Poljska arhitektonska firma Wiercinski Studio pretvorila je dva transportna kontejnera u pokretnu kuću od 60 kvadratnih metara, koja se trenutno nalazi u vrtu do nacionalnog parka Szelągowski u Poznańu, Poljska.
Klijenti, koje je ovaj studio opisao kao ‘par hrabrih ljudi u potrazi za interesantnim i teškim izazovima pretvorbe prostora’, bili su u potrazi za strukturom koja bi služila kao mobilni dom i ured.
Nazvana Pokretna kabina, ova nastamba je stvorena spajanjem dva transportna kontejnera čime se stvorio prostor od 12,5 metara dužine i 9 metara širine.
‘Spoj pokretnog doma i udaljenog radnog mjesta pokazao se kao odličan odgovor sadašnjem trenutku’, pojašnjavaju iz studija i naglašavaju da je pokretnost ‘ogromna prednost’ ove nastambe.
‘Kuća više nije vlasništvo vezano za određeni prostor, i može promijenti lokaciju zajedno sa životnim promjenama koje prate vlasnika kuće’, objašnjavaju arhitekti studija Wiercinski.
Kontejneri su obojeni u maslinasto-zelenu boju kako bi se ‘utopili’ u prirodno okruženje.
Zbog nagnutnog terena, gornji dio kontejnera je blago pomjeren prema sjeveru, čime je stvorena terasa od 25 kvadratnih metara koja gleda na obližnju rijeku preko krova nižih kontejnera.
Kabina koja je izolirana pjenom prije nego je obložena brezovom šperpločom, konstruisana je u industrijskoj hali i potom prevezena na svoju sadašnju lokaciju.
Vanjske stepenice od drveta i čelika vode u unutrašnjost od 54 kvadratna metra korisnog prostora koja sadrži spavaću sobu okrenutom prema sjeveru, dok su dnevni boravak, blagovaonica i prostor za rad okrenuti prema jugu, sa kupatilom između.
Na bočnim stranama kontejnera postavljen je niz malih prozora duž sredine zida kako bi se stvorio prostor za različite varijante uređenja interijera.
Na južnom dijelu kontejnera vrata su zamijenjena velikim staklenim površinama, kao i vrata koja vode na krovnu terasu sa zakrivljenom metalnom ogradom.
U budućnosti, plan je da se ova kabina premjesti u obližnju šumu, ali i da se omogući postavljanje konstrukcije iznad nivoa vode kako bi se postiglo još efektnije povezivanje s prirodom.
Edwin Austin Abbey (1852-1911) rođen je u Americi, ali većinu svog života proveo je u Engleskoj. Bio je zaljubljenik svega što je dio britanske kulture, naročito djela Williama Shakespeara.
Prvi put je posjetio Englesku 1878. radi istraživanja za projekat ilustriranja knjige. Zavolio je zemlju na prvi pogled i tamo ostao do 1883. godine.
Edwin Austen Abbey
Imao je uspješnu karijeru ilustrirajući veliki broj knjiga, uključujući Shakespeareove predstave. Kasnije je promijenio pravac i posvetio se slikanju uljem na platnu, vjerovatno pod uticajem prijateljstva sa John Siger Sargentom i ostalim britanskim i američkim slikarima. Abbeyeve slike scena iz Shakespearovih drama su veličanstvene i dramatične.
Apoteoza Pensilvanije (prije 1911.), Predstavnički dom, Kapitol države Pensilvanije, Harrisburg, SAD
Njegov slikarski stil se može povezati sa pre-Rafaelitima, među kojima su se ubrajali i neki njegovi prijatelji. S njima je dijelio korištenje bogatih boja, osjećaj za detalj i srednjevjekovne postavke. Mnogi smatraju da njegov stil ima poveznicu sa teatatrskom produkcijom što i odgovara slikaru koji je postao poznat zahvaljujući prikazima Shakespeareovih tragedija. Abbeyeve slike često izgledaju kao da se događaju na pozornici. Ključne figure se suočavaju i gestikuliraju prema naprijed, kao da su njihovi pokreti koreografirani mislima sa publikom. Njihovi razrađeni kostimi, često u upečatljivim nijansama crvene, definitivno su postavili temelje. Srednjovjekovna i renesansna odjeća se uveliko pojavljuje u mnogim Abbeyevim djelima.
