Banana kruh nije ništa novo (osim za one koji ga nisu probali) – lagani i ukusni kolač koji nestaje u sekundi, uprkos savjetima kako ga pohraniti i zamrznuti.
Ali kao i svaki klasik, tako i banana kruh ima bezbroj varijacija na temu, jer svaki kuhar/ica jelu da vlastiti pečat.
Tako i neprikosnovena prvakinja britanske kuhinje i pekarstva Mary Berry, dobitnica brojnih nagrada uključujući laskave titule CBE i Dame koje joj je dodijelila britanska kraljica Elizabeta II, ovom kolaču daje zasluženu pažnju i izdvaja ga kao jedan od posebnih recepata.
Mary Berry se smatra prvakinjom britanske kuhinje i pekarstva
Banana kruh Mary Berry je i dalje jednostavan za pripremu, samo su naša očekivanja utrostručena jer se radi o majstorici zanata.
Pa da vidimo o kakvim trikovima se radi.
RECEPT
Potrebno vrijeme: 30-40 minuta
Veličina porcije: 2 štruce (12 kriški)
Sastojci
100g putera
150g smeđeg nerafiniranog šećera (muscovado)
200g brašna sa praškom za pecivo
1 čajna kašičica sode bikarbone
2 jajeta
2 zrele veće banane, oguljene i zdrobljene viljuškom
Za posipanje
25g sjemenki od tikve
25g suncokretovih sjemenki
1 supena kašika smeđeg šećera
Postupak
Za ovu količinu smjese, potrebne su vam dva uska kalupa za pečenje kruha (slika dole), iako se banana kruh može peći u tepsiji bilo koje forme, uključujući okrugli kalup za kuglof ili mafine. Kalup ili tepsiju premažite puterom ili uljem i obložite papirom za pečenje.
Praktično rješenje za kruh i kolače
Uključite rernu da se zagrijava na 180 stepeni C.
U većoj zdjeli pomiješajte omekšan puter, šećer, brašno s praškom za pecivo i sodu bikarbonu. Dodajte jaja i pire od banana, te miješajte mikserom dok smjesa ne postane glatka i lagana. Izlijte smjesu u kalupe i izravnajte površinu. Pospite mješavinom sjemenki i smeđeg šećera.
Pecite na srednjoj razini rerne oko 35-40 minuta ili dok se ne podigne i postane zlatne boje, s obaveznim testom sa čačkalicom koja treba izići čista i suha.
Kolač izvaditi iz rerne i zadržati u kalupu nekih 10 minuta da se ohladi. Potom ga pažljivo izvadite uz pomoć papira. Skinite papir i ostavite kolač da se posve ohladi (čekanje je najteži dio operacije).
Banana kruh sa sjemenkama
Banana kruh se može pohraniti za naredni dan, ali se može i zamrznuti.
Mary savjetuje da nikada ne bacate prezrele banane, čak i kada koža postane posve tamna. Što su zrelije, boljeg su ukusa i podatnije za pripremu raznih kolača.
Pored sunčanih dana koji pogoduju boljem raspoloženju, jedan od razloga što se uvijek radujemo proljeću je što ćemo tešku zimsku odjeću zamijeniti proljetnom koja omogućuje lakše kretanje.
Međutim, vedro nebo i više temperature nakon duge i teške zime često znaju voditi ka umoru, što, opet, vodi ka manjku motivacije i dobrog raspoloženja. Naime, kad je riječ o godišnjim dobima, prelazak iz zime u proljeće smatra se jednom od najvećih promjena za ljude.
Da bi uspješno pripremili organizam za proljetno buđenje, potrebno je obratiti pažnju na više aspekata našeg zdravlja.
ISHRANA
Izbacite prerađene namirnice Hrana koja sadrži mnogo šećera i masnoća jedan je od krivaca koji stvaraju osjećaj umora. Sastav prerađene slatke hrane uzrokuje nagli porast, a zatim nagli pad glukoze što rezultira iscrpljenošću i izrazito jakom željom za još većim unosom slatkiša.
