ArabicBosnianEnglishFrenchGermanItalian
Psihološki uticaj linije u prostoru

Psihološki uticaj linije u prostoru

Da li se ikad zapitamo zašto nam se određena prostorija sviđa, ili ne sviđa, zašto se u određenim prostorima osjećamo ugodnije i opuštenije nego u drugim (čak i u vlastitom domu), dok neke prostorije u nama bude strahopoštovanje?

Sigurno da za ovako nešto postoji više razloga, ali jedan o kojem vjerovatno ne razmišljamo (osim ako nismo dizajner enterijera ili arhitekta), krije se u liniji kao elementu dizajna.

Linije u prostoru mogu imati snažan psihološki učinak, te dizajneri koriste kombinaciju različitih linija kako bi stvorili određenu atmosferu i raspoloženje.

Linija u prostoru stvara dojam pravca, kretanja i osjećaj dizajna. Linija usmjerava pogled, ocrtava predmet, dijeli prostor i komunicira osjećaj ili emociju.

Kosa linija prostoru daruje dinamičnost (Pinterest)

Dominantna je prava linija (vertikalna, horizontalna ili dijagonalna), za razliku od krive linije. Odluka o vrsti i smjeru linije odredit će raspoloženje koje želimo kreirati u prostoru.

Okomita linija sugerira osjećaj dostojanstva, snage i visine. Usmjerava pogled prema gore, stvarajući tako formalnu atmosferu. Najčešće se povezuje sa snagom, ravnotežom i stabilnosti.

Postoji teorija da posmatranje okomitih linija nije prirodno, za razliku od posmatranja vodoravnih linija. Obzirom da izlaze iz našeg vidnog polja, okomite linije u arhitekturi se produžuju kako bi se stvorio dojam visine (stubovi, vanjska vrata).

M&K Interiors
Shanon’s Spaces

Okomite linije se često primjenjuju u javnim prostorima koji zahtijevaju veću dozu formalnosti poput sala za sastanke i uredskih prostora.

Issuu

Kao i obično, bilo kakvo pretjerivanje može  odvesti u drugu krajnost pa ovakvi prostori mogu djelovati prestrogo i uzrokovati osjećaj nelagode i zatvorenosti.

Vodoravne linije pomažu da se stvori neformalna, umirujuća atmosfera. Usmjeravaju pogled preko prostora, te se najčešće koriste u prostorijama koje služe za odmor i opuštanje.

Potiču osjećaj stabilnosti, uzemljenosti, usmjerenja, a upotrebljavaju se i radi akcentiranja i usmjeravanja pogleda ka određenoj tački.

6sqft.com

Vodoravne linije mogu vizuelno uvećati prostor, koji može djelovati šire ili duže. Međutim, suviše vodoravnih linija može učiniti prostor monotonim.

Karen Mills

Kose linije sugeriraju pokret i pravac. Prostoru daju osjećaj dinamičkog kretanja, slobode i transformacije. Pravilno upotrijebljene, kose linije mogu oživjeti prostor, dati mu volumen i učiniti da djeluje veći nego što jeste. Međutim, previše kosih linija u prostoru može stvoriti osjećaj nemira, neravnoteže i konfuzije.

Pinterest
Houzz

Valovita linija smekšava, djeluje elegantno i blago, te sugerira pokret i ritam. Ako je pravilno primijenjena, doima se prirodno, zaigrano, a može djelovati i umirujuće.

Umjereno dozirana, valovita linija prostoru može dati osjećaj toka i cjelovitosti.

Ovakve linije lako steknu dominaciju u prostoru jer su voluminozne.

Patricia Bustos Studio

Višak valovitih linija u prostoru može djelovati pretjerano i kič, čime se neutrališe elegancija za koju su zaslužne ovakve linije.

Nakon što se upoznamo sa efektima različitih linija u prostoru, uređenju ćemo prići s više pažnje, planiranja i promišljanja kako bi zadovoljili i funkciju i formu.

