1998. godine NASA je provela istraživanje kojim je ustanovljeno da neke kućne biljke mogu apsorbirati onečišćenje iz zraka. Iako djeluju sporije, one su efikasnije i jeftinije od umjetnih pročišćivača zraka. Osim toga, kućne biljke su naš dodir s prirodom te nam utoliko mogu pozitivno uticati na raspoloženje, koncentraciju i pamćenje.
Prema istom istraživanju, dvije ili tri biljke na svakih 30 metara kvadratnih mogu spriječiti glavobolju, suhu kožu, nadražene oči, kao i druge tegobe uzrokovane štetnim materijama u zraku.
Izdvojili smo tri biljke koje su se našle u samom vrhu NASA-inoj liste biljaka – top prečistača.
Sansevieria trifasciata, u narodu poznata kao Svekrvin jezik, zimzelena je trajnica koja se iznimno lako održava. Najčešće se drži kao sobna biljka, a doprinosi čišćenju zraka od benzena, formaldehida i trikloroetilena.
Naime, Svekrvin jezik pretvara otrovne tvari i zagađivače zraka u kisik te dovodi u ravnotežu vlažnost u domu, što blagotvorno djeluje na kožu, oči i dišne puteve. Velike količine kisika stvara tijekom noći, pa je idealno mjesto za nju spavaća soba.
Šaljivo ime dobila je po oštrim, debelim listovima tamnozelene boje, s karakterističnim prugama, a ovisno o vrsti, ponekad i sa žutim ivicama.
Dobro podnosi i sunce i sjenu, a kako ne voli puno vlage, dobro uspijeva i u blizini radijatora. Zna narasti i do 90 cm u visinu.
Svekrvin jezik potiče iz Kine gdje se smatralo da vlasniku daruje osam vrlina, među kojima su dug život, inteligencija, dar za umjetnost, snaga itd.
Sansevieria trifasciata u narodu je poznata kao Svekrvin jezik
Aloe Vera je drevna afrička biljka, o kojoj prvi zapisi datiraju iz 2200. godine p.n.e.
Poznata su mnoga ljekovita svojstva ove biljke karakterističnih listova, kao i to da čisti zrak od zagađivača koji se nalaze u hemijskim sredstvima za čišćenje, a djeluje i protiv zračenja TV ekrana i monitora. Također povećava količinu kisika u prostoru. Kad količina hemikalija u zraku postane velika, lišće aloe vere dobit će smeđi ‘osip’.
Ovaj lijepi i korisni sukulent nije zahtjevan za održavanje. Voli jaku svjetlost, a može podnijeti čak i izravnu sunčevu svjetlost.
Najbolje uspijeva na temperaturama između 12 i 27 stepeni C, tako da su joj sobne temperature većine domova idealne. U ljetnim mjesecima se može iznijeti na balkon, ali je unesite ako su noći hladne.
Zbog vjerovanja da donosi sreću u Južnoj Africi tu biljku vješaju iznad ulaznih vrata.
Aloe Vera voli jaku svjetlost
Spatifilum (Spathifyllum) je biljka nježnog izgleda sa karakterističnim bijelim cvjetovima koji podsjećaju na jedro. Poznata je i kao mirni ljiljan, te ženska sreća i magično jedarce.Godišnje doba u kojem cvjeta je ljeto, ali nježni bijeli cvjetovi se znaju stvarati i u rano proljeće i kasnu jesen.
Lagana je za održavanje, a najbolje uspijeva na svijetlim, ali sjenovitim mjestima (ne direktna svjetlost).
Pored prozračnog izgleda i lakog održavanja, prednost ove biljke je i u tome što pročišćuje zrak od štetnih hemijskih spojeva te upija zračenja tehničkih uređaja. U ranije pomenutom istraživanju NASA-e navodi se da jedarce uklanja benzen, formaldehid, trikloroetan i druge spojeve, zbog čega je dobilo zasluženo mjesto na popisu najboljih pročišćivača zraka. Poznato je i njeno dejstvo na pore plijesni, te bi trebala biti obavezni detalj u prostorijima u kojima je velika vlažnost zraka.
Smatra se da u dom donosi zdravlje i ljubav, te da privlači pozitivne promjene.
Danas ću vam otkriti tajnu savršene domaće pizze kao iz krušne peći.
Svako će reći da ima najbolji recept ili će dodati neku sitnicu u tijesto u koju se kune ili slično, ali uzalud. U ovom slučaju važi pravilo, što jednostavnije – to bolje. Do sad sam se u to uvjerio nekoliko puta sa raznim tijestima i receptima za pizzu.
