Neki ne mare ako su okruženi neredom, čak ga i ne primjećuju. Drugi nisu u stanju razmišljati u neredu i haosu. Nešto kao – red oko mene, red u glavi.
Međutim, često se nađemo kako revnosno izvršavamo obaveze i pod raznoraznim pritiscima, uključujući odsustvo namjenskog prostora za rad. Kuhinjski sto je najčešći multifunkcionalni komad namještaja koji služi i za pisanje, pregled računa i sl. svima koji nemaju definiran prostor za rad.
Ako često i redovito pišete, crtate, kreirate, šijete, svejedno da li je to iz obaveze ili želje, čak i minijaturni prostor namijenjen i uređen samo za vas i vaš rad, mogao bi potaći dramatičnu transformaciju vašeg stava prema radu, motivirati vas, stimulirati kreativnost i tako podići vaš napor na višu, možda čak i profesionalnu razinu.
Prostor za rad će vam dati osjećaj strukture te će se obaveze lakše izvršavati, a nove ideje navirati. A možda vas sve to navede da započnete vlastiti biznis ili se okušate kao freelancer.
Ako ne možete dodijeliti radnom prostoru cijelu prostoriju, biće dovoljan samo jedan zid ili ugao. Pod uslovom da se adekvatno uredi i prijatno dizajnira, nećete imati osjećaj da ste ‘stjerani u kut’. Kako je bit dizajna enterijera da maksimalno iskoristi svaki centimetar prostora, utoliko je cijeli jedan zid ili ugao sobe sasvim dovoljan za vaš kućni ured.
Vaš radni kutak treba osigurati dovoljno adekvatno osvijetljenog prostora za rad i po mogućnosti dodatni prostor za pohranjivanje sredstava za rad, ovisno o tome čime se bavite – dokumenti ako pišete, tkanine ako šijete, boje/olovke u bojama ako slikate/crtate itd. Bilo bi dobro da imate bar jednu utičnicu u neposrednoj blizini stola kako biste izbjegli produžne kablove po cijeloj prostoriji koji vam mogu stajati na putu. Ukoliko je vaš kućni ured u prostoriji koju koriste i drugi ukućani, gledajte da vaš kutak nije u blizini izlaza iz prostorije kako biste izbjegli dodatno ometanje u radu.
Obzirom da smo riješili pitanje funkcije, ostalo je da razmislite o stilu. Nudimo nekoliko prijedloga različitih stilova:
1. Shabby Chic
Uglavnom žene su zaslužne što je shabby chic postao bezvremeni stil. Ako već imate bar stol približno u shabby chic stilu, dajte ga na obradu i vratiće vam se kao nov. Ostalo je lako – police možete dati izraditi u istom stilu, stolicu presvucite u bijelu tkaninu, dodajte bijele starinske vaze i saksije, umjetno bijelo cvijeće, ali i sobne biljke za ažurirani i svježiji izgled. Bijelo će preovladavati pa akcentirajte pastelima kao na slici.
2. Retro Retro evocira uspomene na pedesete, šezdesete i sedamdesete godine prošlog stoljeća. Što je stariji, ovaj stil je sve omiljeniji zato što njegova jednostavnost dopušta poigravanje s akcentima, bojama i slojevima drugih stilova (scandi i boho o kome smo već govorili).
Vjerovatno već imate jedan ovakav sto i stolicu koje je dovoljno osvježiti bojom i novom tkaninom. Ako vam se stol čini suviše jednostavnim, ‘izazov’ može biti savremena stolica (koja nije retro) koja će poslužiti kao akcent (gornja slika), ali u tom slučaju uskladite i druge akcente (kao što su crna pletena saksija i tabure). Retro djeluje čisto i umirujuće, te je odličan stil za sve koji vole svedeni izgled.
3. Industrijski stil
Čak i ako vas privlači ovaj stil, oprezno s njim – industrijski stil će odgovarati za vaš radni kutak samo ako je ostatak prostora (sobe, stana ili kuće) u ovom stilu. U protivnom dozirajte tako što ćete unijeti samo par komada namještaja ili asesoara koji se slažu sa postojećim stilom; npr. crne industrijske stolice sa modernim minimalističkim stolom i sl.
