvuka na voštanom cilindru.
Međutim, Edison nije bio jedina zvijezda A-liste koja je posjetila Eiffela u njegovom privatnom uredu. U salonu je Eiffel držao Zlatnu knjigu u koju su se njegovi gosti mogli upisati, a koja je uključivala bilješke nekoliko evropskih aristokratskih porodica, poput glumice Sarah Bernhardt, umjetnika Paula Gauguina i Buffalo Billa.
Eiffel je preminuo 1923. godine, a ured je ostao prazan sve do poslijeratnih godina Drugog svjetskog rata, kada je bio potreban prostor za skladištenje električne opreme povezane s televizijskom i telekomunikacijskom antenom koja je bila postavljena na vrhu tornja.
Danas se stan koristi za tehničke potrebe, a jedan manji dio njegovog uredskog stana obnovljen je za posjetitelje Eiffelovog tornja. Međutim, zbog uskog prostora, gosti ne mogu ući u sami stan, ali mogu pogledati Eiffelove i Edisonove voštane figure kroz prozore ureda. QR kodovi su postavljeni po cijelom tornju, koje korisnici telefona mogu skenirati kako bi pristupili nizu fascinantnih iskustava, uključujući pogled od 360 stepeni na Eiffelov stan i evociranje trenutka kada je Edison poklonio Eiffelu i njegovoj kćeri svoj fonograf.