Ustvari, najveća tajna nije samo tijesto ili sos, najvažnija je rerna. To u prevodu znači da ne možete imati apsolutno isti efekt u kućnoj rerni kao u profi pećima jer profesionalne rerne dižu temperature i do 500 stepeni celzijusa, a optimalna za pizzu je oko 350 do 400 stepeni.
Obzirom da je to nemoguće postići kod kuće, daću vam recept za tijesto i trik koji će zasigurno vaše tijesto dovesti blizu savršenstva. U osnovi je jako bitno da znate da je pizza „siroto“ jelo. U prevodu, pizza neće biti bolja ako na nju stavite više sira ili nadjeva, upravo suprotno – možete je samo pokvariti.
Tijesto za pizzu
Za početak vam treba 200ml zagrijanog, ali ne vrućeg mlijeka. U zdjelu uspite oko 1 kg brašna, 2 čajne kašičice soli, 14 g germe (2 male vrećice), jednu supenu kašiku šećera. Izmiješajte sve suhe sastojke, potom ih zalijte sa mlijekom i dodajte 2 kašike maslinovog ulja, te počnite mijesiti rukama. Po potrebi dodajte vodu, oko 400ml, dok ne umutite glatko i relativno ljepljivo i tečno tijesto. Bitno je da tijesto za pizzu sadrži oko 60 posto vode.
Sljedeći mit koji ću razbiti jeste da postoji ‘brzo tijesto za pizzu’, dakle, tijesto koje ste napravili mora da malo odleži na sobnoj temperaturi. Podijelite ga na bule (loptice) veličine koju želite (standardna pizza teži oko 270 do 300g) i pustite da odleži i nadođe.
Za to vrijeme napravite paradajz sos od male glavice crvenog luka, crvenog vina po želji i pelata. Sve sjedinite i kratko ukuhajte.
Sad kada smo napravili tijesto i sos, ostaje da samo definišemo način pečenja. Prije toga uključite rernu na maksimum i ostavite da se grije dok napravite pizzu.
Pizzu uvijek valjajte rukama bez dodirivanja vanjskog ruba otprilike 1 cm. To će omogućiti da se rub fino napuše, a da sredina bude izrazito tanka.
Fil ovisi o vama, ali nemojte pretjerivati sa količinom jer pizza mora biti istovremeno i hrskava i mekana, a ako pretjerate sa filom biće samo žilava jer se neće moći fino ispeći.
Kada ste je razvaljali rukama i stavili na pleh te rasporedili željeni fil, stavite pizzu na dno rerne na sami grijač da se što prije zapeče dno pizze, da se aktivira germa i da nadođu rubovi.
Nakon 3-5 minuta (zavisi od rerne) dno bi trebalo biti hrskavo i pečeno, a gornji sloj relativno svjež, te odmah podignite pizzu na najvišu rešetku što bliže grijaču da samo ‘zatvori’ sastojke i brzo ih obradi, a da pritom ne gubi sočnost i svježinu (3-5 minuta).
Od rerne takođe zavisi da li će kora dobiti lijepu zlatno smeđu boju ili ako volite reš onda pizzu zadržite malo duže u rerni.
Ovo je najbitnija stvar za pripremu domaće pizze, jer mijenjanjem pozicija blizu grijača imitirate pizza peć.
Nadjev je isključivo stvar ukusa!
Nadam se da ćete probati moj recept i uživati uz najboljoj domaćoj pizzi. Prijatno!
Topli zemljani ton (terracota – pečena glina) rijetko je omiljena boja jer, iako topla i naoko umirujuća, sa sobom nosi izvjesnu težinu. Ipak, terakota se već unazad tri godine proglašava ‘bojom godine’, što potvrđuju stranice zapadnih top magazina o uređenju enterijera.
Ova boja cimeta, Sahare, hrđe i zemlje označava nastavak globalne kampanje povratka prirodi i prirodnom. Utoliko, sasvim očekivano, sa sobom povlači i druge srodne, začinske boje kurkume i senfa, te tzv. ‘spaljene narandžaste’.
Da li je ‘prezačinjeno’ – boje kurkume i cimeta na jednom mjestu
Ove tople boje su ugodne na prvi pogled, i nude toplu dobrodošlicu, ali u većoj količini mogu umarati i deprimirati, te je kao i sa svim ostalim, bitno pravilno doziranje i kombiniranje. Srećom, kada je u pitanju boja zidova, greške se relativno lako koriguju – skinete boju i nanesete drugu. Ipak, planiranje koje podrazumijeva softversku vizuelizaciju prostora – gotovo sigurno će spriječiti da završite s enterijerom ‘iz noćne more’ umjesto ‘iz snova’.
