Studija objavljena u naučnom žurnalu Cities potvrdila je da ljudi koji se bave vrtlarenjem imaju veće šanse da izbjegnu negativne posljedice stresa, te da uživaju i u drugim blagodetima povećane tjelesne aktivnosti na zraku.
Ovo istraživanje sprovedeno u Velikoj Britaniji gdje je vrtlarstvo tradicija i omiljeni hobi nacije, pokazalo je da je blagostanje osoba koje se bave vrtlarenjem iz hobija za 6,6% više, dok je njihov nivo stresa za 4,2% niži u usporedbi sa osobama koje uopće ne vrtlare. Istraživači su najviše mentalne i fizičke koristi vidjeli kod ljudi koji su uređivali vrt najmanje dva do tri puta sedmično. Istraživanja su pokazala da baštovani amateri imaju znatno niži indeks tjelesne mase i nižu vjerovatnoću prekomjerne tjelesne težine ili gojaznosti od onih koji se uopće ne bave tom aktivnošću.
‘Dokazano je da što se češće bavite vašim vrtom, veće su zdravstvene prednosti’, tvrdi glavni autor studije dr. Lauriane Chalmin-Pui, profesorica Univerziteta u Sheffieldu i saradnica Kraljevskog hortikulturnog društva.
Čini se da vrtlarenje služi kao štit od mnogih stresora u životu, što dr. Chalman-Pui objašnjava kao prirodu koja ‘preusmjerava naš fokus dalje od nas samih’, što može pomoći da se umanje ili otklone neprijatne emocije.
Ona tvrdi da je baštovanstvo dobro i za fizičko zdravlje. ‘Svakodnevni rad u vrtu ima veću korist od redovnog, energičnog vježbanja poput vožnje bicikla ili trčanja’, tvrdi Chalmin-Pui koja je doktorirala na uticaju vrtlarenja na zdravlje. Ona to objašnjava činjenicom da vrtlarenje nije naporno kao odlazak u teretanu, što ga automatski čini privlačnijim.
Istovremeno, lifestyle portal MindBodyGreen prije par godina je objavio članak u kome navodi rezultat studije Univerziteta u Arcansasu koja je pokazala da dodirivanje zemlje dok plijevite vaš vrt može pomoći da se poveća gustina kostiju.
Čini se da je vrtlarenje savršena tjelovježba za um i tijelo, pored toga što ćete na stolu imati svježe povrće i lijep cvjetni vrt u kojem ćete uživati.
Nemojte se libiti da krenete od nule. Internet je prava riznica uputa za početnike u toj plemenitoj oblasti, a kad mogu drugi, zašto ne biste mogli i vi? Ne morate čak posjedovati ni komad zemlje – dovoljno je nabaviti nekoliko saksija u kojima će, zahvaljujući vama, neka lijepa biljka započeti svoj život i razvoj. Nakon što vidite prve plodove svoga rada, garantujemo vam da nećete moći stati.
Ako pak raspolažete sa malim komadom zemlje koji bi željeli pretvoriti u lijep i funkcionalan vrt, evo nekoliko savjeta koji vas možda potaknu da napravite presudni prvi korak:
Raspitajte se o klimi, vegetaciji i tlu u sredini u kojoj živite.
Za početak je dobro zatražiti savjet od lokalnog vrtnog centra ili rasadnika jer se neplanska kupovina biljaka može pokazati skupom avanturom.
2. Odlučite šta želite uzgajati.
Šta želite od svog vrta? Da li želite proizvoditi povrće za vašu kuhinju ili samo estetsku funkciju (cvijeće)? Da li želite provoditi vrijeme u vrtu, i ako da, kojim aktivnostima biste se bavili? Planirajte više područja u vašem vrtu – prostor za sjedenje, dječiju igru, cvijeće itd. Ako ste početnik, ograničite svoje ambicije i razvijajte vrt u fazama sa krajnjim ciljem na umu.
