ArabicBosnianEnglishFrenchGermanItalian
Dizajn uz pomoć vještačke inteligencije: Kauč u koverti

Dizajn uz pomoć vještačke inteligencije: Kauč u koverti

Saradnja dizajnerskog studija Panter&Tourron i laboratorija za istraživanje SPACE10 u vlasništvu švedskog brenda IKEA, rezultirala je novim proizvodom – sklopivim kaučem čija težina ne prelazi 10 kg.

Ova inovacija nazvana ‘Kauč u koverti’ može se sklopiti u vakumiranu torbu koja podsjeća na onu za shopping, koju (jednom rukom) može lako ponijeti svaka zdrava odrasla osoba. (slika dole)

Navodno je projekat iznjedrila namjera da se pojednostavi proces dizajniranja i izrade sofe kao komada namještaja, te da se podsjeti na njenu primarnu funkciju – udobno sjedenje.

Georgina McDonald iz laba Space10 tvrdi da je projekat svojevrsna konfrontacija ‘problematičnih arhetipova u dizajnu’, navodeći da ‘koliko god da nam je drag, kauč je često teret za čovjeka zbog svoje težine, ali i za prijatelje koji nam velikodušno pomažu kada selimo’.

Kauč koji se transformiše u mnoštvo različitih oblika (slika dole), dizajniran je pomoću programa vještačke inteligencije Midjourney i Runway, te ChatGPT koji generišu slike na temelju verbalnih uputa.

‘Može li kauč stati u kovertu?’, glasilo je pitanje za ChatGPT s kojim je McDonald započela eksperiment.

McDonald je ubrzo shvatila da je imaginacija chatbota limitirana kada je u pitanju definicija ‘kauča’ i ‘koverte’, pa se obratila za pomoć studiju Panter&Tourron.

Dizajneri ovog studija su proširili izbor ‘promptova’ sa novim ključnim riječima poput platforma, lagani, samoodrživi, mobilni, što je rezultiralo sa stotinama interesantnih novih prijedloga. (slika dole)

Finalni dizajn iza kojeg stoje ljudski um i vještačka inteligencija sastoji se od zelenog sistema za sjedenje postavljenog na ravnu platformu sa tankom presvučenom spužvom, te sklopivim ‘krilcima’ koja mogu poslužiti kao naslon za leđa i ruke, ali i polica za odlaganje knjige. (slika dole)

Nakon ovog iskustva, Georgina McDonald je javno zaključila da nikada ne bi dopustila vještačkoj inteligenciji da dizajnira bez ljudske intervencije, te da je vrijednosti ljudi – dizajnera upravo u njihovoj urođenoj subjektivnosti.

‘Zašto bi mašina imala više iskustva kada nikada nije sjela na kauč, nikada nije plakala na kauču, te nas može samo dovesti do određene tačke u ovom procesu…’, prokomentarisala je predstavnica istraživačkog laboratorija Space10.

Prototip ‘Kauč u koverti’ prikazan je na izložbi ‘Dizajn u vremenu vještačke inteligencije’ na festivalu ‘3 dana dizajna’ u Kopenhagenu.

Obzirom da se radi o spekulativnom dizajnu, masovna proizvodnja za sada nije planirana.

izvor: Dezeen

Bezglutenski keksi s limunom

Bezglutenski keksi s limunom

Limun je moj omiljeni sastojak u kolačima. Njegov okus, miris i boja posebno dolaze do izražaja u kombinaciji sa kokosom.

Piše: Almira Mujačić, blogerica zdrave ishrane

Iako recepti za pripremu zdravih slastica često uključuju i ribanu koricu limuna, zbog straha od pesticida i ostalih vještačkih tretiranja, u kolače stavljam isključivo sok od svježe cijeđenog limuna.

Keksi od limuna su bez šećera i brašna pa su dobri i za djecu. 

Sastojci

1 jaje

100 g putera ili 4 kašike kokosovog ulja

1 dcl mlijeka (biljno ili kravlje)

3 kašike agava sirupa ili meda

1/2 praška za pecivo

kokosovo brašno (ljuspice za kolače)

zobene mekinje

sok od 2 limuna

Postupak

Umutiti jaje sa ostalim tečnim sastojcima te postepeno dodavati kokos i zobene mekinje u istom omjeru. Smjesa treba da bude gušća nego za palačinke.

Kada dobro izmiješate sve sastojke, stavite smjesu u frižider 15 minuta. Smjesa će postati znatno gušća jer će kokos i zobene mekinje upiti višak tekućine.

Oblikujte male kekse i slažite na pleh obložen papirom za pečenje. Pecite ih u pećnici na temperaturi od 180 stepeni 12-15 minuta, a nakon toga izvadite i ostavite da se ohlade. Servirajte uz grčki jogurt sa sokom od limuna i zaslađen medom ili uživajte u suhim keksićima uz šolju kafe ili svježe cijeđenog soka od narandže.

