U noći prije svog pogubljenja 1587. godine, Marija, kraljica Škotske, privela je kraju pisanje svog posljednjeg pisma.
Mary je provela u zatvoru skoro 20 godina jer je za kraljicu Elizabetu I predstavljala direktnu prijetnju kao nasljednica engleskog trona. Sate prije pogubljenja odrubljivanjem glave Mary je provela pišući svoju posljednju volju i zavjet.
Mary Queen of Scots
Da bi svoju poruku zaštitila, Mary je primijenila tehniku ‘spiralne brave’, tadašnji ekvivalent savremene šifrovane poruke. Koristeći razrađen niz proreza, nabora i udubljenja, pretvorila je pismo u poštu zaštićenu od neovlaštenog čitanja.
Njena tehnika bila je tako razrađena i složena da su istraživači stoljećima poslije uzalud nastojali da u potpunosti shvate kako je to uradila. Međutim, stručnjaci sa Massachusetts Institute of Technology i King’s College London sada tvrde da su konačno razbili kod.
Posljednje pismo kraljice Škotske
Spiralna brava koju je Mary koristila bio je posebno razrađen primjer prakse poznate kao zaključavanje pisma, pri čemu pismo funkcionira kao vlastita koverta. Sve do pronalaska moderne koverte, zaključavanje pisama bila je uobičajena praksa stotinama godina.
Za spiralnu bravu potrebno je više od 30 koraka i uključuje izrezivanje ‘brave’, koja često nalikuje bodežu ili maču, iz prazne margine. Brava se ponaša kao igla i prošiva se kroz pismo nakon što se preklopi.
Bilo je potrebno mnogo vještine da se napravi spiralna brava – jedan pogrešan potez znači da morate iznova početi što u 16. stoljeću nije bila mala stvar obzirom da je papir u to vrijeme pravljen ručno.
Rijetki primjer pisma nepoznatog autora iz 17. stoljeća (photo Musée de La Poste, Paris, Vivarez Collection)
Pored toga što je rezultat izgledao zadivljujuće, za pismo zaključano spiralnom bravom bilo je sigurno da se ne može neprimjetno otvoriti i pročitati.
Mary je pogubljena u svojoj 44. godini života.
Svoje posljednje pismo bilo je adresirano njenom šogoru, Henryju III od Francuske, na jutro njenog smaknuća u dvorcu Fotheringay 1587. godine.
Na pismu su bile primjetne mrlje za koje neki historičari smatraju da potiču od njenih suza koje su ostavile trag na papiru.
Kako Mary nije imala pristup većini svojih stvari, morala je da siječe pismo koristeći neku drugu oštricu, u čemu su joj vjerovatno pomogle njene dvorske dame Jane Kennedy and Elizabeth Curle.
Zaključavanje pisama bilo je u upotrebi kroz cijelu savremenu Evropu jer je bio neophodan proces osiguravanja pisama prije masovne proizvodnje gumenih omotnica koje su se javile početkom 19. stoljeća.
Primjer zaključavanja pisma, rekonstrukcija (Unlocking History Research Group Archive/MIT Libraries)
Odigralo je ključnu ulogu u ‘historiji tajnih sistema’, koje je omogućilo globalnu prepisku u ranom periodu modernizma kao što kompjutersko kodiranje podupire današnju digitalnu tehnologiju, objašnjavaju istraživači.
Istraživanje, koje je dio izložbe Elizabeth and Mary: Royal Cousins, Rival Queens, u London’s British Library, također otkriva upotrebu spiralnog zaključavanja koje su koristili i drugi poznati evropski monarsi, uključujući i kraljicu Elizabetu I 1573. i Catherine de ‘Medici 1570.
Studio Hacker Architects obnovili su kuću iz sedamdesetih u središnjem Oregonu, pritom uklanjajući nepotrebne zidove kako bi stvorili prostraniji izgled i očuvali originalna obilježja dizajna koja poklanjaju ovom domu retro duh.
The Bailey rezidencija nalazi se na Black Butte Ranchu, maloj i izolovanoj zajednici smještenoj unutar nacionalno zaštićene Willamette National Forest.
Dom se može pohvaliti zadivljujućim prirodnim okruženjem, kojeg je tim nastojao naglasiti dizajnom. Kao primjer može poslužiti dodavanje velikog svjetlosnog otvora – portala u dnevni boravak.
‘Na samom početku procesa dizajna zaključili smo da je veliki prozor u glavnom dnevnom boravku bio izostavljen u izvornoj konstrukciji’, napominju Hacker Architects.
