Gustav Klimt (14. jula 1862. – 6. februara 1918.) bio je austrijski slikar simbolista i jedan od najistaknutijih članova pokreta Bečke secesije. Njegova glavna djela uključuju slike, murale, skice i druge umjetničke predmete, od kojih su mnogi izloženi u galeriji Bečke secesije. Klimtova primarna tema bilo je žensko tijelo, a većinu njegovih djela obilježava erotika.
Klimt je važio za iznimno privlačnog muškarca koji je povrh svega volio žene i tjelesnu ljubav
Klimt je rođen u Baumgartenu blizu Beča, kao drugo od sedmoro djece, tri dječaka i četiri djevojčice. Sva tri sina su rano pokazala umjetnički talenat. Njegov otac Ernst Klimt bio je zlatar. Klimt je veći dio djetinjstva proveo u siromaštvu.
U svojoj 14. godini Klimt upisuje Bečku školu primijenjenih umjetnosti (Kunstgewerbeschule) gdje se školovao za arhitektonskog slikara. Godine 1877. u školu se upisao i njegov brat Ernst te su braća i njihov prijatelj Franz Matsch počeli raditi zajedno; do 1880. dobili su brojne narudžbe za poslove dekoriranja javnih građevina kao tim koji su nazvali ‘Društvo umjetnika’.
Klimt je započeo svoju profesionalnu karijeru slikajući unutrašnje murale i plafone u velikim javnim zgradama u ulici Ringstraße uključujući uspješnu seriju ‘Alegorije i amblemi’.
Serijal Alegorije 1882.-1897.
Klimta je sve više privlačila avangardna umjetnost. Godine 1897. postaje jedan od osnivača secesije koja je bila u službi promocije avangardnih trendova. Međutim, Klimtov novi stil naišao je na veliki otpor kod mjerodavnih te je bio prinuđen napustiti projekat u školi.
Godine 1888. Klimt je dobio Zlatni orden zasluga od austrijskog cara Franca Jozefa I za doprinos umjetnosti. Takođe je postao počasni član Univerziteta u Minhenu i Univerziteta u Beču. 1892. umrli su i Klimtov otac i brat Ernst, i on je morao da preuzme finansijsku odgovornost za porodicu svog oca i brata. Tragedije su uticale i na njegovu umjetničku viziju, te se okreće ka novom izražaju.
U isto vrijeme Klimt upoznaje Emilie Flöge, koja je, bez obzira na umjetnikove veze sa drugim ženama, postala njegova pratilja do kraja života. Da li je njegova veza sa Emilie bila seksualna ili ne, raspravlja se, ali u tom periodu Klimt je dobio najmanje 14 djece.
Zlatna faza
Klimtovu ‘Zlatnu fazu’ obilježile su pozitivne kritike i uspjeh. Mnoge njegove slike iz ovog perioda koriste zlatne listiće. Istaknuta upotreba zlata upečatljiva je na slici Pallas Athene i Judith I (1901.), iako su djela koja se najčešće pominju u vezi s ovim periodom Portret Adele Bloch-Bauer I (1907.) i Poljubac (1907. – 1908).
Pallas Athene (1898.)
Klimt je rijetko putovao izvan Austrije, osim u Veneciju i Ravennu (bazilika San Vitale) odakle potiče vizantijski uticaj, kao i inspiracija za mozaik kojim je bio fasciniran.
Judith I (1901.)
Poljubac
Slika ‘Poljubac’ vrhunac je Klimtove zlatne faze. Na slici dominiraju apstraktni dekorativni motivi načinjeni od geometrijskih i florealnih elemenata. Slika je prvi put predstavljena javnosti nakon Klimtovog napuštanja bečke secesije, na izložbi Kunstchau. Na slici Poljubac Klimt je primijenio svoje odlično poznavanje primijenjenih umjetnosti i zlatarskog zanata, kao i fascinaciju mozaikom. Koristio se zlatnom prašinom kako bi dobio svjetlucavu pozadinu, a odjeću je dekorirao zlatnim listićima.
Poljubac(1907.-1908.), 180cmx180cm, ulje na platnu, Austrijska galerija u Beču
Na svim Klimtovim prikazima ljudskog zagrljaja akcentirano je žensko lice, dok je muško lice prikriveno. Ženine oči su sklopljene, što asocira na zanos, ali blijedo lice i bolno nagnuta glava neke kritičare umjetnosti asociraju na dekapitaciju koja je bila česta tema u simbolističkoj umjetnosti.
Iako se muškarac čini fizički dominantnijim, obzirom da kleči, žena bi ga nadvisila ako bi ustala.