Abbey je zasigurno imao osjećaj za dramu; njegove šekspirovske slike obično prikazuju dramatične trenutke iz bardovih najintenzivnijih tragedija. Njegova slika Richard, Duke of Gloucester, and the Lady Anne prikazuje napeti trenutak iz Shakespeareovog Richarda III.
Djelo prikazuje glavnog lika koji pokušava zavesti lady Anne, udovicu čovjeka kojeg je upravo ubio. Radnja se odvija usred povorke ožalošćenih na sprovodu njezina supruga. Richardov crveni ogrtač i središnji položaj odmah privlače pogled. On je očito negativac. Čini se da raskošno odjevena lady Anne želi pobjeći od njega, ali čini se da je zarobljena povorkom ožalošćenih iza nje. Figure sa svojim crnim kapuljačama i crvenim kopljima poprimaju neprijateljski, pa čak i prijeteći ton. Pojavljuju se i dva dječaka koji podsjećaju na dva mlada princa za koje se vjeruje da ih je Richard III ubio kako bi se održao na svom prijestolju.
Ova slika stvara toliko intrige u samo jednoj sceni da se gledaoci nestrpljivo pitaju šta će biti sljedeće. Kao što se može vidjeti na slici King Lear, ovo je pečat Abbeyevih slika.
Kao pravi anglofil, Abbey je slikao tadašnju britansku historiju, kao kruisanje kralja Edwarda II 1902. godine. Ovo djelo se danas nalazi u Buckinghamskoj palači. Slikao je serije murala, The Quest for the Holy Grail, za Javnu biblioteku Bostona. Također je dobio narudžbu da naslika dugi niz murala koji prikazuju povijest Pennsylvanije za zgradu Pennsylvania State Capital. Abbey je porijeklom bio iz Philadelphije. Nažalost, nije doživio da završi sve svoje murale.
Kraljica, Hamlet (oko 1897.), privatna kolekcija
1890. godine Edwin se oženio Gertrude Mead, kćerkom bogatog njujorškog trgovca. Gospođa Abbey je ohrabrivala svog muža da slika za velike provizije i osigura veće narudžbe. Iako je njihov brak započeo kada su oboje bili u četrdesetim godinama, nisu imali djece. Nakon muževljeve smrti, Gertruda je bila aktivna u očuvanju njegove zaostavštine, između ostalog, tako što je pisala o njegovom radu i ustupila svoju značajnu kolekciju i arhivu Univerzitetu Yale.
Kuhinja je srce doma. Veličina ove prostorije na koju se najčešće pomisli kada se kaže ‘ognjište’, sve je manja usljed današnjeg stila gradnje koji podrazumijeva maksimalnu uštedu prostora. Princip ‘otvorenog prostora’ ili ‘2 u 1’ gdje je kuhinja dio dnevnog boravka, ipak nije inhibirao dizajn, dapače, potakao je kreativnost, pa tako čak i mikro prostori određeni za kuhinju, dobiju i funkciju i formu.
Trendsetteri u oblasti dizajna enterijera posebnu pažnju poklone kuhinji kao kraljici doma. I baš kad se čini da bi nova ideja predstavljala ‘izmišljanje tople vode’, pojavi se neko novo ‘sučeljavanje’ boja, tekstura, oblika… što samo potvrđuje da je kreativnost beskrajna kategorija.
Tako je i sa trendovima koji su obilježili protekle dvije godine. Za ovu priliku izdvajamo neke koje smatramo najinteresantnijim:
Kuhinja u dvije boje
Vjerovatno najbolji izbor za one koji se ne mogu odlučiti za jednu boju ili žele postići više dinamike u prostoru. Kuhinja u dvije boje ima više prednosti, primjerice, omogućuje efektniju primjenu elemenata i principa dizajna, akcentiranje prostora ili određene forme, kreiranje određenog ambijenta – klime u prostoru (energizirati ili umiriti, toplo – hladno), te podjelu kuhinje na zone.