3. Odaberite pravu lokaciju. Uzmite u obzir sljedeće faktore: osunčanost, vlaga, cirkulacija zraka, mraz,
4. Uložite u osnovne vrtne alate (lopata, grablje, kosilica, vrtne makaze, crijevo za zalijevanje i raspršivači), ali birajte kvalitetne kako bi vam duže trajali. Mašine poput kosilice možete dijeliti sa susjedima.
5. Testirajte tlo. O ovome ćemo više u nastavku serijala o vrtovima. Besplatan test možete dobiti od lokalnog vrtnog centra ili zadruge.
6. Pripremite zemlju.
7. Izaberite kvalitetno sjeme ili presadnice.
U nastavku serijala govorićemo o odabiru povrća koje možete uzgojiti i ako ste apsolutni početnik… pa da počnemo zajedno!
Iako je iza sebe ostavio besmrtna djela kao pečat svog neizmjernog talenta, detalji života holandskog baroknog slikara Johannesa Vermeera ostaju prekriveni velom tajne.
Ono što je poznato je da je autor Djevojke sa srebrnom naušnicom rođen 1632. godine u Delftu. Nakon očeve smrti 1652. godine preuzima njegovu trgovinu umjetninama, a godinu kasnije prelazi na katoličanstvo kako bi se oženio Catherinom Bolnes. Sa suprugom se nešto kasnije useljava u kuću njene majke koja je bila znatno imućnija od tada mladog i još uvijek neostvarenog slikara. U istoj kući će ostati do kraja života i tamo naslikati većinu svojih djela. Otprilike u isto vrijeme se pridružuje slikarskom cehu svetog Luke.
U periodu od 1655. do 1657. nastaju njegova poznata djela Krist u kući Marte i Marije, te Dijana i njene pratilje. Svodnica, koja se smatra i autoportretom umjetnika, jedno je od prvih Vermeerovih potpisanih djela. Usnulu sluškinju naslikao je 1657. godine kada mu bogati građanin Delfta Pieter van Ruijven postaje mecena.
Svodnica (1656.) – mnogi drže da je ovo djelo i autoportret umjetnika i da se sam Vermeer nalazi na slici (krajnje lijevo)
Par godina kasnije naslikao je jedini pejzaž u svom opusu, Pogled na Delft.
Pogled na Delft (1660.) Delft je bio Vermeerov čitav svijet i u njemu je proveo cijeli život. Delft je u to vrijeme bio stjecište poznatih slikara i umjetnika, a bio je poznat i po plavo-bijeloj glaziranoj keramici.
Radio je relativno sporo, u prosjeku tri slike godišnje, po narudžbi.
‘Proslavljeni slikar’ kako ga je u svom dnevniku nazvao jedan njegov suvremenik, Vermeer je uglavnom slikao detaljne prizore svakodnevnice iz domaćinstava srednje klase.
Stvarao je u vrijeme velike popularnosti glazirane plavo-bijele keramike (vidi se u donjem desnom uglu njegove slike Mljekarica) poznate kao delftska keramika koja je tada bila tako skupa da su je mogli priuštiti samo bogataši. Delftski keramičari su oponašali porcelan kako bi smanjili uvoz kineskog porcelana koji im je predstavljao konkurenciju. Izrađivani su svakodnevni predmeti za kućanstvo, kao i luksuzni predmeti za domove bogatih građana. Također su izrađivane pločice koje su se postavljale na zid da bi spriječile vlagu. Delftska keramika je i danas popularna među turistima koji posjećuju ovaj holandski grad.
Delftska keramika je poznata i danas, i predstavlja jedan od razloga brojnih turističkih posjeta ovom gradu
Vermeer je bio u stanju običnim trenucima iz kućne svakodnevnice dati dramatičnu snagu, ponajviše zahvaljujući detaljima, vještom tretmanu svjetla i sjene, i često namjernom nepoklapanju perspektiva. Služio se bočnim osvjetljenjem kako bi lakše oblikovao svjetlost i sjenu na licu ili figuri, i time naglasio određene detalje.
