Inspiraciju za uređenje doma najčešće tražimo na internetu koji vrvi od najrazličitijih sadržaja – savjeta i atraktivnih vizuala – gotovih rješenja koja se često kopiraju u cjelosti ili djelomično primjenjuju u prostoru.
Prilika da uredite vlastiti dom sama po sebi već izaziva dovoljno uzbuđenja. Tu je i želja da sve realizirate što brže te je utoliko najlakše posegnuti za instant rješenjima, drugim riječima, kopirati.
Međutim, obzirom da se radi o vašem intimnom prostoru gdje je najvažnije da se vi dobro osjećate, nije li bolje prizvati u pomoć vlastiti ukus i biti neprikosnoveni autor? Naročito ako vam nije prvi put da uređujete enterijer, te se smatrate naprednim amaterom. Naravno, provedba vlastitog ukusa jednako je izvodiva i ako ste angažovali arhitektu ili dizajnera enterijera pod uslovom da ste u stanju efikasno iskomunicirati vašu viziju stručnjaku – u čemu vam on/a mora biti u stanju pomoći.
Kako kanalisanje ukusa uveliko olakšava inspiracija, ponovo se vraćamo na isto pitanje – gdje je tražiti? Ovog puta vam predlažemo nešto drugačiji pristup.
Slika kao polazna tačka ili finalni korak (Unleashed Gallery)
Odgovor je u – slici
Vizuelna umjetnost jedan je od prvih oblika ljudskog izražavanja te ne čudi zašto smo tako prijemčivi za slike, filmove, prizore zgrada i drugih arhitektonskih oblika i sl.
Utoliko se velika većina nas vizuelno motivira i inspiriše.
Istovremeno, postavljanje slike, fotografije, ili drugog zidnog dekora, oduvijek se smatralo završnim potezom pri uređenju enterijera, koji će unijeti život u prostor i podariti mu jedinstvenost. Takav umjetnički komad će često postati središnjom tačkom prostora koji okupira pažnju, priča priču ili šalje poruku o nama i našoj osobnosti.
Često kupimo umjetničko djelo ili sliku koja za nas ima određenu estetsku vrijednost s ciljem da je uklopimo u prostor. Međutim, možemo li upotrijebiti omiljeni sliku ili vizual kao polaznu tačku i inspiraciju prema kojoj dizajniramo prostor?
Raspoloženje slike – ambijent prostorije
Kao što nije uvijek lako odrediti koju emociju osjećate, još je teže definisati dominantno raspoloženje na umjetničkoj slici. Da biste lakše došli do odgovora, pomoći će nekoliko pitanja: Koje raspoloženje preovladava na slici, da li je mistično, mirno i umirujuće, da li vas uznemiruje, da li vas ‘energizira’, razgaljuje, izaziva osjećaj radosti i sl. Zapišite 3-4 ključne riječi koje su proizašle iz ove male vježbe, a koje opisuju sliku koja vas intrigira. Ove ključne riječi su važne jer će odrediti osnovno raspoloženje prostorije ukoliko se odlučite da je koncipirate prema datoj slici.
Uspješno koncipiranje prostora prema slici s ciljem kreiranja elegantnog, umirujućeg prostora (angelacameron.com)
Pored toga, pokušajte uočiti dominantne oblike na slici, npr. prave linije, krive (zaobljene) linije, cvijeće, lišće, trouglovi, tačke i sl., jer će odrediti oblik namještaja, uzoraka na tkaninama i tepisima, te dekora sveukupno.
Razigrano: Zidni dekor kao inspiracija za boje i oblike u prostoru (Architectural Digest)
Finalni ključni korak je odabir boja pri čemu određujemo tri najprisutnije boje na slici prema kojima biramo boje zidova, tekstila i sl.
Odabir palete boja za vaš novi prostor može se činiti najlakšim dijelom posla, ali iskustvo pokazuje da je to jedan od najosjetljivijih i najsloženijih poteza (osim ako se niste odlučili za zonu ugode zvanu total-bijela-boja). Čak i ako ste upoznati sa pravilom 60-30-10 (o čemu smo pisali u nekoliko navrata), i sigurni u to koja je vaša omiljena boja, krajnji rezultat može biti fijasko. Slika koja vam se sviđa može pomoći pri odabiru palete boja, ali i omjera boja, na način da prvo birate dominantnu boju (60%), prateću boju (30%) i na kraju boju kojom će se prostor akcentirati (10%). Primijetit ćete da je gotovo svaka slika vođena određenim omjerom koji se može prenijeti u prostor.
