Američki realistični slikar Edward Hopper je možda više nego bilo koji drugi umjetnik uspio prenijeti osjećaj usamljenosti i izolacije koji se može doživjeti usred gomile u modernom gradu. Njegove slike, pažljivo konstruirane i komponirane da ostave utisak trenutnog, voajerskog pogleda u privatni prostor i emocije potpunog stranca – predstavljaju jedinstven zapis o izmijenjenom društvu savremenog doba.
Edward Hopper
Hopper (1882. – 1967.) je imao umijeće da u uobičajenim životnim temama i situacijama kreira jednu vrstu prigušene drame koja potiče različita tumačenja. Njegove scene karakterišu tišina, praznina i melanholija. Uglavnom je slikao stanovnike New Yorka u privatnosti doma ili hotelske sobe, ali i u restoranima, lobijima, pozorištu i na ulici.
Film u New Yorku (1939.)
Njegovi atmosferski portreti prizora s američke istočne obale učinili su ga najpoznatijim američkim realističnim slikarom 20. stoljeća.
Hopperove slike se uglavnom tumače kao prizori usamljenosti, otuđenja ili samoće. Međutim, sam slikar je takva tumačenja nazvao ‘pretjeranim’. Tokom godina je više puta nudio nekoliko objašnjenja motiva njegovih slika, a jedno od tih je da je ‘velika umjetnost vanjska ekspresija unutarnjeg života umjetnika, a taj unutarnji život će rezultirati njegovim pogledom na svijet’.
Automat (1927.)
Portret koji prikazuje ženu dok zamišljeno gleda u šoljicu kafe, prvi put je prikazana na Valentinovo 1927. godine, na otvorenju Hopperovog druge po redu samostalne izložbe u njujorškoj galeriji Rehn. Slika ‘Automat’ prodata je već u aprilu za $1,200. Danas je djelo u vlasništvu Des Moines Art centra u američkoj državi Iowa.
Kao model je poslužila Hopperova supruga Josephine Hopper, također umjetnica, koja je u to vrijeme imala 44 godine. Slikar je izmijenio crte lica i tijelo kako bi žena na slici izgledala mlađe (Jo su krasile obline dok je žena na slici sitnije građe).
Kao što je to obično slučaj sa Hopperovim slikama, raspoloženje žene i njene okolnosti djeluju enigmatično, pomalo dvosmisleno. Žena je elegantno obučena i našminkana, što sugerira da je ili krenula na posao ili s posla, ili pak nekog društvenog događaja, susreta.
Svukla je samo jednu rukavicu kako bi držala šoljicu, što bi se moglo protumačiti da je da je zabrinuta, ili da su joj misli negdje daleko. Prazan tanjir govori da je tu već neko vrijeme. Zamišljena je i sama sa svojim mislima, distancirana i melanholična, kao i svi drugi protagonisti Hopperovih slika – zatvoreni u staklenu kutiju bez izlaza.
Chop Suey (1929.)
Chop Suey iz 1929. godine prikazuje dvije žene za stolom u restoranu. Iako u društvu, ipak se čine usamljene, zarobljene u svijet vlastitih misli i briga. Čini se da ne komuniciraju nego gledaju jedna drugoj preko ramena, baš kao i par koji sjedi iza njih. Još jedan Hopperov prizor otuđenja i prizora iz kafea i restorana, što pokazuje raniji uticaj Van Gogha i Manea.
Neki kritičari umjetnosti smatraju da žena sjedi nasuprot svoje dvojnice, dok drugi ne drže neuobičajenim da dvije žene nose identične šešire. Hopper je zagonetno protumačio da ‘mnogo misli, mnogo impulsa ide u jednu sliku, ne samo jedna’.
Noćne ptice (1942.)
‘Vjerovatno sam nesvjesno slikao usamljenost velikog grada’, prokomentirao je sam umjetnik jednom prilikom. U restoranu koji radi cijelu noć, tri gosta sjede za pultom nasuprot barmena, a svaki izgleda zamišljeno i distancirano. U središtu je crvenokosa žena u crvenoj haljini koja se ističe iz prigušenih boja okoline.
Kompozicija je čvrsto organizovana sa malo detalja. Kroz skladne geometrijske forme i sjaj električnog osvjetljenja restorana, Hopper je stvorio spokojan, ali zagonetan prizor. Osvijetljen enterijer na praznu ulicu baca sumorne sjene, pri čemu se restoran doima kao otok svjetlosti koji privlači pogled posmatrača. Jedini izvor svjetlosti na slici je stropna svjetiljka koja baca slabu ali hladnu svjetlost.
