ArabicBosnianEnglishFrenchGermanItalian
Jana Damjanov: Između onoga što jesam i onoga što postajem

Jana Damjanov: Između onoga što jesam i onoga što postajem

Razgovor s Janom Damjanov, magistricom kliničke psihologije, psihoterapeutkinjom i edukatoricom sociopsihodrame, uoči iskustvene radionice „Novi početak – između onoga što jesam i onoga što postajem“.

Razgovarala: Lejla Džaferović

U svakodnevici ispunjenoj obavezama i očekivanjima kojom najčešće upravljamo u modu autopilota, rijetko sebi poklonimo vrijeme da zastanemo i istinski oslušnemo ono što se događa u nama. A upravo u tim trenucima konstruktivnog susreta sa sobom – često počinju najvažnije promjene.

Psihodrama je jedna od metoda koja takav susret čini mogućim – kroz iskustvo, autentičan dijalog i kreativni proces otvara prostor za bolje razumijevanje emocija, odnosa i životnih obrazaca koje, često nesvjesno, nosimo sa sobom.

Iako naziv može asocirati na pozorište ili glumu, psihodrama je, zapravo, oblik grupne psihoterapije u kojoj se učesnici aktivno uključuju odigravajući svoje probleme. Psihodrama nas poziva da važne životne situacije sagledamo iz drugačije perspektive, oslobodimo potisnute emocije i otkrijemo nove načine povezivanja – sa sobom i s drugima.

Uoči iskustvene psihodramske radionice o spontanosti i razvoju novih uloga, sa autoricom i voditeljicom radionice, magistricom kliničke psihologije, psihoterapeutkinjom i edukatoricom Sociopsihodrame Janom Damjanov, razgovarali smo o tome šta zapravo znači doživjeti psihodramu, kome je namijenjena, kako izgleda jedno ovakvo iskustvo i zašto sve više ljudi upravo u ovoj metodi pronalazi put ka većoj unutrašnjoj jasnoći, autentičnosti i emocionalnoj otpornosti.

LIVING: “Rad na sebi” je postao trend; svakodnevno čujemo referisanje na psihoterapiju, koučing… Ipak, odluka o odlasku psihoterapeutu još uvijek se teško donosi jer je stigma i dalje prisutna u društvu. Da li su iskustvene radionice način da se “oslobodimo” i napravimo prvi korak, i šta ustvari dobijamo od grupnog rada?

DAMJANOV: Mislim da je dobro što danas mnogo otvorenije govorimo o mentalnom zdravlju nego pre deset ili dvadeset godina. Istovremeno, čini mi se da je izraz „rad na sebi“ postao toliko prisutan da ponekad zvuči kao da stalno treba da postanemo neka bolja verzija sebe.

Meni je mnogo bliže razmišljanje koje je razvijao Jakob Levi Moreno, osnivač psihodrame. On je smatrao da se mentalno zdravlje ne ogleda samo u odsustvu simptoma ili teškoća, već u bogatstvu našeg repertoara životnih uloga i sposobnosti da se između njih krećemo spontano i fleksibilno.

To znači da mentalno zdravlje nije stanje u kojem nikada ne osećamo tugu, strah ili krizu. Ono se ogleda u tome da imamo dovoljno razvijen repertoar uloga da možemo kreativno odgovoriti na različite životne izazove.

Zamislite osobu koja ume da bude roditelj, partner, prijatelj, kolega, vođa kada je potrebno, ali i da potraži pomoć kada joj je potrebna, da bude spontana, razigrana, kreativna ili da prihvati svoju ranjivost. Što je naš repertoar uloga bogatiji, to imamo više mogućnosti da odgovorimo na različite životne situacije.

Upravo zato grupni rad vidim kao dragocen prostor razvoja. U grupi ne učimo samo o sebi. Učimo kako funkcionišemo sa drugim ljudima. Dobijamo priliku da isprobamo nove načine ponašanja, da dobijemo povratne informacije, da budemo viđeni iz različitih perspektiva i da otkrijemo da imamo mnogo više mogućnosti nego što smo možda do tada verovali.

