Dizajner Domenico Orefice ugledao se na kultne znamenitosti renesansnog Milana prilikom dizajniranja kolekcije porculanskog kamena CottoMilano, koja reinterpretira tradicionalne terracotta pločice. Kolekcija je predstavljena na međunarodnoj izložbi kupaonica i pločica Cersaie 2025, a cilj joj je ispričati priču koja ima svoje duboke korijene u srcu Milana. Kolekciju pločica dizajnirao je Orefice zajedno s istraživačko-razvojnim timom Ceramiche Keope, a inspiriran je i historijskom peći Fornace Curti, koja izrađuje lombardsku terakotu od 15. stoljeća.
Dok toskanska terakota ima ružičastu nijansu, lombardijska terakota ima topliju, tamnocrvenu nijansu prepoznatljivu po milanskim renesansnim zgradama. Kolekcija CottoMilano referira se na osjetilnost i toplu boju ove terakote, a istovremeno uključuje neprimjetnu tehnologiju za reinterpretaciju obrtničkih tradicija kroz savremene poglede, ističu iz Ceramiche Keope. Njene površine imaju neprovidnu završnu obradu koja se vidi na tradicionalnoj terakoti, i mat površinu sa niskom refleksijom koja ostavlja dojam dodira.
Kolekcija također sadrži dekorativne pločice sa geometrijskim motivima koji se vide na znamenitostima poput crkve Santa Maria delle Grazie u Milanu i gradske bolnice Ca’ Granda, kao i apstraktne interpretacije renesansnih daščica i fasada. U CottoMilanu materijal se čini autentičnim i punim života, oblikuje se kroz strukture i ukrase koji kolekciju čine uistinu jedinstvenom, stvarajući utisak da je ručno modelirana.
Kolekcija dolazi u širokom rasponu nijansi koje uključuju i toplije tonove, poput Terracotta, Sabbia i Creta, te neutralnije nijanse Talco i Argilla. Fokusirajući se na velike formate, poput 120×120 i 60×120 centimetara, CottoMilano korisnicima omogućuje stvaranje sveobuhvatnih okruženja s toplom, privlačnom atmosferom. Pločice sa uzorkom inspirirane renesansnom arhitekturom dolaze i u manjoj veličini 20×20, kao i u verziji 60×120 sa dosta apstraktnijim dizajnom.
CottoMilano također predstavlja manje cigle dimenzija 6×24 koje nadopunjuju kolekciju, a dolaze u sjajnoj i mat verziji te s dekorima izrezanim po mjeri. U sve digitalnijem i u jednoj sferi, sve manje materijalnom svijetu, ova kolekcija se temelji na autentičnosti, izradi i vrijednostima sporog življenja, poručuju iz Ceramiche Keope.
Nakon potpisivanja novog trogodišnjeg ugovora s Los Angeles Lakersima, NBA zvijezda balkanskih korijena, bacila je oko na zdanje u Manhattan Beach-u u vlasništvu drugog elitnog sportaša.
NBA zvijezda Luka Dončić investirao je osmocifreni iznos kako bi u svoj imovinski list dodao novi dom. Slovenački košarkaš kupio je preuređenu vilu teniske prvakinje Marije Šarapove u Manhattan Beachu u Kaliforniji za 25 miliona dolara. Dončić, koji je prošle sezone prešao u Los Angeles Lakerse, potpisao je trogodišnje produženje ugovora za 165 miliona dolara. Prodaju izvan tržišta zaključio je krajem augusta putem trusta povezanog s njegovom menadžericom brenda, Larom Beth Seager.
Šarapova je svoju preuređenu rezidenciju stavila na tržište u julu, prema Wall Street Journalu. Imanje je kupila za 4,1 miliona dolara 2012. godine i uredila ga prema svojim preferencijama. Kuća s pogledom na okean udaljena je jedva 20 kilometara od Los Angelesa. Angažirala je arhitektonski ured KAA Design i dizajnericu interijera Courtney Applebaum kako bi kuću preobrazila u minimalistički uređeno utočište – što je trajalo tri godine, otkrila je putem AD Open Door 2019. godine.
Vila Šarapove s pet spavaćih soba i osam kupaonica jasno oslikava i utjelovljuje mentalitet “manje je više”, inspiriran japanskom arhitekturom i minimalističkom estetikom. Naime, teniska prvakinja smatra da velika količina stvari djeluje opterećujuće.
