Američki realistični slikar Edward Hopper je možda više nego bilo koji drugi umjetnik uspio prenijeti osjećaj usamljenosti i izolacije koji se može doživjeti usred gomile u modernom gradu. Njegove slike, pažljivo konstruirane i komponirane da ostave utisak trenutnog, voajerskog pogleda u privatni prostor i emocije potpunog stranca – predstavljaju jedinstven zapis o izmijenjenom društvu savremenog doba.
Edward Hopper
Hopper (1882. – 1967.) je imao umijeće da u uobičajenim životnim temama i situacijama kreira jednu vrstu prigušene drame koja potiče različita tumačenja. Njegove scene karakterišu tišina, praznina i melanholija. Uglavnom je slikao stanovnike New Yorka u privatnosti doma ili hotelske sobe, ali i u restoranima, lobijima, pozorištu i na ulici.
Film u New Yorku (1939.)
Njegovi atmosferski portreti prizora s američke istočne obale učinili su ga najpoznatijim američkim realističnim slikarom 20. stoljeća.
Hopperove slike se uglavnom tumače kao prizori usamljenosti, otuđenja ili samoće. Međutim, sam slikar je takva tumačenja nazvao ‘pretjeranim’. Tokom godina je više puta nudio nekoliko objašnjenja motiva njegovih slika, a jedno od tih je da je ‘velika umjetnost vanjska ekspresija unutarnjeg života umjetnika, a taj unutarnji život će rezultirati njegovim pogledom na svijet’.
Automat (1927.)
Portret koji prikazuje ženu dok zamišljeno gleda u šoljicu kafe, prvi put je prikazana na Valentinovo 1927. godine, na otvorenju Hopperovog druge po redu samostalne izložbe u njujorškoj galeriji Rehn. Slika ‘Automat’ prodata je već u aprilu za $1,200. Danas je djelo u vlasništvu Des Moines Art centra u američkoj državi Iowa.
Kao model je poslužila Hopperova supruga Josephine Hopper, također umjetnica, koja je u to vrijeme imala 44 godine. Slikar je izmijenio crte lica i tijelo kako bi žena na slici izgledala mlađe (Jo su krasile obline dok je žena na slici sitnije građe).
Kao što je to obično slučaj sa Hopperovim slikama, raspoloženje žene i njene okolnosti djeluju enigmatično, pomalo dvosmisleno. Žena je elegantno obučena i našminkana, što sugerira da je ili krenula na posao ili s posla, ili pak nekog društvenog događaja, susreta.
Svukla je samo jednu rukavicu kako bi držala šoljicu, što bi se moglo protumačiti da je da je zabrinuta, ili da su joj misli negdje daleko. Prazan tanjir govori da je tu već neko vrijeme. Zamišljena je i sama sa svojim mislima, distancirana i melanholična, kao i svi drugi protagonisti Hopperovih slika – zatvoreni u staklenu kutiju bez izlaza.
Chop Suey (1929.)
Chop Suey iz 1929. godine prikazuje dvije žene za stolom u restoranu. Iako u društvu, ipak se čine usamljene, zarobljene u svijet vlastitih misli i briga. Čini se da ne komuniciraju nego gledaju jedna drugoj preko ramena, baš kao i par koji sjedi iza njih. Još jedan Hopperov prizor otuđenja i prizora iz kafea i restorana, što pokazuje raniji uticaj Van Gogha i Manea.
Neki kritičari umjetnosti smatraju da žena sjedi nasuprot svoje dvojnice, dok drugi ne drže neuobičajenim da dvije žene nose identične šešire. Hopper je zagonetno protumačio da ‘mnogo misli, mnogo impulsa ide u jednu sliku, ne samo jedna’.
Noćne ptice (1942.)
‘Vjerovatno sam nesvjesno slikao usamljenost velikog grada’, prokomentirao je sam umjetnik jednom prilikom. U restoranu koji radi cijelu noć, tri gosta sjede za pultom nasuprot barmena, a svaki izgleda zamišljeno i distancirano. U središtu je crvenokosa žena u crvenoj haljini koja se ističe iz prigušenih boja okoline.
Kompozicija je čvrsto organizovana sa malo detalja. Kroz skladne geometrijske forme i sjaj električnog osvjetljenja restorana, Hopper je stvorio spokojan, ali zagonetan prizor. Osvijetljen enterijer na praznu ulicu baca sumorne sjene, pri čemu se restoran doima kao otok svjetlosti koji privlači pogled posmatrača. Jedini izvor svjetlosti na slici je stropna svjetiljka koja baca slabu ali hladnu svjetlost.