Ovo Hopperovo najpoznatije djelo upečatljiva je slika urbanog otuđenja. Tome doprinosi jednostavna kompozicija i ravnodušan realistični stil umjetnika.
Hopperovi prizori usamljenosti i izolacije često su pominjani tokom pandemije i posljedične ‘društvene distance’. Međutim, kad se uzme u obzir vrijeme kada su nastajale slike ovog realističnog slikara, usamljenost u mnoštvu i izolaciju ne možemo samo svrstati u pošasti savremenog doba i gradskog života, nego vjerovatno i tendenciji čovjeka da se povlači i distancira, da bi zbog toga kasnije patio. Paradoksalno. Ljudski.
Odnosi ili relacije s drugim ljudima su osnov našeg života – koliko mogu uticati na našu svakodnevnicu, toliko mogu obilježiti, odrediti pa i (pre)usmjeriti naš život.
Međuljudski odnosi su neizbježan i pivotalan dio našeg društvenog, poslovnog, porodičnog i ljubavnog života. I dok nekada uživamo u komunikaciji koja proističe iz kvalitete naših odnosa s drugima, stignu nas trenuci kada osjećamo neodoljivu potrebu da se povučemo jer nam je potrebno vrijeme za obnavljanje energije. Često je to zato što se osjećamo iscrpljenim, bezvoljnim pa čak i poniženim nakon razgovora sa bliskim osobama. Zašto nam se to dešava? U posljednje vrijeme, ovaj fenomen bi se automatski vezao za popularnu teoriju o visoko senzitivnim i empatičnim ljudima kojima je potrebno vrijeme da se obnove nakon komunikacije s drugima da bi nastavili funkcionirati. Međutim, ne ubrajamo se svi u visoko senzitivne osobe. Među nama ima i ekstrovertnih pojedinaca koji uživaju u društvu drugih i čak crpe energiju iz susreta s drugim ljudima. Zašto se onda i ekstrovertni i druželjubivi pojedinci mogu osjećati umornim nakon susreta s određenim osobama?
Ko je s druge strane Autori pozitivne psihologije razvili su sada već opštepoznatu teoriju o ’emocionalnim vampirima’, osobama koje svojim ponašanjem crpe energiju drugih i često ih nakon čak i kratkog susreta i razgovora ostave umornim, zbunjenim, poljuljanim, loše volje, pesimističnim, samokritičnim do tačke samooptuživanja i samokažnjavanja, a u najgorem slučaju sa osjećanjem da su – bezvrijedni. Potrebna im je konstantna pažnja te su u stalnom ‘lovu’ na žrtvu koja će ih slušati i hraniti potvrdom da su u pravu.
Na drugoj strani ovog kontinuuma su osobe koje su ‘njegujuće’, koje vas podržavaju, pokazuju razumijevanje za vaše mišljenje i djela, čije vam riječi i ponašanje ulijevaju samopouzdanje. Takve osobe kao da vas pune dobrom, zdravom energijom te se na kraju vremena provedenog s njima osjećate kao da su se stvari vratile u perspektivu, puni ste nade, optimizma i dobre volje… I za to im ništa ne dugujete. Kao da vam je vraćena radost življenja. Pored toga, osjećate se vrijednom osobom koja može sve! Samo, ovakav iskreni poticaj nemojte zamijeniti za slatkorječivost motiviranu određenim ličnim ciljem koji osoba može imati spram vas pa vam laska i verbalno udovoljava. Ako ne na na osnovu intuicije, znat ćete to na osnovu drugog ili trećeg susreta kada već krenu da padaju maske, odnosno kada se sagovornik umori od vlastite slatkorječivosti jer nije postigao cilj.
Preuzmite kormilo, osvijestite odnose Posumnjajte u vašeg prijatelja/radnog kolegu/partnera/člana porodice ako u toku ili nakon svakog ili većine vaših razgovora počnete osjećati umor, tjeskobu, neraspoloženje koji se čine ‘ničim izazvani’. Itekako su izazvani jer ni psihički ni fizički zamor nikada nisu bez uzroka.
Odnosi sa drugima su kao i drugi aspekti našeg života – možemo se prepustiti bujici da nas baca i nosi gdje želi, ili možemo preuzeti kormilo i upravljati najbolje što znamo i možemo.