Osnovno obilježje ovog stila je u tome što podsjeća na fabrički prostor koji je preinačen u stambeni. Ako vaša kuća ima dio koji može podnijeti ovakvu transformaciju (obično je to podrumski dio ili potkrovlje), zašto ne pokušati. Također, ako je industrijski predominantan stil u vašem domu, u tom slučaju će biti lako organizirati mali kućni ured prateći temu. Zidovi od cigle ili betona, robusne drvene grede, metalni namještaj, tamno poluobrađeno drvo i već ste ‘industrijalizirali’ vaš prostor.
4. Moderni minimalizam
Maksimalno dvije boje (neutral sa crnim akcentom), savremene minimalističke forme, i samo par komada namještaja – u gornjem primjeru 3 police koje služe kao stol i police, u istoj boji kao pod. Vjerovatno najbolje rješenje ako za vaš kućni ured imate samo zid sobe. Odlično se ‘sljubljuje’ sa većinom drugih stilova osim flambojantnih kao što su romantični, shabby chic i sl.
Obzirom da se radi o minimalističkoj osnovi, ne predajte se porivu da ‘utoplite’ eventualnu hladnoću minimalizma; radije, neka dekor bude podjednako savremen i minimalistički kao što je osnova – fotografije u modernim okvirima, knjige savremenim korica, rektangularne jednostavne vaze, ali industrijska lampa da pokažete hrabrost (naš prijedlog).
Nismo odoljeli odličnom primjeru kombiniranja savremenog minimalizma i industrijskog stila kao što je na slici gore.
5. Namjenski ured
Čak i ako se profesionalno bavite šivenjem, uz pravilnu organizaciju možete smjestiti sve što vam treba u mali prostor, kao što je to slučaj na gornjem primjeru. Sve što treba jednoj krojačici je ovdje na jednom zidu. Naravno, teško da će uvijek izgledati ovako uredno, ali nered katkad ukazuje i na obim aktivnosti!
6. Ženstveni chic
Kao što možete vidjeti na slici dole, sve može stati u jedan ugao prostorije i djelovati uredno, profesionalno i – chic! U ovom slučaju, radni kutak u prostoriji uopće ne odskače od ostatka prostora, što je omogućila bijela boja, pažljivo odabran namještaj koji ima i svrhu i moderan izgled, dok roza akcenti odaju da se radi o radnom prostoru jedne žene. Tu je i biblioteka, prostor za arhiviranje, te stolica i stol za posjetioca – klijenta. Vrlo vješto isplanirano na minimalnoj površini.
Prostor se može dodatno ‘feminizirati’ zidom u roza boji, detaljima poput cvijeća, asesoarima, shaggy tepihom (duga nit) ili stolicom. Prostor uređen po vašem ukusu, koji ćete imati samo za sebe sigurno će uroditi plodonosnim i produktivnim idejama.
Izvori fotografija: trendecora.com homedsgn.com cotedetexas.blogspot.com nicety.livejournal.com elle.fr laredoute.co.uk futuristarchitecture.com freshbrewedlife.tumblr.com 1stopbedrooms.com woodoes.com decouvrirtendroitdudecor steeringnews.com feed my design
Autor Kokete, drvoreza u boji koji se danas nalazi u Nacionalnom muzeju Tokio, Kitagawa Utamaro povezuje se sa popularnim žanrom ukiyou koji se fokusira na prikazivanje lijepih žena. Utamaro je na realističan način portetirao žene svih starosnih skupina i društvenih slojeva.
U svom najpoznatijem ciklusu bijin okubi-e (portreti s velikom glavom lijepih žena) okušao se u novom portretnom formatu koji prikazuje gornju polovicu ženskog tijela s fokusom na crte lica.
Za Utamara se govorilo da pomno posmatra žene u trenucima privatnosti što mu je i omogućilo da tako vjerno prenese izgled, ličnost i raspoloženje gracioznih, elegantnih ljepotica i kurtizana koje je slikao.
Pored svojih dobro poznatih portreta poprsja, Utamaro je prikazivao i scene žena na poslu, poznate ljubavnike, ilustrovao je erotske knjige (šunga), historijske ljepotice iz poznatih legendi, festivale i scene na otvorenom.
Koketa, koja prikazuje ženu koja upravo izišla iz kade, dio je ciklusa Deset studija ženske fizionomije. Utisku koketnosti doprinose poluotvorena usta, nonšalantna odjeća i frizura, kao i sugestivna poza.
Utamaro veliku pažnju posvećuje uzorcima tekstila kojima je vješto naglašavao senzualne obrise ženskih tijela, a Koketu čini zavodljivijom time što joj otvara inače ravnu haljinu i pušta da klizi s ramena otkrivajući grudi.