Naslovna fotografija Patricia Bustos Studio

Egipat će dobiti novu sfingu

Egipat će dobiti novu sfingu

Kada je dobio zadatak da izgradi ‘vrlo unikatnu’ vilu na sjevernoj obali Egipta, španski arhitekt Fran Silvestre nije dugo razmišljao – odlučio je da egipatsku drevnu kulturu reanimira kroz savremene arhitektonske forme.

Egipat za dizajnere predstavlja nepresušan izvor inspiracije. Silvestrea je, pak, najviše privukla  sfinga u egipatskoj Gizi sa ljudskom glavom i lavljim tijelom, koja u egipatskoj mitologiji predstavlja čuvara.

Tako je nastao nacrt nove vile sa geometrijskom formom sfinge – savremena, minimalistička dvospratnica sa ravnim krovom, koju dodatno diferencira sprat visine 15 metara.

Prvi čovjek čuvene arhitektonske firme Arquitectos, Fran Silvestre, objašnjava da je konzola predstavljala najveći izazov: ‘Obzirom da se struktura sastoji od jednog velikog dijela, vertikalna osovina omogućuje da dužina donjeg dijela služi kao stabilizirajuća protuteža, podržavajući značajnu težinu gornjeg dijela’, objašnjava poznati arhitekt.

Na tri nivoa (dva sprata i podrum) ove uistinu unikatne vile nalazi se 10 spavaćih soba, dva glavna apartmana, dvije kuhinje, nekoliko prostorija za dnevni boravak, spa, pa čak i štala za konje.

Iako se nalazi u blizini plaže, pored kuće je izgrađen veliki vanjski bazen okružen terasama i vrtom za uživanje na suncu.

Glavni i najveći apartman je smješten na ‘lebdećem’ nivou što omogućuje osjećaj veće privatnosti i distance od ostatka vile.

Veliki svjetlosni otvori koji se nastavljaju jedan na drugi, uokviruju fascinantan okoliš.

Silvestre objašnjava da je visina građevine bila ključna da bi se uživalo u pogledu od 360 stepeni na prekrasni Mediteran.

Baš kao i prizor sfinge, svaki pogled na vilu iznova izaziva divljenje.

Pored forme koja ljubiteljima lijepog oduzima dah, ovaj projekat predstavlja i svojevrstan eksperiment mogućnosti savremenih građevinskih tehnologija i materijala, istraživanje samoodrživog života zajednice više porodica, kao i primjer čisto minimalističke arhitekture.

Iako se forma vile može činiti jednostavnom, iza nje stoji vrlo složen dizajn koji to omogućuje, piše Dezeen.

Silvestre drži da će ‘kuće budućnosti voditi računa o nama i našem zdravlju’ tako što će integrisati napredne koncepte dobrog življenja, cirkadijalnu rasvjetu, biofiliju, kvalitetu zraka u prostoru i kontrolu vlažnosti.

‘To bi trebale biti obogaćujuće sredine gdje ne želimo samo živjeti, nego i raditi’, tvrdi poznati arhitekt koji planira uskoro započeti gradnju ‘nove egipatske sfinge’, sa rokom za završetak radova već u narednoj godini.

izvor: Dezeen

Gastro kolumna Mirana Karića: Savršen burger više nije tajna

Gastro kolumna Mirana Karića: Savršen burger više nije tajna

Piše: Miran Karić, chef

Dragi čitatelji, dobrodošli u nastavak priče o mesu.

U prethodnoj kolumni smo započeli priču o govedini i junetini općenito, a malo više smo se dotakli priče o ramsteku – jednom od najpopularnijih dijelova kada je u pitanju „krtina“ za pečenje. Ramstek je bio ukusan, a nadam se da ste ga i vi isprobali na neki ili nekoliko od navedenih načina.