Inspiracija u slici H. Matissa predstavljena uz pomoć kolaža (Authentic Interior)
Ako ste već testirali ovaj pristup, ili to namjeravate, biće nam drago da vidimo krajnji ishod! Pošaljite nam email sa fotografijama na adresu redakcija@living.ba
Činjenica da je anksioznost postala masovna pojava, ali i to da se o tom stanju otvoreno govori mnogo više nego što je to bio slučaj u prošlosti, uticali su na stvaranje ‘kontra-anksioznost’ trendova i u industrijama poput gastronomije i dizajna.
Uređenje enterijera s ciljem reduciranja anksioznosti je holistički pristup dizajniranju prostora kojem su prioritetni mentalno zdravlje i dobrobit pojedinca. Promišljena primjena određenih principa dizajna vodi ka stvaranju okruženja koje je umirujuće što utiče na smanjenje stresa. Ovakav pristup dizajnu uzima u obzir utjecaj okruženja na naša emocionalna stanja i raspoloženje, te se fokusira na minimiziranje okidača anksioznosti. Iako je nemoguće izvesti formulu koja odgovara baš svakome, ipak postoji nekoliko principa koji sigurno mogu doprinijeti poboljšanju raspoloženja.
Svi mikrotrendovi unutar ovog pristupa dizajnu enterijera imaju namjeru umiriti i stvoriti ugodu za um i tijelo, te kao takvi, iako dolaze ‘bez ljekarskog recepta’, ne mogu činiti štetu.
BIOFILIJSKI PRISTUP
Sve je počelo prije nekoliko godina sa intenzivnijim promicanjem biofilnog pravca u dizajnu enterijera i arhitekturi. Termin biofilija koji je skovao legendarni njemački psiholog Erich Fromm, još 1984. godine kao naučnu hipotezu predlaže američki biolog Edward O. Wilson. On je potencirao da se zdrav i ispunjen život ne može živjeti daleko od prirode jer je ljudima neophodan kontakt s prirodom u istoj mjeri u kojoj im je potreban kisik.
Ukratko, biofilija koja doslovno označava ‘ljubav prema svim živim bićima’ predstavlja iskonsku ljudsku potrebu za povezanošću i usklađenošću s prirodom.
Broj dizajnera i arhitekata u svijetu koji primjenjuju biofilni koncept u projektiranju i uređenju konstantno raste, a dokaz su ‘zelene’ zgrade koje svojim oblikovanjem, konceptom i sadržajima pozitivno utiču na prehranu, kondiciju i raspoloženje stanara, potičući ih da sami uzgajaju hranu i proizvode namirnice. Tako stanari dobijaju instant pristup prirodi što na svakodnevnoj razini poboljšava njihovu psihofizičku dobrobit. Na isti način i s istim ciljem se pristupa i uređenju poslovnih i uredskih prostora, kao i enterijera ugostiteljskih objekata.
Ako želite primijeniti ovaj pristup u svom domu, našli ste se pred jednostavnim zadatkom: U dom unesite sobno bilje, osigurajte veliku količinu prirodnog svjetla i koristite organske materijale. Za razinu više, odlučite se za estetske vegetacije poput živih zidova i vertikalnih vrtova.
Naravno, tu su i imitacije prirodnog – poput uzorka bilja (filadendron je već dugo u modi) na tapetama, tepisima, posuđu i asesoarima. Zidove (ili bar jedan centralni zid) možete obojiti u tamnozelenu boju koja podsjeća na šumu, te unijeti ključne komade namještaja od punog drveta.
MATERIJALI, TKANINE I TEKSTURE
Tkanine i teksture igraju značajnu ulogu kad je u pitanju stvaranje osjećaja udobnosti, utjehe i ugode koji konfrontiraju tjeskobu. Određene tkanine, teksture i boje mogu pobuditi lijepe uspomene i misli. Isti efekt mogu imati prirodni materijali poput drveta i betona, naročito u neobrađenom stanju. Sasvim očekivano, mekane teksture ugodne na dodir umiruju i djeluju utješno (samo pomislite na mekane dječije igračke koje volimo i mi odrasli).