Žena u plavom čita pismo (1662.)
Fotorealizam njegovih slika, naročito detalja, već dugo je predmet naučnih i stručnih debata. Neki stručnjaci tu preciznost u pozicioniranju kompozicija pripisuju upotrebi optičkih instrumenata kao što su camera obscura i zakrivljeno ogledalo, odnosno njihovoj istovremenoj primjeni. Ovu teoriju je podržao i profesor Philip Steadman 2001. godine u knjizi Vermeerova kamera: Otkrivanje istine velikih djela, u kojoj tvrdi da je Vermeer koristio cameru obscuru prilikom slikanja, ali i to da su mnoga njegova djela naslikana u istoj sobi.
Još jedan kuriozitet vezan za Vermeerova djela je da se na najmanje 5 slika, na zidu njegovih poznatih enterijera, nalazi geografska karta. Osim što doprinosi jedinstvenoj kompoziciji njegovih slika, karta predstavlja svojevrstan prozor u svijet malim domaćinstvima čiji su članovi rijetko napuštali grad u kojem žive.
Umjetnost slikanja (1666.-1668.)
Vermeerov rad vremenom postaje sve stiliziraniji, a 1670. dolazi na čelo slikarskog ceha.
Umire u decembru 1675. nakon kraće bolesti. Poput velikog broja drugih velikih umjetnika, kraj Vermeerovog života obilježio je bankrot zbog koga je svoju udovicu i 11 djece ostavio u velikim dugovima. Naime, tržište umjetninama je propalo, te umjetnik nije bio u stanju prodati ni svoja djela, niti djela drugih slikara kojima je trgovao. U svom apelu za otpis dugova, njegova udovica Catherina je napisala:
– Za vrijeme razornog rata sa Francuskom, ne samo da nije bio u stanju prodati svoje slike, nego je, na svoju veliku štetu, završio i sa slikama drugih slikara koje je prodavao. Kao rezultat toga, i usljed velikog tereta brojne djece bez vlastitih sredstava, počeo je propadati, što je toliko uzeo srcu da je, kao da ga je uzelo ludilo, za samo dan i po, od zdravog postao mrtav.
Vermeerova umjetnost je cijela dva stoljeća nakon njegove smrti bila ignorirana od strane historičara umjetnosti. Više pažnje je uživao njegov suvremenik Gabriel Metsu na čije djelo je upravo Vermeer izvršio uticaj (prepoznatljivo svjetlo s lijeve strane što je, na neki način, zaštitni znak Vermeera, kao i mramorne pločice na podu).
Čas muzike (1665.)
Vermeer biva ponovno otkriven oko 1860. godine kada je direktor njemačkog muzeja Gustav Waagen ugledao sliku Umjetnost slikanja u bečkoj galeriji Czernin, i prepoznao Vermeerov rad, iako je djelo tada bilo pripisivano Pieteru de Hoochu, također holandskom slikaru Zlatnog doba.
Umjetnik posthumno stiče međunarodnu slavu ponajviše zahvaljujući francuskom novinaru i kritičaru umjetnosti Théophilu Thoré-Bürgeru, koji u žurnalu lijepih umjetnosti (Gazette des Beaux-Arts) 1866. godine objavljuje katalog više od 70 Vermeerovih slika. Broj prihvaćenih djela danas iznosi 34.
Astronom (1668.)
Danas se slike umjetnika koji je, da citiramo Andrew-Grahama Dixona, britanskog historičara umjetnosti, ‘turbulentnu realnost pretvarao u raj na zemlji’, nalaze u muzejima i umjetničkim galerijama u Londonu, Beču, Amsterdamu, Hagu, Parizu, Drezdenu i Frankfurtu. Vermeer, čiji život je, pored entuzijazma koji je nalazio u stvaranju, obilježen borbom za egzistenciju, vjerovatno nije ni sanjao da će njegovo ime i opus postići takav značaj u svijetu.