Povećajte unos proteina Proteini su odgovorni za veću budnost našeg organizma, za razliku od ugljikohidrata. Između ostalog, zaduženi su za provođenje mnogih procesa u organizmu i zaštitu našeg imunološkog sistema. Potrebno ih je rasporediti ravnomjerno u obrocima, a neke od namirnica koje su bogate proteinima su meso, grašak, špinat, jaja, tuna itd.
Pravilno rasporedite obroke Obroke trebamo ravnomjerno rasporediti u toku dana i ne propuštati niti jedan zbog održavanja energije. Neredoviti i preveliki obroci također pridonose lošem raspoloženju i proljetnom umoru.
Jedite svježe povrće i voće Zima se ne može pohvaliti velikim izborom svježeg povrća i voća. Proljeće će osigurati veći izbor povrća bogatog mineralima i vitaminima koji nam pomažu da stvorimo i održimo energiju.
Osigurajte dovoljan unos tekućine Napitke poput kafe i alkohola trebali bismo smanjiti ili potpuno izbaciti, te ih zamijeniti vodom, biljnim čajevima, prirodnim supama i cijeđenim sokovima od limuna, narandže i grejpa koji su veliki prijatelji čiste kože i dobre energije.
Oprezno sa dodacima prehrani Prije nego izaberemo određeni dodatak prehrani, trebamo tačno utvrditi koji nam vitamini i minerali nedostaju i na koji ih način nadomjestiti. Kao i u svemu, potrebna je doza opreza jer je u ponudi mnogo učinkovitih, ali i neučinkovitih vitaminsko-mineralnih i biljnih dodataka koji obećavaju instant podizanje energije i smanjivanje umora.
KOŽA
Piling S vremena na vrijeme potrebno je napraviti piling kože i ukloniti mrtve stanice. Osobe koje imaju suhu kožu, piling trebaju obavljati dva puta sedmično, te izbjegavati one sa krupnim zrncima.
Biljna ulja Biljna ulja oduvijek su bili najbolji prijatelji čiste i njegovane kože. Pri izboru, najbolje bi bilo odlučiti se za ona koja brzo upijaju, poput ulja lješnjaka ili avokada.
Pravilan izbor kozmetičkih preprata U vrijeme zime biramo preparate snažnijeg hemijskog sastava kako bismo nadomjestili određene nedostatke zbog manjeg unosa kvalitetnih namirnica. Proljeće već dopušta laganije preparate, a trebalo bi izbjegavati teške pudere i profesionalnu šminku.
UM I TIJELO
San Neredovit i nedovoljan san uzrokuje umor, pad koncentracije i loše raspoloženje. Osam sati sna je sasvim dovoljno za punjenje baterija kako bi novi dan počeo odmorno i pozitivno.
Fizička aktivnost Zima je za mnoge izlika da izbjegnu fizičke aktivnosti. U proljeće je to već teže.. a i zašto izbjegavati nešto što je dobro za nas. 30 do 60 minuta fizičke aktivnosti svaki dan potrebno nam je za postizanje energije. Izbora je mnogo i uvijek ih možemo prilagoditi sebi. Brzo hodanje, trčanje, vožnja bicikla i sl. za aerobne aktivnosti na otvorenom, pravi su izbor.
Izlaganje suncu Sunce potiče lučenje serotonina, ‘hormona sreće’, zatim melatonina za kvalitetniji san i vitamina D za pravilan rast i razvoj koštanog tkiva.
Hobiji Vaše omiljene hobije također ne treba zanemariti, bilo da je u pitanju ples, slikanje, putovanja ili što god vas čini sretnim – pomoći će vam da mirnije i sretnije uplovite u godišnje doba koje smo toliko dozivali za vrijeme tmurnih i hladnih dana.
Na pomen zobi obično pomislimo na zobenu kašu koja je, priznajmo, većini nas zadnja opcija za ukusan doručak. Ali nakon što bolje upoznamo ovu čudesnu žitaricu, možda sve drugo postane tek alternativa…
Avena sativa kako su stari Latini nazvali zob, bogat je izvor proteina, minerala, masnoća, vlakana i beta glukana. Zob ima učinak antioksidansa zahvaljujući vitaminu E i flavonoidima.