Koketa – detalj
Vještina umjetnika koji su rezbarili drvene blokove naročito se vidi u detaljima. Utamaro je uspio pokazati svoju vještinu prikazujući neurednu frizuru Kokete.
Utamaro se smatra jednim od najvećih ukiyo-e umjetnika svih vremena jer je uspio prenijeti najfinije aspekte raspoloženja i ličnosti koji nadilaze fizičku ljepotu. Njegove senzualne ljepotice s pravom su mu donijele međunarodnu slavu.
Žena briše znoj
Rođen oko 1753. godine u Edi (današnji Tokio) kao Kitagawa Ichitaro, kasnije je promijenio ime, što je bila česta pojava u to vrijeme. Vjeruje se da je rođen u četvrti Yoshiwari u Edu, poznatoj po bordelima.
Prve plodove napornog rada ubire 1782. godine kada je izdavač Tsutaya naručio ilustracije za specijalno izdanje kyoka (‘pjesme ludih stihova’), dok njegovi Darovi oseke iz 1789. postaju predstavnik tog žanra.
Darovi oseke
Do 1792. godine već je potvrđen kao majstor bijin-ga zahvaljujući Velikim ljubavnim temama klasične poezije i Deset studija ženske fizionomije.
Međutim, kada 1797. godine umire njegov pokrovitelj Juzaburo, Utamaro ostaje bez oslonca pa mu i djela gube na kvaliteti.
1804. Utamaro je uhapšen i nakratko zatvoren zbog kršenja zakona o cenzuri zbog objave ciklusa grafika vezanih za zabranjenu biografiju šoguna Hideyoshija. Ovo loše iskustvo ga je promijenilo – iako je nastavio izrađivati grafike, umro je dvije godine kasnije.
Da li se ikad zapitamo zašto nam se određena prostorija sviđa, ili ne sviđa, zašto se u određenim prostorima osjećamo ugodnije i opuštenije nego u drugim (čak i u vlastitom domu), dok neke prostorije u nama bude strahopoštovanje?
Sigurno da za ovako nešto postoji više razloga, ali jedan o kojem vjerovatno ne razmišljamo (osim ako nismo dizajner enterijera ili arhitekta), krije se u liniji kao elementu dizajna.
Linije u prostoru mogu imati snažan psihološki učinak, te dizajneri koriste kombinaciju različitih linija kako bi stvorili određenu atmosferu i raspoloženje.
Linija u prostoru stvara dojam pravca, kretanja i osjećaj dizajna. Linija usmjerava pogled, ocrtava predmet, dijeli prostor i komunicira osjećaj ili emociju.
Kosa linija prostoru daruje dinamičnost (Pinterest)
Dominantna je prava linija (vertikalna, horizontalna ili dijagonalna), za razliku od krive linije. Odluka o vrsti i smjeru linije odredit će raspoloženje koje želimo kreirati u prostoru.
Okomita linija sugerira osjećaj dostojanstva, snage i visine. Usmjerava pogled prema gore, stvarajući tako formalnu atmosferu. Najčešće se povezuje sa snagom, ravnotežom i stabilnosti.
Postoji teorija da posmatranje okomitih linija nije prirodno, za razliku od posmatranja vodoravnih linija. Obzirom da izlaze iz našeg vidnog polja, okomite linije u arhitekturi se produžuju kako bi se stvorio dojam visine (stubovi, vanjska vrata).
M&K InteriorsShanon’s Spaces
Okomite linije se često primjenjuju u javnim prostorima koji zahtijevaju veću dozu formalnosti poput sala za sastanke i uredskih prostora.
Issuu
Kao i obično, bilo kakvo pretjerivanje može odvesti u drugu krajnost pa ovakvi prostori mogu djelovati prestrogo i uzrokovati osjećaj nelagode i zatvorenosti.
Vodoravne linije pomažu da se stvori neformalna, umirujuća atmosfera. Usmjeravaju pogled preko prostora, te se najčešće koriste u prostorijama koje služe za odmor i opuštanje.
Potiču osjećaj stabilnosti, uzemljenosti, usmjerenja, a upotrebljavaju se i radi akcentiranja i usmjeravanja pogleda ka određenoj tački.
6sqft.com
Vodoravne linije mogu vizuelno uvećati prostor, koji može djelovati šire ili duže. Međutim, suviše vodoravnih linija može učiniti prostor monotonim.