Za mene psihodramska radionica nije mesto na kome ljudi dolaze da čuju kako treba da žive. To je prostor u kome kroz iskustvo otkrivaju nove mogućnosti da budu ono što već jesu – ali na bogatiji, spontaniji i fleksibilniji način.

LIVING: Vi ste psihoterapeut i edukator psihodrame i sociodrame kao pristupa i škole psihoterapije. Šta Vas je svojevremeno privuklo psihodrami i po čemu se ona razlikuje od drugih psihoterapijskih pravaca? Da li možemo imenovati stanja za koja je psihodrama posebno preporučljiva?

DAMJANOV: Ono što me je privuklo psihodrami jeste činjenica da ne ostajemo samo na razgovoru. Nekada ono što godinama pokušavamo da razumemo kroz reči postane mnogo jasnije kada određenu situaciju vidimo, odigramo ili doživimo u odnosu sa drugim ljudima.

Psihodrama polazi od toga da je čovek biće odnosa. Mi ne živimo samo kroz misli ili emocije, već kroz telo, kroz susrete, kroz uloge koje razvijamo i zajednice kojima pripadamo. Takav pogled na čoveka bio mi je od samog početka veoma blizak.

Vremenom sam sve više otkrivala i njen veliki integrativni potencijal. Psihodrama je samostalan psihoterapijski pravac sa sopstvenom teorijom i metodologijom, ali istovremeno veoma prirodno povezuje različite dimenzije ljudskog iskustva. U njenom radu prepoznajemo sistemsko razumevanje odnosa, analitičko istraživanje unutrašnjih konflikata, iskustveno učenje koje nalazimo u bihejvioralnim pristupima, egzistencijalna pitanja slobode, odgovornosti i smisla, kao i značaj tela i neverbalnog iskustva.

Možda upravo zbog toga psihodramu nikada nisam doživljavala samo kao skup tehnika. Za mene je ona način razmišljanja o čoveku.

Danas tome prirodno dodajem i sociodramu i sociopsihodramu, jer verujem da se lično i društveno gotovo nikada ne mogu potpuno razdvojiti. Naše životne priče uvek nastaju u odnosima, porodici, kulturi i zajednici.

Upravo zbog toga u svom radu često koristim i termin sociopsihodrama. Za mene on označava prostor susreta između lične priče i društvene priče. To je pristup u kojem istražujemo kako društvo živi u nama, ali i kako mi svojim ulogama učestvujemo u stvaranju društva. Ne posmatram čoveka odvojeno od zajednice u kojoj živi, niti društvene procese odvojeno od ličnih iskustava ljudi koji ih čine. Verujem da se upravo na njihovom susretu otvara najveći prostor za razumevanje i promenu.

Što se tiče pitanja kome je psihodrama namenjena, rekla bih da je posebno dragocena u svim životnim periodima kada osećamo da dosadašnji načini funkcionisanja više nisu dovoljni. Kada želimo da razvijemo nove uloge, pronađemo drugačije odgovore ili bolje razumemo sebe i svoje odnose sa drugima.

LIVING: Šta biste poručili nekome ko prvi put dolazi na psihodramsku radionicu? Da li takvu radionicu možemo smatrati grupnom psihoterapijom?

DAMJANOV: Mislim da je sasvim prirodno da ljudi imaju tremu kada prvi put dolaze na ovakav način rada. Često čujem pitanja poput: „Šta ako ne budem znao šta da kažem?“, „Šta ako ne želim da radim pred grupom?“ ili „Da li moram da govorim o sebi?“

Odgovor je – ne.

U psihodrami niko nije prisiljen ni na šta. Svako učestvuje onoliko koliko je u tom trenutku spreman. Vrlo često ljudi budu iznenađeni koliko se osećaju sigurno u grupi u kojoj se poštuju granice, različitost i tempo svakog učesnika. Upravo taj osećaj sigurnosti omogućava spontanost, a spontanost je, prema Morenu, jedan od osnovnih pokretača razvoja.

Vrlo često ljudi otkriju da su mnogo naučili o sebi upravo posmatrajući procese drugih učesnika.

Važno je napraviti razliku između iskustvene radionice i grupne psihoterapije. Iskustvena radionica nije grupna psihoterapija, iako može imati snažan lični efekat. Ona je edukativni i iskustveni prostor u kome kroz određenu temu upoznajemo i sebe i način na koji funkcionišemo u odnosima.

