Nagrađivani britanski dizajner John Pawson poznat je po minimalističkoj estetici. Inspirisan još od mladosti japanskim stilom gradnje i uređenja enterijera, Pawson je postao prepoznatljiv zahvaljujući zavidnom opusu asketski dizajniranih enterijera, u koji se ubraja i njegova kuća u engleskom Cotswoldsu.
John Pawson (69) objašnjava da je njegov pristup dizajnu refleksija onog što on jeste(foto Design Anthology)
Upravo je ta kuća postala objekat (i dokaz) Pawsonove neočekivane transformacije. Donedavno minimalistički uređena nastamba sa očekivanom monokromatskom paletom, koja je predstavljana u medijima kao dokaz da dizajneri minimalisti i sami žive u spartanski uređenim prostorima, sada pršti od jarkih boja, različitih tekstura i oprečnih uzoraka.
Pawsonova kuća u Cotswoldsu prije i poslije transformacije
Bijelo obojeni zidovi od cigle sada su ružičasti, dok već-viđene plafonske grede sada asertivno privlače pažnju žutom i plavom bojom. Na prozorima su zavjese(!), s istinskim čuđenjem je za Dezeen otkrio izvor blizak dizajneru.
Za sada se promjena stava poznatog dizajnera očituje samo u njegovom domu
Ipak, ovaj neočekivani potez Pawson nije želio komentirati za javnost. Također, u svojoj prezentaciji na društvenim mrežama ničim ne sugerira da se radi o trajnoj promjeni stava ili da je odlučio odustati od minimalističke estetike koja reflektira i njegovu životnu filozofiju.
John Pawson (69), koji je postao prepoznatljiv u svijetu upravo zahvaljujući minimalističkom stilu u dizajnu, 2019. godine je odlikovan ordenom britanskog carstva (CBE) za poseban doprinos dizajnu i arhitekturi.
Jedan od njegovih najpoznatijih projekata je uređenje novog prostora za Muzej dizajna koji je svoj novi dom našao u zgradi Instituta Commonwealtha u Kensingtonu.
Za svoj stil kaže da je ‘refleksija onog ko sam i što sam’, da bi u razgovoru za Dezeen 2018. godine priznao da je upoznao i zavolio boje zahvaljujući Instagramu na kojem objavljuje svoje fotografije.
U februaru je izašla vizuelna biografija njegovog života i rada ‘John Pawson – Making Life Simpler’ koju potpisuje Deyan Sudjic.
Nakon malo kaloričnije i teže zimske hrane, za vas sam spremio nešto što se može opisati u četiri riječi – brzo, lako, sočno i slatko.
Svaki od ovih epiteta se veže za neki segment današnjeg recepta. Jer danas govorimo o klasiku koji ima mnogo varijacija, a to su kiflice. Ali ne bilo kakve kiflice, nego upravo najbrže na svijetu. Zašto to kažem? Ovome receptu treba 15 minuta za pečenje, dok priprema zavisi samo od vaše spretnosti i vještine jer je tijesto takvo da ne mora nadolaziti!
Jedan od rijetkih recepata kiflica sa nenadolazećim tijestom koje ipak budu savršeno mekane.
Nadjev
Prvo sam napravio fil koji se mora hladiti. Vi ga ne morate praviti, možete napraviti suhe kiflice ili ih jednostavno filovati šunkom ili sirom ili kako vam drago, bez prethodne pripreme.
Ipak, podijelit ću s vama recept za nešto drugačiji fil koji se savršeno slaže s ovim tijestom i tom dijelu darujemo epitet ‘sočno’ sa početka.
Za fil vam treba mala glavica crvenog luka sitno isjeckana koju propržite na malo ulja, te zalijete sa 1dcl mlijeka. Kada mlijeko ispari, dodajte komadić putera i 2 supene kašike brašna da se lijepo uprži na laganoj temperaturi. Tome dodajte suho malo masnije meso, sjeckano na sitne kockice (savršeno se slaže sa zimskom idilom) i malo gorgonzola sira.
Nakon što se brašno upržilo i meso pustilo malo masnoće (oko 3-5 min), počnite postepeno dodavati mlijeko po nekoliko kašika i pustite da se ukuha na laganoj vatri. Poenta je da dobijete ljepljivu smjesu kojom ćete filovati kiflice. Na kraju smjesi dodajte sol, biber i svježi peršun. Nakon fila koji ostavite da se hladi, radite tijesto.