Karen Mills
Kose linije sugeriraju pokret i pravac. Prostoru daju osjećaj dinamičkog kretanja, slobode i transformacije. Pravilno upotrijebljene, kose linije mogu oživjeti prostor, dati mu volumen i učiniti da djeluje veći nego što jeste. Međutim, previše kosih linija u prostoru može stvoriti osjećaj nemira, neravnoteže i konfuzije.
PinterestHouzz
Valovita linija smekšava, djeluje elegantno i blago, te sugerira pokret i ritam. Ako je pravilno primijenjena, doima se prirodno, zaigrano, a može djelovati i umirujuće.
Umjereno dozirana, valovita linija prostoru može dati osjećaj toka i cjelovitosti.
Ovakve linije lako steknu dominaciju u prostoru jer su voluminozne.
Patricia Bustos Studio
Višak valovitih linija u prostoru može djelovati pretjerano i kič, čime se neutrališe elegancija za koju su zaslužne ovakve linije.
Nakon što se upoznamo sa efektima različitih linija u prostoru, uređenju ćemo prići s više pažnje, planiranja i promišljanja kako bi zadovoljili i funkciju i formu.
Kada je dobio zadatak da izgradi ‘vrlo unikatnu’ vilu na sjevernoj obali Egipta, španski arhitekt Fran Silvestre nije dugo razmišljao – odlučio je da egipatsku drevnu kulturu reanimira kroz savremene arhitektonske forme.
Egipat za dizajnere predstavlja nepresušan izvor inspiracije. Silvestrea je, pak, najviše privukla sfinga u egipatskoj Gizi sa ljudskom glavom i lavljim tijelom, koja u egipatskoj mitologiji predstavlja čuvara.
Tako je nastao nacrt nove vile sa geometrijskom formom sfinge – savremena, minimalistička dvospratnica sa ravnim krovom, koju dodatno diferencira sprat visine 15 metara.
Prvi čovjek čuvene arhitektonske firme Arquitectos, Fran Silvestre, objašnjava da je konzola predstavljala najveći izazov: ‘Obzirom da se struktura sastoji od jednog velikog dijela, vertikalna osovina omogućuje da dužina donjeg dijela služi kao stabilizirajuća protuteža, podržavajući značajnu težinu gornjeg dijela’, objašnjava poznati arhitekt.
Na tri nivoa (dva sprata i podrum) ove uistinu unikatne vile nalazi se 10 spavaćih soba, dva glavna apartmana, dvije kuhinje, nekoliko prostorija za dnevni boravak, spa, pa čak i štala za konje.
Iako se nalazi u blizini plaže, pored kuće je izgrađen veliki vanjski bazen okružen terasama i vrtom za uživanje na suncu.
Glavni i najveći apartman je smješten na ‘lebdećem’ nivou što omogućuje osjećaj veće privatnosti i distance od ostatka vile.
Veliki svjetlosni otvori koji se nastavljaju jedan na drugi, uokviruju fascinantan okoliš.
Silvestre objašnjava da je visina građevine bila ključna da bi se uživalo u pogledu od 360 stepeni na prekrasni Mediteran.
Baš kao i prizor sfinge, svaki pogled na vilu iznova izaziva divljenje.
Pored forme koja ljubiteljima lijepog oduzima dah, ovaj projekat predstavlja i svojevrstan eksperiment mogućnosti savremenih građevinskih tehnologija i materijala, istraživanje samoodrživog života zajednice više porodica, kao i primjer čisto minimalističke arhitekture.
Iako se forma vile može činiti jednostavnom, iza nje stoji vrlo složen dizajn koji to omogućuje, piše Dezeen.
Silvestre drži da će ‘kuće budućnosti voditi računa o nama i našem zdravlju’ tako što će integrisati napredne koncepte dobrog življenja, cirkadijalnu rasvjetu, biofiliju, kvalitetu zraka u prostoru i kontrolu vlažnosti.
‘To bi trebale biti obogaćujuće sredine gdje ne želimo samo živjeti, nego i raditi’, tvrdi poznati arhitekt koji planira uskoro započeti gradnju ‘nove egipatske sfinge’, sa rokom za završetak radova već u narednoj godini.
Dragi čitatelji, dobrodošli u nastavak priče o mesu.
U prethodnoj kolumni smo započeli priču o govedini i junetini općenito, a malo više smo se dotakli priče o ramsteku – jednom od najpopularnijih dijelova kada je u pitanju „krtina“ za pečenje. Ramstek je bio ukusan, a nadam se da ste ga i vi isprobali na neki ili nekoliko od navedenih načina.
