Najprivatnija od svih prostorija – vaša spavaća soba zaslužuje najbolje boje.
Ako se nalazite pred naoko lakim zadatkom uređenja spavaće sobe, na samom početku planiranja shvatit ćete da je izazov veći nego što se to činilo na prvi pogled. Naravno, osim ako želite klinički sterilnu bijelu sobu u kojoj ćete samo prespavati – ništa lakše.
Međutim, ako vam spavaća soba predstavlja mjesto za odmor, utočište, ako na vaš san i buđenje utiču boje (a sigurno utiču), u tom slučaju vrijedi provesti malo više vremena planirajući boje odnosno cjelokupni dizajn. Ovo također vrijedi ako je vasa spavaća soba multifunkcionalna, npr. ako ste tamo smjestili radni kutak, TV ili jednostavno sve trenutke odmora provodite upravo u tom prostoru.
Kada biramo boje prilikom uređenja stana, obično se vodimo vlastitim ukusom te unesemo omiljene boje. Ako ništa, ne koristimo one koje ne volimo, koje nam smetaju. Ipak, omiljena boja nije adekvatan kriterij (dok boja prema kojoj imate otpor već jeste) jer ako volite crvenu ili druge jarke boje, vjerovatno već znate da se ne svrstavaju u umirujuće boje koje su nam potrebne u trenucima odmora. Kad je u pitanju spavaća soba, svi izbori se čine delikatnijim: primjerice, plava, kao hladna boja, smatra se umirujućom. Ali, možete li zamisliti bilo koju nijansu plave u vašem prostoru? Vjerovatno ne.
Da olakšamo vaš izbor, upoznaćemo vas sa koracima koje dizajneri enterijera poduzimaju prilikom određivanja boja za spavaću sobu.
Odredite orijentaciju vaše sobe
Na koju stranu svijeta gleda vaša spavaća soba? Ovo je prvo pitanje na koje treba odgovoriti prije donošenja odluke o dominantnoj boji u prostoru jer kvalitet i temperatura svjetla ovise o tome na koju stranu svijeta je okrenuta prostorija. Na primjer, sjeverna orijentacija koju karakteriše hladnija svjetlost, zahtijeva ‘utopljavanje’ narandžastim, žutim ili ružičastim nijansama, bar na manjoj površini zidova (ili plafona), dijelovima namještaja ili akcentima.
Nasuprot tome, prostorija sa južnom orijentacijom bit će bolje izbalansirana unosom hladnijih tonova poput sive i plave. Prostorije koje gledaju na istok su osunčane samo u ranim jutarnjim satima, te dobro podnose zelenu i plavu, kao i zapadno orijentirane koje pak mogu podnijeti i malo jače nijanse, na primjer, topla nijansa breskve ili podtonovi narandže djelovat će neutralno u jutarnjim satima, ali će tokom dana dobijati lijepi topli odsjaj.
Za one koji se drže neutralnih boja, ako se prostorija treba ‘zagrijati’ pokušajte sa toplijim nijansama ružičaste, dok su svijetlo sive nijanse odličan izbor za osunčane sobe.
Kakva god bila vaša odluka, testirajte boje prije kupovine i nanošenja. Isto se odnosi na tapete ili druge načine obrade vaših zidova. Boju posmatrajte pod vještačkom svjetlošću, i hladnom (LED) i toplom. Boje se dramatično mijenjaju sa promjenom izvora svjetlosti.
2. Da li ste ranoranilac ili noćna ptica?
Stručnjaci za boje smatraju da boje treba prilagoditi i ovisno o tome da li ste čili i veseli ujutru, ili je vaša energija na višoj razini uvečer i u noćnim satima. Ako ste ranoranilac, za vas su svjetlije, čiste, ali i energizirajuće boje, dok se ‘noćne ptice’ bolje osjećaju među četiri zida obojena tamnim bojama koje daju osjećaj dubine. Ne zaboravite ih osvijetliti asesoarima poput sjajnog zlata ili bakra.