Postoji više načina kombiniranja boja u dvobojnoj kuhinji, a najlakši (najpredvidiviji) je da kuhinju podijelite horizontalno tako što će gornji elementi biti u jednoj boji, a donji u drugoj. Drugi, još efektniji način je da samo centralni dio (šta već odredite da to bude) npr. kuhinjsko ostrvo bude u drugoj boji.
Boje se mogu kombinirati na različite načine – po vlastitom ukusu, ali i u skladu sa principima kombiniranja boja. Najupečatljiviji je kontrast npr. crne i bijele (odnosno tamnih i svijetlih nijasni) kojim se najviše i postiže. Također su efektne kombinacije komplementarnih boja (one koje stoje nasuprot jedna drugoj na točku boja) poput plave i narandžaste, crvene i zelene, te žute i ljubičaste, odnosno nijansi ovih boja. Ako niste skloni kontrastima i jarkim bojama, možete se odlučiti za jednu boju ali u dva tona, čime se ipak može decentno akcentirati.
Za potpun efekt igre bojama mogu poslužiti različite teksture, kao i promišljeno manevrisanje mat i sjaj efektima.
Također je važno da ‘tema’ kuhinje prati temu ostatka doma i – obrnuto, osim ako se niste izvještili u sučeljavanju različitih stilova.
Plava kuhinja
Otkako su pronašle put do enterijera, tamne nijanse plave su postale apsolutni vladari i vodilje uređenja domova. Izvedene su nove nijanse kakve ranije nismo viđali u enterijerima, naročito u privatnim domovima. Iako na fotografijama stiliziranih enterijera izgledaju privlačno, za ‘uradi sam’ opciju ipak treba dosta planiranja koje podrazumijeva i određivanje prave nijanse i obavezan test i vizuelizaciju.
To se odnosi i na kuhinje koje se sve češće pojavljuju u tamnim nijansama plave. Ipak, ključne su kombinacije plave sa drugim bojama – akcentima, gdje izdvajamo metalik (zlatnu ili bakrenu), klasično uparivanje s bijelom, utopljavanje toplim drvetom ili osavremenjivanje hladnim metalom.
Svijetlije nijanse plave će bolje izgledati u manjim kuhinjama, dok će tamne nijanse doći do izražaja u većim kuhinjama. Kao i uvijek, prilikom odabira boja važno je procijeniti količinu prirodnog svjetla koje ulazi u prostoriju, kao i mogućnosti za kompenziranje vještačkim svjetlom u slučaju deficita.
Prošarani mramor
Mramor u kupaonici i kuhinji je u trendu već nekoliko godina, ali prognozeri trendova predviđaju još veću popularnost ovog skupog ali vrijednog materijala. To se naročito odnosi na prošarani mramor i to u bojama bakra, krem nijansama, kao i tamno-sivi.
Mramor svakom prostoru, pa tako i kuhinji, daje notu luksuza i prijeko potrebne izdržljivosti. Ipak, mramor je mekši i osjetljiviji od npr. granita, tako da zahtijeva pažljivo rukovanje.
Možete se odlučiti za plohe od mramora ili ostrvo od ovog vrijednog kamena, koje možete upotpuniti zlatnim, brončanim ili kromiranim detaljima (slavina itd.).
Prošarani mramor je skuplji te provjerite da li se uklapa u vaš budžet za novu kuhinju ili renovaciju postojeće.
Kuhinje bez visećih kabineta
Da, svjesni smo da nismo rekli ništa novo. O kuhinjama bez gornjih kabineta smo pisali prije 3 godine, i vjerovatno ćemo ponovo pisati za 3 godine. Koncept koji pretpostavlja otvorene police umjesto gornjih visećih elemenata mnogima je djelovao kao, jednom rječju – greška, jer gdje pohraniti svo posuđe, čaše, šoljice i šta sve ne… Ali nas je istovremeno nagnalo da bolje planiramo nabavku posuđa tj. da ne gomilamo nepotrebno. Pored toga, ako usitinu postoji potreba za dodatnim prostorom za pohranjivanje posuđa (a donji elementi nisu dostatni), opcije su ostrvo s kabinetima i ladicama, kao i stojeći ormari/vitrine, ako je već neophodno. A obično nije.