Današnja tema je sljedeći najbolje iskoristiv dio, ustvari slično meso sa dva dijela goveda. U pitanju su vrat i plećka. U mesnicama se obično prodaju pod istom šifrom i istom cijenom. Možete ga naći i sa kostima i bez, ali češće bez ako su u pitanju govedina ili junetina.
Mnogi imaju problem sa pripremom ove vrste mesa. Možete ga peći (na nižim temperaturama malo duže), možete ga pripremati na roštilju, ali pod uslovom da ste ga prethodno pekli u rerni. Također ga možete kuhati za čorbe ili gotova jela, a savršeno je za faširanje.
Kad je u pitanju faširanje, ima malo nižu cijenu od buta, a pritom možete dobiti različit procenat masnoće na njemu, ovisno o tome za šta vam treba. Sami vrat i plećka obuhvataju dosta različitih mišića, tako da imate i opne izmedju dijelova i masnoću. Upravo iz tog razloga sugeriram da budete pažljivi koje dijelove uzimate za pečenje. Za kuhanje su u principu dobri skoro svi dijelovi, pod uslovom da su bez prevelikog viška masnoće. Za faširanje uzimate kombinaciju po pola vrat – plećka. O kuhanju ovih dijelova ćemo govoriti u našoj narednoj kolumni.
Nakon što sam vam ukratko objasnio osnovu, napraviću kratki uvod za ono što slijedi.
Svako ko me poznaje zna da sam „manijak“ za dobar burger. Kada kažem burger, ne mislim na gotovo meso koje kupite u mesnici nego na domaći burger koji sami pripremate sa raznim dodacima.
Danas ćemo se malo više dotaći obrade faširanog mesa u varijantama burgera (istu smjesu mesa možete koristiti i za ćuftice ili faširane šnicle). Objasniću vam kako u nekoliko bitnih koraka dobiti onaj slasni burger kao sa reklamnih slika.
Kao i uvijek, put počinje ispred one vitrine krcate mesom. Zamolite svog mesara da vam odvoji dio vrata i plećke u omjeru 50-50 i da vam isfašira meso dva puta. Trazite dio koji ima otprilike 20-30 posto masnoće (napominjem da je važno imati svog stalnog mesara).
Po dolasku kući meso odmah otpakujte i posolite, potom dodajte biber i svježi peršun. Začine dodajte po želji, ali po pravilu 5 posto soli i 1 do 3 posto bibera na cjelokupnu smjesu mesa.
Oblikujte burgere i stavite na tanjir, upakujte u foliju te ostavite u frižideru do sutra (to bi bilo idealno), ali ako ne možete čekati, možete ih odmah peći (iako će biti nešto manje intenzivnog okusa). Ako odleži preko noći, meso će poprimiti intenzivniji okus kao i sa svakom drugom marinadom – tako i sa samom soli i biberom, te malo peršuna.
Samo pečenje burgera je od velike važnosti. Nemojte nikada „maltretirati“ meso. Okrenite ga samo po jednom sa svake strane, osim ako dodajete sir, i nikada ga nemojte pritiskati kako sokovi ne bi iscurili vani.
Dobro zagrijte tavu (grill, a može i obična tava), a burgere možete peći i na roštilju. Bitno je da temperatura bude jaka kako bi se odmah stvorila korica i „zatvorilo“ meso da bi ostalo što sočnije.
Pečenje ovisi o težini i debljini mesa (220 g. 1 cm je idealan omjer). Nakon 3 minute pečenja burger okrenite na drugu stranu i pecite dodatne 3-4 minute. Burger pečete na tavi bez ulja jer ste zbog toga uzeli vrat i plećku koji su malo masnije i mekše meso. Obavezno pazite da ne pritišćete meso jer posljednje što želite je suhi, gumeni burger.
Meni se najviše svidja pecivo sa susamom, a vi ako imate vremena napravite svoje domaće (u jednoj od kolumni ćemo govoriti i o pecivima). Za namaz koristite nešto jednostavno po svom izboru i na to stavljajte meso sa sirom ili bez. Na meso idu salata, paradajz i drugi kondimenti po vašoj želji. Lično volim da radim sa čedar sirom ili gorgonzolom, paradajzom i malo zelene salate.
Miranov burger
Ipak, u cijeloj priči je najbitnije meso. Mora biti sočno i mekano, te da se prilikom jela raspada. Obavezno se jede rukama i u dobrom društvu sa kojim ćete se zaprljati do laktova.