Brzo tijesto Na tijesto se odnosi epitet ‘brzo’ jer ima samo nekoliko sastojaka koje pomiješate i odmah valjate.
2 dcl mlakog mlijeka
1dcl ulja
2,5 dcl jogurta
1 kesica kvasca
1 mala kašika šećera
1 kesica praška za pecivo
700 – 800 g brašna (dodaje se na kraju)
Sjedinite sve sastojke, malo promiješajte pa tek onda postepeno dodajte brašno. Bitna stvar je da u tekućinu dodajete brašno, a ne obrnuto jer će na taj način biti tijesto biti nježnije i mekše, te ćete bolje vidjeti njegovu teksturu. Kada počne da se odvaja od prstiju, izvadite ga na radnu ploču i umijesite do kraja. Ne brinite ako ostane malo ljepljivo, tako neće biti pretvrdo zakuhano.
Oblikovanje kiflica
Odmah možete preći na filovanje. Na taj dio se odnosi epitet ‘lako’, jer je princip nevjerovatno jednostavan i za one koji nisu nikada radili kiflice.
Na pobrašnjenoj podlozi tijesto razvaljajte na debljinu od 2-3 mm i isjecite na trokutiće (kao picu).
Na širi kraj stavljate fil i rolate prema vrhu, sasvim nježno, ne pritišćući previše tijesto da se ne zalijepi. Premažite umućenim jajetom, pospite sjemenkama koje volite i slažite na papir za pečenje. Od sjemenki sam radio tri varijante – susam, kim i mak.
Pored slanog fila, pripremio sam i slatku verziju sa domaćim džemovima, a vi možete i sa čokoladom ili čokoladnim namazima.
Pečenje kiflica Najvažniji dio ovog recepta je pečenje koje traje svega 15-ak minuta. Rerna ne smije biti prethodno zagrijana nego se treba grijati postepeno da germa ima vremena da se aktivira na nižim temperaturama i da postepeno nadolazi. Prašak za pecivo u tijesto stavljamo zbog prhkosti, a germu za stabilno nadolaženje. Obzirom da tijesto ne stoji prije pečenja, moramo joj dati vremena da počne da ‘radi’.
Miris i okus ovog jednostavnog tijesta u kombinaciji filova koji ovise o vama je nevjerovatan. Na kraju samo čaša mlijeka i slobodno se možemo poistovjetiti sa izrekom – ‘za sreću su potrebne male stvari’.
Najprivatnija od svih prostorija – vaša spavaća soba zaslužuje najbolje boje.
Ako se nalazite pred naoko lakim zadatkom uređenja spavaće sobe, na samom početku planiranja shvatit ćete da je izazov veći nego što se to činilo na prvi pogled. Naravno, osim ako želite klinički sterilnu bijelu sobu u kojoj ćete samo prespavati – ništa lakše.
Međutim, ako vam spavaća soba predstavlja mjesto za odmor, utočište, ako na vaš san i buđenje utiču boje (a sigurno utiču), u tom slučaju vrijedi provesti malo više vremena planirajući boje odnosno cjelokupni dizajn. Ovo također vrijedi ako je vasa spavaća soba multifunkcionalna, npr. ako ste tamo smjestili radni kutak, TV ili jednostavno sve trenutke odmora provodite upravo u tom prostoru.
Kada biramo boje prilikom uređenja stana, obično se vodimo vlastitim ukusom te unesemo omiljene boje. Ako ništa, ne koristimo one koje ne volimo, koje nam smetaju. Ipak, omiljena boja nije adekvatan kriterij (dok boja prema kojoj imate otpor već jeste) jer ako volite crvenu ili druge jarke boje, vjerovatno već znate da se ne svrstavaju u umirujuće boje koje su nam potrebne u trenucima odmora. Kad je u pitanju spavaća soba, svi izbori se čine delikatnijim: primjerice, plava, kao hladna boja, smatra se umirujućom. Ali, možete li zamisliti bilo koju nijansu plave u vašem prostoru? Vjerovatno ne.
Da olakšamo vaš izbor, upoznaćemo vas sa koracima koje dizajneri enterijera poduzimaju prilikom određivanja boja za spavaću sobu.