Smatra se da povoljno utiče na stanja kao što su povišen holesterol, hipertenzija, dijabetes, anksioznost, stres, nervoza, konstipacija, kamen u bubregu, sindrom nadraženih crijeva, giht, oslabljen mokraćni mjehur, odvikavanje od nikotina i dr.
U jednoj kliničkoj studiji o gojaznosti, učesnici sa BMI višim od 27 podijeljeni su u dvije grupe. Jedna grupa je tretirana beta glukanom iz zobi, dok je druga uzimala placebo. Nakon tri mjeseca, grupa koja je uzimala zob smanjila je tjelesnu težinu i masnoću, BMI, kao i omjer između struka i bokova.
Ekstrakt zobi može djelovati antibakterijski na Staphylococcus aureus i E. Coli, kao i neke druge ‘loše’ bakterije.
Preparati od zobi pokazali su se efikasnim u tretmanu nekih upalnih procesa na koži poput dermatitisa, akni, ekcema i pruritisa.
Konzumacija zobi trebala bi doprinijeti vašem jačem imunitetu obzirom da sadrži beta glucan koji pomaže leukocitima da brže stignu do žarišta infekcije, ali koji takođe osnažuje leukocite u borbi protiv bakterija.
Istraživanja su također pokazala da zob unapređuje mentalnu funkciju i kognitivnu performansu (koncentraciju, pažnju, pamćenje).
Varijacije na temu
Brojni su recepti sa zobi kao glavnim sastojkom.
Dovoljno je da jednom probate zamijeniti brašno sa mekanim zobenim pahuljicama kao u našem starom receptu za ‘Ukusne proteinske zemičke bez brašna’, i otvorit će vam se bezbroj mogućnosti svakodnevnog korištenja ove ukusne i zdrave žitarice.
Malo mekih zobenih pahuljica možete dodati u variva s lećom, grahom i/ili povrćem pred sami kraj kuhanja kako bi postigli slojevitost ukusa i gustoću. Ako dodajete tvrde zobene pahuljice, onda to uradite bar pola sata ranije jer im treba više vremena da se skuhaju. Mali potez za promjenu koju će svi osjetiti!
Donosimo vam još jedan slani recept koji može poslužiti kao osnova za bezbroj varijacija:
ŠKOTSKI SLANI KEKSI
– 200g mekanih zobenih pahuljica (ili samljevenih tvrdih) koje po želji možete dodatno samljeti ako želite finiju teksturu.
– 50g mljevenih sjemenki – suncokret, lan, bundeva, po želji (možete ih i grubo izgnječiti u avanu)
– 1 čajna kašičica morske soli
– Prstohvat sode bikarbone
– 3 supene kašike maslinovog ulja
– 150ml vruće vode
– Još malo zobenih pahuljica za razvijanje tijesta i eventualno dodavanje
– Malo maslinovog ulja za podmazivanje
Postupak
1. Uključite rernu na 220 C.
2. Pomiješajte sve suhe sastojke.
3. U suhu mješavinu dodajte 150 ml vruće vode i 2-3 supene kašike maslinovog ulja. Trebate dobiti kuglu tijesta koja se ne lijepi za ruke. U protivnom, dodajte još malo mekanih zobenih pahuljica.
4. Razvijte tijesto do cca. 3 mm debljine.
5. Modlom za kekse ili čašom radite okrugle kekse i odmah ih prebacite na pleh obložen papirom za pečenje koji ste samo malo poprskali maslinovim uljem (po želji).
6. Pecite 20-ak minuta dok keksi ne počnu lagano tamniti.
Izvadite kekse iz rerne i ostavite da se ohlade.
Keksi bi trebali biti blago hrskavi, a ako preferirate mekše, izvadite ih malo ranije iz pećnice.
Pored dodavanja sjemenki u tijesto, keksi se mogu i posuti sjemenkama. Originalni škotski keksi od zobi ne sadrže sjemenke.
Mogu stajati i sedmicu dana u posudi s poklopcem bez zraka, ali će sigurno ‘nestati’ isti dan!
Odlični sa slanim umacima poput humusa, guacamola sosa, slatkim namazima, sirom, ali i solo. Pomoći će vam da zaboravite na nezdrave grickalice poput čipsa.