UMIRUJUĆE BOJE
O efektu boja na psihu i raspoloženje danas se mnogo govori. Ipak, nije zgoreg podsjetiti da tople boje poput crvene, žute i narandžaste djeluju stimulirajuće pa mogu podići tenziju i nemir. Suprotno tome, hladne boje poput plave, zelene i ljubičaste djeluju umirujuće. Pritom treba paziti na nijanse kao i činjenicu da ni previše dobroga – ne mora biti dobro, te da je najsigurnije boje koristiti u omjeru 60-30-10. Takođe, jedno od ključnih pravila koje se tiču odabira boja pri stvaranju umirujućeg ambijenta je da trebamo birati pastelne nijanse omiljenih boja.
Tu je i široka paleta toplih neutrala poputbeige i greige koje su izvrsne ako želimo kreirati umirujuće i ugodne prostore.
Na isti način treba pristupiti i pitanju rasvjete, od toga da li ćemo se odlučiti za toplo ili hladno svjetlo, do pozicioniranja rasvjete u prostoru, što možemo prepustiti savjetu stručnjaka ili se educirati putem za to specijaliziranih medijskih portala/stranica.
Lako je stoga zaključiti da cilju kreiranja anti-stres ambijenta ne odgovaraju neonske boje, svjetla, pa tako ni natpisi koji su u trendu, i zbog kojih vaš dom može podsjećati na bar ili cafe (dakle, javno mjesto), što može samo podstaći anksioznost.
UREDNOST
Vjerovatno ste čuli za izreke koje povezuju urednost okruženja u kojem živimo sa našim unutarnjim balansom i ‘redom u glavi’. Takvih izreka ima na većini jezika, u većini svjetskih kultura, što znači da nisu potekle bez razloga.
Urednost i manjak stvari u prostoru (radije nego višak) označavaju red koji, sam po sebi, šalje signal ‘sve će biti uredu’, što je pravi melem za anksiozna stanja. Dokazano je da neuredan okoliš crpi našu energiju što u konačnici može potaći već postojeću tjeskobu.
OTVOREN PROSTOR
Stručnjaci za uređenje enterijera znaju da je dojam toka u prostoru jedan od ključnih efekata znalačke primjene principa i elemenata dizajna u prostoru, drugim riječima, pokazatelj pravilno i estetski prihvatljivo uređenog prostora.
Takva fluidnost očituje se i u dojmu otvorenosti prostora u kojem se lako kretati, što u ovom našem kontekstu doprinosi umanjenju stanja anksioznosti.
U posljednje vrijeme, veliki broj priča o uspješnom uređenju enterijera ili gradnji lijepih kuća dolazi iz Meksika. Nekada gotovo nepoznati u ovom, ali i drugim dijelovima svijeta, meksički dizajneri tako oduševljavaju da sada aktivno tragamo za vijestima o njihovim novim poduhvatima.
Danas, kada je pravi izazov biti drugačiji čak i u dizajnu, ne možemo da ne primijetimo kuću u Colonia Condesa – povijesnom dijelu glavnog grada Meksika, koju je za poslovnog muškarca renovirao studio Chloe Mason Gray, dizajnerice enterijera koja radi na potezu New York – Mexico City.
Ovu dvospratnicu sa tragovima Art Deco stila, unajmio je na duži period mladi Amerikanac, tech stručnjak, koji je angažirao Chloe, inače povjesničarku umjetnosti sa posebnim afinitetom za antikvitete, za renoviranje kuće. Njen studio je već poznat po bliskoj saradnji sa meksičkim umjetnicima, zanatlijama, dizajnerima, što se da primijetiti i iz njenog dosadašnjeg portfelja.
Detalj koji stimulira čula i mami kao topla čokolada su smeđi zidovi u spavaćoj sobi. Efektu zagrljaja uveliko doprinosi dojam mekoće koju stvara mat tekstura zida. Ovaj veliki, topli canvas ističe dizajnerske komade namještaja – savremeni remake tradicionalnih meksičkih formi.
Odmah potom ulazimo u ‘maslinjak’ – malu biblioteku – koji podjednako tješi i grije zahvaljujući dubokoj zelenoj boji i teksturi zidova i plafona koje je dizajnerica postigla završnom obradom od gipsa, i detaljima od drveta. I choco smeđa, kao i olive zelena čine savršen ‘ring’ za odvažno sučeljavanje dizajnerskih komada namještaja koje potpisuju meksički umjetnici i dizajneri – sa antiknim, također autohtonim meksičkim. Ako je i bilo, više nema sumnje gdje se nalazi kuća.
