Život u Tokiju, najvećem megalopolisu na svijetu, može predstavljati pravi izazov, naročito kada se radi o smještaju. U naseljenim gradskim zonama, nevjerovatno uske stambene zgrade izgrađene na mikro parcelama, gusto su zbijene – do tačke preklapanja. Iako je ovo slučaj u mnogim područjima svih velikih i gusto naseljenih gradova, u Tokiju koji broji više od 35 miliona stanovnika, ovo stanje lako prelazi granicu podnošljivosti.
Koncept vrlo uskih, visokih porodičnih kuća proistekao je iz dostupnosti mikro parcela za gradnju (foto Sekai Property)
Ovaj problem predstavlja poseban izazov za arhitekte i dizajnere enterijera koji su prisiljeni da kontinuirano pronalaze inovativna rješenja koja bi omogućila adekvatnije i funkcionalnije stanovanje za ovu veliku populaciju. Tako neizbježnu trijadu čine maksimiziranje površine poda, upotreba materijala koji će osigurati maksimalnu količinu prirodnog svjetla ali i potrebnu privatnost, te logični i funkcionalni tokovi kretanja – cirkulacije kroz spratove.
Japanski studio za dizajn enterijera FrontOfficeTokyo na sličan način je pristupio renovaciji manjeg stana u japanskoj prijestonici.
U svrhu optimalne iskorištenosti prostora, što bi trebao biti jedan od prioriteta svakog dizajna enterijera, ovaj studio se odlučio da ukloni gotovo sve potporne zidove i zamijeni ih multifunkcionalnim boksovima i pomičnim pregradama koje su inače karakteristika tradicionalnih japanskih enterijera.
Ovaj stan koji mjeri 50 m2 izgrađen je sedamdesetih godina, te kao većina stanova tog vremena, ima niske stropove i uske prostorije.
Utoliko je prioritet za studio FrontOfficeTokyo bio povećati korisnu podnu površinu, a istovremeno stvoriti percepciju većeg prostora.
Tako je dvosoban stan pretvoren u jednu veliku prostoriju koja je bez zidova podijeljena u tri zone – dnevni boravak sa trpezarijom, prostor za spavanje i kuhinju (gore).
Arhitekti ovog studija objašnjavaju da je stan prvobitno bio podijeljen na simboličan radije nego funkcionalan način, pri čemu je veći dio prostora bio mračan i suviše mali. Također, uklanjanjem lažnog stropa dobilo se na visini, dok je uklanjanje zidova rezultiralo i sa više prirodne svjetlosti.
Pregrada u obliku slova S koja se nalazi na sredini je glavna pregrada u čitavom prostoru. S jedne strane je prostor za odlaganje za spavaću sobu, a s druge je prostor za frižider (dole).
Sivi boks je prostor za pranje i sušenje veša, dok je kupatilo smješteno unutar betonskog boksa koji je smješten u ugao.
Klizna vrata se pomjeraju cijelom dužinom stana, čime se osigurava privatnost spavaće sobe i definira zajednički prostor.
Korišteni su jednostavni, sirovi materijali kao što su svijetle drvene daske za pod.
Arhitekti objašnjavaju da novi dizajn koji je utemeljen na jednostavnom konceptu, predstavlja podlogu, prazan kanvas, te će prostor formirati karakter na temelju svakodnevnog života vlasnika.
Isto se odnosi na estetiku prostora; iako možemo govoriti o donekle minimalističkoj tendenciji dizajnera, način života i navike stanara će odlučiti kako će se ona razvijati – što je samo jedna od mnogobrojnih prednosti minimalizma.
Kompanija JYSK predstavila je unaprijeđenu ambalažu za seriju WELLPUR ergonomskih jastuka. Ovom odlukom, koja predstavlja još jednu akciju sa ciljem održivog razvoja, JYSK će svake godine uklanjanjem plastičnih ručki na ambalaži i njenom ugradnjom u samu kartonsku kutiju, uštedjeti tri miliona plastičnih ručki, dok će zamjenom patentnih zatvarača tekstilnim, svake godine uštedjeti milion metalnih patentnih zatvarača.