Cvijeće je jedini indikator realnosti u prizoru zagrljaja. Klimt je inače volio cvijeće , što potvrđuju i njegove druge brojne slike. Njegov atelje je bio prepun cvijeća koje nije uređivao kako bi radio pod dojmom sirove prirode.
Žena u centru pažnje
Tokom svojih zadnjih godina Klimt se izolirao i okrenuo slikanju portreta lijepih žena.
Dok je radio i opuštao se u svom domu, Klimt je obično nosio sandale i dugi ogrtač bez donjeg veša. Njegov jednostavan život bio je donekle zatvoren, posvećen svojoj umjetnosti i porodici, dok je izbjegavao kafane i društvo drugih umjetnika. Klimtova slava obično je dovodila mušterije na vrata i mogao je sebi priuštiti da bude vrlo selektivan. Njegova metoda slikanja bila je s vremena na vrijeme vrlo promišljena i mukotrpna i zahtijevao je dugotrajno sjedenje modela. Iako vrlo seksualno aktivan, svoje veze je održavao diskretno jer je izbjegavao skandale. Koristio je mitologiju i alegoriju da prikrije svoju iznimno erotičnu prirodu, a njegovi crteži često otkrivaju čisto seksualni interes za žene kao objekte. Njegovi modeli bili su mu dostupni za poziranje na bilo koji erotski način koji mu se sviđa. Mnogi modeli bile su i prostitutke.
Judith II (1909.)
Osam godina nakon senzacionalne slike Judita I, Klimt se vratio ovoj temi i povezao je sa još jednom biblijskom figurom: Salomom, kćerkom Herodijade, koja je bila druga žena kralja Heroda. Saloma je izvela svoj poznati ples pred Herodom, zbog čega je kralj pripremio, na Salomin zahtjev, da Ivanu Krstitelju odrubi glavu. Čini se da Klimt također aludira na Salomin ples u svom prikazu Judith: prikazuje Judith u pozi poput plesačice, kako juri naprijed.
Portret Adele Bloch-Bauer I (1907.) je finalno i najreprezentativnije djelo Klimtove Zlatne faze. Izloženo je u njujorškoj Neue Galerie.
1911. njegova slika Smrt i život dobila je prvu nagradu na svjetskim izložbama u Rimu. 1915. umrla mu je majka Ana. Klimt je umro tri godine kasnije u Beču, 6. februara 1918., nakon što je doživio moždani udar i upalu pluća. Sahranjen je na groblju Hietzing u Beču. Brojne slike ostale su nedovršene.
Drvo jabuke I (1912.)
Klimtove slike nalaze se među najskupljim umjetničkim djelima. U novembru 2003. Klimtov Landhaus am Attersee prodat je za 29.128.000 dolara, ali je ova cijena vrlo brzo prevaziđena cijenama drugih Klimtovih djela. Godine 2006. umjetnikovo Drvo jabuke I (oko 1912.) prodato je za 33 miliona dolara, a Brezova šuma (1903.) za 40,3 miliona dolara. Oba djela su nedavno vraćena nasljednicima Adele Bloch-Bauer.
Kao i svi drugi kreatori i dizajneri koji su učestvovali na njujorškoj sedmici mode, i Michael Kors nije krio oduševljenje prilikom da se ponovo predstavi uživo. Njegov entuzijazam potaknut naznakama bolje budućnosti bez ograničenja, očituje se u njegovoj novoj kolekciji za jesen 2022.
Tipičan monohromatski izgled od glave do pete a la MK, bilo da je u neutralnoj bež/krem ili električnim nijansama koraljne, žute ili šokantno ružičaste; ženska odijela skrojena sa vrhunskim samopouzdanjem od klasičnih ‘muških’ materijala i jednako muških formi; te udobna večernja odjeća koja podsjeća na sportsku, glavne su karakteristike ‘provoda’ koji je priredio 62-godišnji Kors. Par čizama od antilopa preko koljena podarilo je kratkim suknjama i haljinama sasvim novu održivost.
Kors i kroz kolekciju manifestira radost zbog izlaska na slobodu – ovo je u velikoj mjeri bila kolekcija predviđena za život izvan kuće. Revija je počela s uglađenim izgledom po kojem je Kors tako poznat – nizom besprijekorno krojenih camel kaputa nošenih preko trikotaže ili pletenine s visokim čizmama – sve u identičnoj nijansi.
Slijedile su male crne haljine, siva pletiva i trikotaža, i kaputi od umjetnog krokodila ili svjetlije nijanse narandže. Modeli su rađeni ili za posao (kratko odijelo sa suknjom, odijelo sa pantalonama boje fuksije), ili za putovanja (neki modeli su nosili XXL ručne torbe), a vrlo često i za noćne izlaske.