Ako pripadate ovoj drugoj skupini, evo nekoliko savjeta za upravljanje odnosima sa toksičnim osobama:
Osvijestite vaše odnose. Sačinite listu osoba koje utiču na vaš život na ovaj ili onaj način, i pored svakog imena se osvrnite i upišite kako ta osoba čini da se osjećate. Imenujte emociju npr. radost, tuga, ljutnja, a potom probajte biti i deskriptivniji: ‘ponižava me’, ‘zbunjuje me’, ‘pravi me ludom’ ili ‘usrećuje me’, ‘potiče me’, ‘ohrabruje me’ i sl. – šta god vam padne na pamet. Ako osjećate potrebu, napravite još jedan korak i opišite kako ta osoba to čini, šta to kaže ili govori ili čini da se vi osjećate ‘zbunjeno’ ili ‘poniženo’, ili pak ‘ohrabreno’. Dovoljni su kratki odgovori, ne morate ići u pisanje dnevnika koje je, inače, za jedne korisno, za druge nešto manje. Ova vježba će vas pripremiti za naredne susrete sa ‘suprotnim stranama’ i vremenom umanjiti i umiriti vaš emocionalni odgovor.
Obzirom da osobe s kojima imate relaciju niste u poziciji izbjegavati kao što je to slučaj sa osobama koje su puki prolaznici, unaprijed osmislite susrete – npr. odlazak u kino, pozorište, uključite treće osobe i sl. Tako ćete značajno ‘suziti kanal’ za protok negativne energije, a imat ćete instant temu za razgovor (film koji ste upravo gledalli), a ako je prisutna treća osoba, ona će unijeti vlastitu energiju (pozitivnu, nadamo se) i vlastite teme, a vi nećete biti jedini slušalac tj. – meta.
Ako vaša ‘toksična relacija’ drži duge iscrpljujuće monologe prilikom kojih se uhvatite da vrebate priliku da kažete nešto, uzmite u obzir da je vjerovatno ne interesujete vi sami, nego joj samo treba publika za vlastito ‘ventiliranje’, najčešće verbalizaciju nekog njenog problema ili stanja. U egzaltaciji vlastitog govora takav vaš sagovornik obično ne posmatra pa utoliko ne primjećuje vaše neverbalne signale, uključujući umor, frustraciju pa i očaj. Konfrontacija s vaše strane bi vjerovatno dovela do konflikta, pa je mnogo bolje 1) zatražiti riječ neutralnim tonom, a ako ne uspije 2) staviti do znanja da trebate napustiti ‘druženje’ radi drugih obaveza. Postoji mogućnost da osobi neće biti jasno zašto želite ići…
Slično prethodnom tipu, neki naši toksični sagovornici mogu pokazivati znake narcisoidnosti – oni su u centru svega i sve se vrti oko njih, oni su najznačajniji i svi im se trebaju diviti što očekuju i od vas. Dok pokazujete divljenje, oni kontroliraju situaciju i čak vam se može činiti da je susret ugodan i sve ide ‘kao po loju’. Međutim, samo jedan ‘ispad’ s vaše strane – ako se ne složite s njima ili ne uradite kako očekuju, i postajete meta neke vrste psihološkog kažnjavanja, hladnoće, povlačenja, odbacivanja i sl. Empatija i kapacitet za ljubav narcisoidnih osoba su krajnje limitirane i visoko uslovljene što treba imati na umu ako ste u odnosu sa ovakvom osobom da ne biste kažnjavali sebe za njeno ponašanje. Ipak, ako je redovna komunikacija neminovna (npr. na radnom mjestu jer nećemo ići daleko da vam savjetujemo da se nipošto ne zaljubljujete u ovakve osobe), održite je tako što ćete im bar ponekad malo nahraniti ego bez da to predstavlja veliki kompromis za vas i vaše vrijednosti.
Neki toksični sagovornici često igraju i ulogu ‘profesionalne žrtve’. Uvijek dolaze sa problemom o kojem su u stanju dugo i opširno govoriti. Imaju tendenciju da igraju psihološku igru ‘DA, ALI’ jer svaki savjet ili prijedlog koji im velikodušno date dočekaju sa spremnim odgovorom ‘da, ali ne može, neće, ne treba…’. I tako unedogled. I dok razlozi za preuzetu ulogu vječne žrtve i igranje psiholoških igara obično imaju dublji psihološki uzrok (o tome ćemo pisati neki naredni put), u ovom slučaju se možete zaštiti tako što ćete prestati nuditi rješenja koja se konstantno odbijaju, uz zaključak da vam je ‘žao što ne možete pomoći’, ali da se ‘nadate da će osoba pronaći rješenje’. Također, limitirajte vrijeme razgovora najavom odlaska u xy sati da biste spriječili ‘intoksikaciju’.