Ovo Hopperovo najpoznatije djelo upečatljiva je slika urbanog otuđenja. Tome doprinosi jednostavna kompozicija i ravnodušan realistični stil umjetnika.
Hopperovi prizori usamljenosti i izolacije često su pominjani tokom pandemije i posljedične ‘društvene distance’. Međutim, kad se uzme u obzir vrijeme kada su nastajale slike ovog realističnog slikara, usamljenost u mnoštvu i izolaciju ne možemo samo svrstati u pošasti savremenog doba i gradskog života, nego vjerovatno i tendenciji čovjeka da se povlači i distancira, da bi zbog toga kasnije patio. Paradoksalno. Ljudski.
Odnosi ili relacije s drugim ljudima su osnov našeg života – koliko mogu uticati na našu svakodnevnicu, toliko mogu obilježiti, odrediti pa i (pre)usmjeriti naš život.
Međuljudski odnosi su neizbježan i pivotalan dio našeg društvenog, poslovnog, porodičnog i ljubavnog života. I dok nekada uživamo u komunikaciji koja proističe iz kvalitete naših odnosa s drugima, stignu nas trenuci kada osjećamo neodoljivu potrebu da se povučemo jer nam je potrebno vrijeme za obnavljanje energije. Često je to zato što se osjećamo iscrpljenim, bezvoljnim pa čak i poniženim nakon razgovora sa bliskim osobama. Zašto nam se to dešava? U posljednje vrijeme, ovaj fenomen bi se automatski vezao za popularnu teoriju o visoko senzitivnim i empatičnim ljudima kojima je potrebno vrijeme da se obnove nakon komunikacije s drugima da bi nastavili funkcionirati. Međutim, ne ubrajamo se svi u visoko senzitivne osobe. Među nama ima i ekstrovertnih pojedinaca koji uživaju u društvu drugih i čak crpe energiju iz susreta s drugim ljudima. Zašto se onda i ekstrovertni i druželjubivi pojedinci mogu osjećati umornim nakon susreta s određenim osobama?
Ko je s druge strane Autori pozitivne psihologije razvili su sada već opštepoznatu teoriju o ’emocionalnim vampirima’, osobama koje svojim ponašanjem crpe energiju drugih i često ih nakon čak i kratkog susreta i razgovora ostave umornim, zbunjenim, poljuljanim, loše volje, pesimističnim, samokritičnim do tačke samooptuživanja i samokažnjavanja, a u najgorem slučaju sa osjećanjem da su – bezvrijedni. Potrebna im je konstantna pažnja te su u stalnom ‘lovu’ na žrtvu koja će ih slušati i hraniti potvrdom da su u pravu.
Na drugoj strani ovog kontinuuma su osobe koje su ‘njegujuće’, koje vas podržavaju, pokazuju razumijevanje za vaše mišljenje i djela, čije vam riječi i ponašanje ulijevaju samopouzdanje. Takve osobe kao da vas pune dobrom, zdravom energijom te se na kraju vremena provedenog s njima osjećate kao da su se stvari vratile u perspektivu, puni ste nade, optimizma i dobre volje… I za to im ništa ne dugujete. Kao da vam je vraćena radost življenja. Pored toga, osjećate se vrijednom osobom koja može sve! Samo, ovakav iskreni poticaj nemojte zamijeniti za slatkorječivost motiviranu određenim ličnim ciljem koji osoba može imati spram vas pa vam laska i verbalno udovoljava. Ako ne na na osnovu intuicije, znat ćete to na osnovu drugog ili trećeg susreta kada već krenu da padaju maske, odnosno kada se sagovornik umori od vlastite slatkorječivosti jer nije postigao cilj.
Preuzmite kormilo, osvijestite odnose Posumnjajte u vašeg prijatelja/radnog kolegu/partnera/člana porodice ako u toku ili nakon svakog ili većine vaših razgovora počnete osjećati umor, tjeskobu, neraspoloženje koji se čine ‘ničim izazvani’. Itekako su izazvani jer ni psihički ni fizički zamor nikada nisu bez uzroka.