Dakle, plutajuće police, iako mogu primiti reprezentativne komade posuđa, ipak jesu luksuz jer zadovoljavaju formu, a u manjoj mjeri i funkciju. Ipak, ukoliko nemate potrebu za dodatnim prostorom za pohranjivanje, a želite da vaša kuhinja čini kompaktnu cjelinu sa dnevnim boravkom, police (umjesto gornjih kabineta) sa strateškim postavljenim LED trakama na kojima se nalaze probrani asesoari ili umjetnički komadi, poslužiće kao izvrsna poveznica sa ostatkom prostora, čineći kuhinju mjestom gdje se i priprema hrana i primaju gosti.
Zelena kuhinja
Prošlogodišnji trend koji je tako zaživio da prijeti da postane evergreen. Najčešće smo viđali maslinasto zelenu i boju lista žalfije (i druge zagasite nijanse zelene) za kuhinjske elemente, pločice u boji mahovine ili zidove u boji avokada. Naravno, ne sve zajedno.
Povratak zelene uopšte ne čudi obzirom na globalnu kampanju povratka prirodi i prirodnom.
Iako ne djeluje kao boja koja se lako uparuje, trendi nijanse zelene kombinujte kao što to priroda čini – sa zlatnim akcentima, ili sa bijelom, ili sa bojom drveta. Poseban efekt daruju podne pločice sa uzorkom u odgovarajućoj zelenoj nijansi kojima možete ‘relaksirati’ težinu maslinasto zelene.
Nekoć malo ribarsko naselje, regija Shenzhen pretvorila se u četvrti najmnogoljudniji grad u Kini. Kako se osamdesetih godina počelo pretvarati u ekonomsku zonu, ovo područje izrasta u globalnu zajednicu poduzetnika i investitora koji su pomogli da se oblikuje ovaj dinamični grad.
Nedavno je u ovom dinamičnom i užurbanom gradu otvorena neobična prodavnica knjiga Shenzhen Zhongshuge, čiji su dizajneri iz X+L Living željeli da odaju počast transformaciji i napretku ovog grada.
Nekadašnje malo ribarsko naselje danas je jedan od finansijskih centara Kine
‘Postignuća su rezultat napornog rada pionira ove zajednice. Grad su stvorili i oblikovali bezbrojni sanjari’, objašnjava Li Xiang, osnivač firme sa sjedištem u Šangaju. Firma je poznata po svojim čudnovatim i nesvakidašnjim projektima poput dječijeg vrtića u kineskom Huzhou, inspirisanog dizajnom slavnog Antonija Gaudija.
Na početku projekta, Xiang i njegov tim su pokušali stvoriti viziju knjižare koja bi predstavljala historiju Shenzena. ‘U procesu istraživanja kulturološke pozadine ovog grada, shvatio sam da bih mogao dizajnirati prostor koji bi mogao postati simbol Shenzhena, krajnje inkluzivnog i živopisnog grada migranata, kao svojevrsnu posvetu svima koji su uložili napore da stvore njegovu historiju.’
Unutar prodajnog dijela obloženog knjigama koji se prostire na 14.000 kvadratnih metara, kroz prostor prolazi masivno, krivudavo, bočno stubište koje povezuje ulaz knjižare sa izlazom. Ova impresivna polica za knjige prezentuje historiju, govori Xiang, dok istovremeno simbolizuje brzinu kojom se ovo područje Kine razvijalo i cvijetalo. ‘Razvoj historije je prikazan kroz spiralu i uvijanje, dok je historijska putanja do naprednog društva sadržana unutar hijeroglifskih spiralnih ljestvi’, objašnjava Xiang, naglašavajući da je time prikazana hronologija rasta ‘građena kroz bezbroj sati, prenoseći osjećaj da je historija gurnuta kroz vrijeme velikom brzinom’.