3. Inspiracija u namještaju
Ključni komad namještaja poput kreveta može odrediti izgled cjelokupne prostorije. Ako posjedujete takav komad namještaja, zamislite ga u centru i dizajnirajte ostatak prostora spram njega. To može biti boja uzglavlja (naročito ako je tapacirana, što možete uraditi i sami) na temelju koje možete birati akcente (ista ili kontrastna boja). Ako krevet nije taj atraktivni komad namještaja, zašto ne razbiti monotoniju foteljom u jednoj od jarkih boja poput žute i istu zapratiti akcentima? Mogućnosti su velike, samo je potrebno razmišljati izvan ustaljenih šema…
4. Miješanje uzoraka
Potez koji mnogi smatraju kršenjem pravila ili ‘nemogućom misijom’, to više nije. Dinamiku u prostoru najlakše postižemo slojevitošću uzoraka (šara) pri čemu treba paziti na jedno pravilo – da su svi uzorci povezani istom dominantnom bojom.
Pridržavajući se ovog pravila, miješamo geometrijske sa npr. cvjetnim uzorcima, čime se ublažava strogost i oštrina prvih, te tako balansira atmosfera u prostoru. Pritom ne zaboravite i omiljena umjetnička djela koja imate na zidu vaše prostorije, ili drugi zidni dekor – također ih uvrstite u ovu igru uzoraka i boja.
5. Akcentima protiv monotonije
Ova preporuka se naročito odnosi na ljubitelje neutralnih šema poput sigurne bež – bijele koja je uglavnom svedena i elegantna, utoliko sigurna, ali lako može prerasti u monotonu i pomalo deprimirajuću, a takvu spavaću sobu zasigurno ne želite. Akcentirati je lako jer ne zahtijeva velike promjene – u ovom slučaju, akcenti mogu biti prekrivač na krevetu, jastuci, fotelja, slika na zidu i sl. Nisu samo boje akcenti, to mogu biti i različite teksture, naročito kad su posve neočekivane. Iznenadite i sebe i druge jer spavaća soba je vaša teritorija.
Krajem 19. stoljeća, mnogi značajni francuski umjetnici, arhitekti i dizajneri koji su odigrali važnu ulogu u razvoju stila i pravca Art Nouveau, prepoznali su da je počeo zastarjevati. Sa preokretom i napretkom koji je zapadu donijela industrijska revolucija, bilo je vrijeme za nešto novo što će obilježiti dolazak 20. stoljeća.
Iz te želje da se u novo stoljeće uđe u korak s inovacijama, umjesto da ih sputava teret nostalgije, grupa francuskih umjetnika osnovala je organizaciju pod nazivom Societé des Artistes Décorateurs (Društvo ukrasnih umjetnika). Grupu su činile u to vrijeme poznate ličnosti poput dizajnera i grafičara Grasseta i arhitekte Guimarda, zajedno s novim imenima – umjetnicima i dizajnerima poput Pierrea Chareau i Francisa Jourdaina. Francuska država je podržavala i njegovala ovaj pravac umjetničkog djelovanja koji će do 1910. godine potaći razvoj posve novog stila Arts Décoratifs koji će se zgodno skratiti u Art Deco.
S pravom se može tvrditi da je početak novog stilskog razdoblja obilježila izložba u Grand Palais pod pokroviteljstvom francuske vlade u kojoj je učestvovalo više od 15.000 umjetnika, arhitekata i dizajnera. Tokom sedam meseci izložbe, više od 16 miliona ljudi razgledalo je brojne pojedinačne postavke. Ova izložba bila je katalizator za početak pokreta.
Grand Palais bio je višestruki domaćin izložbi umjetnika koji se smatraju pionirima pokreta
Bilo je to vrijeme luksuza, glamura i sjaja koje je donio društveni i tehnološki procvat. Utoliko je Art Deco kao stil vizuelnih umjetnosti, arhitekture i dizajna prerastao u svojevrsan pokret te prigrlio tehnološki progres koji je donio nove materijale i zahtjev za masovnom proizvodnjom.
Art Deco je eklektičan stil koji je spojio ono što je na prvi pogled nespojivo poput drevnih astečkih, perzijskih i egipatskih motiva sa onim tradicionalnim, obrtničkim, a sve to u paru sa materijalima i formama industrijske revolucije. Bio je vjerovatno prvi stil koji hrabro kombinira različite pravce. Vidljivi su i uticaji kubizma i fovizma, naročito u prvoj, flambojantnijoj fazi ovog stila.