Odnosi sa drugima su kao i drugi aspekti našeg života – možemo se prepustiti bujici da nas baca i nosi gdje želi, ili možemo preuzeti kormilo i upravljati najbolje što znamo i možemo.
Ako pripadate ovoj drugoj skupini, evo nekoliko savjeta za upravljanje odnosima sa toksičnim osobama:
Osvijestite vaše odnose. Sačinite listu osoba koje utiču na vaš život na ovaj ili onaj način, i pored svakog imena se osvrnite i upišite kako ta osoba čini da se osjećate. Imenujte emociju npr. radost, tuga, ljutnja, a potom probajte biti i deskriptivniji: ‘ponižava me’, ‘zbunjuje me’, ‘pravi me ludom’ ili ‘usrećuje me’, ‘potiče me’, ‘ohrabruje me’ i sl. – šta god vam padne na pamet. Ako osjećate potrebu, napravite još jedan korak i opišite kako ta osoba to čini, šta to kaže ili govori ili čini da se vi osjećate ‘zbunjeno’ ili ‘poniženo’, ili pak ‘ohrabreno’. Dovoljni su kratki odgovori, ne morate ići u pisanje dnevnika koje je, inače, za jedne korisno, za druge nešto manje. Ova vježba će vas pripremiti za naredne susrete sa ‘suprotnim stranama’ i vremenom umanjiti i umiriti vaš emocionalni odgovor.
Obzirom da osobe s kojima imate relaciju niste u poziciji izbjegavati kao što je to slučaj sa osobama koje su puki prolaznici, unaprijed osmislite susrete – npr. odlazak u kino, pozorište, uključite treće osobe i sl. Tako ćete značajno ‘suziti kanal’ za protok negativne energije, a imat ćete instant temu za razgovor (film koji ste upravo gledalli), a ako je prisutna treća osoba, ona će unijeti vlastitu energiju (pozitivnu, nadamo se) i vlastite teme, a vi nećete biti jedini slušalac tj. – meta.
Ako vaša ‘toksična relacija’ drži duge iscrpljujuće monologe prilikom kojih se uhvatite da vrebate priliku da kažete nešto, uzmite u obzir da je vjerovatno ne interesujete vi sami, nego joj samo treba publika za vlastito ‘ventiliranje’, najčešće verbalizaciju nekog njenog problema ili stanja. U egzaltaciji vlastitog govora takav vaš sagovornik obično ne posmatra pa utoliko ne primjećuje vaše neverbalne signale, uključujući umor, frustraciju pa i očaj. Konfrontacija s vaše strane bi vjerovatno dovela do konflikta, pa je mnogo bolje 1) zatražiti riječ neutralnim tonom, a ako ne uspije 2) staviti do znanja da trebate napustiti ‘druženje’ radi drugih obaveza. Postoji mogućnost da osobi neće biti jasno zašto želite ići…
Slično prethodnom tipu, neki naši toksični sagovornici mogu pokazivati znake narcisoidnosti – oni su u centru svega i sve se vrti oko njih, oni su najznačajniji i svi im se trebaju diviti što očekuju i od vas. Dok pokazujete divljenje, oni kontroliraju situaciju i čak vam se može činiti da je susret ugodan i sve ide ‘kao po loju’. Međutim, samo jedan ‘ispad’ s vaše strane – ako se ne složite s njima ili ne uradite kako očekuju, i postajete meta neke vrste psihološkog kažnjavanja, hladnoće, povlačenja, odbacivanja i sl. Empatija i kapacitet za ljubav narcisoidnih osoba su krajnje limitirane i visoko uslovljene što treba imati na umu ako ste u odnosu sa ovakvom osobom da ne biste kažnjavali sebe za njeno ponašanje. Ipak, ako je redovna komunikacija neminovna (npr. na radnom mjestu jer nećemo ići daleko da vam savjetujemo da se nipošto ne zaljubljujete u ovakve osobe), održite je tako što ćete im bar ponekad malo nahraniti ego bez da to predstavlja veliki kompromis za vas i vaše vrijednosti.