Kad smo mi toksični Činjenica je da jedni bez drugih ne možemo. I dok ćemo se često požaliti na neke druge ‘energetske vampire’, trebamo se zapitati da li smo možda i mi toksični drugima, što je lako moguće kada prolazimo kroz stresan period ili emocionalnu krizu. Ako vam je stalo do utiska koji ostavljate na druge, odnosno do osobe sa kojom imate relaciju, posmatrajte njenu mimiku, pogled i neverbalni jezik dok joj se obraćate – da li vas osoba sluša sa zanimanjem, da li joj dajete prostor da kaže svoje mišljenje, da li vi aktivno slušate svog sagovornika ili ga prekidate, ili pak ne slušate, razmišljajući o tome šta ćete sljedeće reći. Također obratite pažnju na kritičnost prema drugima, poriv da ogovarate, da ih kontrolirate govoreći im šta treba da rade, kako da se oblače, kako da razmišljaju i sl.
Život je zasigurno ljepši i kvalitetniji sa zdravim odnosima. Za tango je potrebno dvoje (50% je u našim rukama). Zašto ne učiniti prvi korak?
Šibenik, 7. juna 2023. – U organizaciji Evropske lutrijske asocijacije održan je EL Advertising Awards koji se dodjeljuje dva puta godišnje za najbolje lutrijske reklame u Evropi.
Od ukupno 75 prijavljenih lutrijskih evropskih reklama, Lutrija BiH je ušla u uži izbor. Stručni žiri kojim je predsjedavao počasni predsjednik Evropske lutrijske organizacije Ray Bates, izabrao je reklamu Lutrije BiH u TOP 5 reklama u kategoriji klasičnih igara.
– Ovo je ogroman uspjeh za nas. Biti u TOP 5 reklama od 75 prijavljenih je veliko priznanje našem timu za kreativnost i inovativnost u oglašavanju. Drago nam je da smo se uspjeli izdvojiti među jakom konkurencijom i pokazati naše znanje i sposobnosti u stvaranju efektnih reklamnih kampanja. Ovaj rezultat nas dodatno inspiriše da nastavimo kreirati reklame koje će nas isticati po originalnosti i kvaliteti – kazali su iz Odjela za odnose sa javnošću Lutrije BiH.
Svečanost dodjele nagrada za oglašavanje održana je tokom 11. kongresa Evropske lutrijske asocijacije koji se održao u Šibeniku. Nagrade su osmišljene kako bi se priznale i promovirale najbolje prakse u lutrijskom oglašavanju. Konkurencija je bila velika, sa više od 70 prijavljenih reklama.
Muzej bosanskog kraljevstva nastavlja sa svojim uspješnim aktivnostima i najavljuje Festival srednjovjekovlja od 8. do 11. juna u Cazinu, gradu u kome je i smješten Muzej bosanskog kraljevstva.
Festival ima za cilj afirmirati teme vezane za srednjovjekovnu bosansku državu.
‘Festival srednjovjekovlja ima za osnovu interdisciplinarni pristup tretiranju historije srednjega vijeka sa posebnim osvrtom na najznačajnija pitanja iz historije srednjovjekovne bosanske države. Program festivala ima višedimenzionalni karakter uključujući istaknute historičare i arheologe srednjovjekovne epohe, te umjetnike koji su vrelo svoje inspiracije pronašli u događajima iz ovog doba, te djelima, životima i sudbinama srednjovjekovnog čovjeka. Osnovni cilj festivala je približiti srednjovjekovnu prošlost modernom čovjeku, te omogućiti zainteresiranim građankama i građanima druženje sa naučnicima i umjetnicima u relaksiranom ambijentu. Ovogodišnji program usmjeren je na prezentaciju i analizu ideoloških i mitoloških konstrukcija koje prate bosansko srednjovjekovlje od najstarijih pristupa i obrada ove epohe do današnjeg dana. Iskovane konstrukcije cirkuliraju utabanim stazama opstajući kroz sredstva javnih informisanja te držeći čvrstu poziciju u dnevnoj politici i pojedinim državnim projektima. Dekonstrukcija je sadržana u dijagnosticiranju uzroka i povoda nastanka ovakvih tumačenja prošlosti te vraćanju na prvorazredne izvore kao jedina čvrsta uporišta za tumačenje srednjovjekovlja. Bitna karakterna crta ovogodišnjeg festivala jeste i predstavljanje potencijalnih smjernica za buduća otkrića novih saznanja iz ovog perioda. Primjetna raznovrsnost umjetničkih ostvarenja nastalih posljednjih godina na našem prostoru predstavlja dragocjen doprinos njegovanju kulture sjećanja na bosansko srednjovjekovlje. Predstavljanje ove vrste izražavanja zauzima posebno mjesto na festivalu. O svemu navedenom će se govoriti kroz više različitih formi: kroz diskusije sa historičarima, arheolozima i umjetnicima, izložbe, predstave, radionice i predavanja’, kazao je dr. Enes Dedić ispred Festivala srednjovjekovlja Muzeja bosanskog kraljevstva Cazin.