Ulaz se otvara u veličanstveno predsoblje dvostruke visine s plutajućim stubištem. Peterostruka pobjednica Grand Slama obložila je zidove golim betonskim pločama i dodala crne metalne okvire oko prozora i staklenih vrata. Nekretnina od 730 kvadratnih metara može se pohvaliti velikim vanjskim prostorom, sa nepregledno dugačkim bazenom i dnevnim boravkom opremljenim kaminom. Balkoni su aranžirani tako da se nalaze po cijelom imanju, prilagođavajući ih stanaru za život u zatvorenom i na otvorenom, dok se kuglana sa dvije staze nalazi se uz medijsku sobu u podrumu.
Šarapova i njen zaručnik, britanski biznismen Alexander Gilkes, rastaju se od svog dugogodišnjeg doma kako bi provodili više vremena u Evropi, kao i u svom domu na Floridi.
Lenny Kravitz nije samo globalna rock zvijezda – ovaj erudita poznat je i po miješanju različitih muzičkih žanrova, ikona koja drži do svog izgleda i odjevnih kombinacija, ali i kao neko ko ima istančan osjećaj za umjetnost. Kada je odlučio da pusti svoje korijene i Evropi, nije to učinio radi prestiža, već upravo da pronađe mjesto koje mu može poslužiti kao – utočište.
I, dok je tražio “skroman prostor” u Gradu svjetlosti, naišao je nešto mnogo grandioznije u svakom pogledu: veličanstvenu gradsku kuću iz 1920-ih, u elegantnom 16. pariškom okrugu.
Unatoč starosti i istrošenoj unutrašnjosti, ovaj pariški stan je odmah zaintrigirao Kravitza. Vidio je potencijal u izblijedjelim zidovima i ispucalim podovima, i zamislio dom koji bi odražavao njegov višestruki identitet.
Suština ovog prostora ne bi bila puko deponovanje stvari, već i pričanje njegove životne priče u svim njenim koloritima.
Nazvan “Hôtel de Roxie” u čast njegove pokojne majke, glumice Roxie Roker, ovaj pariški stan je podjednako omaž njegovoj familiji kao što je i stilu. U bliskoj saradnji sa svojom dizajnerskom firmom Kravitz Design, stvorio je prostor koji se doima “presvučen” širokim slojevima emocija.
Dizajn narativa kombinuje klasičnu Haussmannovu arhitekturu ispunjenu iskonskim detaljima koji odražavaju afroameričku i bahamsku baštinu. U prostoru se nalaze lični artefakti, moderni nameštaj iz sredine stoljeća, komadi prilagođeni raznolikom spektru umjetnosti, uključujući Warholovu litografiju i fotografije koje ukrašavaju zidove hodnika.
Svaki kutak ovog pariškog stana pripovijeda priču, bilo da se radi o rijetkom gramofonu uglavljenom u ručno rezbareni ormar ili starinskoj kameri smještenoj na polici pored originalnih scenarija iz televizijskih dana njegove majke.
Estetika ovog pariškog stana snažno se odupire kategorizaciji. U glavnoj dnevnoj sobi, klub stol Ado Chale iz 1970-ih kao da vlada centrom, okružen Milo Baughman sofama i prilagođenim bačvenim stolicama iz Kravitz dizajna. Topli marokanski tepihi čine okruženje lakšim, dodajući osjećaj udobnosti i gostoljubivosti.
Paleta ugljanih nijansi, umbra i mekih neutralnih boja protiču kroz prostor, dajući stanu notu raspoloženja i muževnu energiju.
Materijali poput mesinga, tamnog drveta, prirodnog kamena i ručno tkanog tekstila miješaju se kako bi stvorili osjećaj opipljivosti.
Ono što izdvaja ovaj pariški stan je savršeni spoj visokih i niskih, starinskih i savremenih elemenata. Afričke skulpture suživljavaju se s modernim umjetničkim instalacijama. Svaki komad ima svoju unikatnu priču ili sjećanje koje se veže za njega, stvarajući jedinstvenu atmosferu, potpuno u duhu Kravitza.