Autor Kokete, drvoreza u boji koji se danas nalazi u Nacionalnom muzeju Tokio, Kitagawa Utamaro povezuje se sa popularnim žanrom ukiyou koji se fokusira na prikazivanje lijepih žena. Utamaro je na realističan način portetirao žene svih starosnih skupina i društvenih slojeva.
U svom najpoznatijem ciklusu bijin okubi-e (portreti s velikom glavom lijepih žena) okušao se u novom portretnom formatu koji prikazuje gornju polovicu ženskog tijela s fokusom na crte lica.
Za Utamara se govorilo da pomno posmatra žene u trenucima privatnosti što mu je i omogućilo da tako vjerno prenese izgled, ličnost i raspoloženje gracioznih, elegantnih ljepotica i kurtizana koje je slikao.
Pored svojih dobro poznatih portreta poprsja, Utamaro je prikazivao i scene žena na poslu, poznate ljubavnike, ilustrovao je erotske knjige (šunga), historijske ljepotice iz poznatih legendi, festivale i scene na otvorenom.
Koketa, koja prikazuje ženu koja upravo izišla iz kade, dio je ciklusa Deset studija ženske fizionomije. Utisku koketnosti doprinose poluotvorena usta, nonšalantna odjeća i frizura, kao i sugestivna poza.
Utamaro veliku pažnju posvećuje uzorcima tekstila kojima je vješto naglašavao senzualne obrise ženskih tijela, a Koketu čini zavodljivijom time što joj otvara inače ravnu haljinu i pušta da klizi s ramena otkrivajući grudi.
Koketa – detalj
Vještina umjetnika koji su rezbarili drvene blokove naročito se vidi u detaljima. Utamaro je uspio pokazati svoju vještinu prikazujući neurednu frizuru Kokete.
Utamaro se smatra jednim od najvećih ukiyo-e umjetnika svih vremena jer je uspio prenijeti najfinije aspekte raspoloženja i ličnosti koji nadilaze fizičku ljepotu. Njegove senzualne ljepotice s pravom su mu donijele međunarodnu slavu.
Žena briše znoj
Rođen oko 1753. godine u Edi (današnji Tokio) kao Kitagawa Ichitaro, kasnije je promijenio ime, što je bila česta pojava u to vrijeme. Vjeruje se da je rođen u četvrti Yoshiwari u Edu, poznatoj po bordelima.
Prve plodove napornog rada ubire 1782. godine kada je izdavač Tsutaya naručio ilustracije za specijalno izdanje kyoka (‘pjesme ludih stihova’), dok njegovi Darovi oseke iz 1789. postaju predstavnik tog žanra.
Darovi oseke
Do 1792. godine već je potvrđen kao majstor bijin-ga zahvaljujući Velikim ljubavnim temama klasične poezije i Deset studija ženske fizionomije.
Međutim, kada 1797. godine umire njegov pokrovitelj Juzaburo, Utamaro ostaje bez oslonca pa mu i djela gube na kvaliteti.
1804. Utamaro je uhapšen i nakratko zatvoren zbog kršenja zakona o cenzuri zbog objave ciklusa grafika vezanih za zabranjenu biografiju šoguna Hideyoshija. Ovo loše iskustvo ga je promijenilo – iako je nastavio izrađivati grafike, umro je dvije godine kasnije.
Dragi čitatelji, dobrodošli u nastavak priče o mesu.
U prethodnoj kolumni smo započeli priču o govedini i junetini općenito, a malo više smo se dotakli priče o ramsteku – jednom od najpopularnijih dijelova kada je u pitanju „krtina“ za pečenje. Ramstek je bio ukusan, a nadam se da ste ga i vi isprobali na neki ili nekoliko od navedenih načina.
Današnja tema je sljedeći najbolje iskoristiv dio, ustvari slično meso sa dva dijela goveda. U pitanju su vrat i plećka. U mesnicama se obično prodaju pod istom šifrom i istom cijenom. Možete ga naći i sa kostima i bez, ali češće bez ako su u pitanju govedina ili junetina.
Mnogi imaju problem sa pripremom ove vrste mesa. Možete ga peći (na nižim temperaturama malo duže), možete ga pripremati na roštilju, ali pod uslovom da ste ga prethodno pekli u rerni. Također ga možete kuhati za čorbe ili gotova jela, a savršeno je za faširanje.