Mislim da ljudi sa ovakvih radionica najčešće odlaze sa novim pogledom na sebe, sa većim razumevanjem svojih uloga i sa osećajem da su napravili prvi korak ka nečemu što žele da razvijaju u svom životu.

Za neke je to dovoljno i upravo je to vrednost ovakvog iskustva. Međutim, ima i onih koji na ovakvim radionicama prvi put upoznaju psihodramu, sociodramu i sociopsihodramu kao način rada i požele da ih dublje istražuju. Tada se odlučuju da nastave svoje obrazovanje kroz programe koje organizujemo u okviru Regionalne asocijacije za psihodramu i integrativnu primenu psihoterapije (RAIP) – od iskustveno-edukativnih programa, poput Modula iz art terapije i sociopsihodrame i edukacije iz sociopsihodrame, do edukacije za psihodramskog psihoterapeuta. Posebno me raduje kada jedna radionica postane početak nečijeg profesionalnog puta ili dugoročnog ličnog razvoja.

LIVING: Naziv radionice nosi snažnu simboliku i već sam po sebi otvara mnoga pitanja. Kako je nastala ideja za ovu temu?

DAMJANOV: Poslednjih godina sve više primećujem da ljudi ne dolaze zato što ne znaju ko su, već zato što osećaju da stare uloge više nisu dovoljne.

Jedan od važnih koncepata Morenove teorije uloga jeste ideja da tokom života neke uloge razvijamo mnogo više od drugih. Neke postanu veoma snažne i često dominiraju našim životom, dok druge ostanu nedovoljno razvijene ili potpuno zanemarene.

Na primer, neko može biti izuzetno razvijen u profesionalnoj ulozi, ali nikada nije naučio kako da se odmori. Neko odlično brine o drugima, ali mu je veoma teško da zatraži pomoć. Neko je toliko razvio ulogu pomagača da više ne ume da bude onaj koji prima podršku. Neko je odgovoran, pouzdan i racionalan, ali je izgubio kontakt sa spontanim, razigranim ili kreativnim delom sebe.

Ne mislim da su te uloge pogrešne. Naprotiv. One su nas često dovele dovde. Ali u jednom trenutku života više nisu dovoljne.

Upravo tada nalazimo se između onoga što jesmo i onoga što tek postajemo.

Zato sam ovu radionicu nazvala „Novi početak: Između onoga što jesam i onoga što postajem.“

Ne zato što verujem da treba da postanemo neko drugi, već zato što verujem da u svakome od nas postoje uloge koje tek čekaju da budu razvijene.

Za mene razvoj nije potraga za nekim „boljim ja“. Razvoj je širenje repertoara životnih uloga i otkrivanje mogućnosti koje su u nama možda oduvek postojale, ali još nisu dobile prostor da se razviju.

Možda je upravo to najlepše pitanje koje nam psihodrama postavlja. Ne pita nas samo: „Ko sam ja?“, već mnogo otvorenije i, po mom mišljenju, važnije pitanje:

„Ko sve mogu da budem?“

Možda odgovor na pitanje “Ko sve mogu da budem?” nećemo pronaći u jednom razgovoru, jednoj knjizi ili jednom vikendu. Ali ponekad je dovoljno napraviti prvi korak. Iskustvena psihodramska radionica „Novi početak – između onoga što jesam i onoga što postajem“ poziv je upravo na takav susret – sa sobom, s drugima i sa našim ulogama koje čekaju da budu otkrivene.

Radionica će se održati 12. i 13. septembra 2026. godine u Sarajevu (Vilsonovo šetalište 10). Više informacija i prijave dostupni su putem linka https://forms.gle/2EMT9RfFzZLpAbMDA

Puerto Flamenco donosi autentični duh Španije u BiH

Puerto Flamenco donosi autentični duh Španije u BiH

Renomirani španski sastav Puerto Flamenco, dolazi u Bosnu i Hercegovinu gdje će predstaviti flamenko spektakl PURO. U okviru Festivala plesa i umjetnosti Dansar, od 17. do 20. septembra, poznati španski sastav nastupit će u tri bh. grada: Mostaru 17. septembra u 20:00 sati u HD Herceg Stjepan Kosača, Sarajevu 19. septembra u 20:00 sati u Bosanskom kulturnom centru, te u Tuzli 20. septembra u 19:30 sati u Bosanskom kulturnom centru. Nakon velikog uspjeha Gran Gala Flamenco showa i dva rasprodana nastupa u sarajevskom BKC-u prošle jeseni, Festival Dansar nastavlja publici u Bosni i Hercegovini predstavljati vrhunske umjetnike i različita lica flamenca.