Današnja tema je sljedeći najbolje iskoristiv dio, ustvari slično meso sa dva dijela goveda. U pitanju su vrat i plećka. U mesnicama se obično prodaju pod istom šifrom i istom cijenom. Možete ga naći i sa kostima i bez, ali češće bez ako su u pitanju govedina ili junetina.

Mnogi imaju problem sa pripremom ove vrste mesa. Možete ga peći (na nižim temperaturama malo duže), možete ga pripremati na roštilju, ali pod uslovom da ste ga prethodno pekli u rerni. Također ga  možete kuhati za čorbe ili gotova jela, a savršeno je za faširanje.

Kad je u pitanju faširanje, ima malo nižu cijenu od buta, a pritom možete dobiti različit procenat masnoće na njemu, ovisno o tome za šta vam treba. Sami vrat i plećka obuhvataju dosta različitih mišića, tako da imate i opne izmedju dijelova i masnoću. Upravo iz tog razloga sugeriram da budete pažljivi koje dijelove uzimate za pečenje. Za kuhanje su u principu dobri skoro svi dijelovi, pod uslovom da su bez prevelikog viška masnoće. Za faširanje uzimate kombinaciju po pola vrat – plećka. O kuhanju ovih dijelova ćemo govoriti u našoj narednoj kolumni.

Nakon što sam vam ukratko objasnio osnovu, napraviću kratki uvod za ono što slijedi.

Svako ko me poznaje zna da sam „manijak“ za dobar burger. Kada kažem burger, ne mislim na gotovo meso koje kupite u mesnici nego na domaći burger koji sami pripremate sa raznim dodacima.

Danas ćemo se malo više dotaći obrade faširanog mesa u varijantama burgera (istu smjesu mesa možete koristiti i za ćuftice ili faširane šnicle). Objasniću vam kako u nekoliko bitnih koraka dobiti onaj slasni burger kao sa reklamnih slika.

Kao i uvijek, put počinje ispred one vitrine krcate mesom. Zamolite svog mesara da vam odvoji dio vrata i plećke u omjeru 50-50 i da vam isfašira meso dva puta. Trazite dio koji ima otprilike 20-30 posto masnoće (napominjem da je važno imati svog stalnog mesara).

Po dolasku kući meso odmah otpakujte i posolite, potom dodajte biber i svježi peršun. Začine dodajte po želji, ali po pravilu 5 posto soli i 1 do 3 posto bibera na cjelokupnu smjesu mesa.

Oblikujte burgere i stavite na tanjir, upakujte u foliju te ostavite u frižideru do sutra (to bi bilo idealno), ali ako ne možete čekati, možete ih odmah peći (iako će biti nešto manje intenzivnog okusa). Ako odleži preko noći, meso će poprimiti intenzivniji okus kao i sa svakom drugom marinadom – tako i sa samom soli i biberom, te malo peršuna.

Samo pečenje burgera je od velike važnosti. Nemojte nikada „maltretirati“ meso. Okrenite ga samo po jednom sa svake strane, osim ako dodajete sir, i nikada ga nemojte pritiskati kako sokovi ne bi iscurili vani.

Dobro zagrijte tavu (grill, a može i obična tava), a burgere možete peći i na roštilju. Bitno je da temperatura bude jaka kako bi se odmah stvorila korica i „zatvorilo“ meso da bi ostalo što sočnije.

Pečenje ovisi o težini i debljini mesa (220 g. 1 cm je idealan omjer). Nakon 3 minute pečenja burger okrenite na drugu stranu i pecite dodatne 3-4 minute. Burger pečete na tavi bez ulja jer ste zbog toga uzeli vrat i plećku koji su malo masnije i mekše meso. Obavezno pazite da ne pritišćete meso jer posljednje što želite je suhi, gumeni burger.

