ArabicBosnianEnglishFrenchGermanItalian

Rembrandt Harmenszoon van Rijn smatra se najvećim holandskim slikarom koji je obilježio ‘zlatno doba’ slikarstva u toj zemlji, ali i cijelom svijetu.

Rođen 1606. godine u Leidenu kao sin imućnog mlinara. U 18. godini počinje učiti slikati kod Pietersa Lastmana u Amsterdamu gdje se trajno nastanjuje 1631. godine. Tamo će u kratkom vremenu postati vodeći portretist koji je čak i grupne portrete oživljavao svojim darom za dramatično pripovijedanje.

Nakon tri godine života u Amsterdamu, ženi se Saskijom van Uylenburch s kojom će dobiti četvero djece, od kojih će troje umrijeti u ranoj dobi.

1642. godine će naslikati svoje najpoznatije djelo Noćnu stražu, a iste godine umire Saskija. 12 godina kasnije u njegov dom dolazi sluškinja Hendrickje Stoffels koja će mu postati model i s kojom će dobiti dvoje djece. Samo dvije godine kasnije Rembrandt bankrotira, a nekoliko godine kasnije umiru Hendrickje i njihov sin Titus. Rembrandt umire 1669. godine u Amsterdamu.

Djela prve faze karakteriziraju jarki svjetlosni dojmovi i izražajni pokreti tijela. Njegovi zreli radovi koji se danas najviše cijene, u to vrijeme nisu bili među omiljenima. U usporedbi sa ranim, više su introspektivni, slobodniji su, manje napeti, sa značajnijim psihološkim uvidom.  

Jacob III de Gheyn, 1632., ulje na dasci
Oluja na Galilejskom jezeru, 1633., ulje na platnu, biblijski prizor sa dijagonalnom kompozicijom koja slici daje dramatičnost
Noćna straža, 1642., ulje na platnu, naziv dobila zbog potamnjelog laka. Originalni naziv Milicijska jedinica kapetana Fransa Banninga Cocqa i poručnika Willema van Ruytenburcha

Rembrandt je tokom života uradio oko 70 autoportreta, od kojih su polovina bili slike, a druga polovina bakropisi i crteži.

Ovaj autoportret je nastao oko 1655. godine kada je umjetnik bio u kasnim pedesetim, nakon smrti djece, supruge i bankrota. Iako su dani blagostanja daleko iza njega, na slici ne izgleda kao da ga treba sažalijevati; mnogi su primijetili spokoj i samosvijest u njegovom izrazu lica čovjeka koji se pomirio sa tragičnom sudbinom.

Veliki umjetnik na slici drži svoje alate – kistove, paletu i malštok. Mnogi su nagađali značenje dvije polutke u pozadini, ali niko ne može znati šta je slikar imao na umu. Njegova glava, ramena, paleta i malštok čine trokut što daje ravnotežu i očituje samopouzdanje kojom zrači slikar.

Svjetlost dolazi iz lijevog gornjeg ugla, ostavljajući donju polovinu slike u pomalo melanholičnoj sjeni.