Stepenište služi kao simbolična umjetnička instalacija ali i kao funkcionalna polica za knjige gdje kupci mogu pregledati svoje književne favorite. Za ovaj komad, Xiang je bio nadahnut savremenim britanskim umjetnikom – skulptorom indijskog porijekla Anishom Kapoorom, naročito njegovim radom Memory, kojeg je prvi put vidio na Deutsche Guggenheim u Berlinu. Kao što Kapoorova čelična instalacija prkosi gravitaciji, isto prati i spiralna polica ove knjižare.
Za dječiji kutak u Shenzhen Zhongshuge, X + L dizajneri su se odlučili za drugačiju estetiku. Obojeni vrtuljak može biti korišten kao stol za kojim djeca mogu sjediti i čitati. Tim dizajnera koristio je razne linije i jednostavne grafike – koje podsjećaju na dječije poteze kistom, da bi stvorili mali dvorac i kotač, koji mogu služiti kao stalaža za knjige.
Odabirom tople palete narandžaste i ružičaste, u kombinaciji s hladnom plavom i ljubičastom, dizajneri su željeli da ovaj prostor prizovu radosna i zabavna sjećanja iz djetinjstva.
Shenzhen Zhongshuge završen je u novembru 2021. i trenutno je otvoren za javnost.
‘Od svih problema koji su opsjedali Picassa u ranoj 1932., to je ponajprije bio nesretan brak sa njegovom ruskom suprugom Olgom…’ Tako počinje 4. dio Picassove biografije autora Johna Richardsona Life Of Picasso (Pikasov život).
Bez određenog predgovora, ova rečenica označava količinu sukoba koja je zadesila ovog kultnog umjetnika kada je ušao u svoje pedesete i jedno od najturbulentnijih desetljeća evropske historije.
Kao i u ranijim dijelovima biografije, u ‘Godinama minotaura’ kako je nazvao 4. dio biografije umjetnika, Richardson se suosjećajno fokusira na Picassov intimni svijet u kojem se vješto prepliću njegova nezajažljiva glad za kreativnošću i njegov seksualni život. U ovim ‘minotaurskim godinama’ – naslov koji aludira na opetovani imidž njegove razarujuće prirode – Picassov labirint bio je luka ne samo za opadajući interes za Olgom, nego i za njegovu konfliktnu zadivljenost modelom Marie-Thérèse Walter, te umjetnicom Dorom Maar. Bio je u svojevrsnom rikošeu između njih dvije, crpeći energiju koja mu je na koncu nanijela kolateralnu štetu.
Picasso sa Marie Therese Walter
Oni koji su se okupljali oko umjetnika – kolege, mecene, pjesnici i mnogi drugi – nailazili su na nepredvidivost i vješto skrivanje taktike. Neki su bili otpušteni, a neki iskorišteni. Istovremeno, odvija se žestoki građanski rat u Španiji (1936.-39., tokom kojeg je Picasso bio direktor slavnog muzeja Prado), pad Francuske 1940. godine i okupacija Pariza, a sve to u njegovoj neposrednoj blizini.
Volio je, na sebi svojstven način, i fotografkinju i slikaricu Doru Maar
Nakon završetka Guernice 1937., Picassova slava dostiže vrhunac i on postaje simbol moderne umjetnosti.
Guernica – čuveno djelo nastalo 1937. godine kojim Picasso izražava svoj bijes prema ratnim stradanjima
Godine minotaura, nastavak biografije koji obuhvata period od 1933. do 1943. godine, prepričavaju nešto što bi se moglo nazvati porodičnom pričom, sa živošću karakterističnom za kratka poglavlja, oštrim stavovima, kao i povremenim gorkoslatkim opuštanjem, a sve to praćeno određenim tempom.
4. nastavak sveobuhvatne biografije jednog od najvećih svjetskih imena, plod je 60-godišnjeg razmišljanja, razgovora i špekulacija o umjetniku, potkrijepljeno detaljnim pregledom, pretraživanjem i istraživanjem njegovih pokreta.
Biografija Life of Picasso, iako se može činiti da joj je suđeno da ostane nedovršena usljed Richardsonove smrti 2019. godine, sadrži i vidljive praznine što, kako kaže Alice Rahon (još jedna od Picassovih odbačenih ljubavnica), može podstaći da ‘otkrijemo sve naše tajne prije nego bude prekasno’.