Zlatno doba holandskog slikarstva: Rembrandt

Zlatno doba holandskog slikarstva: Rembrandt

Rembrandt Harmenszoon van Rijn smatra se najvećim holandskim slikarom koji je obilježio ‘zlatno doba’ slikarstva u toj zemlji, ali i cijelom svijetu.

Rođen 1606. godine u Leidenu kao sin imućnog mlinara. U 18. godini počinje učiti slikati kod Pietersa Lastmana u Amsterdamu gdje se trajno nastanjuje 1631. godine. Tamo će u kratkom vremenu postati vodeći portretist koji je čak i grupne portrete oživljavao svojim darom za dramatično pripovijedanje.

Nakon tri godine života u Amsterdamu, ženi se Saskijom van Uylenburch s kojom će dobiti četvero djece, od kojih će troje umrijeti u ranoj dobi.

1642. godine će naslikati svoje najpoznatije djelo Noćnu stražu, a iste godine umire Saskija. 12 godina kasnije u njegov dom dolazi sluškinja Hendrickje Stoffels koja će mu postati model i s kojom će dobiti dvoje djece. Samo dvije godine kasnije Rembrandt bankrotira, a nekoliko godine kasnije umiru Hendrickje i njihov sin Titus. Rembrandt umire 1669. godine u Amsterdamu.

Djela prve faze karakteriziraju jarki svjetlosni dojmovi i izražajni pokreti tijela. Njegovi zreli radovi koji se danas najviše cijene, u to vrijeme nisu bili među omiljenima. U usporedbi sa ranim, više su introspektivni, slobodniji su, manje napeti, sa značajnijim psihološkim uvidom.  

Jacob III de Gheyn, 1632., ulje na dasci
Oluja na Galilejskom jezeru, 1633., ulje na platnu, biblijski prizor sa dijagonalnom kompozicijom koja slici daje dramatičnost
Noćna straža, 1642., ulje na platnu, naziv dobila zbog potamnjelog laka. Originalni naziv Milicijska jedinica kapetana Fransa Banninga Cocqa i poručnika Willema van Ruytenburcha

Rembrandt je tokom života uradio oko 70 autoportreta, od kojih su polovina bili slike, a druga polovina bakropisi i crteži.

Ovaj autoportret je nastao oko 1655. godine kada je umjetnik bio u kasnim pedesetim, nakon smrti djece, supruge i bankrota. Iako su dani blagostanja daleko iza njega, na slici ne izgleda kao da ga treba sažalijevati; mnogi su primijetili spokoj i samosvijest u njegovom izrazu lica čovjeka koji se pomirio sa tragičnom sudbinom.

Veliki umjetnik na slici drži svoje alate – kistove, paletu i malštok. Mnogi su nagađali značenje dvije polutke u pozadini, ali niko ne može znati šta je slikar imao na umu. Njegova glava, ramena, paleta i malštok čine trokut što daje ravnotežu i očituje samopouzdanje kojom zrači slikar.

Svjetlost dolazi iz lijevog gornjeg ugla, ostavljajući donju polovinu slike u pomalo melanholičnoj sjeni.

Pozitivna psihologija na zidu: ‘Mindfulness’ i ‘Dopamin’ su tapete godine

Pozitivna psihologija na zidu: ‘Mindfulness’ i ‘Dopamin’ su tapete godine

Pojam doma je proteklih godina dodatno dobio na značaju. Kako dom treba pružiti sigurnost, ugođaj, osjećaj mira i opuštenosti, trendseteri su se potrudili da svaka novina u oblasti uređenja enterijera ima lako objašnjivu svrhu, i da šalje vrlo jasnu poruku.

Obzirom da zidovi predstavljaju najveću površinu u određenom prostoru, odličan su medij za kreativnost. Tu naročito dolaze do izražaja tapete, koje se u 2023. godini vraćaju na velika vrata. Viđaćemo ih i na mjestima gdje ih najmanje očekujemo – na plafonu, na namještaju, npr. unutar polica s knjigama i otvorenih kuhinjskih elemenata, na vratima ormara…

Ormar vizuelno ‘stopljen’ sa zidom zahvaljujući tapeti ne ostavlja ravnodušnim

Dezen je često teška odluka jer ih ima obilje. Pristup koji preporučujemo je da se, osim vlastitim ukusom, vodite zadanom temom – stilom cjelokupne prostorije, te paletom boja koju ste odabrali za dati prostor. Također je važno da li se tapeta aplicira na sve zidove, ili samo jedan zid kao centralnu tačku u prostoru.