Berit Stokholm Christiansen, rukovoditeljica kategorije za jorgane i jastuke u JYSKu, istakla je da je ponosna što je kompanija, zajedno sa dobavljačima, uspjela da smanji upotrebu plastike i metala kod WELLPUR jastuka i pakovanja.
‘Ova incijativa predstavlja mali korak u pravom smjeru ka smanjenju upotrebe nepotrebnih materijala iz naše svakodnevnice i još jednu stepenicu ka snižavanju našeg karbonskog otiska. Dobra stvar kod ovakvih poboljšanja je da se radi o trajnom rješenju. To nije samo jednokratna pogodnost, već dugoročno poboljšanje,’ kaže Berit Stokholm Christiansen.
Zamjena patentnih zatvarača na jastucima biće praktično tekstilno rješenje, što znači da će se dva sloja tkanine preklapati i činiti meko zatvaranje. Kako bi se uklonile plastične ručke na samoj kartonskoj kutiji, napravljena je već izrezana ručka.
Lars Høgh Jensen, stručnjak za razvoj ambalaže u JYSKu naglašava da kad god smo u mogućnosti, treba da uklonimo nepotrebnu plastiku i druge suvišne materijale u našoj ambalaži.
‘Treba da vodimo računa da ambalaža ne bude manje praktična i da štiti proizvode na optimalan način. Nova, izrezana kartonska ručka dobar je primjer poboljšanja koje ima samo prednosti’, dodaje Lars Høgh Jensen.
Održivost je važan dio JYSKove strategije u sklopu koje je jedan od ciljeva obnovljiva i održiva ambalaža koja se lako reciklira. Do sada je JYSK preduzimao značajne korake, a kompanija je već uklonila svu plastičnu ambalažu sa posteljina i čaršava, čime je uštedjela godišnju količinu od 27 miliona plastičnih kesa.
Dizajnerski studio Tomorrow Machine kreirao je bočicu za sok od materijala koji se sastoji od krompirovog škroba, što je čini jestivom i biorazgradivom.
Bočica naziva GoneShells još uvijek je prototip koji je ovaj studio razvio u saradnji sa globalnom kompanijom Eckes Granini za njihov brend soka Brämhults.
‘Željeli smo naziv koji simbolizira prirodni način zaštite hrane, slično kori voća ili ljuski od jajeta, objasnila je osnivačica Tomorrow Machine Anna Glansen.
Ova zaobljena bočica je izrađena od krompirovog škroba, a s vanjske i unutrašnje strane posjeduje vodonepropusnu bio barijeru.
Nakon što popijete sok, bočicu možete oguliti u spiralni oblik poput onog kada gulite komad voća, što istovremeno potiče proces razgradnje (slika dole).
‘Kora’ se odmah potom može pojesti ili istopiti u vodi. Prema tvrdnjama Tomorrow Machine, bočica je posve razgradiva i ne sadrži bilo kakve sintetičke tvari.
Zeleni poklopac ove bio bočice također je izrađen od materijala koji sadrži krompirov škrob.
Dizajneri u cijelom svijetu intenziviraju potragu za održivijim načinima pakiranja proizvoda. Tako je australijska kompanija Great Wrap kreirala razgradivu bioplastičnu alternativu ljepljivom filmu izrađenu od ostataka krompira, dok se, primjerice, Packioli pakovanje za sapune izrađuje od ostataka artičoke i mahune.