Neki toksični sagovornici često igraju i ulogu ‘profesionalne žrtve’. Uvijek dolaze sa problemom o kojem su u stanju dugo i opširno govoriti. Imaju tendenciju da igraju psihološku igru ‘DA, ALI’ jer svaki savjet ili prijedlog koji im velikodušno date dočekaju sa spremnim odgovorom ‘da, ali ne može, neće, ne treba…’. I tako unedogled. I dok razlozi za preuzetu ulogu vječne žrtve i igranje psiholoških igara obično imaju dublji psihološki uzrok (o tome ćemo pisati neki naredni put), u ovom slučaju se možete zaštiti tako što ćete prestati nuditi rješenja koja se konstantno odbijaju, uz zaključak da vam je ‘žao što ne možete pomoći’, ali da se ‘nadate da će osoba pronaći rješenje’. Također, limitirajte vrijeme razgovora najavom odlaska u xy sati da biste spriječili ‘intoksikaciju’.
Kad smo mi toksični Činjenica je da jedni bez drugih ne možemo. I dok ćemo se često požaliti na neke druge ‘energetske vampire’, trebamo se zapitati da li smo možda i mi toksični drugima, što je lako moguće kada prolazimo kroz stresan period ili emocionalnu krizu. Ako vam je stalo do utiska koji ostavljate na druge, odnosno do osobe sa kojom imate relaciju, posmatrajte njenu mimiku, pogled i neverbalni jezik dok joj se obraćate – da li vas osoba sluša sa zanimanjem, da li joj dajete prostor da kaže svoje mišljenje, da li vi aktivno slušate svog sagovornika ili ga prekidate, ili pak ne slušate, razmišljajući o tome šta ćete sljedeće reći. Također obratite pažnju na kritičnost prema drugima, poriv da ogovarate, da ih kontrolirate govoreći im šta treba da rade, kako da se oblače, kako da razmišljaju i sl.
Život je zasigurno ljepši i kvalitetniji sa zdravim odnosima. Za tango je potrebno dvoje (50% je u našim rukama). Zašto ne učiniti prvi korak?
Na pitanje koja nam je omiljena prostorija, većina će odgovoriti – kuhinja! Razlog je jednostavan – kuhinja nudi ugodu u obliku hrane i druženja uz hranu. Čak i sama priprema jela za mnoge predstavlja zadovoljstvo (a o pozitivnom uticaju kuhanja na raspoloženje smo već pisali). Mirisi, okusi, toplota i žamor opuštenog razgovora nude utočište i pozivaju na bliskost – sve bi to trebala nuditi naša kuhinja neovisno o tome da li je velika ili mala, uređena po posljednjim trendovima, ili ne.
Nažalost, mnogi savremeni domovi imaju vrlo malu kuhinju koja prijeti da limitira mogućnosti za organiziran rad i druženje s ukućanima. Premala radna ploča i minimalan prostor za odlaganje najčešće su posljedice malih kuhinja koje nisu planski projektovane, a ni uređene. Mi vjerujemo da se gotovo svaki prostor može urediti do tačke funkcionalnosti, pa tako i vrlo mala kuhinja.
Donosimo nekoliko primjera koji vas mogu inspirisati:
Uredan i sveden izgled, kao i funkcionalnost je teško postići bez adekvatnog prostora za odlaganje. Međutim, malim kuhinjama takvog prostora uglavnom nedostaje. Ipak, ako prostor dopušta bar jedan ormar ili gornji element, moguće ga je iskoristiti do maksimuma različitim umecima koji se mogu postaviti na vrata (gore), ili dodatnim policama.
Uređenje prostora je poput odijevanja – ako nismo u stanju pronaći odgovarajuću veličinu zbog specifične građe, odjevni predmet možemo dati da se ‘skroji po mjeri’. Upravo takvo ‘odijevanje’ je ono što treba malim kuhinjama – dobro promišljeno, plansko ‘krojenje’ koje će zadovoljiti i funkciju i formu. Gornja slika prikazuje kako se mikro kuhinja može pozicionirati u prostoru i definirati bočnim policama koje osiguravaju dodatni prostor za odlaganje, i zoniraju kuhinju u širem prostoru.
Preklopni stolovi i namještaj sa kotačima idealni su partneri ukoliko uređujete male prostore. Nude prijeko potrebnu fleksibilnost kojom će se premostiti ograničenja koja nameće mala površina prostora. Jednako praktični su preklopni stolovi pričvršćeni za zid čime se oslobađa podna površina, i olakšava čišćenje.