Jedan od dezena tapeta koji će dominirati u 2023. godini su krive pruge i valovite forme. Za ovu šaru se vjeruje da u prostor unosi mekoću i osjećaj toka, dok istovremeno vizuelno produžuje zidove. Valovi podsjećaju na vodu i more, doprinoseći tako osjećaju mira i opuštenosti. Tako su i dobile već globalno popularni naziv – mindfulness.

Tapeta brenda Lust odražava filozofiju koncepta mindfulness

Britanski brend Lick je otišao korak dalje u namjeri da promovira njegu mentalnog zdravlja; u saradnji sa humanitarnim društvom za mentalno zdravlje i prevenciju suicida, pod nazivom CALM (Campaign Against Living Miserably), dizajniran je i ručno izrađen uzorak tapete u svijetlo plavoj i ružičastoj boji koji se može uklopiti u bilo koju prostoriju ili na centralni zid.

Tapete brenda Lick imaju umirujući efekat

Dopamin – još jedan trend za koji je sigurno da će se zadržati i, štaviše, doživjeti slavu u ovoj godini. Spontani stil bez pravila koji odlikuju jarke i vesele boje koje inspirišu i ‘podižu’, komadi namještaja i uzorci koji vraćaju optimizam.

Dezen tapete koji unosi optimizam i dobru energiju

Možda je upravo Suzy Chiazzari, konsultant za boje i dizajn, najbolje objasnila ovaj stil: ‘Dopamin dekor se može protumačiti kao upotreba boja, uzoraka i tekstura u vašem domu na način koji vas čini sretnijim.’ Ona savjetuje da počnete sa par poteza, tako što ćete u prostor ubaciti jedan veseliji, razigrani uzorak i/ili komad namještaja u nekoj jarkoj boji. Ako ste, pak, odvažniji, ‘odlučite se za veći korak te u prostor unesti jarku žutu, ili intenzivnije nijanse ružičaste i plave kako bi potakli osjećaj sreće’. Upravo su boje najvažnija odlika ovog mikrotrenda jer imaju najveći uticaj na naše raspoloženje.

Žuta boja ‘energizira’ prostor, dok meki, nepravilni oblici drveća uveseljavaju

Naš dom bi kao naš lični, intimni prostor trebao biti odraz naše osobnosti. Upravo dopamin stil potiče da je izrazimo jer ne robuje pravilima. Ono što treba uzeti u obzir je intenzitet boja, odnosno da li su tople ili hladne, te koju funkciju ima određena prostorija. A što se tiče pravila, postoji samo jedno – učiniti da se osjećate sretno kod kuće.

Zašto gubimo motivaciju i kako je vratiti

Zašto gubimo motivaciju i kako je vratiti

Piše: Dženana Hrlović, psiholog

Izgubili ste motivaciju? Vjerovatno vam nije prvi put i već imate neku strategiju kako da se ponovo pokrenete.

Ali šta kada te strategije više ne funkcionišu?

Ima dana kada se probudimo sa jedinom željom da se okrenemo na drugu stranu i uronimo natrag u san. Tih dana mučimo se da se pokrenemo, da se prisjetimo zašto je baš to što trebamo raditi važno, i zašto baš u ovom trenutku… i tada je veoma teško napraviti bilo šta.

Da bismo razumjeli zašto nam se to dešava i šta možemo napraviti kako bismo ponovo bili u svom elementu, važno je da razumijemo proces motivacije i motivatore – pokretače našeg ponašanja.

Motivacija se obično opisuje kao težnja, proces koji nas pokreće kako bismo ponašanje usmjerili ka postizanju nekog cilja koji nam je važan. Izvori naše motivacije mogu biti vanjski, poput osoba koje nas inspirišu, očekivane nagrade ili pohvale za određeno ponašanje. S druge strane, kada inspiraciju pronalazimo u nama samima, tada govorimo o unutrašnjoj motivaciji. Kod ove motivacije zadovoljstvo nam pričinjava sama aktivnost i upravo zbog toga je njeno djelovanje daleko intenzivnije i dugotrajnije. Pritom, unutrašnja i vanjska motivacija predstavljaju dva kraja istog procesa. Naprimjer, obavljanje posla može biti motivirano samo vanjskim faktorima kao što je plata ili samo unutrašnjim faktorima kao što je zadovoljstvo koje pruža volonterski rad ili pak biti negdje između ove dvije krajnosti kada smo plaćeni za posao koji volimo i koji bismo u određenom obimu rado radili i bez naknade, jer u njemu uživamo.

Abraham Maslow autor je jedne od napoznatijih teorija motivacije prema kojoj naše potrebe hijerarhijski složene od bazičnih prema onim najsloženijim, a koje nas motiviraju da se pokrenemo kako bismo se razvijali do potpunog samo-ostvarenja, odnosno postali najbolja osoba koja možemo biti.