U osvrtu na vodeću zamisao i proces rada, Chloe podvlači da u prostoru ‘koegzistiraju zaigranost i suzdržanost u dizajnu’, kao i to da je cilj bio stvoriti mjesto ‘za opuštanje i unutrašnji mir’.
Objašnjavajući motiv za kreiranje pretežno tamne atmosfere, dizajnerica navodi da je željela stvoriti ‘funkcionalan, udoban, muški i dinamičan prostor’, kao i to da bi trebao djelovati istovremeno i neočekivano, i pristupačno. Ona je upravo odabirom boja nastojala stvoriti diskretan dojam luksuza i dubine.
Da je posebna pažnja posvećena materijalima i teksturama, potvrđuje kožno uzglavlje kreveta u već omiljenoj čokoladnoj spavaćoj sobi, sa (ne)očekivano zelenom posteljinom i zavjesama.
Ipak, u drugim prostorijama u kojima se provodi više vremena poput kuhinje, trpezarije i radne sobe, zidovi su svijetliji, obojeni u vješto izmiksane bijelu i krem nijanse. Poput stracciatella sladoleda… nijansa koja se pokazala izvrsnom podlogom za tamni namještaj od kedra.
Portal Dezeen koji je prvi i objavio priču o renoviranoj kući od 154 kvadrata u meksičkom glavnom gradu, piše da je ‘jedna od najupečatljivijih intervencija’ premaz originalnog stepeništa koje djeluje poput skulpture – betonom sa pigmentom indiga.
Hrastov pod se pruža cijelim enterijerom, i doprinosi osjećaju neprekidnog toka već kreiranog pažljivo odabranom paletom tamnijih boja.
Dekor upotpunjuju komadi namještaja ‘sa imenom’ kao što je legendarna Brno stolica iz 1930. godine prošlog stoljeća, koju potpisuju Mies van der Rohe i Lilly Reich.
Dizajnerica tvrdi da je postavljanje namještaja i dekora poput umjetničkih djela i asesoara predstavljao najveći izazov zbog neuobičajenog oblika kuće: ‘Mislim da u cijeloj kući nema niti jednog ravnog zida’, tvrdi Chloe.
Iako je prostor poput privatnog života gdje je isključivo naša stvar kako ga uređujemo, nije zgoreg biti informisan o trendovima koji nas mogu inspirisati u pravcu iznalaženja najboljih rješenja za uređenje a sve u korist optimiziranja funkcije i privlačnijeg izgleda prostora. Jednako važno je poznavati trendove koji se gase jer će vjerovatno biti zamijenjeni boljim rješenjima.
Tako su na izlasku trendovi koji su obilježili posljednju deceniju, i koji su tako dobro integrisani u svakodnevni život da se mogu smatrati klasikom.
‘Open Space’ koncept
Koncept koji se održao gotovo dvije decenije, a koji čini velika prostorija koja najčešće sadrži dnevni boravak, trpezariju i kuhinju, počinje gubiti na popularnosti. Istovremeno, vraćaju se sobne pregrade u raznim oblicima.
Iako open space koncept ima mnoge prednosti, uključujući dojam većeg prostora, odvajanje prostorija po njihovoj funkciji dodatno naglašava tu funkciju i omogućava veću privatnost ukućana, pa čak i lakše održavanje čistoće (npr. ako ste pripremali jelo za goste koji trebaju doći u kuhinji u otvorenom konceptu, možete biti pod dojmom da cijeli prostor izgleda neuredno). Jasno definisanje prostorija odnosno njihove uloge pogoduje povlačenju članova domaćinstva u ‘vlastitu zonu’ kada je to potrebno, kao i radu od kuće.
Pozitivna psihologija na zidu
Natpisi sa motivirajućim porukama poput ‘Live, Laugh, Love’ bili su omiljeni kao svakodnevni podsjetnici da se zauzme optimističan životni stav. Iako su vjerovatno poslužili svrsi tu i tamo, sada izlaze iz mode u korist dekora inspirisanog prirodom koji također ima funkciju svojevrsne psihološke podrške.