Odredite orijentaciju vaše sobe
Na koju stranu svijeta gleda vaša spavaća soba? Ovo je prvo pitanje na koje treba odgovoriti prije donošenja odluke o dominantnoj boji u prostoru jer kvalitet i temperatura svjetla ovise o tome na koju stranu svijeta je okrenuta prostorija. Na primjer, sjeverna orijentacija koju karakteriše hladnija svjetlost, zahtijeva ‘utopljavanje’ narandžastim, žutim ili ružičastim nijansama, bar na manjoj površini zidova (ili plafona), dijelovima namještaja ili akcentima.
Nasuprot tome, prostorija sa južnom orijentacijom bit će bolje izbalansirana unosom hladnijih tonova poput sive i plave. Prostorije koje gledaju na istok su osunčane samo u ranim jutarnjim satima, te dobro podnose zelenu i plavu, kao i zapadno orijentirane koje pak mogu podnijeti i malo jače nijanse, na primjer, topla nijansa breskve ili podtonovi narandže djelovat će neutralno u jutarnjim satima, ali će tokom dana dobijati lijepi topli odsjaj.
Za one koji se drže neutralnih boja, ako se prostorija treba ‘zagrijati’ pokušajte sa toplijim nijansama ružičaste, dok su svijetlo sive nijanse odličan izbor za osunčane sobe.
Kakva god bila vaša odluka, testirajte boje prije kupovine i nanošenja. Isto se odnosi na tapete ili druge načine obrade vaših zidova. Boju posmatrajte pod vještačkom svjetlošću, i hladnom (LED) i toplom. Boje se dramatično mijenjaju sa promjenom izvora svjetlosti.
2. Da li ste ranoranilac ili noćna ptica?
Stručnjaci za boje smatraju da boje treba prilagoditi i ovisno o tome da li ste čili i veseli ujutru, ili je vaša energija na višoj razini uvečer i u noćnim satima. Ako ste ranoranilac, za vas su svjetlije, čiste, ali i energizirajuće boje, dok se ‘noćne ptice’ bolje osjećaju među četiri zida obojena tamnim bojama koje daju osjećaj dubine. Ne zaboravite ih osvijetliti asesoarima poput sjajnog zlata ili bakra.
3. Inspiracija u namještaju
Ključni komad namještaja poput kreveta može odrediti izgled cjelokupne prostorije. Ako posjedujete takav komad namještaja, zamislite ga u centru i dizajnirajte ostatak prostora spram njega. To može biti boja uzglavlja (naročito ako je tapacirana, što možete uraditi i sami) na temelju koje možete birati akcente (ista ili kontrastna boja). Ako krevet nije taj atraktivni komad namještaja, zašto ne razbiti monotoniju foteljom u jednoj od jarkih boja poput žute i istu zapratiti akcentima? Mogućnosti su velike, samo je potrebno razmišljati izvan ustaljenih šema…
4. Miješanje uzoraka
Potez koji mnogi smatraju kršenjem pravila ili ‘nemogućom misijom’, to više nije. Dinamiku u prostoru najlakše postižemo slojevitošću uzoraka (šara) pri čemu treba paziti na jedno pravilo – da su svi uzorci povezani istom dominantnom bojom.
Pridržavajući se ovog pravila, miješamo geometrijske sa npr. cvjetnim uzorcima, čime se ublažava strogost i oštrina prvih, te tako balansira atmosfera u prostoru. Pritom ne zaboravite i omiljena umjetnička djela koja imate na zidu vaše prostorije, ili drugi zidni dekor – također ih uvrstite u ovu igru uzoraka i boja.
5. Akcentima protiv monotonije
Ova preporuka se naročito odnosi na ljubitelje neutralnih šema poput sigurne bež – bijele koja je uglavnom svedena i elegantna, utoliko sigurna, ali lako može prerasti u monotonu i pomalo deprimirajuću, a takvu spavaću sobu zasigurno ne želite. Akcentirati je lako jer ne zahtijeva velike promjene – u ovom slučaju, akcenti mogu biti prekrivač na krevetu, jastuci, fotelja, slika na zidu i sl. Nisu samo boje akcenti, to mogu biti i različite teksture, naročito kad su posve neočekivane. Iznenadite i sebe i druge jer spavaća soba je vaša teritorija.
Krajem 19. stoljeća, mnogi značajni francuski umjetnici, arhitekti i dizajneri koji su odigrali važnu ulogu u razvoju stila i pravca Art Nouveau, prepoznali su da je počeo zastarjevati. Sa preokretom i napretkom koji je zapadu donijela industrijska revolucija, bilo je vrijeme za nešto novo što će obilježiti dolazak 20. stoljeća.