U prizemlju su uklonjeni postojeći zidovi čime je otvoren prostor za novu kuhinju sa blagovaonicom, i dnevni boravak otvorenog tipa.
Enterijer kuće u prirodi krase visoki stropovi obloženi obrađenim prirodnim borovim daskama, obilježje koje su arhitekti željeli sačuvati i dodatno naglasiti.
Velik dio dizajna usredotočen je na uklanjanje zastarjelih unutrašnjih slojeva kako bi se otkrili postojeći prekrasni drveni strukturni elementi rezidencije.
‘Izloženo drvo stvara bogat prirodni uzorak koji doprinosi ambijentu prijatne kolibe na ranču i pruža elegantnu, nenametljivu pozadinu koja se proteže kroz kuću, objašnjavaju arhitekti.
Prostor je osavremenjen detaljima poput kamina u dnevnom boravku koji je obložen crnim steatitom.
Novina u ovom prostoru je i mnoštvo ugrađenih polica kako bi se stanarima osiguralo više prostora za pohranu, čime je izbjegnuta potreba za viškom namještaja. Na uštedu prostora i mjesto za pohranjivanje stvari mislilo se tokom cijelog kreativnog procesa: primjerice, sofa u dnevnom boravku posjeduje donje ladice, a smještena je u portal niše radi uštede podnog prostora.
Arhitekti su smjestili 4 spavaće sobe unutar 167 kvadrata rezidencije. Vlasnički apartman je na gornjem spratu i ima svoj toalet.
Između ostalog, dvije spavaće sobe nalaze se na poluspratu, a u blizini glavnog ulaza nalazi se dodatna soba za goste.
Drugi projekti od strane ovog studija uključuju modernistički dom postavljen u vulkanskom krajoliku i višedijelni stambeni objekt u gradu Bend koji je osmišljen za ljubitelje sporta na otvorenom.
Rezidencija The Treasure Coast, nazvana po teretu izgubljenom u brodolomu u 16. stoljeću, leži na istočnoj obali sunčane Floride. Pješčane plaže, borova šuma, nizine prekrivene palmama i neodoljivi morski prizor čine ovu lokaciju kao ‘s onoga svijeta’. Dizajnerica enterijera Lori Deeds je s pravom smatra mjestom ‘za potpunu obnovu tijela i duha’.
‘Kuća ima divan karakter’ kaže Deeds za ovu nastambu u cracker stilu koju je renovirala sa kolegama iz Kemble Interiors.
Njeni klijenti bili su inspirisani putovanjem u Marrakech, što je doprinijelo da se odredi stil i postigne određeni ambijent. ‘Najvažnija stavka je bila da kuća bude elegantna, pomalo čudna i ležerna, tvrdi Lori koja otkriva da su njeni klijenti željeli da enterijer izgleda pomalo neusklađeno, kao da nedostaje harmonije’.
Ironično, ova odvažna mješavina boja i tekstura iz Maroka, Dominikanske Republike, Indije i sa afričkog kontinenta, rezultirala je u čudesnoj orkestraciji dizajna, koji je nepredvidiv ali, začuđujuće, istovremeno i harmoničan.
‘Svaki put kada sam htjela uskladiti tkanine, oni su rekli ne’, prisjeća se Lori saradnje s klijentima. ‘Mislim da je nekad najbolji odgovor jednostavno ne. Zahvalna sam im što su me gurali izvan okvira, potičući time i moj dizajn i kreativnost.’
Lori objašnjava da je krajnji ishod kreativnog procesa bio stvaranje ‘magično-meditacijskog učinka na savremeno življenje’, te da prostor daje osjećaj da ste zakoračili u ‘potpuno drugi svijet, u neku fantaziju’.
Ulazna vrata, koja su čvrsta aluminijska i teška po 180 kg, kao i ulazi s visokim stropovima od čempresa i ručno rađenim podovima od srebrnih pločica, ne ostavljaju prostor za sumnju da je to stvarno tako.
Predvorje vodi u veliku prostoriju od 500 kvadratnih metara – kombinaciju prostora za objedovanje i sjedenje – s velikim prozorom i francuskim vratima.
Četiri bakrena lustera i stropni ventilator samo su neki od objekata koji postavljaju pozornicu za susret različitih stilova.
Lori smatra da je postigla da se kuća doima toplom i gostoprimljivom.
Iako je eklektičnost prostora, ‘sukob’ boja i proturječnost stilova bio osnovni zahtjev, klijenti su također su predložili zidove neutralnih boja kako bi se istakla vlasnikova kolekcija umjetnina.