Bijela kuhinja
Iako se potpuno bijela kuhinja zbog svoje elegancije i praktičnosti pokazala kao popularan izbor dugi niz godina, polako počinje da gubi svoju privlačnost. Umjesto toga, dizajneri se odlučuju za raznolikost u pogledu boja, tekstura i materijala. Prošla su vremena kada su vlasnici kuća tražili tu modernu kuhinju kojoj ponekad nedostaje osobnost i toplina. Umjesto toga, vidimo nove moderne kuhinje kojima je glavna karakteristika kontrast, dok se slojevi i teksture koriste da ‘utople’ prostor i daju mu osobnost. U novim kuhinjama krem, taupe i tople nijanse drveta zamijenit će potpuno bijelu unutrašnjost kako bi uravnotežili kuhinju i stvorili dojam ugodnijeg prostora.
Usklađeni interijeri
Trend pomno usklađenog namještaja ‘pod konac’ postaje stvar prošlosti; danas pojedinci nastoje izraziti svoju individualnost kroz vlastite odluke o dizajnu interijera. Savršeno usklađen interijer može s vremenom postati suviše običan i nezanimljiv, dok miješanje i kombinovanje različitih stilova može izroditi življe i vizualno privlačnije koncepte. Sigurniji nego ikada ranije u svoj ukus, sada tragamo za što većom personalizacijom prostora kroz raznolikost, što je dovelo do porasta popularnosti eklektičnog stila i općenito, mješovitih stilova.
Naglašeni minimalizam
Iako minimalizam opstaje kao trend, ekstremni oblik ovog pravca i pristupa koji lišava prostore svake osobnosti i udobnosti gubi na popularnosti. Ljudi sada nastoje uravnotežiti jednostavnost i toplinu u svojim domovima i uredima.
Prenaglašeni minimalizam često daje primat estetici nad funkcionalnošću, a obzirom da su praktičnost i udobnost važni faktori u dizajnu enterijera, takav koncept teško da može u potpunosti služiti svrsi.
izvori: National Design Academy, Carla Aston, Pinterest, ArchDaily, Daily Mail, The Home Depot, Multi Trade Building Services
‘Vodeći dobavljač luksuznog afričkog kućnog dekora i tkanina’ kako se predstavlja na društvenim mrežama, vlasnica i kreativna direktorica firme za dizajn enterijera i tekstila sa sjedištem u Londonu, Eva Sonaike kao brend danas je prisutna na pet kontinenata.
Potaknuta svojim Yoruba naslijeđem, Eva često putuje diljem Afrike gdje inspiraciju nalazi na svakom koraku – u bojama, teksturama, uzorcima. Tvrdi da je biznis i pokrenula iz razloga što u Evropi, gdje je odrasla i gdje živi, nije mogla pronaći afrički etno dekor za uređenje vlastitog doma.
Eva u svom londonskom domu koji je prepun uspomena iz njenog djetinjstva (foto Eva Sonaike)
Rođena u njemačkom Black Forestu kao plod braka pedijatrice i umjetnika iz Nigerije, Eva se preselila u London da započne karijeru u novinarstvu, ali je ubrzo otkrila da je više privlači tekstilni dizajn. U Londonu će i ostati jer, kako tvrdi, tamo će pronaći neophodnu slobodu za stvaranje i razvoj karijere što joj u Njemačkoj nije uspijevalo zbog porijekla. U Londonu živi i danas s mužem odvjetnikom i njihovo dvoje djece.
Afričko porijeklo, odrastanje u Evropi i Americi, stvorili su fuziju uticaja koji danas čine Evin topli i osebujni stil u kojem i sami nalazimo inspiraciju.
Eva Sonaike za Soho Home (foto Soho Home)
‘Sviđa mi se dom koji djeluje kao da se u njemu živi, koji ima svoju priču, elemente koji najbolje predstavljaju nas same’, objašnjava Eva filozofiju na kojoj temelji svoj pristup dizajnu.
Eva dizajnira i proizvodi kolekcije tekstila, jastuka, tepiha, prekrivača, lampi, tapeta, taburea i sl. Svaki njen dizajn rađen je rukom, sa maksimalno 3-4 boje, po principu 60-30-10. Ona poziva na oprez pri korištenju uzoraka ‘da se ne bi pretjeralo’; na primjer, ne uparivati pravokutne uzorke sa oblim, radije upariti slične oblike makar dolazili u različitim bojama.
Tepih dizajniran u saradnji sa Soho Home (foto Soho Home)
Za nju je dizajniranje poput pričanja priče. Jedna od njenih kolekcija pod nazivom Kano dobila je ime po ‘gradu kraljeva i kraljica’ u sjevernoj Nigeriji u državi Kano, koja je nekada bila transsaharska trgovinska ruta u prekolonijalnoj Africi.