‘Pođe proljeće putem svojim a ispred njih stupa krilati Venerin glasnik.’ – Lukrecije
Jedno od najpoznatijih i najprepoznatljivijih djela evropskog slikarstva, Proljeće je slika koja nikada nije prestala da izaziva divljenje, ali i raspravu jer su njen izvor i značenje i dalje enigma. Pretpostavlja se da ju je naručio jedan od Botticellijevih mecena, Lorenzo di Pierfrancesco de Medici, a nagađa se da je slika naslikana u čast njegovog vjenčanja. Pretpostavlja se da je djelo nastalo oko 1478. godine.
Djelo je slikano temperom na drvenoj dasci što predstavlja uobičajenu Botticellijevu tehniku, iako je ponekad slikao i na platnu kao što je to bio slučaj sa Rođenjem Venerinim. Boji je dodavao ulje, vjerovatno da bi je učinio prozirnijom, a boje je nanosio u slojevima manipulirajući tako svjetlo i tonove.
Iako su se rodile mnoge pretpostavke i tumačenja u pogledu tematike slike, uključujući tekstove klasičnih i savremenih autora, ipak nije dokazano da slika slijedi određeno književno djelo. Vjerovatno se radi o simbolizmu proljeća i ljepote. Tako se na slici s lijeva na desno nalaze figure koje simboliziraju proljeće poput Merkura, tri gracije – pratilje Venere koja je u središtu slike. Iznad nje je Amor, dok Zefir (zapadni vjetar) hvata nimfu Kloris koja se pod njegovim dodirom preobrazi u Floru, božicu cvijeća (desno). Svi likovi proizilaze iz klasične mitologije i povezani su sa drevnim proljetnim svetkovinama.
Primaveru čine prepoznatljivi likovi iz klasične mitologije
Druga teorija drži da slika simbolizira ciklus godišnjih doba, počev od zime (Zefir), proljeća i ljeta do jeseni (Merkur).
U središtu slike nalazi se Venera kao vladarica vječnog proljeća koje joj cvjeta u vrtu. Iako se danas uglavnom smatra erotičnim simbolom, u renesansi su joj pripisivane brojne vrline. Izbočenost stomaka pokazuje da je trudna, dok grm mirte iza Venere simbolizira majčinstvo u sklopu institucije braka.
Botticelli je bio sklon određenom tipu ženske ljepote, bez obzira na to da li se radilo o sakralnim ili mitološkim djelima. Zlatna kosa, svijetla put, krhkost i ženstvenost svojstvene su njegovim ženskim likovima.
Botticelli je svoj ideal ženske ljepote prikazao u liku Venere
Poetsku otmjenost dodavao je izražajnim pokretima ruku svojih likova, što mu nije bilo teško jer je bio vrstan crtač. Botticellijeva sposobnost prikazivanja pokreta na ovoj slici se vidi u prikazu tri gracije koje se drže za ruke dok plešu u krugu.
Tri gracije povezane pogledima i isprepletenim rukama kao da lebde iznad tla
Botticellija su očaravali stilizirani uzorci i dekoracije, a uzdignute zlatne detalje slikao je zlatnim prahom pomiješanim s ljepilom.
Pozadina Primavere bogato je oslikana proljetnim cvijećem koje raste na bujnoj tamnoj livadi, te stvara dojam da se likovi nalaze pred raskošnom tapiserijom.
Kompozicija
Uzdignut položaj figura na krajevima slike usmjerava pogled prema Veneri u središtu slike, dok suprotna usmjerenost šaka i stopala stvara osjećaj pokreta te slici daje dinamiku. Nad Venerom se nadvija narandžino drveće koje čini luk koji podsjeća na aureol. Dijagonale i vertikale drveća u pozadini odražavaju stavove figura, stvarajući upečatljiv sklad.
Potomci slavnog slikara Henrija Matissa odlučili su se za poslovnu saradnju sa jednako slavnim proizvođačem parfema Guerlain s ciljem kreacije novog dizajnerskog brenda.