Djevojka s bisernom naušnicom (1665.)
Njegovim najpopularnijim djelom danas se smatra Djevojka s bisernom naušnicom – lik koji se našao u centru radnje romana, filma, na najrazličitijim suvenirima, asesoarima, kopijama i sl. Međutim, na aukciji Vermeerovih slika 1696. godine, Djevojka je dobila samo 36 guldena, za razliku od Mljekarice koja je osvojila čak 175 guldena. Mljekarica je izložena u Rijksmuseum u Amsterdamu, dok je Djevojka s bisernom naušnicom u haškoj galeriji Mauritshuis.
Pobornici zdrave prehrane poznaju sve trikove postizanja bogatog ukusa bez upotrebe šećera i drugih ‘bijelih smrti’, kako je neko nekoć okrutno nazvao nasušne bijelo brašno i sol.
Tako su u upotrebi najrazličitije zamjene za pšenično brašno na kome je većina nas odrastala; neke od dostojnih alternativa poput bademovog i zobenog brašna odnedavno imaju nove rivale – brašno od leblebija i riže.
Slično je i sa šećerom koji se već dugo, uspješno ili manje uspješno, zamjenjuje kako vještačkim sladilima, tako i prirodnim poput stevije, ali i javorovog sirupa, meda i hurmi.
Tako je nastala niša zdrav(ij)e kuhinje koja podrazumijeva upotrebu prirodnih namirnica koje ne štete zdravlju.
Zahvaljujući popularizaciji gastronomije i kuhanja koja ne jenjava, svakodnevno se kreira na stotine novih recepata od kojih su većina zdravije varijante poznatih klasika sa dobrim starim bijelim brašnom i šećerom.
Jedan od takvih je i naša štruca sa orasima, hurmama i medom koja, iako sa vrlo malo šećera, garantira bogat ukus.
Sastojci
225 g brašna
1/2 vrećice praška za pecivo
1 kašičica cimeta
175 g mekanog putera
100 g smeđeg muscovado šećera
3 supene kašike meda
2 umućena jajeta
pire od 2 banane srednje veličine
100 g otkoštičenih hurmi
50 g oraha (smrvljenih u komadiće)
Postupak
Uključite pećnicu na 160 C. Kalup za štrucu obložite papirom za pečenje, potom premažite puterom.
U zdjeli pomiješajte brašno sa praškom za pecivo, cimet, šećer, med i umućena jaja. Potom dodajte pire od banana i iscjeckane hurme. Smjesu mutite 2-3 minute mikserom ili drvenom kašikom.
Smjesu uspite u duguljasti kalup. Po površini pospite komadiće oraha. Pecite sat vremena potom provjerite – ako je površina čvrsta, kolač je pečen. Ako nije, pecite još 5-10 minuta.
Pustite da se ohladi izvan pećnice, potom izvadite štrucu iz kalupa.
Izrezan na deblje kriške, može se poslužiti topao, sa kuglom sladoleda (birajte svježe ukuse poput vanilije ili limuna), ili hladan, posut preostalim medom.
Ovaj kolač je izvrstan izbor za sva godišnja doba, uz tople, ali i hladne napitke. Prijatno!
Vaše crte ličnosti često određuju kako komunicirate sa drugim ljudima i kako reagujete na vaše okruženje.
Ideja introvertnosti i ekstrovertnosti potekla je od strane švicarskog psihijatra Carla Junga početkom 20. stoljeća. Vjerovao je da određeni ljudi crpe/primaju energiju iz vanjskog svijeta (ekstroverti), dok ostali crpe energiju iz svog unutrašnjeg svijeta (introverti).
Ekstroverti preferiraju vanjske prostore, naročito kada su okruženi ljudima. Uživaju u tome da se o njima govori, da prisustvuju društvenim događajima i različitim aktivnostima.