„U septembru će bh. publika uživati u autentičnom iskustvu flamenca direktno iz Sevilje, iz srca Andaluzije i kolijevke ove jedinstvene umjetnosti, koja je prepoznata kao nematerijalna baština čovječanstva i upisana na UNESCO listu. Flamenko je mnogo više od plesa i čine ga tri osnovna elementa: cante (pjevanje), toque (gitara) i baile (ples). Publika u Mostaru, Sarajevu i Tuzli imat će priliku uživo gledati kako sve ove elemente u duboko emotivnu izvedbu stapaju vrhunski umjetnici“, istakao je suorganizator Festivala Dansar, Enis Avdić.

Performans PURO (španski: čist, izvoran, autentičan) spaja pažljivo oblikovane koreografije i muzičke kompozicije sa sirovom energijom improvizacije, ostavljajući umjetnicima prostor da na sceni pokažu šta znaju i svaki nastup pretvore u jedinstveno iskustvo. Baš onako kako se flamenko više od dva stoljeća izvodi na pozornicama tablaoa u gradovima kao što su Sevilja, Jerez de la Frontera, Cadiz, Granada, Cordoba ili Malaga.

U ovom flamenko spektaklu tokom augusta uživala je publika u Budimpešti i Oslu, a već početkom oktobra, nakon tri nastupa u Bosni i Hercegovini, ovaj sjajni sastav predstavit će PURO ljubiteljima flamenka na Malti.

„Gostovanje Puerto Flamenca predstavlja i važan novi korak za Festival Dansar jer prvi put festivalski program izlazi izvan Sarajeva. Sretni smo što će publika u tri bh. grada imati priliku doživjeti jedinstveno iskustvo autentične španske flamenko tradicije“, dodao je Avdić.

Puerto Flamenco osnovan je u Sevilji 2004. godine, a trupa je tokom više od dvije decenije izgradila prepoznatljiv umjetnički izraz duboko ukorijenjen u tradicionalnom flamencu, uz savremeni pristup scenskoj izvedbi. Njeni umjetnici nastupali su na prestižnim pozornicama i festivalima širom svijeta, među kojima su Bienal de Flamenco de Sevilla, Festival de Jerez, WOMAD, Sziget Festival, Montreux Jazz Festival, QPAC Theatre u Brisbaneu, Pittsburgh Guitar Festival i Malta Arts Festival.

Ovogodišnji Festival Dansar i dolazak renomiranih umjetnika iz Španije podržali su Federalno ministarstvo okoliša i turizma, Ambasada Španije u Bosni i Hercegovini, Grad Sarajevo i Turistička zajednica Kantona Sarajevo – Visit Sarajevo.

Ulaznice su u prodaji online na platformi ENTRIO, te na dobro poznatim fizičkim prodajnim mjestima širom BiH.

Više informacija dostupno je na www.dansar.org te na Facebook i Instagram profilima Festivala Dansar.

Kontakt: Native Communications, Emir Muhamedagić, +387 62 118 479, emir@native.ba

Damirov sevdah: Devet rasprodanih koncerata i posjetitelji iz 25 zemalja

Damirov sevdah: Devet rasprodanih koncerata i posjetitelji iz 25 zemalja

(Sarajevo, 26. avgust 2026.) – Večerašnjim koncertom u Svrzinoj kući, na kojem će uz Damira Imamovića nastupiti Zanin Berbić i Jusuf Brkić, završava ovogodišnji koncertni serijal “Sevdah Damira Imamovića u Svrzinoj kući”. I ove godine svih 9 koncerata rasprodano je danima unaprijed, pa se sa 18 rasprodanih koncerata u nizu tokom dvije godine ovaj serijal, kojeg realiziraju Fondacija “Sarajevo Navigator” i JU Muzej Sarajeva, etablirao kao vrhunski kulturni događaj, koji istinski upotpunjuje ljetnu kulturnu ponudu Sarajeva. Povodom završetka projekta “Sevdah Damira Imamovića u Svrzinoj kući” održana je i konferencija za medije.