Kada se radi o uređenju malih prostora, svaki centimetar je bitan. Gornji viseći elementi koji sežu do plafona omogućit će dodatnih 20+ cm prostora za odlaganje. A to nije malo; sigurno će biti od koristi za predmete koji nisu u svakodnevnoj upotrebi. Ovakav pristup nije samo funkcionalan nego i zadovoljava i formu – vaša kuhinja će djelovati cjelovito, time elegantno i svedeno, naročito ako se povede računa o bojama, oblicima i teksturama.
Dizajn enterijera postao je industrija za sebe koja svakodnevno proizvodi brojna kreativna i praktična rješenja za uređenje doma. To se odnosi i na zidnu oblogu koja se postavlja između gornjih i donjih elemenata, koja se danas izrađuje od različitih materijala, i dolazi u najrazličitijim bojama. Ovaj dio kuhinje treba dobiti jednak značaj kao i drugi elementi jer često stavi pečat na stil ili temu za koju se odlučimo. Mala kuhinja će se doimati većom ako se odlučimo za ogledalo kao oblogu. Iako se smatra površinom osjetljivom na prljavštinu, ogledalo je ipak lakše čistiti od drugih materijala.
Kada je podna površina mala, okrećemo se zidovima i drugim vertikalnim površinama. Pored dodatnih polica, mala kuhinja će imati koristi i od šipke koju možemo pričvrstiti na zidnu oblogu i na nju vješati tipična kuhinjska pomagala poput drvene daske za rezanje, posude za deterdžente, čima trenutačno oslobađamo radnu površinu potrebnu za pripremu hrane. Ovakvu šipku možete napraviti ili kupiti u specijalizovanim prodavnicama.
Šta god mislili o policama, ako su proporcionalne datom prostoru, i ako su pozicionirane na odgovarajući način, mogu riješiti značajan dio problema deficita prostora za odlaganje. Mogućnosti je mnogo, a jedna od popularnih su kutije za pohranjivanje koje se postavljaju na police, dajući im uredniji izgled. Ove kutije, koje dolaze u različitim veličinama, bojama i materijalima, sklanjaju lične stvari od pogleda posjetilaca, i omogućuju da budete organizirani, tj. da pronađete svaku stvar baš tamo gdje ste je ostavili. Da ne govorimo o pozitivnom uticaju reda u kući na psihu svakog stanara. A kad je u pitanju uređivanje prostora policama, samo nebo je granica. Igrajte se koliko vam je volja.
Kao što je u prostoru važan svaki centimetar, tako je važan i svaki ugao. I ovdje dolazi do izražaja spoj praktičnosti i kreativnosti kako bi ugao bio maksimalno iskorišten. Moderne niske police na gornjoj slici, koje svojom neobičnom slojevitošću stvaraju dodatni prostor za odlaganje, istovremeno čineći prostor atraktivnim, dokaz su da praktično i atraktivno mogu ići ruku pod ruku i u mikro prostorima.
Šibenik, 7. juna 2023. – U organizaciji Evropske lutrijske asocijacije održan je EL Advertising Awards koji se dodjeljuje dva puta godišnje za najbolje lutrijske reklame u Evropi.
Od ukupno 75 prijavljenih lutrijskih evropskih reklama, Lutrija BiH je ušla u uži izbor. Stručni žiri kojim je predsjedavao počasni predsjednik Evropske lutrijske organizacije Ray Bates, izabrao je reklamu Lutrije BiH u TOP 5 reklama u kategoriji klasičnih igara.
– Ovo je ogroman uspjeh za nas. Biti u TOP 5 reklama od 75 prijavljenih je veliko priznanje našem timu za kreativnost i inovativnost u oglašavanju. Drago nam je da smo se uspjeli izdvojiti među jakom konkurencijom i pokazati naše znanje i sposobnosti u stvaranju efektnih reklamnih kampanja. Ovaj rezultat nas dodatno inspiriše da nastavimo kreirati reklame koje će nas isticati po originalnosti i kvaliteti – kazali su iz Odjela za odnose sa javnošću Lutrije BiH.
Svečanost dodjele nagrada za oglašavanje održana je tokom 11. kongresa Evropske lutrijske asocijacije koji se održao u Šibeniku. Nagrade su osmišljene kako bi se priznale i promovirale najbolje prakse u lutrijskom oglašavanju. Konkurencija je bila velika, sa više od 70 prijavljenih reklama.
Pomen skandinavskog stila uređenja enterijera obično asocira na savremeni, svedeni stil utemeljen na neutralnim bojama i ravnim linijama, sa centralnom foteljom koja podsjeća na one iz pedesetih godina prošlog stoljeća.