Čini se da je inspiracija za njegove clutch kapute od kašmira ili umjetnog krzna bila ženstvena Marilyn Monroe. Ramena su bila ključna erogena zona; ispod kaputa je haljina s jednim rukavom od žerseja sa šljokicama.
MK show je upotpunio je Miguel, u kožnim pantalonama i trenču, koji je sa bendom uživo izveo Princove hitove Raspberry Beret i I Would Die 4 U.
Pratile su ih žuta mini haljina sa šljokicama, asimetrična srebrna haljina, preveliki kaputi od vještačkog krzna u jarkim bojama.
U najavi kolekcije, Kors je upotrijebio ključne riječi kao što su ‘otpornost, samopouzdanje, snaga i stvarni iskorak’.
Kors tvrdi da večernji izgled treba biti ‘lagan kao majica kratkih rukava’, što potvrđuje stav mnogih kreatora za 2022. godinu – koliko god složen bio kroj haljine, nikada ne smijemo zaboraviti na komfor. ‘Volim večernju odjeću’, kaže slavni dizajner o novoj kolekciji. “Većina haljina su od žerseja pa su udobne. Možete se kretati, možete plesati, možete se zabavljati cijelu noć.”
Izlazak iz pandemije potaknuo je dizajnera da se osvrne na prošlost.
‘Ranih devedesetih bili smo na vrhuncu pandemije side. Mislili smo da je smak svijeta, ali smo ipak žudjeli za izlascima… A kada se dogodio 11. septembar, svi su govorili da niko više nikada neće živjeti u centru New Yorka. A sada vidimo ovu nevjerovatnu eksploziju energije i glamura’, optimističan je Kors.
Kors se nada da će i ovaj optimizam – u odijevanju i životnom stilu – sada samo rasti. ‘Svi smo bili na ovom ludom vrtuljku, u svakom gradu na svijetu. Ali, ljudi samo žele da se vrate na staro, da se ponovo okupe. Ispred bara Carlyle, ovdje u New Yorku, već se formiraju dugi redovi’, zaključuje slavni dizajner.
Teksaškog arhitektu Paula Lamba angažirao je bračni par iz Austina koji je želio da njihova nova kuća izgleda ‘kao da je oduvijek bila tu’.
Obzirom da je par želio da dizajn reflektira njihovo teksaško porijeklo, Lamb se odlučio za kombinaciju arhitektonskog ‘country’ stila južnog Teksasa i kalifornijske kuće za ležeran život kao preteče originalnog rančerskog stila iz tridesetih godina prošlog stoljeća.
Rezultat takvog promišljanja je prozračan dom prepun svjetlosti gdje se susreću umirujuće, zemljane teksture sa strateško pozicioniranim erupcijama boje i uzorka. ‘Željeli smo da sve djeluje lagano i prozračno, ali ne blještavo bijelo’, objašnjava supruga koja se bavi nekretninama, te je preuzela na sebe veći dio dekorisanja enterijera.
Par je donio još jednu stratešku odluku – da prostorije u kojima provode veći dio vremena budu u neutralnim bojama, a da eksperimentisanje s bojama ostave za druge dijelove kuće.
Jedan od najživljih prostora u domu, dnevna soba spaja tradicionalnu toplinu sa savremenim šikom, gdje vesela žuta sofa nadopunjuje starinske crne Terje Ekstrom stolice. ‘Željeli smo da djeluje posebno, ali ne previše skupocjeno’, kažu Lambovi klijenti koji su zamislili dvije odvojene zone za sjedenje, jednu uz drugu, ali bez da se stilski uklapaju.
Kamin je inspirisan velikom kamenom peći koja se koristila za kuhanje u suprugovoj kući iz djetinjstva.
Lamb je zaslužan za ideju letvičastog plafona koji se spušta ispod niza krovnih prozora – potez koji pruža savršen filter za vrelo teksaško sunce i održava dom hladnim, zajedno sa zidovima od krečnjaka zaglađenog malterom i podom od tamnih pločica.
Starinski afganistanski tepih bio je jedan od prvih predmeta koje je par nabavio za novu trpezariju, pa su cijelu prostoriju dizajnirali u skladu s tepihom. Budući da suprug ima petoro braće i sestara, nabavili su starinski sto dovoljno velik za tipična teksaška porodična okupljanja.
U početku nisu bili sigurni da li će zmijoliko tkano rasvjetno tijelo koje su dali napraviti u Meksiku uopšte funkcionirati u kući. Ali čim ga je ugledao, Lamb je znao da će trpezariji podariti ‘organski dodir drame’ (donja slika).