Introvert je osoba koja crpi energiju iz kontemplacije i reflektivnog razmišljanja. Utoliko preferiraju da provode vrijeme sami ili okruženi samo sa par bliskih ljudi. Svakodnevno im je potrebno vrijeme koje će provesti sami kako bi napunili baterije nakon određene grupne društvene interakcije.
Introverti su često označeni kao stidljive i povučene osobe, ali ovo nisu njihove suštinske osobine. Neko ko se označava kao introvert može uživati u društvu ljudi, ali pod određenim uslovima kao što su manja grupa i sagovornici sa kojma se ne treba boriti za riječ, izostanak buke i sl. Općenito, ovakve osobe nisu ljubitelji ćaskanja i preferiraju dublje i značajnije razgovore.
Neki stručnjaci smatraju da ekstroverti bolje reaguju na vanjske stimulacije jer njihov mozak proizvodi više dopamina (hemikalija u mozgu koja uzrokuje osjećaj nagrade i zadovoljstva) tokom ovakvih situacija.
Postoji širok spektar ova dva tipa ličnosti. To znači, da se osoba rijetko uklapa isključivo u jedan tip ličnosti nego se često nalazi negdje između. Možete biti blizu ekstrovertnosti ili introvertnosti.
Ako se ne možete uklopiti u neki od ovih opisa, mogli biste se nazvati i ambivertom.
5 znakova koji vas određuju kao ambiverta
1) Dobar ste slušalac i sagovornik
Ekstroverti često pričaju puno više, dok introverti opažaju i slušaju. Ambiverti pak znaju kad da pričaju a kad da slušaju.
Znate da ste ambivert ako otvorite neki poslovni događaj s kratkim govorom pa prepustite riječ uposlenicima ili drugim kolegama.
2) Dobro vladate sobom
Prilagođavanje osobi i situaciji je karakteristika ambiverta. Zamislite da se vozite liftom u kojem su stranci. Ekstrovert će vjerovatno započeti kratki razgovor, dok će se introvert vjerovatno udaljiti od razgovora, stavljajući slušalice u uši ili gledajući u neku udaljenu tačku ili telefon. Ambivert procjenjuje saputnika tj. da li je ovaj raspoložen za ćaskanje ili ga želi izbjeći po svaku cijenu, te i na osnovu toga odlučuje da li započeti ili uključiti se u razgovor.
3) Osjećate se ugodno u društvu, ali cijenite vrijeme koje provedete sami
Ambiverti mogu biti u elementu kada sjede okruženi masom ljudi ali isto tako kad uživaju u tihoj večeri kod kuće.
Recimo da vas prijatelj iznenada poziva na večeru, bez prethodne najave. Ekstrovert će prihvatiti ponudu bez oklijevanja dok j. Ambivert će vjerovatno prvo procijeniti sam poziv i šta mu isti nudi. Obje varijante su opcija.
4) Saosjećajnost je dio vas
Ambiverti su sposobni da slušaju i razumiju drugu osobu i njenu životnu priču. Ako prijatelj ima problem, ekstrovert će se potruditi da odmah ponudi rješenje a introvert će u toj situaciji biti sjajan slušalac.
5) U stanju ste da uspostavite balans
Ambiverti mogu vješto uravnotežiti svaku društvenu dinamiku – bez razmišljanja će pomoći da se ‘probije led’ kada konverzacija utihne, il ako je treba započeti, pomažući time introvertnim osobama da se osjećaju ugodnije i uključe u razgovor.
Koristi koje imaju ambiverti
Kad su u pitanju relacije, ambivert može da objedini sve pozitivne aspekte introverta i ekstroverta. Naprimjer, možete biti glavna osoba na zabavi i pričati zanimljive priče ali isto tako možete slušati pažljivo i zadobiti nečije povjerenje.
Kao rezultat, ambiverti mogu da ostvare dublje i postojane veze. Ekstroverti će ostvariti više kontakata sa ljudima dok će introverti njegovati bliska prijateljstva i odnose.
