Piše: dr. Meliha Branković
Sunce, voda, društvo, šetnja… Jednostavna kombinacija sa nevjerovatnom moći da pozitivno transformiše misli, osjećaje i sveukupni doživljaj života.
Od dječijeg doba pa do starosti, kretanje bi trebalo predstavljati radost. To je sloboda koja nam omogućava da se čak i u poznoj dobi na trenutak osjetimo kao djeca koja sa veseljem gaze po lokvama, ili impresionirano zure u svjetlucanje boja koje stvara lom morskih valova, ili brze vijugave riječne tokove poput srebrnih lanaca… kao svojevrsni perpetuum mobile naše majke prirode.
Smanjeno kretanje tokom zime najčešće je posljedica neprijatnosti koju nosi hladnoća, virusnih bolesti i uobičajene zimske lijenosti. Prelaz sa zime na proljeće nosi sa sobom svojevrsnu lijenost i izostanak volje za kretanjem i promjenom ambijenta, sindrom poznat kao ‘proljetni umor’.
Lijenost je često povezana sa hedonizmom koji preferira sjedenje za punim stolom u restoranu ili kod kuće, i (često) nekontrolisano i nesvjesno jedenje.
Ako uspijemo prevladati takve porive i izaberemo šetnju na čistom zraku kako bi uživali u prirodnom ambijentu, proljetnom buđenju, mirisu cvijeća koje označava ponovno oživljavanje prirode, susretu sa prijateljima sličnih afiniteta, na koncu duže šetnje osjetićemo zadovoljstvo sobom jer smo sebi učinili uslugu potičući metabolizam na lučenje medijatora koji pobuđuju osjećaj sreće i zadovoljstva.
Zanimljivo je kako to djeca rade spontano, bez svjesne namjere da hodanjem izmame endorfine. Djeca trče, zanimaju se za okolinu, bez zazora prilaze nepoznatoj djeci koju usput sreću, skaču u lokve bez straha da će se isprljati i smiju se koliko žele jer nemaju granica u uživanju.
Mi odrasli, također, sve to možemo. Bitno je izaći iz kuće, otići na mjesta sa čistim zrakom i po mogućnosti šumom ili vodom – bilo da je to jezero, rijeka ili morska obala. Energično kretanje u takvom ambijentu će izmamiti endorfine koji će potaknuti dobro raspoloženje i radost zbog ponovnog pokretanja naše sopstvene energije, volje i unaprijeđenja zdravlja.