Međutim, Art Deco kao stil počinje izlaziti iz trenda za vrijeme Prvog svjetskog rata, jer su mnogi kritičari smatrali da precizni geometrijski detalji, nježni dizajni, često skupi materijali i proizvodni postupci ovog stila ne odgovaraju izazovnom, nesređenom i sve više mehaniziranom modernom svijetu. Razdoblje Art Deco zvanično je trajalo do 1950. godine.
Ovaj stil vrhunske estetike konstantno se oživljava, naročito kroz kinematografiju. Jedni će vjerovatno odmah pomisliti na Velikog Gatsbyija, drugi na omiljenog lika kraljice krimi romana Agathe Christie – Poaroa (Hercule Poirot).
Poirot sve vidi, mon ami…
Pored analitičkih vještina i sarkastičnog humora ekscentričnog belgijskog detektiva otjelovljenog u liku britanskog glumca Davida Sucheta, uživamo i u ambijentu stiliziranom upravo u stilu Art Deco. Njegov filmski ured smješten je u zgradi iz 1936. godine koja pripada Art Deco stilu, Florin Court u Londonu. Radnja popularnog serijala se i dešava 30-ih godina prošlog stoljeća, u vrijeme procvata ovog besmrtnog stila.
Zgrada Florin Court u Londonu izgrađena 1936. godine u kojoj se nalazi filmski ured detektiva Poaroa. En face zgrade se često pojavljuje u popularnoj seriji Legendarni dvojac Poirot i kapetan Hastings rasvjetljavaju najteže slučajeve u apartmanu uređenom u Art Deco stilu
Uticaj pravca Art Deco bio je tako sveobuhvatan da se mogao vidjeti na velikim objektima kao što su neboderi do malih predmeta poput radio prijemnika, usisivača i nakita.
Radio i cocktail bar ‘Philco’ iz 1930.
Prvo što primijetimo su simetrija motiva i pravolinijski oblici, što je jedna od razlika između Art Deco stila i njegovog prethodnika Art Nouveau, koga su karakterizirali organski motivi i forme.
Dapače, Art Deco je naglašavao geometrijske forme poput poligona, sfere, pravougaonika, trapezoida, cik-cak, ševron i, interesantno, motiv sunca sa zrakama poznat kao ‘sunburst’, jedan od drevnih simbola koje je prigrlio Deco.
Sunce – motiv tipičan za Art Deco, moglo se vidjeti u geometrijskoj formi čak i na vitražu. Ovdje se pojavljuje kao okvir za ogledalo.
Od materijala, najčešće su upotrebljavani nehrđajući čelik, aluminijum, krom, bakelit. Lakirane površine su se vrlo često mogle vidjeti, naročito kao akcenti u prostoru.
Najčešći motiv koji vidimo i danas je vitraž koji objedinjuje geometrijske forme, motive i boje karakteristične za ovaj period.
Najčešći motivi Art Deco vitraža koji su se često mogli vidjeti kao ukras na vratima. Za razliku od vitraža karakterističnog za Art Nouveau, oblici koji preovladavaju su geometrijski.
Žive boje i jaki kontrasti učinili su ovaj stil upečatljivim.
Poznata zgrada Chrysler, kao i drugi neboderi u New Yorku izgrađeni tokom dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća također pripadaju stilu Art Deco.
Vječna inspiracija za savremene dizajnere Art Deco nije samo ‘stvar prošlosti’. Velika imena u svijetu dizajna enterijera često uređuju svoje domove uveliko se koristeći cijelim bogatstvom rješenja koja nudi ovaj stil.
Evo nekoliko savremenih primjera primjene Art Decoa:
Art Deco kupatilo u pariškom apartmanu dizajnerice Linde Pinto. Ogledala sa Deco motivima, lakirani kabinet, bakelit, tapacirana stolica sa lakiranim nogama, samo su neki od pokazatelja šta je dizajner imao na umu. (foto Ricardo Labougle, AD)Dnevna soba stana u Hamptonsu dizajnera Davida Kleinberga. Svedene, ali jake linije, puno sjajno drvo, okrugli stolić sa lakiranim topom i kromiranim nogama, konzola koja podsjeća na radio prijemnik iz istog razdoblja, ogledalo, umjetničke slike, kamin.(foto Oberto Gili, AD)
Sljedeću epizodu Poaroa ćete vjerovatno gledati na posve drugi način.