Kad je u pitanju faširanje, ima malo nižu cijenu od buta, a pritom možete dobiti različit procenat masnoće na njemu, ovisno o tome za šta vam treba. Sami vrat i plećka obuhvataju dosta različitih mišića, tako da imate i opne izmedju dijelova i masnoću. Upravo iz tog razloga sugeriram da budete pažljivi koje dijelove uzimate za pečenje. Za kuhanje su u principu dobri skoro svi dijelovi, pod uslovom da su bez prevelikog viška masnoće. Za faširanje uzimate kombinaciju po pola vrat – plećka. O kuhanju ovih dijelova ćemo govoriti u našoj narednoj kolumni.
Nakon što sam vam ukratko objasnio osnovu, napraviću kratki uvod za ono što slijedi.
Svako ko me poznaje zna da sam „manijak“ za dobar burger. Kada kažem burger, ne mislim na gotovo meso koje kupite u mesnici nego na domaći burger koji sami pripremate sa raznim dodacima.
Danas ćemo se malo više dotaći obrade faširanog mesa u varijantama burgera (istu smjesu mesa možete koristiti i za ćuftice ili faširane šnicle). Objasniću vam kako u nekoliko bitnih koraka dobiti onaj slasni burger kao sa reklamnih slika.
Kao i uvijek, put počinje ispred one vitrine krcate mesom. Zamolite svog mesara da vam odvoji dio vrata i plećke u omjeru 50-50 i da vam isfašira meso dva puta. Trazite dio koji ima otprilike 20-30 posto masnoće (napominjem da je važno imati svog stalnog mesara).
Po dolasku kući meso odmah otpakujte i posolite, potom dodajte biber i svježi peršun. Začine dodajte po želji, ali po pravilu 5 posto soli i 1 do 3 posto bibera na cjelokupnu smjesu mesa.
Oblikujte burgere i stavite na tanjir, upakujte u foliju te ostavite u frižideru do sutra (to bi bilo idealno), ali ako ne možete čekati, možete ih odmah peći (iako će biti nešto manje intenzivnog okusa). Ako odleži preko noći, meso će poprimiti intenzivniji okus kao i sa svakom drugom marinadom – tako i sa samom soli i biberom, te malo peršuna.
Samo pečenje burgera je od velike važnosti. Nemojte nikada „maltretirati“ meso. Okrenite ga samo po jednom sa svake strane, osim ako dodajete sir, i nikada ga nemojte pritiskati kako sokovi ne bi iscurili vani.
Dobro zagrijte tavu (grill, a može i obična tava), a burgere možete peći i na roštilju. Bitno je da temperatura bude jaka kako bi se odmah stvorila korica i „zatvorilo“ meso da bi ostalo što sočnije.
Pečenje ovisi o težini i debljini mesa (220 g. 1 cm je idealan omjer). Nakon 3 minute pečenja burger okrenite na drugu stranu i pecite dodatne 3-4 minute. Burger pečete na tavi bez ulja jer ste zbog toga uzeli vrat i plećku koji su malo masnije i mekše meso. Obavezno pazite da ne pritišćete meso jer posljednje što želite je suhi, gumeni burger.
Meni se najviše svidja pecivo sa susamom, a vi ako imate vremena napravite svoje domaće (u jednoj od kolumni ćemo govoriti i o pecivima). Za namaz koristite nešto jednostavno po svom izboru i na to stavljajte meso sa sirom ili bez. Na meso idu salata, paradajz i drugi kondimenti po vašoj želji. Lično volim da radim sa čedar sirom ili gorgonzolom, paradajzom i malo zelene salate.
Miranov burger
Ipak, u cijeloj priči je najbitnije meso. Mora biti sočno i mekano, te da se prilikom jela raspada. Obavezno se jede rukama i u dobrom društvu sa kojim ćete se zaprljati do laktova.
Nakon malo kaloričnije i teže zimske hrane, za vas sam spremio nešto što se može opisati u četiri riječi – brzo, lako, sočno i slatko.