Iz te želje da se u novo stoljeće uđe u korak s inovacijama, umjesto da ih sputava teret nostalgije, grupa francuskih umjetnika osnovala je organizaciju pod nazivom Societé des Artistes Décorateurs (Društvo ukrasnih umjetnika). Grupu su činile u to vrijeme poznate ličnosti poput dizajnera i grafičara Grasseta i arhitekte Guimarda, zajedno s novim imenima – umjetnicima i dizajnerima poput Pierrea Chareau i Francisa Jourdaina. Francuska država je podržavala i njegovala ovaj pravac umjetničkog djelovanja koji će do 1910. godine potaći razvoj posve novog stila Arts Décoratifs koji će se zgodno skratiti u Art Deco.
S pravom se može tvrditi da je početak novog stilskog razdoblja obilježila izložba u Grand Palais pod pokroviteljstvom francuske vlade u kojoj je učestvovalo više od 15.000 umjetnika, arhitekata i dizajnera. Tokom sedam meseci izložbe, više od 16 miliona ljudi razgledalo je brojne pojedinačne postavke. Ova izložba bila je katalizator za početak pokreta.
Grand Palais bio je višestruki domaćin izložbi umjetnika koji se smatraju pionirima pokreta
Bilo je to vrijeme luksuza, glamura i sjaja koje je donio društveni i tehnološki procvat. Utoliko je Art Deco kao stil vizuelnih umjetnosti, arhitekture i dizajna prerastao u svojevrsan pokret te prigrlio tehnološki progres koji je donio nove materijale i zahtjev za masovnom proizvodnjom.
Art Deco je eklektičan stil koji je spojio ono što je na prvi pogled nespojivo poput drevnih astečkih, perzijskih i egipatskih motiva sa onim tradicionalnim, obrtničkim, a sve to u paru sa materijalima i formama industrijske revolucije. Bio je vjerovatno prvi stil koji hrabro kombinira različite pravce. Vidljivi su i uticaji kubizma i fovizma, naročito u prvoj, flambojantnijoj fazi ovog stila.
Međutim, Art Deco kao stil počinje izlaziti iz trenda za vrijeme Prvog svjetskog rata, jer su mnogi kritičari smatrali da precizni geometrijski detalji, nježni dizajni, često skupi materijali i proizvodni postupci ovog stila ne odgovaraju izazovnom, nesređenom i sve više mehaniziranom modernom svijetu. Razdoblje Art Deco zvanično je trajalo do 1950. godine.
Ovaj stil vrhunske estetike konstantno se oživljava, naročito kroz kinematografiju. Jedni će vjerovatno odmah pomisliti na Velikog Gatsbyija, drugi na omiljenog lika kraljice krimi romana Agathe Christie – Poaroa (Hercule Poirot).
Poirot sve vidi, mon ami…
Pored analitičkih vještina i sarkastičnog humora ekscentričnog belgijskog detektiva otjelovljenog u liku britanskog glumca Davida Sucheta, uživamo i u ambijentu stiliziranom upravo u stilu Art Deco. Njegov filmski ured smješten je u zgradi iz 1936. godine koja pripada Art Deco stilu, Florin Court u Londonu. Radnja popularnog serijala se i dešava 30-ih godina prošlog stoljeća, u vrijeme procvata ovog besmrtnog stila.
Zgrada Florin Court u Londonu izgrađena 1936. godine u kojoj se nalazi filmski ured detektiva Poaroa. En face zgrade se često pojavljuje u popularnoj seriji Legendarni dvojac Poirot i kapetan Hastings rasvjetljavaju najteže slučajeve u apartmanu uređenom u Art Deco stilu
Uticaj pravca Art Deco bio je tako sveobuhvatan da se mogao vidjeti na velikim objektima kao što su neboderi do malih predmeta poput radio prijemnika, usisivača i nakita.
Radio i cocktail bar ‘Philco’ iz 1930.
Prvo što primijetimo su simetrija motiva i pravolinijski oblici, što je jedna od razlika između Art Deco stila i njegovog prethodnika Art Nouveau, koga su karakterizirali organski motivi i forme.
Dapače, Art Deco je naglašavao geometrijske forme poput poligona, sfere, pravougaonika, trapezoida, cik-cak, ševron i, interesantno, motiv sunca sa zrakama poznat kao ‘sunburst’, jedan od drevnih simbola koje je prigrlio Deco.