U razgovoru za Galerie magazin, praunuk slavnog slikara Jean-Matthieu Matisse predstavlja novi parfem kao proslavu slikara ‘koji je radio u višečulnim dimenzijama, kroz boju, oblik, i ritam koji je inherentan u njegovim slikama’.
Delphine Jelk, koja je kreirala novi miris nazvan Jasmin Bonheur, podvlači njegovu tvrdnju: ‘Parfemi se inspirišu riječima i slikama.’ Ona je otkrila kako je radila sa slojevima delikatnog jasmina (bogatog i voćnog mirisa koji najviše podsjeća na breskvu) koji raste samo u Kalabriji, na podlozi koja sadrži pačuli, cipar i vetiver, a sve kako bi evocirala slikaru omiljen jug Francuske i radost njegove umjetnosti. ‘Željeli smo da bude svijetao, lagan i sunčan’, obašnjava za Galerie Jelk, inače modna dizajnerica koja se ostvarila u svijetu parfema.
Jasmin Bonheur – gornje note su breskva i bergamot, srednje note jasmin, cvijet narandže i ruža, dok je osnovna nota iris
Dostupno je samo 14 uzoraka limitiranog izdanja Piece Exceptionelle, koji dolazi u bočici koju je ručno oslikala umjetnica Astrid de Chaillé inspirisana Matissovom La Musique. Jedna bočica košta 17.000 dolara.
Kuća Guerlain je aktivno povezana sa svijetom umjetnosti kroz L’Art et la Matière kolekciju koja uključuje i saradnju sa Yves Klein Estate, a vidljiv je i uticaj Pierra Soulagesa.
Jean-Matthieu Matisse (49) je potvrdio posvećenost svijetu dizajna kada je 2019. godine osnovao Maison Matisse, koji proizvodi dekorativne stvari za dom. ‘Sve je u kreativnosti’, tvrdi praunuk slavnog slikara. ‘Dekoracija je u slikama. Moj pradjed se često fokusirao na enterijere, domaćinstvo. Volio je tkanine, biljke. Tako od naših dizajnera tražimo da insipiraciju traže u njegovim djelima, ali da potom stvore nešto što govori o njihovom vlastitom razmišljanju i metodama’, objašnjava Jean-Matthieu Matisse koji danas živi u apartmanu u 14. pariškom arondismanu koji je nekada pripadao slavnom slikaru, njegovom pradjedu.
Praunuk Henrija Matissa poput svog slavnog pradjeda utočište nalazi u umjetnosti
U stanu se još uvijek nalaze tragovi života njegovog ranijeg stanara, stolić, ogledalo, čajnik, sitnice… ‘Ponekad ih uočim na slikama’, smije se Jean-Matthieu. Njegov djed je također bio umjetnik, skulptor. Međutim, obzirom da je njegov otac strastveno volio prirodu i životinje, porodični biznis se sa umjetnosti okrenuo ka uzgoju konja.
Maison Matisse je, pak, proizašla iz mnogobrojnih porodičnih razgovora, diskusija. ‘Odlučili smo da pravimo funkcionalne stvari, ali one koje nose boje i duh Matissovih slika’, objašnjava Jean-Matthieu koji sebe ne smatra kolekcionarom iako voli lijepe stvari.
Maison Matisse dizajnira i proizvodi predmete za dom oslanjajući se na djela slavnog slikara Henrija Matissa
Maison Matisse polako raste pod vođstvom Eliane de Modica, a postoji mogućnost širenja poslovanja i preko Atlantika. Većina proizvoda je izrađena u Evropi jer se nastoji koristiti lokalni proizvod.
La Musique (1939.) – Matisse je bio poznat po zaravnjenim oblicima, dekorativnim uzorcima i živim, snažnim bojama
Primjer nalaženja inspiracije u Matissovim slikama su proizvodi od keramike (slika dole) ručno rađeni u malom studiju u Italiji, za koje je dizajnerica Marta Bakowski nadahnuće pronašla u slici La Musique iz 1939. godine (gore).