Meni se najviše svidja pecivo sa susamom, a vi ako imate vremena napravite svoje domaće (u jednoj od kolumni ćemo govoriti i o pecivima). Za namaz koristite nešto jednostavno po svom izboru i na to stavljajte meso sa sirom ili bez. Na meso idu salata, paradajz i drugi kondimenti po vašoj želji. Lično volim da radim sa čedar sirom ili gorgonzolom, paradajzom i malo zelene salate.

Miranov burger

Ipak, u cijeloj priči je najbitnije meso. Mora biti sočno i mekano, te da se prilikom jela raspada. Obavezno se jede rukama i u dobrom društvu sa kojim ćete se zaprljati do laktova.

Pravo na transformaciju: Maksimalizam minimaliste J. Pawsona

Pravo na transformaciju: Maksimalizam minimaliste J. Pawsona

Nagrađivani britanski dizajner John Pawson poznat je po minimalističkoj estetici. Inspirisan još od mladosti japanskim stilom gradnje i uređenja enterijera, Pawson je postao prepoznatljiv zahvaljujući zavidnom opusu asketski dizajniranih enterijera, u koji se ubraja i njegova kuća u engleskom Cotswoldsu.

John Pawson (69) objašnjava da je njegov pristup dizajnu refleksija onog što on jeste (foto Design Anthology)

Upravo je ta kuća postala objekat (i dokaz) Pawsonove neočekivane transformacije. Donedavno minimalistički uređena nastamba sa očekivanom monokromatskom paletom, koja je predstavljana u medijima kao dokaz da dizajneri minimalisti i sami žive u spartanski uređenim prostorima, sada pršti od jarkih boja, različitih tekstura i oprečnih uzoraka.

Pawsonova kuća u Cotswoldsu prije i poslije transformacije

Bijelo obojeni zidovi od cigle sada su ružičasti, dok već-viđene plafonske grede sada asertivno privlače pažnju žutom i plavom bojom. Na prozorima su zavjese(!), s istinskim čuđenjem je za Dezeen otkrio izvor blizak dizajneru.

Za sada se promjena stava poznatog dizajnera očituje samo u njegovom domu

Ipak, ovaj neočekivani potez Pawson nije želio komentirati za javnost. Također, u svojoj prezentaciji na društvenim mrežama ničim ne sugerira da se radi o trajnoj promjeni stava ili da je odlučio odustati od minimalističke estetike koja reflektira i njegovu životnu filozofiju.

John Pawson (69), koji je postao prepoznatljiv u svijetu upravo zahvaljujući minimalističkom stilu u dizajnu, 2019. godine je odlikovan ordenom britanskog carstva (CBE) za poseban doprinos dizajnu i arhitekturi.

Jedan od njegovih najpoznatijih projekata je uređenje novog prostora za Muzej dizajna koji je svoj novi dom našao u zgradi Instituta Commonwealtha u Kensingtonu.

Za svoj stil kaže da je ‘refleksija onog ko sam i što sam’, da bi u razgovoru za Dezeen 2018. godine priznao da je upoznao i zavolio boje zahvaljujući Instagramu na kojem objavljuje svoje fotografije.

U februaru je izašla vizuelna biografija njegovog života i rada ‘John Pawson – Making Life Simpler’ koju potpisuje Deyan Sudjic.

izvor: Dezeen

Gastro kolumna Mirana Karića: Brze slatke i slane kiflice

Gastro kolumna Mirana Karića: Brze slatke i slane kiflice

Piše: Miran Karić, chef

Nakon malo kaloričnije i teže zimske hrane, za vas sam spremio nešto što se može opisati u četiri riječi – brzo, lako, sočno i slatko.

Svaki od ovih epiteta se veže za neki segment današnjeg recepta. Jer danas govorimo o klasiku koji ima mnogo varijacija, a to su kiflice. Ali ne bilo kakve kiflice, nego upravo najbrže na svijetu. Zašto to kažem? Ovome receptu treba 15 minuta za pečenje, dok priprema zavisi samo od vaše spretnosti i vještine jer je tijesto takvo da ne mora nadolaziti!