Kravitz opisuje proces kao stvaranje “živuće ploče raspoloženja”. Umjesto da radi samo na osnovu nacrta, on je dozvolio prostoru da se prirodno razvija, preslojavajući teksture, preuređujući umjetnost, pa čak i prebojavajući zidove dok svi elementi nisu postali onakvi kako ih je Lenny zamislio.
U srcu kuće je trpezarija dramatičnog tona, usredotočena oko 6 metara dugog stola Karl Springer. Okružen je rijetkim setom afričkih stolica od Afra & Tobia Scarpa, dizajnerskih klasika koji prostoriji daruju skulpturalnu ljepotu i ravnotežu.
Jedna od najneočekivanijih karakteristika Kravitzovog stana u Parizu nalazi se u podrumu transformisane kotlovnice sada poznate kao “The Chaufferie”.
Inspirisan privatnim klubovima, ovaj skriveni salon više liči na tajni bar u Berlinu nego na sobu u nečijoj rezidenciji.
Niske baršunaste banketne ploče, slaba svjetla, pariški bistro i ogromna njemačka disko kugla koja visi sa stropa stvaraju ugodnu i tajanstvenu atmosferu.
Uz vintage plakate, rasvjetu koja popravlja raspoloženje i dobro pripremljene playliste koje se puštaju kroz skrivene zvučnike, ova je soba Kravitzov bijeg unutar bijega.
Ova emocionalna autentičnost prožima svaki kut, od visokih plafona do intimnih kutaka.
Na mnogo načina, stan djeluje kao Kravitzov živi memoar – svaka soba je poglavlje, svaki komad je rečenica u mnogo većoj i obuhvatnijoj priči koju Lenny želi da prenese.
Inspiraciju za uređenje doma najčešće tražimo na internetu koji vrvi od najrazličitijih sadržaja – savjeta i atraktivnih vizuala – gotovih rješenja koja se često kopiraju u cjelosti ili djelomično primjenjuju u prostoru.
Prilika da uredite vlastiti dom sama po sebi već izaziva dovoljno uzbuđenja. Tu je i želja da sve realizirate što brže te je utoliko najlakše posegnuti za instant rješenjima, drugim riječima, kopirati.
Međutim, obzirom da se radi o vašem intimnom prostoru gdje je najvažnije da se vi dobro osjećate, nije li bolje prizvati u pomoć vlastiti ukus i biti neprikosnoveni autor? Naročito ako vam nije prvi put da uređujete enterijer, te se smatrate naprednim amaterom. Naravno, provedba vlastitog ukusa jednako je izvodiva i ako ste angažovali arhitektu ili dizajnera enterijera pod uslovom da ste u stanju efikasno iskomunicirati vašu viziju stručnjaku – u čemu vam on/a mora biti u stanju pomoći.
Kako kanalisanje ukusa uveliko olakšava inspiracija, ponovo se vraćamo na isto pitanje – gdje je tražiti? Ovog puta vam predlažemo nešto drugačiji pristup.
Slika kao polazna tačka ili finalni korak (Unleashed Gallery)
Odgovor je u – slici
Vizuelna umjetnost jedan je od prvih oblika ljudskog izražavanja te ne čudi zašto smo tako prijemčivi za slike, filmove, prizore zgrada i drugih arhitektonskih oblika i sl.
Utoliko se velika većina nas vizuelno motivira i inspiriše.
Istovremeno, postavljanje slike, fotografije, ili drugog zidnog dekora, oduvijek se smatralo završnim potezom pri uređenju enterijera, koji će unijeti život u prostor i podariti mu jedinstvenost. Takav umjetnički komad će često postati središnjom tačkom prostora koji okupira pažnju, priča priču ili šalje poruku o nama i našoj osobnosti.
Često kupimo umjetničko djelo ili sliku koja za nas ima određenu estetsku vrijednost s ciljem da je uklopimo u prostor. Međutim, možemo li upotrijebiti omiljeni sliku ili vizual kao polaznu tačku i inspiraciju prema kojoj dizajniramo prostor?