O sučeljavanju različitih stilova Lori kaže: ‘Smatram da se suprotnosti privlače. I ja volim da miješam stilove. Zašto sredina stoljeća ne bi bila neobična? Vezano za tu temu, pravi primjer bi mogao biti par modernih stolica, koje su postavljene do tradicionalne sofe. Ono što je bitno da je svaki dio može doći do izražaja, jer možete uočiti stolice, kao i sofu. Da su one iste boje kao sofa, vjerovatno bi vam izmakle pogledu. Tako mislim da ovaj kontrast dopušta stvarima da izađu iz svoj kruga zasijaju, i drže vlastiti prostor.’
Stilovi dizajna enterijera su izrasli iz arhitektonskih stilova, historijskih događaja i kulturoloških uticaja, zamišljene funkcije i potreba prostora i ljudi koji u njemu žive, tehnoloških postignuća, društvenih trendova, mode, te dostupnosti materijala.
Veliki dio savremenog dizajna enterijera počiva na stilovima iz prošlih vremena što se očituje na motivima, paletama boja, proporcijama namještaja i sl. Dizajn je proces koji, pored ostalog, zahtijeva planiranje i organizaciju. Često napravimo grešku impulsivno kupujući namještaj i asesoare, posežući za prvim što nam se dopadne, da bi na kraju završili se prezasićenim prostorom čije uređenje nije uzelo u obzir tri vodeća principa uređenja:
– funkciju prostora
– stil
– atmosferu
Robert Kime Interior Design
Funkcija prostora
Da bi uzeli u obzir ključni princip prilikom planiranja uređenja, odgovorite na nekoliko (naoko) jednostavnih pitanja:
Zašto preuređujem ovaj prostor?
Koji su to konkretni problemi u postojećem aranžmanu?
Zašto će se prostorija koristiti? Da li se radi o više funkcija (npr. dnevni boravak – kuhinja; spavaća – radna soba)?
U kojim aspektima želite unaprijediti/poboljšati prostor?
Nakon što odgovorite na ova pitanja, imaćete jasniju sliku o funkciji i svrsi prostora koju prostorija do tada možda nije u cjelosti ispunjavala.
Stil
Sigurno ste naklonjeni određenom stilu uređenja prostora. Međutim, da li je taj stil usklađen sa zamišljenom funkcijom prostora? Da biste to utvrdili, pokušajte odgovoriti na sljedeća pitanja:
Gdje biste svrstali postojeći stil i da li odgovara funkciji/svrsi prostora?
Da li u procesu preuređenja planirate izmjene postojećeg arhitektonskog stila koji se očituje na prozorima, vratima, rubovima?
Da li će struktura i proporcije prostora odgovarati zamišljenim promjenama?
Ako se radi o jednoj prostoriji, da li će prostor nakon preuređenja biti vizualno povezan sa ostalim prostorijama (treba postići tok, a ne dozvoliti da prostorija djeluje drugačije, dakle, da ‘iskače’ iz cjeline)?
Da li će stil biti opušten (casual) ili elegantan i formalan?
Atmosfera
Ovo je mnogima od nas najvažnija stavka, a razlog ne zahtijeva posebno obrazloženje. Otud izrazi ‘kućna atmosfera’, ‘oaza doma’, ‘kao kod kuće’ i sl. Dakle, pored gornjih principa, trebamo težiti dobroj atmosferi što je, opet, individualna stvar jer je svako od nas drugačije zamišlja i doživljava. I zato – ne dopustite da vam se nameće tuđi izbor jer samo vi znate šta je za vas ‘kućna atmosfera’.
Prije nego što započnete preuređenje, pokušajte sa emotivne distance obratiti pažnju na prostor:
Da li je suviše svijetao ili suviše taman?
Da li se doima suviše hladan zimi, a topao ljeti (u pogledu atmosfere, ne temperature)?
Da li će to biti prostor za odmor i opuštanje?
Koju atmosferu želite u prostoru (opuštajuću, radnu, toplu porodičnu, formalnu i sl.)
Da li će prostorija odgovarati ukupnom personalitetu kuće/stana?
Vizualizacija
Nakon što se pomučite da odgovorite na sva gornja pitanja, čak i ako ne zapisujete odgovore, vizija novog prostora postaće jasnija.
Obzirom da je dizajn planiranje, a da ovog puta ne želite pogriješiti, stavite vaše ideje na papir i to na, obećavamo, zabavan način.