“Iza nas je druga godina koncertne serije u Svrzinoj kući za koju sad možemo reći da je bila još uspješnija od prošlogodišnje. Svaki od koncerta ponudio je drugačiji program i druge goste i gošće. Baš kao i publika, svi oni su oduševljeni atmosferom Svrzine kuće. Inače, ovaj muzej tradicionalne bh. arhitekture ove godine slavi jubilej 300 godina postojanja i nadam se da smo ga dostojno obilježili. Želio bih se od srca zahvaliti cjelokupnoj ekipi koja realizira koncerte i publici koja je bila zaista fantastična”, naglasio je Damir Imamović.

Federalna ministrica okoliša i turizma Nasiha Pozder istakla je kako Sarajevo trenutno živi svoje najbolje turističke dane te da je kultura jedan od razloga za to. „Veliki događaji poput Sarajevo Film Festivala, ali i autentični programi poput ‘Sevdaha Damira Imamovića u Svrzinoj kući’, obogaćuju turističku ponudu grada. Povezivanje kulturnih i zabavnih sadržaja sa prostorima od kulturno-historijskog i prirodnog značaja, povećavaju interes za naše naslijeđe, ali i našu odgovornost da ga čuvamo, njegujemo i promovišemo“, kazala je Pozder, dodajući da Sarajevo tako posjetiteljima ne nudi samo događaj, već i autentičan doživljaj grada.

Direktorica JU Muzej Sarajeva, Indira Kučuk Sorguč, navela je da je ovim projektom Svrzinoj kući udahnut novi život, što je naročito značajno u godini u kojoj obilježava 300 godina postojanja. „Muzeji su dugo smatrani konzervativnim prostorima, a mi nastojimo revitalizirati ne samo Svrzinu kuću nego i našu sevdalinku i to na jedan poseban, savremen način. Kultura i umjetnost ne smiju stagnirati. Moramo kreirati sadržaje koji odgovaraju vremenu u kojem živimo i koji su bliski novim generacijama. Vjerujem da smo ovim projektom dodatno ukazali na značaj sevdaha i popunili prazninu koja se osjećala u kulturnoj ponudi Sarajeva“, kazala je Kučuk Sorguč te dodala da se nada da će ova priča biti nastavljena i naredne godine, jer Sarajevo zaslužuje mjesto na kojem će sevdah trajno živjeti, ako ne tokom cijele godine, onda barem za vrijeme turističke sezone.

Nedim Lipa iz Fondacije Sarajevo Navigator naglasio je kako je prema evidenciji servisa karter.ba ovogodišnji koncertni serijal u Svrzinoj kući posjetilo više od 2.000 posjetitelja. „Većina ulaznica kupljena je online, pa za te kupovine imamo i precizne podatke. Tako znamo i da smo imali posjetitelje iz 25 zemalja. Zaista smo ponosni na činjenicu da smo ovim projektom našu kulturnu baštinu, materijalnu i nematerijalnu, prezentirali na najbolji mogući način ne samo domaćoj publici, već i brojnim turistima, što i jeste bio razlog zbog kojeg smo pokrenuli ovaj projekat“, naveo je Lipa.

Podsjećanja radi, koncerti u sklopu serijala održavani su svake srijede u julu i avgustu u haremluku Svrzine kuće, nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine. Uz Damira Imamovića nastupali su renomirani umjetnici iz Bosne i Hercegovine, regije i svijeta, a ograničeni kapacitet prostora publici je omogućio neposredno i autentično koncertno iskustvo.

Koncertni serijal “Sevdah Damira Imamovića u Svrzinoj kući” realizovan je uz podršku generalnog sponzora BH Telecom – Moja priča, sponzora plaćanja Mastercard, Ministarstva okoliša i turizma FBiH, Ministarstva kulture i sporta KS, Turističke zajednice KS (Visit Sarajevo), Grada Sarajeva i Općine Stari Grad Sarajevo.