Raspoloženje slike – ambijent prostorije
Kao što nije uvijek lako odrediti koju emociju osjećate, još je teže definisati dominantno raspoloženje na umjetničkoj slici. Da biste lakše došli do odgovora, pomoći će nekoliko pitanja: Koje raspoloženje preovladava na slici, da li je mistično, mirno i umirujuće, da li vas uznemiruje, da li vas ‘energizira’, razgaljuje, izaziva osjećaj radosti i sl. Zapišite 3-4 ključne riječi koje su proizašle iz ove male vježbe, a koje opisuju sliku koja vas intrigira. Ove ključne riječi su važne jer će odrediti osnovno raspoloženje prostorije ukoliko se odlučite da je koncipirate prema datoj slici.
Uspješno koncipiranje prostora prema slici s ciljem kreiranja elegantnog, umirujućeg prostora (angelacameron.com)
Pored toga, pokušajte uočiti dominantne oblike na slici, npr. prave linije, krive (zaobljene) linije, cvijeće, lišće, trouglovi, tačke i sl., jer će odrediti oblik namještaja, uzoraka na tkaninama i tepisima, te dekora sveukupno.
Razigrano: Zidni dekor kao inspiracija za boje i oblike u prostoru (Architectural Digest)
Finalni ključni korak je odabir boja pri čemu određujemo tri najprisutnije boje na slici prema kojima biramo boje zidova, tekstila i sl.
Odabir palete boja za vaš novi prostor može se činiti najlakšim dijelom posla, ali iskustvo pokazuje da je to jedan od najosjetljivijih i najsloženijih poteza (osim ako se niste odlučili za zonu ugode zvanu total-bijela-boja). Čak i ako ste upoznati sa pravilom 60-30-10 (o čemu smo pisali u nekoliko navrata), i sigurni u to koja je vaša omiljena boja, krajnji rezultat može biti fijasko. Slika koja vam se sviđa može pomoći pri odabiru palete boja, ali i omjera boja, na način da prvo birate dominantnu boju (60%), prateću boju (30%) i na kraju boju kojom će se prostor akcentirati (10%). Primijetit ćete da je gotovo svaka slika vođena određenim omjerom koji se može prenijeti u prostor.
Inspiracija u slici H. Matissa predstavljena uz pomoć kolaža (Authentic Interior)
Ako ste već testirali ovaj pristup, ili to namjeravate, biće nam drago da vidimo krajnji ishod! Pošaljite nam email sa fotografijama na adresu redakcija@living.ba
Činjenica da je anksioznost postala masovna pojava, ali i to da se o tom stanju otvoreno govori mnogo više nego što je to bio slučaj u prošlosti, uticali su na stvaranje ‘kontra-anksioznost’ trendova i u industrijama poput gastronomije i dizajna.
Uređenje enterijera s ciljem reduciranja anksioznosti je holistički pristup dizajniranju prostora kojem su prioritetni mentalno zdravlje i dobrobit pojedinca. Promišljena primjena određenih principa dizajna vodi ka stvaranju okruženja koje je umirujuće što utiče na smanjenje stresa. Ovakav pristup dizajnu uzima u obzir utjecaj okruženja na naša emocionalna stanja i raspoloženje, te se fokusira na minimiziranje okidača anksioznosti. Iako je nemoguće izvesti formulu koja odgovara baš svakome, ipak postoji nekoliko principa koji sigurno mogu doprinijeti poboljšanju raspoloženja.
Svi mikrotrendovi unutar ovog pristupa dizajnu enterijera imaju namjeru umiriti i stvoriti ugodu za um i tijelo, te kao takvi, iako dolaze ‘bez ljekarskog recepta’, ne mogu činiti štetu.
BIOFILIJSKI PRISTUP
Sve je počelo prije nekoliko godina sa intenzivnijim promicanjem biofilnog pravca u dizajnu enterijera i arhitekturi. Termin biofilija koji je skovao legendarni njemački psiholog Erich Fromm, još 1984. godine kao naučnu hipotezu predlaže američki biolog Edward O. Wilson. On je potencirao da se zdrav i ispunjen život ne može živjeti daleko od prirode jer je ljudima neophodan kontakt s prirodom u istoj mjeri u kojoj im je potreban kisik.
Ukratko, biofilija koja doslovno označava ‘ljubav prema svim živim bićima’ predstavlja iskonsku ljudsku potrebu za povezanošću i usklađenošću s prirodom.