‘Vizueliziram priču uz pomoć tekstila. Uvijek počinjem s bojama što može dugo potrajati jer želim da boje vjerno prenesu priču. Potom kreiram cjelinu’, objašnjava poznata dizajnerica koja je zasnovala vlastiti brend u Londonu sada već davne 2009. godine.
Yoruba jezik se govori u nekoliko afričkih zemalja, a u Nigeriji je jedan od tri glavna jezika. Yoruba izrazi poput ayo (radost), idunu (sreća), alafia (mir), imole (svjetlost) i ife (ljubav) evociraju slavljenički dojam i prijatne emocije koje donose vedre boje i upečatljivi uzorci KANO kolekcije. (foto Eva Sonaike Pinterest zvanični profil)
Jesen prema Evi
Eva na svom blogu savjetuje kako unijeti male promjene u dom koje će ga ‘utopliti’ za jesen i zimu. Ona pritom naglašava da su taktilni elementi od velikog značaja jer će ‘tekstura značajno uticati na shemu dizajna, darujući toplinu, karakter i udobnost prostoriji’.
Inspiraciju možemo pronaći u njenim uzorcima gdje se vješto isprepliću jesenje nijanse smeđe, narandžaste boje slonovače (slika dole).
Pored toplih boja, mekoća i tekstura tkanina donosi posebnu ugodu osjetilima, pa ćemo nalaziti čar i u kratkim danima i dugim hladnim zimskim noćima. Tome će doprinijeti i slojevitost koju postižemo prekrivačima i velikim mekim jastucima.
Dubinu i dimenziju, Eva savjetuje, postižemo dodavanjem dekorativnih asesoara poput metalnih akcenata, rustikalnog drveta i ručno rađene keramike.
Lampe poput Evinih i slojevitost rasvjete također će doprinijeti ambijentu jeseni. Kombinirajte stone i zidne lampe, svjetlost svijeća za pravi romantični jesenji ugođaj.
Evine stone lampe sa prepoznatljivim afričkim uzorcima i bojama doprinijet će toplini ambijenta (foto Soho Home)
‘Život okružen bojama je ljepši’, tvrdi Eva, a mi joj vjerujemo i nastavljamo pratiti njen rad.
U zadnje vrijeme i kod nas često čujemo upotrebu termina ‘brutalizam’ s namjerom da se opiše izgled određene zgrade koja datira od sredine prošlog stoljeća.
Takva upotreba ove, za uho ne tako prijatne riječi, uopće nije pogrešna. Naime, brutalizam je stil u modernoj arhitekturi koji je doživio uspon upravo u periodu od pedesetih do sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Izraz je skovao slavni švicarski arhitekt Le Corbusier (1887. – 1965.), koji je na većini svojih minimalističkih zgrada koristio lijevani beton s vidljivim tragovima oplate, neobrađeni tzv. zihtbeton, a koji je opisivao kao beton brut što na francuskom znači grubi ili sirovi beton.
Međutim, pravom omasovljenju upotrebe ovog izraza kumovao je Peter Reyner Banham, britanski historičar arhitekture, pisac i kritičar. On je sredinom pedesetih godina u renomiranim arhitektonskim žurnalima u više navrata objavljivao članke na temu ‘novog brutalizma’.
Tako je beton, koji se u prošlosti uvijek koristio kao građevinski materijal bez estetske uloge, s pojavom brutalizma postao element sa dekorativnim efektom.
Ovaj sveprisutni strukturalni građevinski materijal odnedavno je dobio dekorativnu funkciju i u rezidencijalnim i komercijalnim enterijerima. Brutalistička, sirova estetika ovog materijala sada služi u svrhu stvaranja zadivljujućih rješenja za podove, zidove, pa čak i namještaj.
Bilo je samo pitanje vremena kada ćemo vidjeti kako ovaj popularni materijal evoluira u svoj sljedeći logički oblik, a to je beton u boji – jedan znatno privlačniji ‘srodnik’ koji može da unese osobnost, teksturu i dubinu u svaku prostoriju.
Ovako to izgleda u praksi:
Foto: estilopropriobysir.com via PinterestFoto: Goldshellpaints via PinterestFoto: National Design Academy UKFoto: Lazenby Polished Concrete via Pinterest