Kontakt za medije: Native Communications, Emir Muhamedagić +387 62 118 479 | emir@native.ba

Otvorena izložba “Whatever” bosanskohercegovačkog umjetnika Amera Hadžića

Otvorena izložba “Whatever” bosanskohercegovačkog umjetnika Amera Hadžića

(Kavadarci, 23. avgust 2026) Samostalna izložba „WHATEVER“ bosanskohercegovačkog akademskog slikara Amera Hadžića otvorena je u Muzejskoj galeriji Kavadarci u Sjevernoj Makedoniji. Izložba je realizirana u saradnji s Općinskim vijećem Kavadarci, kao dio programa od 50 događaja kojima Muzejska galerija obilježava 50 godina postojanja. Pred brojnom publikom predstavljeno je 28 Hadžićevih radova kroz koje umjetnik, spajajući memoriju i savremenost, tradicionalnu arhitekturu, urbanu kulturu i globalnu pop-kulturu, otvara pitanja identiteta, sjećanja i izazova savremenog društva.

„Ovo je moje prvo predstavljanje publici u Makedoniji, zbog čega ova izložba za mene ima poseban značaj. Zahvaljujem domaćinima na srdačnom gostoprimstvu i odličnoj organizaciji, kao i publici koja je došla u velikom broju. Drago mi je što imam priliku predstaviti 28 radova nastalih u tehnikama ulja i akrila na platnu“, rekao je autor izložbe, akademski slikar Amer Hadžić.

Izložbom Hadžić gradi prepoznatljiv vizuelni svijet zasnovan na susretu dotrajalih fasada, betona i tragova vremena s intenzivnim bojama, grafitima i motivima popularne kulture. Iza naizgled vedrih i duhovitih prizora umjetnik progovara o otuđenju, konzumerizmu, savremenim oblicima komunikacije i utjecaju digitalnog svijeta, ostavljajući publici prostor za lično čitanje svakog rada. Izložba će biti otvorena do 1. septembra.

„Veliko nam je zadovoljstvo što smo u okviru obilježavanja 50 godina postojanja Muzejske galerije Kavadarci ugostili renomiranog akademskog slikara Amera Hadžića. Ova izložba dio je programa od 50 događaja kojima tokom godine obilježavamo naš značajan jubilej i publici predstavljamo vrijedne umjetnike iz zemlje i regiona“, istakao je Jakim Zimoski, direktor Muzeja Galerije Kavadarci.

Amer Hadžić rođen je 1987. godine u Sarajevu. Diplomirao je 2010. na Odsjeku za grafiku Akademije likovnih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu, u klasi profesora Salima Obralića, a titulu magistra grafike stekao je 2012. godine. U svom radu povezuje crtež, grafiku i slikarstvo s uličnom umjetnošću, pop-artom i grafiti kulturom, posebno se baveći reinterpretacijom arhitektonskog naslijeđa Bosne i Hercegovine. Autor je brojnih samostalnih izložbi, učesnik međunarodnih izložbi, simpozija, kolonija i projekata te dobitnik više nagrada u oblasti grafike i slikarstva. Član je ULUBIH-a, osnivač Udruženja „ArkA“, direktor Centra za umjetnost „ArkA“ i zaposlenik Akademije likovnih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu, a 2024. godine izabran je za člana Internacionalne akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Kontakt: Native Communications, Emir Muhamedagić, +387 62 118 479, emir@native.ba

Hrom, zebra i boja patlidžana su viralni favoriti

Hrom, zebra i boja patlidžana su viralni favoriti

Hromirana polica, neobičan poslužavnik koji izgleda poput skupog dizajnerskog komada i zebra fotelja koja zaslužuje biti u centru pažnje – neki komadi jednostavno ne mogu proći nezapaženo.

Ako ste u posljednje vrijeme zavirili na društvene mreže, portale ili jednostavno tražili inspiraciju za uređenje doma, velika je mogućnost da ste već naišli na neke od njih.

Riječ je o komadima koji imaju ono nešto zbog čega zastanemo, sačuvamo fotografiju ili odmah poželimo znati gdje ih možemo pronaći. A upravo takvi komadi obilježit će ulazak u novu sezonu uređenja domova.

