Piše: Dženana Hrlović, psiholog
Izgubili ste motivaciju? Vjerovatno vam nije prvi put i već imate neku strategiju kako da se ponovo pokrenete.
Ali šta kada te strategije više ne funkcionišu?
Ima dana kada se probudimo sa jedinom željom da se okrenemo na drugu stranu i uronimo natrag u san. Tih dana mučimo se da se pokrenemo, da se prisjetimo zašto je baš to što trebamo raditi važno, i zašto baš u ovom trenutku… i tada je veoma teško napraviti bilo šta.
Da bismo razumjeli zašto nam se to dešava i šta možemo napraviti kako bismo ponovo bili u svom elementu, važno je da razumijemo proces motivacije i motivatore – pokretače našeg ponašanja.
Motivacija se obično opisuje kao težnja, proces koji nas pokreće kako bismo ponašanje usmjerili ka postizanju nekog cilja koji nam je važan. Izvori naše motivacije mogu biti vanjski, poput osoba koje nas inspirišu, očekivane nagrade ili pohvale za određeno ponašanje. S druge strane, kada inspiraciju pronalazimo u nama samima, tada govorimo o unutrašnjoj motivaciji. Kod ove motivacije zadovoljstvo nam pričinjava sama aktivnost i upravo zbog toga je njeno djelovanje daleko intenzivnije i dugotrajnije. Pritom, unutrašnja i vanjska motivacija predstavljaju dva kraja istog procesa. Naprimjer, obavljanje posla može biti motivirano samo vanjskim faktorima kao što je plata ili samo unutrašnjim faktorima kao što je zadovoljstvo koje pruža volonterski rad ili pak biti negdje između ove dvije krajnosti kada smo plaćeni za posao koji volimo i koji bismo u određenom obimu rado radili i bez naknade, jer u njemu uživamo.
Abraham Maslow autor je jedne od napoznatijih teorija motivacije prema kojoj naše potrebe hijerarhijski složene od bazičnih prema onim najsloženijim, a koje nas motiviraju da se pokrenemo kako bismo se razvijali do potpunog samo-ostvarenja, odnosno postali najbolja osoba koja možemo biti.
Ukoliko potreba na nižem nivou piramide nije zadovoljena, nećemo biti motivirani za aktivnosti koje zadovoljavaju potrebe na višem nivou. Naprimjer, ukoliko je zadatak na kojem trenutno radimo u suprotnosti sa našim unutrašnjim vrijednostima, vrlo je vjerovatno da ćemo se osjetiti nesigurnim zbog mogućih dugoročnih posljedica vlastitog rada. Ukoliko odbijemo raditi na tom zadatku, možda ćemo izgubiti posao (potreba za sigurnošću više nije zadovoljena), a ako prihvatimo možda će to dovesti do gubitka poštovanja (potreba za poštovanjem) drugih ili čak izopćavanja iz određenih grupa kojima pripadamo (potreba za ljubavlju i pripadnošću).
Upravo zbog toga prepoznavanje razloga naše demotivacije nije jednostavan zadatak. Zahtijeva da se posvetimo sebi, pogledamo duboko i pokušamo pronaći stvarni uzrok. Neki od najčešćih razloga gubitka motivacije su:
- Izbjegavanje nelagode – nekad je riječ prosto o dosadi, a ponekad o izbjegavanju frustracije koja je neminovna prilikom suočavanja sa izazovnijim zadacima;
- Preplavljenost – neki ciljevi kojima težimo su preveliki ili nerealni i teško nam je vizualizirati čak i prvi korak ka njihovom postavljanju ili nam se trenutno događa jako puno toga što zahtijeva naš pažnju, preplavljuje nas i sprječava da se fokusiramo na jedan zadatak;
- Sumnja u vlastite kapacitete – nekad je to sumnja u naše sposobnosti da se nosimo sa situacijom, a nekad osjećaj da nemamo adekvatne psihološke mehanizme za uspješno nošenje sa stresom vezanim za zadatak;
- Nedostatak posvećenosti cilju – svi smo se ponekad našli u situaciji da preuzmemo na sebe neki zadatak zbog toga što nas je zamolio prijatelj ili smo se na neki način osjetili obaveznim, ali je riječ o nečemu što zapravo ne želimo da radimo;
- Teškoće mentalnog zdravlja – nedostatak motivacije jedan je od uobičajenih simptoma depresije. Pritom treba imati na umu da je većina ljudi ponekad depresivno raspoložena i to raspoloženje treba razlikovati od depresije kao bolesti. Osim toga, može se pojaviti i kod drugih mentalnih oboljenja poput anksioznosti, te je stoga važno uzeti u obzir i ovaj mogući uzrok pada motivacije.
U ljudskoj je prirodi da u takvim situacijama pokuša primijeniti strategije koje su ranije pomagale u sličnim situacijama. Ali šta kada ni to nije dovoljno? Predlažemo nekoliko strategija koje možete isprobati:
- Pokrenite se – koliko god jednostavno i besmisleno zvučalo, kad jednom počnemo gubiti motivaciju skloniji smo prepuštati se tom osjećaju i ne činiti ništa da se pokrenemo. Uzmite pauzu i prošetajte, skuhajte čaj, uradite bilo šta što će vas izvući iz začaranog kruga mirovanja;
- Počnite od hitnog i jednostavnog – napravite listu stvari koje trebate napraviti i odaberite ono što najmanje može da čeka, a pritom ne zahtijeva mnogo vremena ili enegrije. Treba vam nešto što će vas pokrenuti, a ne dodatno demotivirati;
- Razložite velike ciljeve na manje korake – tako ćete osjetiti napredak;
- Nagradite se za svaki obavljeni zadatak – ma koliko beznačajnim se činio. Konačno ste platili račune? Zaslužili ste kafu i kolač u omiljenom caffe-u. Ukoliko unaprijed odredite nagradu za svaku aktivnost, lakše ćete se pokrenuti;
- Podržite svoje napore – nekada nam je jednostavno potrebno da nas neko ohrabri, pohvali, da nas zagrli i kaže da smo napravili dobar posao danas. Zašto to ne bi bili vi? Bravo, jer uradili ste dobar posao, bravo, jer pokrenuli ste se!
- Brinite o sebi – osluškujte svoje potrebe, brinite o svom tijelu. Zdrava ishrana pomaže naše misaone procese, a redovno vježbanje podiže nivo hormona sreće. Oboje je odlična baza za vraćanje motivacije.
Ukoliko se teškoće sa motivacijom nastave svakako je dobro posavjetovati se sa psihologom ili savjetnikom. Često sami ne možemo vidjeti problem koji stoji pred nama, ali uz stručnu pomoć lakše ćemo da ga prepoznamo. I to je već pola puta do rješenja.
dzenanahrlovic@gmail.com