Victoria Hopkins Interior Design
Napravite popularni ‘moodboard’ ili u slobodnom prijevodu sa engleskog – inspirativnu ploču (engl. mood znači raspoloženje, a board je ploča).
Inspirativna ploča je kolaž slika, predmeta ili tekstova složen u kompoziciju kako bi ispričao neku priču ili inspirirao za kreativni rad. Koristi se u svim granama dizajna, ali i u svakodnevnom životu kada želimo staviti ideje na papir ili kreirati vizalnu uspomenu na neki događaj.
Na internetu ćete naći dovoljan broj besplatnih formata i fotografija za vaš digitalni moodboard, ali najefektniju inspirativnu ploču ćete napraviti ručno, bez pomoći kompjutera.
Prvo nabavite ploču – to može biti plutana sa pribadačama, a može biti i veća podloga od malo tvrđeg papira (blok za crtanje A3 na primjer) na koju ćete lijepiti slike i uzorke. Dok listate časopise sigurno ćete naići na fotografije enterijera koje vam posebno privlače pažnju; to mogu biti komadi namještaja, boje, rješenja za zidove, podove, rasvjetna tijela, bilo šta vezano za enterijer. Ako namjeravate presvući sofu u dnevnom boravku da odgovara novom stilu (što je često dobra ideja), tražite uzorke u prodavnici štofova, pa i to prikačite/zalijepite na ploču.
Na koncu će vaša inspirativna ploča prikazati ono što stvarno želite, zamišljate, a najviše od svega će očitovati atmosferu koju želite u prostoru.
Svejedno da li preuređujete sami ili uz pomoć dekoratera, dizajnera ili arhitekte, inspirativna ploča je važan korak ka cilju. Ako radite sa stručnjakom, pokažite mu vaš moodboard bez stida – savremeni stručnjaci ga koriste kao bitan alat komunikacije sa klijentom, a vi ćete biti u stanju prenijeti mu vaše ideje i želje što je bitan korak do cilja – vašeg idealnog prostora.
Arhitektonsko društvo Maria Cucinelle sa sjedištem u Bologni dizajniralo je betonsku monolitnu crkvu Santa Maria Goretti, sa ulazom u obliku križa.
Ova crkva savremenog dizajna stoji na samom rubu vrha grada Mormanna na jugu Italije.
Mario Cucinella Architects željeli su da stvore građevinu koja je savremena, ali i dobro povezana sa lokalnom zajednicom.
‘Željeli smo stvoriti savremenu zgradu koja izražava snažan osjećaj kontinuiteta kakav smo osjećali za samu crkvu, a taj osjećaj povezanosti je jako bitan’, kaže Mario Cucinella, osnivač ovog arhitektonskog studija.
Zakrivljeni bijeli zidovi okružuju glavnu dvoranu u obliku djeteline s četiri lista.
Arhitekti otkrivaju da su ovakvu formu postigli reinterpretacijom oblika baroknih crkava u italijanskog regiji Calabria.
‘Naš dizajn za Santa Maria Goretti je spokojan i monolitski i gleda na svoje prethodnike crkvene arhitekture Calabrije, ali isto tako se formira u smjeru koji je na određen način praiskonski ili bezvremenski’, objašnjava Cucinella za Dezeen.
‘Ugledali smo se na italijanske barokne preteče poput San Carlo alle Quattro Fontane od Borrominija, i način na koje one tvore ovu formu.’
‘U crkvu se ulazi kroz prorez u obliku križa koji je osvijetljen noću te postaje vrsta svjetionika’, objašnjava osnivač studija Mario Cucinella.
Unutrašnji zidovi crkve su ogoljeni poput praznog slikarskog platna kako bi se naglasila arhitektonska i skulpturalna forma građevine.
Studio je također dizajnirao minimalistički namještaj od kamenog materijala koji se može aranžirati zavisno od upotrebe prostora, dok snopovi providne tkanine vise sa 16 metara visokog stropa.
‘Dizajnirali smo jednostavan namještaj za unutrašnjost koji naglašava arhitektonski i skulpturalni oblik zgrade, a također omogućuje okupljenoj zajednici da se usredotoči na simboliku umjetničkih djela i na igru svjetlosti koja se stvara kroz tkaninu koja se spušta sa stropa’, dodaje Cucinella.
Ovaj studio također potpisuje dizajn župnog doma naslonjenog na crkvu.
Prekrivena travnatim krovom, građevina sadrži župnu dvoranu, nekoliko učionica i urede za svećenstvo.