Hrom koji još uvijek zna kako privući pažnju

Hrom se posljednjih sezona iz modnog svijeta preselio u enterijere, a ove jeseni postaje još zanimljiviji. Sjajni metalni detalji daju prostoru moderan izgled i odlično funkcionišu u kontrastu sa toplim bojama, drvetom i mekanim tekstilima.

Jedan od komada koji je već privukao pažnju je hromirana polica, čiji minimalistički izgled dobija sasvim novu dimenziju zahvaljujući sjajnoj završnoj obradi. Nije je teško zamisliti u dnevnom boravku ili trpezariji, uz nekoliko pažljivo odabranih knjiga, vazu ili hromirani svijećnjak – upravo onako kako izgleda komad koji lako postane prepoznatljiv detalj cijelog enterijera.

Poslužavnik koji nije samo poslužavnik

Neki predmeti jednostavno odbijaju ostati samo funkcionalni – a upravo je ovo taj.

Njegov zaobljeni, gotovo mjehuričasti oblik i sjajna površina više podsjećaju na malo umjetničko djelo nego na klasičan poslužavnik. Upravo je ta neobičnost razlog zbog kojeg je već privukao pažnju.

Može se koristiti za posluživanje, odlaganje nakita, ali još bolje izgleda kada je jednostavno ostavljen na stoliću ili komodi kao dio dekoracije.

Jer ako nas je viralna estetika enterijera ičemu naučila, onda je to da najobičniji predmeti više ne moraju izgledati obično.

Zebra se vraća, ali ovog puta kao glavni komad

Uzorak koji je neko vrijeme bio rezervisan za modne kombinacije i hrabrije detalje ponovno ulazi u enterijere, ali ove sezone ne dolazi tiho.

Zebra fotelja jedan je od onih komada koji ne treba dodatno objašnjenje. Ona je statement sama po sebi. Mekana forma i upečatljiv uzorak stvaraju komad koji će bez problema preuzeti glavnu riječ u dnevnom boravku.

Najbolji dio? Oko nje ne treba graditi komplikovanu priču. Neutralni zidovi, jednostavan stolić i nekoliko toplih tekstura bit će sasvim dovoljno da fotelja napravi ono zbog čega je i odabrana – privuče pogled, a potom i osmijeh.

Boja patlidžana donosi dubinu u jesenji enterijer

Ako ste se zasitili klasične jesenje palete smeđe, bež i maslinastozelene, ove sezone stiže neočekivano osvježenje.

Patlidžan postaje jedna od boja koju ćemo sve češće viđati u enterijerima. Duboka, topla i pomalo dramatična, prostoru daje karakter bez potrebe za velikim promjenama.

U ovoj sezoni pojavljuje se kroz različite proizvode – svijećnjake, posteljine, uključujući i stoliće za kafu. U svakom slučaju pokazuje kako samo jedna neočekivana nijansa može promijeniti atmosferu cijelog prostora.

Dekorativna lampa može biti najzanimljiviji detalj u prostoriji

Još jedan komad koji je teško ignorisati je žuta lampa.

Umjesto da se rasvjeta skriva i stapa sa ostatkom prostora, ona postaje dio dekoracije. Žuta boja unosi toplinu i energiju, a izražajna forma čini je komadom koji funkcioniše i kada je ugašena.

Upravo su takvi predmeti danas najzanimljiviji: oni koji imaju funkciju, ali istovremeno izgledaju dovoljno dobro da ih poželimo pokazati.

Ova jesen je zasigurno stvorena za one koji vole da njihov dom ima karakter

Zajedničko svim ovim komadima nije određeni stil, nego činjenica da je nemoguće ne primijetiti ih.

Hrom, sjajne površine, duboka boja patlidžana, zebra uzorak, organski oblici i upečatljiva rasvjeta pojavljuju se u novoj JYSK kolekciji za sezonu jesen/zima.

Ne treba mijenjati cijeli enterijer da bi dom izgledao drugačije. Ponekad je dovoljan jedan komad koji će privući pažnju, pokrenuti razgovor i promijeniti atmosferu doma.