Sunce, voda, društvo, šetnja… Jednostavna kombinacija sa nevjerovatnom moći da pozitivno transformiše misli, osjećaje i sveukupni doživljaj života.
Od dječijeg doba pa do starosti, kretanje bi trebalo predstavljati radost. To je sloboda koja nam omogućava da se čak i u poznoj dobi na trenutak osjetimo kao djeca koja sa veseljem gaze po lokvama, ili impresionirano zure u svjetlucanje boja koje stvara lom morskih valova, ili brze vijugave riječne tokove poput srebrnih lanaca… kao svojevrsni perpetuum mobile naše majke prirode.
Neretva
Smanjeno kretanje tokom zime najčešće je posljedica neprijatnosti koju nosi hladnoća, virusnih bolesti i uobičajene zimske lijenosti. Prelaz sa zime na proljeće nosi sa sobom svojevrsnu lijenost i izostanak volje za kretanjem i promjenom ambijenta, sindrom poznat kao ‘proljetni umor’.
Lijenost je često povezana sa hedonizmom koji preferira sjedenje za punim stolom u restoranu ili kod kuće, i (često) nekontrolisano i nesvjesno jedenje.
Ako uspijemo prevladati takve porive i izaberemo šetnju na čistom zraku kako bi uživali u prirodnom ambijentu, proljetnom buđenju, mirisu cvijeća koje označava ponovno oživljavanje prirode, susretu sa prijateljima sličnih afiniteta, na koncu duže šetnje osjetićemo zadovoljstvo sobom jer smo sebi učinili uslugu potičući metabolizam na lučenje medijatora koji pobuđuju osjećaj sreće i zadovoljstva.
Mostar
Zanimljivo je kako to djeca rade spontano, bez svjesne namjere da hodanjem izmame endorfine. Djeca trče, zanimaju se za okolinu, bez zazora prilaze nepoznatoj djeci koju usput sreću, skaču u lokve bez straha da će se isprljati i smiju se koliko žele jer nemaju granica u uživanju.
Mi odrasli, također, sve to možemo. Bitno je izaći iz kuće, otići na mjesta sa čistim zrakom i po mogućnosti šumom ili vodom – bilo da je to jezero, rijeka ili morska obala. Energično kretanje u takvom ambijentu će izmamiti endorfine koji će potaknuti dobro raspoloženje i radost zbog ponovnog pokretanja naše sopstvene energije, volje i unaprijeđenja zdravlja.
Život u Tokiju, najvećem megalopolisu na svijetu, može predstavljati pravi izazov, naročito kada se radi o smještaju. U naseljenim gradskim zonama, nevjerovatno uske stambene zgrade izgrađene na mikro parcelama, gusto su zbijene – do tačke preklapanja. Iako je ovo slučaj u mnogim područjima svih velikih i gusto naseljenih gradova, u Tokiju koji broji više od 35 miliona stanovnika, ovo stanje lako prelazi granicu podnošljivosti.
Koncept vrlo uskih, visokih porodičnih kuća proistekao je iz dostupnosti mikro parcela za gradnju (foto Sekai Property)
Ovaj problem predstavlja poseban izazov za arhitekte i dizajnere enterijera koji su prisiljeni da kontinuirano pronalaze inovativna rješenja koja bi omogućila adekvatnije i funkcionalnije stanovanje za ovu veliku populaciju. Tako neizbježnu trijadu čine maksimiziranje površine poda, upotreba materijala koji će osigurati maksimalnu količinu prirodnog svjetla ali i potrebnu privatnost, te logični i funkcionalni tokovi kretanja – cirkulacije kroz spratove.
Japanski studio za dizajn enterijera FrontOfficeTokyo na sličan način je pristupio renovaciji manjeg stana u japanskoj prijestonici.
U svrhu optimalne iskorištenosti prostora, što bi trebao biti jedan od prioriteta svakog dizajna enterijera, ovaj studio se odlučio da ukloni gotovo sve potporne zidove i zamijeni ih multifunkcionalnim boksovima i pomičnim pregradama koje su inače karakteristika tradicionalnih japanskih enterijera.