Na poslovnom planu, i introverti i ekstroverti mogu biti dobri šefovi, ali to opet zavisi od samog konteksta kao i ljudi koje vode.
Ako ste ambivert, jedan od vaših nedostataka je prevelika fleksibilnost. To je uglavnom poželjna osobina, a ponekad može biti jako zamarajuće i za ambiverta i za drugu stranu.
Ambiverti se mogu često naći u situaciji kada treba održati mir na poslu, jer osobe bliže introvertnima ili ekstrovertima će možda imati problem razumijevanja druge strane, tako da će se obratiti ambivertima da premoste jaz koji je nastao.
Piše: Prim. dr. Meliha Branković, spec. anesteziolog i reanimatolog, akupunkturolog
Malo je parova koji ne brinu o tome da li će njihova tek rođena djeca možda imati neku urođenu bolest uvjetovanu genskim naslijeđem, ili je dobiti nakon rođenja kao posljedicu uvjeta u trudnoći i okolnosti pri porođaju.
Zahvaljujući internetu, informacije o tome kako se pravilno ponašati u toku trudnoće i u vrijeme poroda, danas su lako dostupne.
Međutim, malo ljudi zna ili uopšte razmišlja o tome koliko je za budućnost djeteta važno vrijeme začeća djeteta i zdravlje njegovih roditelja u tom trenutku.
Konvencionalna medicina nudi opšte upute koje, međutim, u postojećim uvjetima zdravstvenog sistema, možda nisu na svakom mjestu jednako zastupljene i dostupne u mjeri u kojoj su zaista važne. Posebno u kriznim vremenima poput koja dovode do opterećenosti zdravstvenog sistema.
Tradicionalna kineska medicina (TKM) nudi vrlo korisne preporuke za parove koji žele djecu, koje ne zahtijevaju čekanje u redovima niti velike troškove za mnoštvo preporučenih farmaceutskih sredstava koji se nude kao garant razvoja i zaštite djeteta u intrauterinom periodu.
Vrijeme začeća djeteta je period koji, prema TKM-u, značajno određuje zdravlje djeteta. Tjelesna konstitucija djeteta je naslijeđena od roditelja i zavisi od tri faktora prisutna u vrijeme začeća djeteta:
– Opšte zdravlje roditelja: Ako su roditelji slabe, iscrpljene ili bolesne konstitucije, onda će i građa djeteta također biti slaba;
– Zdravlje roditelja u vrijeme začeća;
– Uvjeti u vrijeme majčine trudnoće.
Bilo koji od ovih faktora može uticati na stanje tijela i postati uzrok bolesti kasnije u životu djeteta.
Iako opšte zdravlje roditelja može biti dobro, ako su roditelji u vrijeme začeća djeteta živjeli u uvjetima siromaštva, lošim uvjetima stanovanja (vlaga, hladnoća, zagađenost zraka u kući), ako je ishrana loša ili neadekvatna, ako su roditelji podvrgnuti prekovremenom i teškom radu, kao i komobirditeti nekim bolestima majke kao što su povišeni krvni pritisak, srčana oboljenja, oboljenja urogenitalnog sistema i sl., također mogu dovesti do slabe kondicije djeteta i sklonosti bolestima u djetinjstvu.
Prema TKM-u, pretjerana seksualna aktivnost također je vrlo štetna u vrijeme začeća jer dovodi do opšte slabosti i iscrpljenosti roditelja jer, ako je kondicija roditelja slaba u toku začeća, velika je vjerovatnoća da će se roditi dijete slabih kondicijskih karakteristika i posljedično sa sklonostima određenim bolestima.
Posebno treba apostrofirati negativan uticaj konzumacije alkohola i/ili droga kao što su kanabis ili kokain, što će rezultirati slabom konstitucijom djeteta, te sklonosti bolestima poput ponavljajućih glavobolja, noćnim mokrenjima, nedostatkom vitalnosti i često miopijom (kratkovidnost).
