Život u Tokiju, najvećem megalopolisu na svijetu, može predstavljati pravi izazov, naročito kada se radi o smještaju. U naseljenim gradskim zonama, nevjerovatno uske stambene zgrade izgrađene na mikro parcelama, gusto su zbijene – do tačke preklapanja. Iako je ovo slučaj u mnogim područjima svih velikih i gusto naseljenih gradova, u Tokiju koji broji više od 35 miliona stanovnika, ovo stanje lako prelazi granicu podnošljivosti.
Ovaj problem predstavlja poseban izazov za arhitekte i dizajnere enterijera koji su prisiljeni da kontinuirano pronalaze inovativna rješenja koja bi omogućila adekvatnije i funkcionalnije stanovanje za ovu veliku populaciju. Tako neizbježnu trijadu čine maksimiziranje površine poda, upotreba materijala koji će osigurati maksimalnu količinu prirodnog svjetla ali i potrebnu privatnost, te logični i funkcionalni tokovi kretanja – cirkulacije kroz spratove.
Japanski studio za dizajn enterijera FrontOfficeTokyo na sličan način je pristupio renovaciji manjeg stana u japanskoj prijestonici.
U svrhu optimalne iskorištenosti prostora, što bi trebao biti jedan od prioriteta svakog dizajna enterijera, ovaj studio se odlučio da ukloni gotovo sve potporne zidove i zamijeni ih multifunkcionalnim boksovima i pomičnim pregradama koje su inače karakteristika tradicionalnih japanskih enterijera.
Ovaj stan koji mjeri 50 m2 izgrađen je sedamdesetih godina, te kao većina stanova tog vremena, ima niske stropove i uske prostorije.
Utoliko je prioritet za studio FrontOfficeTokyo bio povećati korisnu podnu površinu, a istovremeno stvoriti percepciju većeg prostora.
Tako je dvosoban stan pretvoren u jednu veliku prostoriju koja je bez zidova podijeljena u tri zone – dnevni boravak sa trpezarijom, prostor za spavanje i kuhinju (gore).
Arhitekti ovog studija objašnjavaju da je stan prvobitno bio podijeljen na simboličan radije nego funkcionalan način, pri čemu je veći dio prostora bio mračan i suviše mali. Također, uklanjanjem lažnog stropa dobilo se na visini, dok je uklanjanje zidova rezultiralo i sa više prirodne svjetlosti.
Pregrada u obliku slova S koja se nalazi na sredini je glavna pregrada u čitavom prostoru. S jedne strane je prostor za odlaganje za spavaću sobu, a s druge je prostor za frižider (dole).
Sivi boks je prostor za pranje i sušenje veša, dok je kupatilo smješteno unutar betonskog boksa koji je smješten u ugao.
Klizna vrata se pomjeraju cijelom dužinom stana, čime se osigurava privatnost spavaće sobe i definira zajednički prostor.
Korišteni su jednostavni, sirovi materijali kao što su svijetle drvene daske za pod.
Arhitekti objašnjavaju da novi dizajn koji je utemeljen na jednostavnom konceptu, predstavlja podlogu, prazan kanvas, te će prostor formirati karakter na temelju svakodnevnog života vlasnika.
Isto se odnosi na estetiku prostora; iako možemo govoriti o donekle minimalističkoj tendenciji dizajnera, način života i navike stanara će odlučiti kako će se ona razvijati – što je samo jedna od mnogobrojnih prednosti minimalizma.
izvor: Dezeen