Jedan od rijetkih recepata kiflica sa nenadolazećim tijestom koje ipak budu savršeno mekane.

Nadjev

Prvo sam napravio fil koji se mora hladiti. Vi ga ne morate praviti, možete napraviti suhe kiflice ili ih jednostavno filovati šunkom ili sirom ili kako vam drago, bez prethodne pripreme.

Ipak, podijelit ću s vama recept za nešto drugačiji fil koji se savršeno slaže s ovim tijestom i tom dijelu darujemo epitet ‘sočno’ sa početka.

Za fil vam treba mala glavica crvenog luka sitno isjeckana koju propržite na malo ulja, te zalijete sa 1dcl mlijeka. Kada mlijeko ispari, dodajte komadić putera i 2 supene kašike brašna da se lijepo uprži na laganoj temperaturi. Tome dodajte suho malo masnije meso, sjeckano na sitne kockice (savršeno se slaže sa zimskom idilom) i malo gorgonzola sira.

Nakon što se brašno upržilo i meso pustilo malo masnoće (oko 3-5 min), počnite postepeno dodavati mlijeko po nekoliko kašika i pustite da se ukuha na laganoj vatri. Poenta je da dobijete ljepljivu smjesu kojom ćete filovati kiflice. Na kraju smjesi dodajte sol, biber i svježi peršun. Nakon fila koji ostavite da se hladi, radite tijesto.

Brzo tijesto
Na tijesto se odnosi epitet ‘brzo’ jer ima samo nekoliko sastojaka koje pomiješate i odmah valjate.

2 dcl mlakog mlijeka

1dcl ulja

2,5 dcl jogurta

1 kesica kvasca

1 mala kašika šećera

1 kesica praška za pecivo

700 – 800 g brašna (dodaje se na kraju)

Sjedinite sve sastojke, malo promiješajte pa tek onda postepeno dodajte brašno. Bitna stvar je da u tekućinu dodajete brašno, a ne obrnuto jer će na taj način biti tijesto biti nježnije i mekše, te ćete bolje vidjeti njegovu teksturu. Kada počne da se odvaja od prstiju, izvadite ga na radnu ploču i umijesite do kraja. Ne brinite ako ostane malo ljepljivo, tako neće biti pretvrdo zakuhano.

Oblikovanje kiflica

Odmah možete preći na filovanje. Na taj dio se odnosi epitet ‘lako’, jer je princip nevjerovatno jednostavan i za one koji nisu nikada radili kiflice.

Na pobrašnjenoj podlozi tijesto razvaljajte na debljinu od 2-3 mm i isjecite na trokutiće (kao picu).

Na širi kraj stavljate fil i rolate prema vrhu, sasvim nježno, ne pritišćući previše tijesto da se ne zalijepi. Premažite umućenim jajetom, pospite sjemenkama koje volite i slažite na papir za pečenje. Od sjemenki sam radio tri varijante – susam, kim i mak.

Pored slanog fila, pripremio sam i slatku verziju sa domaćim džemovima, a vi možete i sa čokoladom ili čokoladnim namazima.

Pečenje kiflica
Najvažniji dio ovog recepta je pečenje koje traje svega 15-ak minuta. Rerna ne smije biti prethodno zagrijana nego se treba grijati postepeno da germa ima vremena da se aktivira na nižim temperaturama i da postepeno nadolazi. Prašak za pecivo u tijesto stavljamo zbog prhkosti, a germu za stabilno nadolaženje. Obzirom da tijesto ne stoji prije pečenja, moramo joj dati vremena da počne da ‘radi’.

Miris i okus ovog jednostavnog tijesta u kombinaciji filova koji ovise o vama je nevjerovatan. Na kraju samo čaša mlijeka i slobodno se možemo poistovjetiti sa izrekom – ‘za sreću su potrebne male stvari’.

Prijatno i uživajte!