Grafički prikaz Maslowljeve piramide hijerarhije potreba (izvor: Wikipedia)

Ukoliko potreba na nižem nivou piramide nije zadovoljena, nećemo biti motivirani za aktivnosti koje zadovoljavaju potrebe na višem nivou. Naprimjer, ukoliko je zadatak na kojem trenutno radimo u suprotnosti sa našim unutrašnjim vrijednostima, vrlo je vjerovatno da ćemo se osjetiti nesigurnim zbog mogućih dugoročnih posljedica vlastitog rada. Ukoliko odbijemo raditi na tom zadatku, možda ćemo izgubiti posao (potreba za sigurnošću više nije zadovoljena), a ako prihvatimo možda će to dovesti do gubitka poštovanja (potreba za poštovanjem) drugih ili čak izopćavanja iz određenih grupa kojima pripadamo (potreba za ljubavlju i pripadnošću).

Upravo zbog toga prepoznavanje razloga naše demotivacije nije jednostavan zadatak. Zahtijeva da se posvetimo sebi, pogledamo duboko i pokušamo pronaći stvarni uzrok. Neki od najčešćih razloga gubitka motivacije su:

  1. Izbjegavanje nelagode – nekad je riječ prosto o dosadi, a ponekad o izbjegavanju frustracije koja je neminovna prilikom suočavanja sa izazovnijim zadacima;
  2. Preplavljenost – neki ciljevi kojima težimo su preveliki ili nerealni i teško nam je vizualizirati čak i prvi korak ka njihovom postavljanju ili nam se trenutno događa jako puno toga što zahtijeva naš pažnju, preplavljuje nas i sprječava da se fokusiramo na jedan zadatak;
  3. Sumnja u vlastite kapacitete – nekad je to sumnja u naše sposobnosti da se nosimo sa situacijom, a nekad osjećaj da nemamo adekvatne psihološke mehanizme za uspješno nošenje sa stresom vezanim za zadatak;
  4. Nedostatak posvećenosti cilju – svi smo se ponekad našli u situaciji da preuzmemo na sebe neki zadatak zbog toga što nas je zamolio prijatelj ili smo se na neki način osjetili obaveznim, ali je riječ o nečemu što zapravo ne želimo da radimo;
  5. Teškoće mentalnog zdravlja – nedostatak motivacije jedan je od uobičajenih simptoma depresije. Pritom treba imati na umu da je većina ljudi ponekad depresivno raspoložena i to raspoloženje treba razlikovati od depresije kao bolesti. Osim toga, može se pojaviti i kod drugih mentalnih oboljenja poput anksioznosti, te je stoga važno uzeti u obzir i ovaj mogući uzrok pada motivacije.
Pad motivacije karakterističan je za depresivna stanja

U ljudskoj je prirodi da u takvim situacijama pokuša primijeniti strategije koje su ranije pomagale u sličnim situacijama. Ali šta kada ni to nije dovoljno? Predlažemo nekoliko strategija koje možete isprobati:

  1. Pokrenite se – koliko god jednostavno i besmisleno zvučalo, kad jednom počnemo gubiti motivaciju skloniji smo prepuštati se tom osjećaju i ne činiti ništa da se pokrenemo. Uzmite pauzu i prošetajte, skuhajte čaj, uradite bilo šta što će vas izvući iz začaranog kruga mirovanja;
  2. Počnite od hitnog i jednostavnog – napravite listu stvari koje trebate napraviti i odaberite ono što najmanje može da čeka, a pritom ne zahtijeva mnogo vremena ili enegrije. Treba vam nešto što će vas pokrenuti, a ne dodatno demotivirati;
  3. Razložite velike ciljeve na manje korake – tako ćete osjetiti napredak;
  4. Nagradite se za svaki obavljeni zadatak – ma koliko beznačajnim se činio. Konačno ste platili račune? Zaslužili ste kafu i kolač u omiljenom caffe-u. Ukoliko unaprijed odredite nagradu za svaku aktivnost, lakše ćete se pokrenuti;
  5. Podržite svoje napore – nekada nam je jednostavno potrebno da nas neko ohrabri, pohvali, da nas zagrli i kaže da smo napravili dobar posao danas. Zašto to ne bi bili vi? Bravo, jer uradili ste dobar posao, bravo, jer pokrenuli ste se!
  6. Brinite o sebi – osluškujte svoje potrebe, brinite o svom tijelu. Zdrava ishrana pomaže naše misaone procese, a redovno vježbanje podiže nivo hormona sreće. Oboje je odlična baza za vraćanje motivacije.

Ukoliko se teškoće sa motivacijom nastave svakako je dobro posavjetovati se sa psihologom ili savjetnikom. Često sami ne možemo vidjeti problem koji stoji pred nama, ali uz stručnu pomoć lakše ćemo da ga prepoznamo. I to je već pola puta do rješenja.

dzenanahrlovic@gmail.com