Ovaj stan koji mjeri 50 m2 izgrađen je sedamdesetih godina, te kao većina stanova tog vremena, ima niske stropove i uske prostorije.
Utoliko je prioritet za studio FrontOfficeTokyo bio povećati korisnu podnu površinu, a istovremeno stvoriti percepciju većeg prostora.
Tako je dvosoban stan pretvoren u jednu veliku prostoriju koja je bez zidova podijeljena u tri zone – dnevni boravak sa trpezarijom, prostor za spavanje i kuhinju (gore).
Arhitekti ovog studija objašnjavaju da je stan prvobitno bio podijeljen na simboličan radije nego funkcionalan način, pri čemu je veći dio prostora bio mračan i suviše mali. Također, uklanjanjem lažnog stropa dobilo se na visini, dok je uklanjanje zidova rezultiralo i sa više prirodne svjetlosti.
Pregrada u obliku slova S koja se nalazi na sredini je glavna pregrada u čitavom prostoru. S jedne strane je prostor za odlaganje za spavaću sobu, a s druge je prostor za frižider (dole).
Sivi boks je prostor za pranje i sušenje veša, dok je kupatilo smješteno unutar betonskog boksa koji je smješten u ugao.
Klizna vrata se pomjeraju cijelom dužinom stana, čime se osigurava privatnost spavaće sobe i definira zajednički prostor.
Korišteni su jednostavni, sirovi materijali kao što su svijetle drvene daske za pod.
Arhitekti objašnjavaju da novi dizajn koji je utemeljen na jednostavnom konceptu, predstavlja podlogu, prazan kanvas, te će prostor formirati karakter na temelju svakodnevnog života vlasnika.
Isto se odnosi na estetiku prostora; iako možemo govoriti o donekle minimalističkoj tendenciji dizajnera, način života i navike stanara će odlučiti kako će se ona razvijati – što je samo jedna od mnogobrojnih prednosti minimalizma.
Kompanija JYSK predstavila je unaprijeđenu ambalažu za seriju WELLPUR ergonomskih jastuka. Ovom odlukom, koja predstavlja još jednu akciju sa ciljem održivog razvoja, JYSK će svake godine uklanjanjem plastičnih ručki na ambalaži i njenom ugradnjom u samu kartonsku kutiju, uštedjeti tri miliona plastičnih ručki, dok će zamjenom patentnih zatvarača tekstilnim, svake godine uštedjeti milion metalnih patentnih zatvarača.
Berit Stokholm Christiansen, rukovoditeljica kategorije za jorgane i jastuke u JYSKu, istakla je da je ponosna što je kompanija, zajedno sa dobavljačima, uspjela da smanji upotrebu plastike i metala kod WELLPUR jastuka i pakovanja.
‘Ova incijativa predstavlja mali korak u pravom smjeru ka smanjenju upotrebe nepotrebnih materijala iz naše svakodnevnice i još jednu stepenicu ka snižavanju našeg karbonskog otiska. Dobra stvar kod ovakvih poboljšanja je da se radi o trajnom rješenju. To nije samo jednokratna pogodnost, već dugoročno poboljšanje,’ kaže Berit Stokholm Christiansen.
Zamjena patentnih zatvarača na jastucima biće praktično tekstilno rješenje, što znači da će se dva sloja tkanine preklapati i činiti meko zatvaranje. Kako bi se uklonile plastične ručke na samoj kartonskoj kutiji, napravljena je već izrezana ručka.
Lars Høgh Jensen, stručnjak za razvoj ambalaže u JYSKu naglašava da kad god smo u mogućnosti, treba da uklonimo nepotrebnu plastiku i druge suvišne materijale u našoj ambalaži.
‘Treba da vodimo računa da ambalaža ne bude manje praktična i da štiti proizvode na optimalan način. Nova, izrezana kartonska ručka dobar je primjer poboljšanja koje ima samo prednosti’, dodaje Lars Høgh Jensen.
Održivost je važan dio JYSKove strategije u sklopu koje je jedan od ciljeva obnovljiva i održiva ambalaža koja se lako reciklira. Do sada je JYSK preduzimao značajne korake, a kompanija je već uklonila svu plastičnu ambalažu sa posteljina i čaršava, čime je uštedjela godišnju količinu od 27 miliona plastičnih kesa.