Primarni fokus istraživanja MUZEJA BOSANSKOG KRALJEVSTVA je historija srednjovjekovne bosanske države. Muzej ima za cilj približiti, ukazati i prilagoditi slojevitu historiju Bosne u srednjem vijeku i srednjovjekovnog bosanskog čovjeka modernom poimanju i shvatanju građana Bosne i Hercegovine.
Više informacija o značajnom radu ovog centra historije i kulture možete naći na zvaničnoj web stranici ustanove www.muzejbosanskogkraljevstva.ba
Danas ću vam otkriti tajnu savršene domaće pizze kao iz krušne peći.
Svako će reći da ima najbolji recept ili će dodati neku sitnicu u tijesto u koju se kune ili slično, ali uzalud. U ovom slučaju važi pravilo, što jednostavnije – to bolje. Do sad sam se u to uvjerio nekoliko puta sa raznim tijestima i receptima za pizzu.
Ustvari, najveća tajna nije samo tijesto ili sos, najvažnija je rerna. To u prevodu znači da ne možete imati apsolutno isti efekt u kućnoj rerni kao u profi pećima jer profesionalne rerne dižu temperature i do 500 stepeni celzijusa, a optimalna za pizzu je oko 350 do 400 stepeni.
Obzirom da je to nemoguće postići kod kuće, daću vam recept za tijesto i trik koji će zasigurno vaše tijesto dovesti blizu savršenstva. U osnovi je jako bitno da znate da je pizza „siroto“ jelo. U prevodu, pizza neće biti bolja ako na nju stavite više sira ili nadjeva, upravo suprotno – možete je samo pokvariti.
Tijesto za pizzu
Za početak vam treba 200ml zagrijanog, ali ne vrućeg mlijeka. U zdjelu uspite oko 1 kg brašna, 2 čajne kašičice soli, 14 g germe (2 male vrećice), jednu supenu kašiku šećera. Izmiješajte sve suhe sastojke, potom ih zalijte sa mlijekom i dodajte 2 kašike maslinovog ulja, te počnite mijesiti rukama. Po potrebi dodajte vodu, oko 400ml, dok ne umutite glatko i relativno ljepljivo i tečno tijesto. Bitno je da tijesto za pizzu sadrži oko 60 posto vode.
Sljedeći mit koji ću razbiti jeste da postoji ‘brzo tijesto za pizzu’, dakle, tijesto koje ste napravili mora da malo odleži na sobnoj temperaturi. Podijelite ga na bule (loptice) veličine koju želite (standardna pizza teži oko 270 do 300g) i pustite da odleži i nadođe.
Za to vrijeme napravite paradajz sos od male glavice crvenog luka, crvenog vina po želji i pelata. Sve sjedinite i kratko ukuhajte.
Sad kada smo napravili tijesto i sos, ostaje da samo definišemo način pečenja. Prije toga uključite rernu na maksimum i ostavite da se grije dok napravite pizzu.
Pizzu uvijek valjajte rukama bez dodirivanja vanjskog ruba otprilike 1 cm. To će omogućiti da se rub fino napuše, a da sredina bude izrazito tanka.
Fil ovisi o vama, ali nemojte pretjerivati sa količinom jer pizza mora biti istovremeno i hrskava i mekana, a ako pretjerate sa filom biće samo žilava jer se neće moći fino ispeći.
Kada ste je razvaljali rukama i stavili na pleh te rasporedili željeni fil, stavite pizzu na dno rerne na sami grijač da se što prije zapeče dno pizze, da se aktivira germa i da nadođu rubovi.