Slično je kod začeća kada su roditelji starosne dobi koja se smatra prestarom za reprodukciju. To može također rezultirati pojavom upornih i ponavljajućih glavobolja koje počinju u djetinjstvu (obično između 7. i 10. godine).
Gustav Klimt (14. jula 1862. – 6. februara 1918.) bio je austrijski slikar simbolista i jedan od najistaknutijih članova pokreta Bečke secesije. Njegova glavna djela uključuju slike, murale, skice i druge umjetničke predmete, od kojih su mnogi izloženi u galeriji Bečke secesije. Klimtova primarna tema bilo je žensko tijelo, a većinu njegovih djela obilježava erotika.
Klimt je važio za iznimno privlačnog muškarca koji je povrh svega volio žene i tjelesnu ljubav
Klimt je rođen u Baumgartenu blizu Beča, kao drugo od sedmoro djece, tri dječaka i četiri djevojčice. Sva tri sina su rano pokazala umjetnički talenat. Njegov otac Ernst Klimt bio je zlatar. Klimt je veći dio djetinjstva proveo u siromaštvu.
U svojoj 14. godini Klimt upisuje Bečku školu primijenjenih umjetnosti (Kunstgewerbeschule) gdje se školovao za arhitektonskog slikara. Godine 1877. u školu se upisao i njegov brat Ernst te su braća i njihov prijatelj Franz Matsch počeli raditi zajedno; do 1880. dobili su brojne narudžbe za poslove dekoriranja javnih građevina kao tim koji su nazvali ‘Društvo umjetnika’.
Klimt je započeo svoju profesionalnu karijeru slikajući unutrašnje murale i plafone u velikim javnim zgradama u ulici Ringstraße uključujući uspješnu seriju ‘Alegorije i amblemi’.
Serijal Alegorije 1882.-1897.
Klimta je sve više privlačila avangardna umjetnost. Godine 1897. postaje jedan od osnivača secesije koja je bila u službi promocije avangardnih trendova. Međutim, Klimtov novi stil naišao je na veliki otpor kod mjerodavnih te je bio prinuđen napustiti projekat u školi.
Godine 1888. Klimt je dobio Zlatni orden zasluga od austrijskog cara Franca Jozefa I za doprinos umjetnosti. Takođe je postao počasni član Univerziteta u Minhenu i Univerziteta u Beču. 1892. umrli su i Klimtov otac i brat Ernst, i on je morao da preuzme finansijsku odgovornost za porodicu svog oca i brata. Tragedije su uticale i na njegovu umjetničku viziju, te se okreće ka novom izražaju.
U isto vrijeme Klimt upoznaje Emilie Flöge, koja je, bez obzira na umjetnikove veze sa drugim ženama, postala njegova pratilja do kraja života. Da li je njegova veza sa Emilie bila seksualna ili ne, raspravlja se, ali u tom periodu Klimt je dobio najmanje 14 djece.
Zlatna faza
Klimtovu ‘Zlatnu fazu’ obilježile su pozitivne kritike i uspjeh. Mnoge njegove slike iz ovog perioda koriste zlatne listiće. Istaknuta upotreba zlata upečatljiva je na slici Pallas Athene i Judith I (1901.), iako su djela koja se najčešće pominju u vezi s ovim periodom Portret Adele Bloch-Bauer I (1907.) i Poljubac (1907. – 1908).
Pallas Athene (1898.)
Klimt je rijetko putovao izvan Austrije, osim u Veneciju i Ravennu (bazilika San Vitale) odakle potiče vizantijski uticaj, kao i inspiracija za mozaik kojim je bio fasciniran.
Judith I (1901.)
Poljubac
Slika ‘Poljubac’ vrhunac je Klimtove zlatne faze. Na slici dominiraju apstraktni dekorativni motivi načinjeni od geometrijskih i florealnih elemenata. Slika je prvi put predstavljena javnosti nakon Klimtovog napuštanja bečke secesije, na izložbi Kunstchau. Na slici Poljubac Klimt je primijenio svoje odlično poznavanje primijenjenih umjetnosti i zlatarskog zanata, kao i fascinaciju mozaikom. Koristio se zlatnom prašinom kako bi dobio svjetlucavu pozadinu, a odjeću je dekorirao zlatnim listićima.