Mat terakota na zidovima (ili jednom, centralnom zidu) savršeno će istaknuti oblike i teksture – bilo da se radi o komadima namještaja, rasvjetnim tijelima, umjetničkim djelima (naročito skulpture), asesoarima, tepisima. Jedna od prednosti terakota pozadine je da se podjednako efektno stapa sa prirodnim materijalima kao što su drvo, ratan, pruće, te biljkama, ali i sa materijalima koji su nosioci savremenijih stilova poput industrijskog, kao što je metal koji najčešće dolazi u tamnim tonovima. Ovo govori u prilog našoj ranijoj preporuci da unaprijed planirate prostor, što podrazumijeva određivanje stila odnosno teme prostora. Terakota i ad hoc dizajniranje ne idu baš ruku pod ruku osim ako ste oprobani esteta.
Drvo, ratan, vuna i drugi prirodni materijali su najbolji partneri zemljanim nijansama
Zagasitu i tešku kakva jeste, terakotu je potrebno ‘hladiti’ i to, ovisno o stilu za koji ste se odlučili, bijelim detaljima (npr. bijeli prozori i bijela sofa), komadima namještaja i asesoarima od svijetlog drveta, ponovo modernog ratana ili pruća, ali i popularnim nijansama plave kao što je kobalt, što je jedan od najvećih mikrotrendova u ovoj godini. Ako vam se plava čini prevelikim zalogajem, pokušajte sa sivom (npr. sofom ili foteljom), što će izbalansirati terakotu.
Nijanse plave poput kobalt i indigo se neočekivano dobro slažu sa terakota tonovimai predstavljaju trend koji opstaje
Istovremeno, jednako topli zlatni i zeleni detalji je neće osvježiti, ali će je upotpuniti, te mogu doprinijeti cjelokupnoj shemi sve dok su u najmanjem procentu, dakle, kao asesoari ili dodatak na zidovima (npr. zlatna pruga na zidu).
Slično je i sa bojom kurkume kojom možete ‘podići’ manju prostoriju, uz isto pravilo kombiniranja sa hladnijim, neutralnim tonovima poput sive. Boja kurkume je možda najefektnija na tekstilima, pa će sofa u toj boji (nova ili presvučena) djelovati kao pravi komad zlata u prostoru. Slično se ponaša i boja ‘spaljene narandže’ koja pripada terakota paleti.
Efektna kombinacija sofe u boji kurkume i antracit podlogeDizajneri enterijera tvrde da se zlatnom nijansom kurkume poseban efekat može postići u malim prostorijama
I modni dizajneri su prepoznali vrijednost terakote, pa su se usudili i ljetne komade obojiti u ovu jedinstvenu boju, što je odstupanje od pravila upotrebe tipičnih ljetnih boja.
Slavni češki umjetnik Alphonse Mucha (1860.-1939.) postao je poznat ponajviše zahvaljujući fantastičnim, stiliziranim prikazima lijepih žena za reklamne kampanje. Aureolu fantastičnog i lijepog uveliko će doprinijeti estetika Art Nouveau, stil i pravac u umjetnosti i arhitekturi kojeg će Mucha prigrliti i koji će ga učiniti prepoznatljivim i jedinstvenim. Njegova remek-djela, koja su stekla veliku popularnost u vrijeme njihovog nastanka, još uvijek se masovno kopiraju i koriste u različite estetske svrhe.
Poster Sarah Bernhardt kao Gismonde. Karijeru Alphonsa Muche obilježila je i dugogodišnja saradnja sa francuskom glumicom Sarah Bernhardt. Alphonse Mucha je autor velikog broja reklamnih postera
1899. godine, Mucha će kao afirmirani slikar, ilustrator i grafički dizajner dobiti odlično plaćenu narudžbu da dekorira paviljon Bosne i Hercegovine na Svjetskom sajmu u Parizu koji će se održati godinu kasnije.
Na sajmu su prikazana tehnička postignuća i folklori 40 zemalja, koje su redom imale svoje paviljone.
Bosanski sajamski paviljon (lijevo) na rijeci Seni inspirisan Bijelom kulom u Gradačcu
Kao dio ove unosne pogodbe, Muchi je pripala i karta za voz koji će ga provesti diljem Bosne, kako bi je bolje upoznao i tako se pripremio za zadatak. ‘Ne samo da sam bio zadovoljan putovanjem, nego i zadivljen. Ono što sam toliko tražio sve vrijeme – našao sam među balkanskim Slavenima’, kasnije će napisati veliki umjetnik.
Mucha, čija je zemlja također bila pod vlašću Austro-Ugarske, navodi tada da su ga ‘slavni i tragični događaji u bosanskoj historiji’ podsjetili na ‘radosti i tuge moje zemlje, kao i svih Slavena’.