Nakon 3-5 minuta (zavisi od rerne) dno bi trebalo biti hrskavo i pečeno, a gornji sloj relativno svjež, te odmah podignite pizzu na najvišu rešetku što bliže grijaču da samo ‘zatvori’ sastojke i brzo ih obradi, a da pritom ne gubi sočnost i svježinu (3-5 minuta).
Od rerne takođe zavisi da li će kora dobiti lijepu zlatno smeđu boju ili ako volite reš onda pizzu zadržite malo duže u rerni.
Ovo je najbitnija stvar za pripremu domaće pizze, jer mijenjanjem pozicija blizu grijača imitirate pizza peć.
Nadjev je isključivo stvar ukusa!
Nadam se da ćete probati moj recept i uživati uz najboljoj domaćoj pizzi. Prijatno!
Slavni češki umjetnik Alphonse Mucha (1860.-1939.) postao je poznat ponajviše zahvaljujući fantastičnim, stiliziranim prikazima lijepih žena za reklamne kampanje. Aureolu fantastičnog i lijepog uveliko će doprinijeti estetika Art Nouveau, stil i pravac u umjetnosti i arhitekturi kojeg će Mucha prigrliti i koji će ga učiniti prepoznatljivim i jedinstvenim. Njegova remek-djela, koja su stekla veliku popularnost u vrijeme njihovog nastanka, još uvijek se masovno kopiraju i koriste u različite estetske svrhe.
Poster Sarah Bernhardt kao Gismonde. Karijeru Alphonsa Muche obilježila je i dugogodišnja saradnja sa francuskom glumicom Sarah Bernhardt. Alphonse Mucha je autor velikog broja reklamnih postera
1899. godine, Mucha će kao afirmirani slikar, ilustrator i grafički dizajner dobiti odlično plaćenu narudžbu da dekorira paviljon Bosne i Hercegovine na Svjetskom sajmu u Parizu koji će se održati godinu kasnije.
Na sajmu su prikazana tehnička postignuća i folklori 40 zemalja, koje su redom imale svoje paviljone.
Bosanski sajamski paviljon (lijevo) na rijeci Seni inspirisan Bijelom kulom u Gradačcu
Kao dio ove unosne pogodbe, Muchi je pripala i karta za voz koji će ga provesti diljem Bosne, kako bi je bolje upoznao i tako se pripremio za zadatak. ‘Ne samo da sam bio zadovoljan putovanjem, nego i zadivljen. Ono što sam toliko tražio sve vrijeme – našao sam među balkanskim Slavenima’, kasnije će napisati veliki umjetnik.
Mucha, čija je zemlja također bila pod vlašću Austro-Ugarske, navodi tada da su ga ‘slavni i tragični događaji u bosanskoj historiji’ podsjetili na ‘radosti i tuge moje zemlje, kao i svih Slavena’.
Upravo je Austro-Ugarska platila Muchu da predstavi Bosnu kao ‘model koloniju’ pred nekih 48 miliona posjetilaca pariškog sajma.
Američki naučni časopis (The Scientific American Magazine) podvukao je u afirmativnom članku o sajmu da paviljon ilustrira ‘ne samo historiju (Bosne), nego i napredak koji se ostvaruje u umjetnosti i privredi, poljoprivredi, obrazovanju, željezničkom saobraćaju itd.’
Unutrašnjost Bosanskog paviljonaCentralna fotografija Bosanskog paviljonaPoster koji je također dizajnirao Mucha, postao je glavni suvenir sajma
Bosanski paviljon na Svjetskom sajmu u Parizu uvećao je svjetsku slavu Alphonsa Muche koji će, pored ostalog, za to biti odlikovan ordenom francuske Legije časti.
Inspirisan slavenskom kulturom sa svog živopisnog putovanja Balkanom i Bosnom, ali istovremeno tužan i razočaran zbog stanja u kome se našla njegova zemlja, Mucha daje sebi svečano obećanje da će ‘ostatak života isključivo ispuniti rad za naciju’. U 57. godini se vraća u rodnu Češku da bi realizirao dato obećanje.
Potraga za sponzorom ishodovala mu je finansijsku podršku za Slavenski ep (The Slav Epic), serijal od 20 slika monumentalnih razmjera na temu historije i mitologije Slavena. Umjetnik je započeo serijal 1910. godine, u vrijeme kada je njegova rodna Češka još uvijek bila pod vladavinom Austro-Ugarske, a završio ga je 1928. godine, 10 godina nakon što je Čehoslovačka proglasila nezavisnost.
Slavenski ep predstavlja 20 remek djela koja govore o historiji Slavena