Tako je tzv. scandi stil postao jedna velika generalizacija različitih savremenih stilova zemalja ovog prelijepog regiona.
Međutim, ako počnemo istraživati, naići ćemo na detalje koji kreiraju jednu posve drugačiju, složeniju sliku o tome šta je zapravo bit skandinavskog stila.
Osnovne odlike savremenog scandi stila su udobnost, praktičnost i svedenost (Amazing Architecture)
Prateći liniju minimalizma – a to je kako većina percipira ovaj stil – put nas vodi u Dansku gdje enterijeri usitinu služe na čast takvoj opservaciji od strane nas, neskandinavskog svijeta. Danski unutrašnji prostori su vrlo strukturalni i arhitektonski, utoliko iznimno elegantni ali hladnjikavi. Nešto (ambijentalno) topliju unutrašnjost možemo naći u Švedskoj.
Najpoznatiji stil uređenja enterijera u Švedskoj je tzv. Gustavijanski stil koji datira iz druge polovine 18. stoljeća. Dobio je naziv po kralju Gustavu Trećem koji je inspirisan posjetom francuskom dvoru Versaju (Versailles) poželio da stvori vlastiti ‘Pariz Sjevera’. Tako je nastao gustavijanski stil kao nešto jednostavnija i opuštenija verzija francuskog rokokoa i neoklasičnih uticaja.
Ovaj stil uspijeva rustikalno učiniti elegantnim (Veranda Magazine)
Paleta boja gustavijanskog stila sadrži meke žute nijanse i umirujuće svijetloplave koje zajedno utopljavaju uobičajenu, prilično hladnu scandi kombinaciju bijele i svijetlosive. Ovakva paleta boja osmišljena je kako bi reflektirala svjetlo u dugim zimskim skandinavskim noćima.
Jedan od ključnih elemenata Gustavijanskog stila su raskošni lusteri (kao dokaz inspiracije francuskim dvorom) koji naročito dolaze do izražaja spram neutralne, svedene pozadine.
Mora sat, raskošan luster, rezbarene noge i paleta plavih i bijelih nijansi… i obilje drveta (House Beautiful)
Pored dekorativnih lustera, ono po čemu odmah prepoznajemo ovaj osebujni stil je tzv. Mora sat koji potiče iz istoimenog malog mjesta u švedskoj regiji Dalarna. Zahvaljujući izradi ovih satova, ovo malo mjesto je prehranilo svoju siromašnu zajednicu poljoprivrednika. Svaka porodica se usavršila u izradi jedinstvenog (različitog) oblika ovog sata koji se potom prodavao.
Neizbježni Mora sat je najbolji reprezent ovog stila (Lorford Antiques)
U tipičnoj gustavijanskoj prostoriji naići ćete i na zlatne detalje na namještaju kao i pozlaćene predmete poput ogledala i zidnih svijećnjaka (ili svjetiljki kao savremena verzija) što trenutačno utopljava hladni skandinavski stil, ali ga i čini elegantnijim i glamuroznijim.
Malo pozlate će dodati elegantnu notu svakom enterijeru (Design by Giannetti Home)
A toplini zasigurno doprinose i izrezbarene noge sofe, fotelje, ormara ili stolića. Komadi namještaja mogu biti grubo obrađeni i obojeni tako da je finalni dojam – rustikalni. Tako je danas. U stara vremena, bogatiji domovi su bili namješteni komadima od mahagonija, dok su srednje i niže klase nabavljale namještaj od bojene borovine, što je bilo znatno povoljnije.
Naročito su interesantne klupe od sirove borovine sa praktičnom ladicom za pohranjivanje. Ove jednostavne duge i uske klupe koje imaju i svoju bogato rezbarenu inačicu, mogu se adaptirati gotovo svakoj prostoriji.
John Cornall AntiquesIzrezbarena klupa od borovine koju možete obojiti u jednu od svježih boja scandi palete (Scumble Goosie)
Ako još uvijek niste sigurni kako uvesti ovaj look u vaš dom, prisjetite se shabby chic stila koji se u velikoj mjeri oslanja na Gustavijanski stil. U svakom slučaju, sa samo par poteza unijećete toplinu i eleganciju u vaš dom.
Shabby Chic je fuzija nekoliko stilovakoja će zasigurno učiniti vaš dom najljepšim mjestom na svijetu