Iako je suprug glavni kuhar i partner u lokalnoj ugostiteljskoj kompaniji, par nije bio suviše zahtjevan u pogledu kuhinje. Ipak, da se radi o profesionalcu potvrdio je zahtjev za veliko ostrvo u centru prostorije, ali bez sudopera i asesoara za kuhinje. Jedina svrha mu je priprema hrane.
Nakon duže potrage, pronašli su kvarcitnu ploču dovoljno veliku da se može koristiti i za ostrvo i za radnu ploču. Terakota masa za fuge keramičke zidne obloge odabrana je u skladu sa smeđim prošaranim kvarcitom.
Minimalistički viseći kuhinjski elementi prate suptilnu zelenu paletu u cijelom domu. Također je bilo bitno održati ravnotežu svjetla i tame: ‘Znali smo da će u kući biti puno svjetla, pa smo se odlučili za tamne podove kako bismo postigli dojam sjene i hladnoće izbalansirane sa mekim bijelim zidovima i različitim zelenilom’, objašnjava Lamb.
Da bi zauzetom paru olakšao jutarnje pripreme za radni dan, Lamb je kreirao dvije odvojene tuš niše koje krase ploče i detalji od mesinga, uokvirene blagim lukom koji prati temu kuće od kamena. Mint-zelena fuga za pločice vjerno prati zelenu paletu ove moderne kuće u Teksasu.
Kreativni direktor modne kuće Carolina Herrera, dizajner Wes Gordon nastavlja kreirati kolekcije na temelju prepoznatljivog stila ovog globalnog brenda, što je ponovo demonstrirao na reviji održanoj na Dan zaljubljenih, u okviru New York Fashion Weeka.
Jarke boje, kontrasti, mašne, pojasevi i mnoštvo asesoara potvrdili su Gordonovu tvrdnju da nova kolekcija šalje poruku hrabrosti i života u sadašnjem trenutku.
Gordon, koji već petu godinu radi za poznati brend, smatra da savremena žena više ne čeka posebnu priliku za koju bi kupila posebnu odjeću – ‘umjesto toga ona kupuje posebnu odjeću koja svaki trenutak može pretvoriti u nezaboravnu priliku’.
Cvjetni dezen, resice i volani suptilno prožimaju cijelu kolekciju Caroline Herrera za jesen/zimu 2022., te se mogu vidjeti i na konfekcijskim i večernjim lookovima.
Steznici u obliku srca na haljinama bez naramenica bili su savršeni za reviju koja je održana upravo na Dan zaljubljenih.
Boje su bile jarke i inspirativne, dok je džinsu dat dašak glamura sa zlatnim ukrasima.
Nova kolekcija slavne Caroline Herrera svidjela se i urednici časopisa Vogue, Anni Wintour: ‘Divno je vidjeti tako lijepu, dramatičnu i senzacionalnu večernju odjeću’, izjavila je nakon revije.
Kreativni direktor kuće CH Wes Gordon, kojemu najdraži dio posla (pored samog kreiranja) predstavljaju susreti s klijentima radi predstavljanja nove kolekcije, održao je prepoznatljivost CH kroz modele bluza i jakni raskošnih rukava, baš kako to voli osnivačica brenda, slavna Carolina Herrera. Tu je i prepoznatljivi duo koju čine bijela košulja i duga suknja A linije, ovog puta u boji ciklame. Praktični glamur, kako ga neki nazivaju, po kojoj se Herrera i proslavila.
Pistom su dominirali dramatični, linearni krojevi u jarkim bojama koji nose poruku hrabrosti, samopouzdanja i visoke energije. Kratke haljine s volanima u tamno ljubičastim i grimiznim nijansama, ili one sa dugim vozovima u nijansama ružičaste – upotpunile su ambijent Dana zaljubljenih. I pored ženstvenih mašni i dramatičnih rukava, mogle su se vidjeti hlače strogih linija koje govore u prilog samouvjerenoj ženi, kao i crno-bijeli kontrasti jarkim bojama.
Gordon naglašava da je prilikom kreiranja kolekcije na umu imao hrabru i samouvjerenu ženu, ali i ‘nešto posebno i puno ljubavi’.
Većina modela je nosila sličnu frizuru – zaglađenu punđu, te crne visoke potpetice, a mogle su se vidjeti i velike crne sunčane naočale.
Gordon objašnjava zašto se odlučio za dramatični izgled koji nije u osnovi tipičnog CH looka: ‘Upravo se fenomenalni, dramatični komadi prodaju najbrže’, tvrdi dizajner i nastavlja: ‘Mislim da je prisutna želja da se proslavlja, da se lijepo oblači, a taj trenutak je upravo sada’.