Broj dizajnera i arhitekata u svijetu koji primjenjuju biofilni koncept u projektiranju i uređenju konstantno raste, a dokaz su ‘zelene’ zgrade koje svojim oblikovanjem, konceptom i sadržajima pozitivno utiču na prehranu, kondiciju i raspoloženje stanara, potičući ih da sami uzgajaju hranu i proizvode namirnice. Tako stanari dobijaju instant pristup prirodi što na svakodnevnoj razini poboljšava njihovu psihofizičku dobrobit. Na isti način i s istim ciljem se pristupa i uređenju poslovnih i uredskih prostora, kao i enterijera ugostiteljskih objekata.
Ako želite primijeniti ovaj pristup u svom domu, našli ste se pred jednostavnim zadatkom: U dom unesite sobno bilje, osigurajte veliku količinu prirodnog svjetla i koristite organske materijale. Za razinu više, odlučite se za estetske vegetacije poput živih zidova i vertikalnih vrtova.
Naravno, tu su i imitacije prirodnog – poput uzorka bilja (filadendron je već dugo u modi) na tapetama, tepisima, posuđu i asesoarima. Zidove (ili bar jedan centralni zid) možete obojiti u tamnozelenu boju koja podsjeća na šumu, te unijeti ključne komade namještaja od punog drveta.
MATERIJALI, TKANINE I TEKSTURE
Tkanine i teksture igraju značajnu ulogu kad je u pitanju stvaranje osjećaja udobnosti, utjehe i ugode koji konfrontiraju tjeskobu. Određene tkanine, teksture i boje mogu pobuditi lijepe uspomene i misli. Isti efekt mogu imati prirodni materijali poput drveta i betona, naročito u neobrađenom stanju. Sasvim očekivano, mekane teksture ugodne na dodir umiruju i djeluju utješno (samo pomislite na mekane dječije igračke koje volimo i mi odrasli).
UMIRUJUĆE BOJE
O efektu boja na psihu i raspoloženje danas se mnogo govori. Ipak, nije zgoreg podsjetiti da tople boje poput crvene, žute i narandžaste djeluju stimulirajuće pa mogu podići tenziju i nemir. Suprotno tome, hladne boje poput plave, zelene i ljubičaste djeluju umirujuće. Pritom treba paziti na nijanse kao i činjenicu da ni previše dobroga – ne mora biti dobro, te da je najsigurnije boje koristiti u omjeru 60-30-10. Takođe, jedno od ključnih pravila koje se tiču odabira boja pri stvaranju umirujućeg ambijenta je da trebamo birati pastelne nijanse omiljenih boja.
Tu je i široka paleta toplih neutrala poputbeige i greige koje su izvrsne ako želimo kreirati umirujuće i ugodne prostore.
Na isti način treba pristupiti i pitanju rasvjete, od toga da li ćemo se odlučiti za toplo ili hladno svjetlo, do pozicioniranja rasvjete u prostoru, što možemo prepustiti savjetu stručnjaka ili se educirati putem za to specijaliziranih medijskih portala/stranica.
Lako je stoga zaključiti da cilju kreiranja anti-stres ambijenta ne odgovaraju neonske boje, svjetla, pa tako ni natpisi koji su u trendu, i zbog kojih vaš dom može podsjećati na bar ili cafe (dakle, javno mjesto), što može samo podstaći anksioznost.
UREDNOST
Vjerovatno ste čuli za izreke koje povezuju urednost okruženja u kojem živimo sa našim unutarnjim balansom i ‘redom u glavi’. Takvih izreka ima na većini jezika, u većini svjetskih kultura, što znači da nisu potekle bez razloga.
Urednost i manjak stvari u prostoru (radije nego višak) označavaju red koji, sam po sebi, šalje signal ‘sve će biti uredu’, što je pravi melem za anksiozna stanja. Dokazano je da neuredan okoliš crpi našu energiju što u konačnici može potaći već postojeću tjeskobu.
OTVOREN PROSTOR
Stručnjaci za uređenje enterijera znaju da je dojam toka u prostoru jedan od ključnih efekata znalačke primjene principa i elemenata dizajna u prostoru, drugim riječima, pokazatelj pravilno i estetski prihvatljivo uređenog prostora.
Takva fluidnost očituje se i u dojmu otvorenosti prostora u kojem se lako kretati, što u ovom našem kontekstu doprinosi umanjenju stanja anksioznosti.
