Autor Kokete, drvoreza u boji koji se danas nalazi u Nacionalnom muzeju Tokio, Kitagawa Utamaro povezuje se sa popularnim žanrom ukiyou koji se fokusira na prikazivanje lijepih žena. Utamaro je na realističan način portetirao žene svih starosnih skupina i društvenih slojeva.
U svom najpoznatijem ciklusu bijin okubi-e (portreti s velikom glavom lijepih žena) okušao se u novom portretnom formatu koji prikazuje gornju polovicu ženskog tijela s fokusom na crte lica.
Za Utamara se govorilo da pomno posmatra žene u trenucima privatnosti što mu je i omogućilo da tako vjerno prenese izgled, ličnost i raspoloženje gracioznih, elegantnih ljepotica i kurtizana koje je slikao.
Pored svojih dobro poznatih portreta poprsja, Utamaro je prikazivao i scene žena na poslu, poznate ljubavnike, ilustrovao je erotske knjige (šunga), historijske ljepotice iz poznatih legendi, festivale i scene na otvorenom.
Koketa, koja prikazuje ženu koja upravo izišla iz kade, dio je ciklusa Deset studija ženske fizionomije. Utisku koketnosti doprinose poluotvorena usta, nonšalantna odjeća i frizura, kao i sugestivna poza.
Utamaro veliku pažnju posvećuje uzorcima tekstila kojima je vješto naglašavao senzualne obrise ženskih tijela, a Koketu čini zavodljivijom time što joj otvara inače ravnu haljinu i pušta da klizi s ramena otkrivajući grudi.
Vještina umjetnika koji su rezbarili drvene blokove naročito se vidi u detaljima. Utamaro je uspio pokazati svoju vještinu prikazujući neurednu frizuru Kokete.
Utamaro se smatra jednim od najvećih ukiyo-e umjetnika svih vremena jer je uspio prenijeti najfinije aspekte raspoloženja i ličnosti koji nadilaze fizičku ljepotu. Njegove senzualne ljepotice s pravom su mu donijele međunarodnu slavu.
Rođen oko 1753. godine u Edi (današnji Tokio) kao Kitagawa Ichitaro, kasnije je promijenio ime, što je bila česta pojava u to vrijeme. Vjeruje se da je rođen u četvrti Yoshiwari u Edu, poznatoj po bordelima.
Prve plodove napornog rada ubire 1782. godine kada je izdavač Tsutaya naručio ilustracije za specijalno izdanje kyoka (‘pjesme ludih stihova’), dok njegovi Darovi oseke iz 1789. postaju predstavnik tog žanra.
Do 1792. godine već je potvrđen kao majstor bijin-ga zahvaljujući Velikim ljubavnim temama klasične poezije i Deset studija ženske fizionomije.
Međutim, kada 1797. godine umire njegov pokrovitelj Juzaburo, Utamaro ostaje bez oslonca pa mu i djela gube na kvaliteti.
1804. Utamaro je uhapšen i nakratko zatvoren zbog kršenja zakona o cenzuri zbog objave ciklusa grafika vezanih za zabranjenu biografiju šoguna Hideyoshija. Ovo loše iskustvo ga je promijenilo – iako je nastavio izrađivati grafike, umro je dvije godine kasnije.