Upravo je Austro-Ugarska platila Muchu da predstavi Bosnu kao ‘model koloniju’ pred nekih 48 miliona posjetilaca pariškog sajma.
Američki naučni časopis (The Scientific American Magazine) podvukao je u afirmativnom članku o sajmu da paviljon ilustrira ‘ne samo historiju (Bosne), nego i napredak koji se ostvaruje u umjetnosti i privredi, poljoprivredi, obrazovanju, željezničkom saobraćaju itd.’
Unutrašnjost Bosanskog paviljonaCentralna fotografija Bosanskog paviljonaPoster koji je također dizajnirao Mucha, postao je glavni suvenir sajma
Bosanski paviljon na Svjetskom sajmu u Parizu uvećao je svjetsku slavu Alphonsa Muche koji će, pored ostalog, za to biti odlikovan ordenom francuske Legije časti.
Inspirisan slavenskom kulturom sa svog živopisnog putovanja Balkanom i Bosnom, ali istovremeno tužan i razočaran zbog stanja u kome se našla njegova zemlja, Mucha daje sebi svečano obećanje da će ‘ostatak života isključivo ispuniti rad za naciju’. U 57. godini se vraća u rodnu Češku da bi realizirao dato obećanje.
Potraga za sponzorom ishodovala mu je finansijsku podršku za Slavenski ep (The Slav Epic), serijal od 20 slika monumentalnih razmjera na temu historije i mitologije Slavena. Umjetnik je započeo serijal 1910. godine, u vrijeme kada je njegova rodna Češka još uvijek bila pod vladavinom Austro-Ugarske, a završio ga je 1928. godine, 10 godina nakon što je Čehoslovačka proglasila nezavisnost.
Slavenski ep predstavlja 20 remek djela koja govore o historiji Slavena
Banana kruh nije ništa novo (osim za one koji ga nisu probali) – lagani i ukusni kolač koji nestaje u sekundi, uprkos savjetima kako ga pohraniti i zamrznuti.
Ali kao i svaki klasik, tako i banana kruh ima bezbroj varijacija na temu, jer svaki kuhar/ica jelu da vlastiti pečat.
Tako i neprikosnovena prvakinja britanske kuhinje i pekarstva Mary Berry, dobitnica brojnih nagrada uključujući laskave titule CBE i Dame koje joj je dodijelila britanska kraljica Elizabeta II, ovom kolaču daje zasluženu pažnju i izdvaja ga kao jedan od posebnih recepata.
Mary Berry se smatra prvakinjom britanske kuhinje i pekarstva
Banana kruh Mary Berry je i dalje jednostavan za pripremu, samo su naša očekivanja utrostručena jer se radi o majstorici zanata.
Pa da vidimo o kakvim trikovima se radi.
RECEPT
Potrebno vrijeme: 30-40 minuta
Veličina porcije: 2 štruce (12 kriški)
Sastojci
100g putera
150g smeđeg nerafiniranog šećera (muscovado)
200g brašna sa praškom za pecivo
1 čajna kašičica sode bikarbone
2 jajeta
2 zrele veće banane, oguljene i zdrobljene viljuškom
Za posipanje
25g sjemenki od tikve
25g suncokretovih sjemenki
1 supena kašika smeđeg šećera
Postupak
Za ovu količinu smjese, potrebne su vam dva uska kalupa za pečenje kruha (slika dole), iako se banana kruh može peći u tepsiji bilo koje forme, uključujući okrugli kalup za kuglof ili mafine. Kalup ili tepsiju premažite puterom ili uljem i obložite papirom za pečenje.
Praktično rješenje za kruh i kolače
Uključite rernu da se zagrijava na 180 stepeni C.
U većoj zdjeli pomiješajte omekšan puter, šećer, brašno s praškom za pecivo i sodu bikarbonu. Dodajte jaja i pire od banana, te miješajte mikserom dok smjesa ne postane glatka i lagana. Izlijte smjesu u kalupe i izravnajte površinu. Pospite mješavinom sjemenki i smeđeg šećera.
Pecite na srednjoj razini rerne oko 35-40 minuta ili dok se ne podigne i postane zlatne boje, s obaveznim testom sa čačkalicom koja treba izići čista i suha.
Kolač izvaditi iz rerne i zadržati u kalupu nekih 10 minuta da se ohladi. Potom ga pažljivo izvadite uz pomoć papira. Skinite papir i ostavite kolač da se posve ohladi (čekanje je najteži dio operacije).
Banana kruh sa sjemenkama
Banana kruh se može pohraniti za naredni dan, ali se može i zamrznuti.
Mary savjetuje da nikada ne bacate prezrele banane, čak i kada koža postane posve tamna. Što su zrelije, boljeg su ukusa i podatnije za pripremu raznih kolača.