U posljednje vrijeme, veliki broj priča o uspješnom uređenju enterijera ili gradnji lijepih kuća dolazi iz Meksika. Nekada gotovo nepoznati u ovom, ali i drugim dijelovima svijeta, meksički dizajneri tako oduševljavaju da sada aktivno tragamo za vijestima o njihovim novim poduhvatima.
Danas, kada je pravi izazov biti drugačiji čak i u dizajnu, ne možemo da ne primijetimo kuću u Colonia Condesa – povijesnom dijelu glavnog grada Meksika, koju je za poslovnog muškarca renovirao studio Chloe Mason Gray, dizajnerice enterijera koja radi na potezu New York – Mexico City.
Ovu dvospratnicu sa tragovima Art Deco stila, unajmio je na duži period mladi Amerikanac, tech stručnjak, koji je angažirao Chloe, inače povjesničarku umjetnosti sa posebnim afinitetom za antikvitete, za renoviranje kuće. Njen studio je već poznat po bliskoj saradnji sa meksičkim umjetnicima, zanatlijama, dizajnerima, što se da primijetiti i iz njenog dosadašnjeg portfelja.
Detalj koji stimulira čula i mami kao topla čokolada su smeđi zidovi u spavaćoj sobi. Efektu zagrljaja uveliko doprinosi dojam mekoće koju stvara mat tekstura zida. Ovaj veliki, topli canvas ističe dizajnerske komade namještaja – savremeni remake tradicionalnih meksičkih formi.
Odmah potom ulazimo u ‘maslinjak’ – malu biblioteku – koji podjednako tješi i grije zahvaljujući dubokoj zelenoj boji i teksturi zidova i plafona koje je dizajnerica postigla završnom obradom od gipsa, i detaljima od drveta. I choco smeđa, kao i olive zelena čine savršen ‘ring’ za odvažno sučeljavanje dizajnerskih komada namještaja koje potpisuju meksički umjetnici i dizajneri – sa antiknim, također autohtonim meksičkim. Ako je i bilo, više nema sumnje gdje se nalazi kuća.
U osvrtu na vodeću zamisao i proces rada, Chloe podvlači da u prostoru ‘koegzistiraju zaigranost i suzdržanost u dizajnu’, kao i to da je cilj bio stvoriti mjesto ‘za opuštanje i unutrašnji mir’.
Objašnjavajući motiv za kreiranje pretežno tamne atmosfere, dizajnerica navodi da je željela stvoriti ‘funkcionalan, udoban, muški i dinamičan prostor’, kao i to da bi trebao djelovati istovremeno i neočekivano, i pristupačno. Ona je upravo odabirom boja nastojala stvoriti diskretan dojam luksuza i dubine.
Da je posebna pažnja posvećena materijalima i teksturama, potvrđuje kožno uzglavlje kreveta u već omiljenoj čokoladnoj spavaćoj sobi, sa (ne)očekivano zelenom posteljinom i zavjesama.
Ipak, u drugim prostorijama u kojima se provodi više vremena poput kuhinje, trpezarije i radne sobe, zidovi su svijetliji, obojeni u vješto izmiksane bijelu i krem nijanse. Poput stracciatella sladoleda… nijansa koja se pokazala izvrsnom podlogom za tamni namještaj od kedra.
Portal Dezeen koji je prvi i objavio priču o renoviranoj kući od 154 kvadrata u meksičkom glavnom gradu, piše da je ‘jedna od najupečatljivijih intervencija’ premaz originalnog stepeništa koje djeluje poput skulpture – betonom sa pigmentom indiga.
Hrastov pod se pruža cijelim enterijerom, i doprinosi osjećaju neprekidnog toka već kreiranog pažljivo odabranom paletom tamnijih boja.
Dekor upotpunjuju komadi namještaja ‘sa imenom’ kao što je legendarna Brno stolica iz 1930. godine prošlog stoljeća, koju potpisuju Mies van der Rohe i Lilly Reich.
Dizajnerica tvrdi da je postavljanje namještaja i dekora poput umjetničkih djela i asesoara predstavljao najveći izazov zbog neuobičajenog oblika kuće: ‘Mislim da u cijeloj kući nema niti jednog ravnog zida’, tvrdi Chloe.