Svaki od ovih epiteta se veže za neki segment današnjeg recepta. Jer danas govorimo o klasiku koji ima mnogo varijacija, a to su kiflice. Ali ne bilo kakve kiflice, nego upravo najbrže na svijetu. Zašto to kažem? Ovome receptu treba 15 minuta za pečenje, dok priprema zavisi samo od vaše spretnosti i vještine jer je tijesto takvo da ne mora nadolaziti!
Jedan od rijetkih recepata kiflica sa nenadolazećim tijestom koje ipak budu savršeno mekane.
Nadjev
Prvo sam napravio fil koji se mora hladiti. Vi ga ne morate praviti, možete napraviti suhe kiflice ili ih jednostavno filovati šunkom ili sirom ili kako vam drago, bez prethodne pripreme.
Ipak, podijelit ću s vama recept za nešto drugačiji fil koji se savršeno slaže s ovim tijestom i tom dijelu darujemo epitet ‘sočno’ sa početka.
Za fil vam treba mala glavica crvenog luka sitno isjeckana koju propržite na malo ulja, te zalijete sa 1dcl mlijeka. Kada mlijeko ispari, dodajte komadić putera i 2 supene kašike brašna da se lijepo uprži na laganoj temperaturi. Tome dodajte suho malo masnije meso, sjeckano na sitne kockice (savršeno se slaže sa zimskom idilom) i malo gorgonzola sira.
Nakon što se brašno upržilo i meso pustilo malo masnoće (oko 3-5 min), počnite postepeno dodavati mlijeko po nekoliko kašika i pustite da se ukuha na laganoj vatri. Poenta je da dobijete ljepljivu smjesu kojom ćete filovati kiflice. Na kraju smjesi dodajte sol, biber i svježi peršun. Nakon fila koji ostavite da se hladi, radite tijesto.
Brzo tijesto Na tijesto se odnosi epitet ‘brzo’ jer ima samo nekoliko sastojaka koje pomiješate i odmah valjate.
2 dcl mlakog mlijeka
1dcl ulja
2,5 dcl jogurta
1 kesica kvasca
1 mala kašika šećera
1 kesica praška za pecivo
700 – 800 g brašna (dodaje se na kraju)
Sjedinite sve sastojke, malo promiješajte pa tek onda postepeno dodajte brašno. Bitna stvar je da u tekućinu dodajete brašno, a ne obrnuto jer će na taj način biti tijesto biti nježnije i mekše, te ćete bolje vidjeti njegovu teksturu. Kada počne da se odvaja od prstiju, izvadite ga na radnu ploču i umijesite do kraja. Ne brinite ako ostane malo ljepljivo, tako neće biti pretvrdo zakuhano.
Oblikovanje kiflica
Odmah možete preći na filovanje. Na taj dio se odnosi epitet ‘lako’, jer je princip nevjerovatno jednostavan i za one koji nisu nikada radili kiflice.
Na pobrašnjenoj podlozi tijesto razvaljajte na debljinu od 2-3 mm i isjecite na trokutiće (kao picu).
Na širi kraj stavljate fil i rolate prema vrhu, sasvim nježno, ne pritišćući previše tijesto da se ne zalijepi. Premažite umućenim jajetom, pospite sjemenkama koje volite i slažite na papir za pečenje. Od sjemenki sam radio tri varijante – susam, kim i mak.
Pored slanog fila, pripremio sam i slatku verziju sa domaćim džemovima, a vi možete i sa čokoladom ili čokoladnim namazima.
Pečenje kiflica Najvažniji dio ovog recepta je pečenje koje traje svega 15-ak minuta. Rerna ne smije biti prethodno zagrijana nego se treba grijati postepeno da germa ima vremena da se aktivira na nižim temperaturama i da postepeno nadolazi. Prašak za pecivo u tijesto stavljamo zbog prhkosti, a germu za stabilno nadolaženje. Obzirom da tijesto ne stoji prije pečenja, moramo joj dati vremena da počne da ‘radi’.
Miris i okus ovog jednostavnog tijesta u kombinaciji filova koji ovise o vama je nevjerovatan. Na kraju samo čaša mlijeka i slobodno se možemo poistovjetiti sa izrekom – ‘za sreću su potrebne male stvari’.