Gordon je na sebi svojstven način spojio ženstvene linije i boje tipične za CH sa vlastitom inovativnošću i potrebom za dramom, što su redom potvrdile mlađe generacije poznatih ličnosti i influenserica koje su zauzele prvi red na reviji.
Njujorška sedmica mode koja se održava uživo predstavlja svojevrstan ‘povratak u normalno’ nakon dvije godine najrazličitijih ograničenja. Gordon naglašava koliko mu je to važno jer je prilika da se pošalje poruka ‘da smo ovdje, da nastavljamo stvarati najljepše stvari, svijet nastavlja živjeti, a mi smo ponosni što možemo biti dio te konverzacije’.
Nives Kavurić-Kurtović je rođena 1938. u Zagrebu, u kući koju je sagradio njen otac, arhitekt po zvanju. Nakon srednje škole, upisuje Akademiju likovnih umjetnosti, gdje je diplomirala Grafiku.
Šezdesetih godina prošlog stoljeća radila je kao pomoćnik u radionici Krste Hegedušića. Ova umjetnička zajednica pamti se kao tada moderno mjesto gdje su se okupljali vrhunski slikari i intelektualci tog vremena poput Mladenke Holman, Marije Ujević, Vlade Buzančića, Drage Ivaniševića i Veselke Tenžere.
O tom vremenu Nives je znala reći: ‘Kao generacija, sanjali smo i težili stvarima koje nisu bile materijalne. Etika, spoznaja i ulaganje u samog sebe, bile su sfere kojima smo težili. Bili smo sanjari koji su željeli promijeniti svijet’.
Nedugo nakon toga, počela je raditi kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti i postala među prvim ženskim članovima Hrvatske akademije nauka i umjetnosti. Bila je jako profilirana slikarka. Smatrala je sebe velikim radoholičarem i naslikala je na hiljade crteža i ilustracija.
Njeno slikanje temelji se na lirskim i antropomorfnim slikama ljudskog tijela, najčešće žena. One su groteskne, iskidane, plutaju u prostoru. Kavurić-Kurtović je uvijek slikala i crtala unutrašnje biće puno ranjivosti, ludila, sumnji i iskustava. Sve ove tenzije i strahove su iskusila naša tijela. Zato je motiv plutajućih tijela tako znakovit zato jer se ona mogu uzdići iznad bolne realnosti. Bogati opus njenih crteža i slika karakterisan je stilom harmoničnih boja, koristeći grafike i riječi i kombinujući ih u svom radu sa suptilnim humorom i ironijom.
Riječi igraju snažnu ulogu u njenoj umjetnosti. Dopuštaju duboko uranjanje u njenu dušu. Po njenim vlastitim riječima ‘slikar se igra sa jezikom kao i sa linijom i bojom – udahni, diši, izdahni i kloni na kraju bez uzdaha i dotakni tišinu’.
Kavurić-Kurtović je bila opsjednuta samopropitivanjem, njena percepcija ne pripada materijalnim svjetovima, nego onim nevidljivim. Sklona crnom humoru, tragediji i introspekciji, prozvana je kraljicom tame. Mnogi ljudi bježe od tame, svojeglavo se prianjajući na naše poznate unutrašnje i vanjske svijetove. Plašimo se smrti i nepoznatog, ali Kavurić-Kurtović istražuje ova pitanja u maniru istinskog filozofa. Kroz njen rad doživljavamo smrt kao nešto što nam je blisko i isprepleteno sa samim životom. Kroz njen unutrašnji svijet dominira prisustvo smrti koje ona portretira sa nježnošću. Prikazivanje njene umjetnosti je intimni akt koji zahtjeva potpuno prepuštanje nepoznatom.Slikanje i crtanje bili su neophodni za nju, razlog njenog postojanja.
Nives Kavurić-Kurtović je preminula u svojoj 79. godini, u Zagrebu. Njena smrt je bila veliki gubitak za hrvatsku umjetnost i kulturu. Bez sumnje, bila je prva dama hrvatskog surealizma, uvijek iskrena prema sebi, nikad pod uticajem drugih. Njena snažna mašta i potreba za izražavanjem učinili su je jednom od najizuzetnijih savremenih umjetnica. Održala je preko 100 samostalnih izložbi i učestvovala u oko 1000 grupnih. Mnoge njene slike i crteži se nalaze širom svijeta. 2014. godine, njeni radovi su uvršteni u zbirku umjetnina Evropskog parlamenta. Iz cjelokupnog svog opusa napravila je veličanstven dnevnik svog života punog tame i radosti.