Sunce – motiv tipičan za Art Deco, moglo se vidjeti u geometrijskoj formi čak i na vitražu. Ovdje se pojavljuje kao okvir za ogledalo.
Od materijala, najčešće su upotrebljavani nehrđajući čelik, aluminijum, krom, bakelit. Lakirane površine su se vrlo često mogle vidjeti, naročito kao akcenti u prostoru.
Najčešći motiv koji vidimo i danas je vitraž koji objedinjuje geometrijske forme, motive i boje karakteristične za ovaj period.
Najčešći motivi Art Deco vitraža koji su se često mogli vidjeti kao ukras na vratima. Za razliku od vitraža karakterističnog za Art Nouveau, oblici koji preovladavaju su geometrijski.
Žive boje i jaki kontrasti učinili su ovaj stil upečatljivim.
Poznata zgrada Chrysler, kao i drugi neboderi u New Yorku izgrađeni tokom dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća također pripadaju stilu Art Deco.
Vječna inspiracija za savremene dizajnere Art Deco nije samo ‘stvar prošlosti’. Velika imena u svijetu dizajna enterijera često uređuju svoje domove uveliko se koristeći cijelim bogatstvom rješenja koja nudi ovaj stil.
Evo nekoliko savremenih primjera primjene Art Decoa:
Art Deco kupatilo u pariškom apartmanu dizajnerice Linde Pinto. Ogledala sa Deco motivima, lakirani kabinet, bakelit, tapacirana stolica sa lakiranim nogama, samo su neki od pokazatelja šta je dizajner imao na umu. (foto Ricardo Labougle, AD)Dnevna soba stana u Hamptonsu dizajnera Davida Kleinberga. Svedene, ali jake linije, puno sjajno drvo, okrugli stolić sa lakiranim topom i kromiranim nogama, konzola koja podsjeća na radio prijemnik iz istog razdoblja, ogledalo, umjetničke slike, kamin.(foto Oberto Gili, AD)
Sljedeću epizodu Poaroa ćete vjerovatno gledati na posve drugi način.
Sunce, voda, društvo, šetnja… Jednostavna kombinacija sa nevjerovatnom moći da pozitivno transformiše misli, osjećaje i sveukupni doživljaj života.
Od dječijeg doba pa do starosti, kretanje bi trebalo predstavljati radost. To je sloboda koja nam omogućava da se čak i u poznoj dobi na trenutak osjetimo kao djeca koja sa veseljem gaze po lokvama, ili impresionirano zure u svjetlucanje boja koje stvara lom morskih valova, ili brze vijugave riječne tokove poput srebrnih lanaca… kao svojevrsni perpetuum mobile naše majke prirode.
Neretva
Smanjeno kretanje tokom zime najčešće je posljedica neprijatnosti koju nosi hladnoća, virusnih bolesti i uobičajene zimske lijenosti. Prelaz sa zime na proljeće nosi sa sobom svojevrsnu lijenost i izostanak volje za kretanjem i promjenom ambijenta, sindrom poznat kao ‘proljetni umor’.
Lijenost je često povezana sa hedonizmom koji preferira sjedenje za punim stolom u restoranu ili kod kuće, i (često) nekontrolisano i nesvjesno jedenje.
Ako uspijemo prevladati takve porive i izaberemo šetnju na čistom zraku kako bi uživali u prirodnom ambijentu, proljetnom buđenju, mirisu cvijeća koje označava ponovno oživljavanje prirode, susretu sa prijateljima sličnih afiniteta, na koncu duže šetnje osjetićemo zadovoljstvo sobom jer smo sebi učinili uslugu potičući metabolizam na lučenje medijatora koji pobuđuju osjećaj sreće i zadovoljstva.
Mostar
Zanimljivo je kako to djeca rade spontano, bez svjesne namjere da hodanjem izmame endorfine. Djeca trče, zanimaju se za okolinu, bez zazora prilaze nepoznatoj djeci koju usput sreću, skaču u lokve bez straha da će se isprljati i smiju se koliko žele jer nemaju granica u uživanju.
Mi odrasli, također, sve to možemo. Bitno je izaći iz kuće, otići na mjesta sa čistim zrakom i po mogućnosti šumom ili vodom – bilo da je to jezero, rijeka ili morska obala. Energično kretanje u takvom ambijentu će izmamiti endorfine koji će potaknuti dobro raspoloženje i radost zbog ponovnog pokretanja naše sopstvene energije, volje i unaprijeđenja zdravlja.