Poljubac(1907.-1908.), 180cmx180cm, ulje na platnu, Austrijska galerija u Beču
Na svim Klimtovim prikazima ljudskog zagrljaja akcentirano je žensko lice, dok je muško lice prikriveno. Ženine oči su sklopljene, što asocira na zanos, ali blijedo lice i bolno nagnuta glava neke kritičare umjetnosti asociraju na dekapitaciju koja je bila česta tema u simbolističkoj umjetnosti.
Iako se muškarac čini fizički dominantnijim, obzirom da kleči, žena bi ga nadvisila ako bi ustala.
Cvijeće je jedini indikator realnosti u prizoru zagrljaja. Klimt je inače volio cvijeće , što potvrđuju i njegove druge brojne slike. Njegov atelje je bio prepun cvijeća koje nije uređivao kako bi radio pod dojmom sirove prirode.
Žena u centru pažnje
Tokom svojih zadnjih godina Klimt se izolirao i okrenuo slikanju portreta lijepih žena.
Dok je radio i opuštao se u svom domu, Klimt je obično nosio sandale i dugi ogrtač bez donjeg veša. Njegov jednostavan život bio je donekle zatvoren, posvećen svojoj umjetnosti i porodici, dok je izbjegavao kafane i društvo drugih umjetnika. Klimtova slava obično je dovodila mušterije na vrata i mogao je sebi priuštiti da bude vrlo selektivan. Njegova metoda slikanja bila je s vremena na vrijeme vrlo promišljena i mukotrpna i zahtijevao je dugotrajno sjedenje modela. Iako vrlo seksualno aktivan, svoje veze je održavao diskretno jer je izbjegavao skandale. Koristio je mitologiju i alegoriju da prikrije svoju iznimno erotičnu prirodu, a njegovi crteži često otkrivaju čisto seksualni interes za žene kao objekte. Njegovi modeli bili su mu dostupni za poziranje na bilo koji erotski način koji mu se sviđa. Mnogi modeli bile su i prostitutke.
Judith II (1909.)
Osam godina nakon senzacionalne slike Judita I, Klimt se vratio ovoj temi i povezao je sa još jednom biblijskom figurom: Salomom, kćerkom Herodijade, koja je bila druga žena kralja Heroda. Saloma je izvela svoj poznati ples pred Herodom, zbog čega je kralj pripremio, na Salomin zahtjev, da Ivanu Krstitelju odrubi glavu. Čini se da Klimt također aludira na Salomin ples u svom prikazu Judith: prikazuje Judith u pozi poput plesačice, kako juri naprijed.
Portret Adele Bloch-Bauer I (1907.) je finalno i najreprezentativnije djelo Klimtove Zlatne faze. Izloženo je u njujorškoj Neue Galerie.
1911. njegova slika Smrt i život dobila je prvu nagradu na svjetskim izložbama u Rimu. 1915. umrla mu je majka Ana. Klimt je umro tri godine kasnije u Beču, 6. februara 1918., nakon što je doživio moždani udar i upalu pluća. Sahranjen je na groblju Hietzing u Beču. Brojne slike ostale su nedovršene.
Drvo jabuke I (1912.)
Klimtove slike nalaze se među najskupljim umjetničkim djelima. U novembru 2003. Klimtov Landhaus am Attersee prodat je za 29.128.000 dolara, ali je ova cijena vrlo brzo prevaziđena cijenama drugih Klimtovih djela. Godine 2006. umjetnikovo Drvo jabuke I (oko 1912.) prodato je za 33 miliona dolara, a Brezova šuma (1903.) za 40,3 miliona dolara. Oba djela su nedavno vraćena nasljednicima Adele Bloch-Bauer.
