Prema statistikama Svjetske zdravstvene organizacije iz 2015. godine, 264 miliona ljudi pati od anksioznih poremećaja. Anksiozni poremećaji se češće javljaju kod žena nego kod muškaraca.
Zanimljiv je i podatak da se u periodu između 1990. i 2013. godine, broj ljudi u svijetu koji pate od depresije i/ili anksioznosti povećao za skoro 50%, sa 416 miliona na 615 miliona.
Anksioznost potiče od latinske riječi anxius što znači uzbuđenost ili tjeskoba. Anksioznost je stanje koje karakteriše briga i snažan prijeteći strah u vezi nečega što bi se moglo dogoditi u budućnosti, a što osoba vidi kao opasnost ili stres. Međutim, panični napadi kao vrsta anksioznih poremećaja, mogu se javiti neočekivano, bez nekog naizgled posebnog okidača.
Pored emocionalnih, fiziološki simptomi koji prate anksioznost su lupanje srca ili ubrzan srčani puls, bol u grudima, ubrzano disanje, suhoća usta, znojenje, drhtanje, mučnina, bol i napetost u predjelu stomaka, glavobolja, ukočenost, problemi sa snom.
Okidači za anksioznost mogu biti: sagorijevanje na poslu, socijalne situacije, gubitak bliskih osoba, razvod, sklapanje braka i rođenje djeteta, vožnja, gužve, mali prostori, sjećanje na traumatska iskustva, neke hronične bolesti poput problema sa štitnjačom, astma, srčana oboljenja ili hronični bol, neki medikamenti, prestanak konzumiranja droga ili alkohola.
Anksioznost doživi većina ljudi u toku svog života!
Vera Peiffer u svojoj knjizi „Pozitivno neustrašivi“ kaže:
– Život je konfuzan i sve je tako novo, od vašeg vlastitog tijela do osjećaja i vaših napora u učenju. U trenutku vašeg rođenja lansirani ste u nepoznato. Stoga nije iznenađujuće da vas ponekad obuzima strah, zar ne?
Naime, različiti životni događaji koji nas prate kroz razvoj, od polaska u vrtić ili prvog dana škole, do prvog zaposlenja, rođenja djeteta, prvog govora pred velikim brojem ljudi, razvod, bolest, polaganje važnih ispita kod većine ljudi uzrokuju anksioznost. S obzirom da anksioznost fiziološki prati uzbuđenost organizma, neki ljudi svoju anksioznost pretvaraju u motivirajuću snagu kako bi postigli svoje ciljeve, nakon čega se javlja intenzivan osjećaj zadovoljstva.
Kada anksioznost zahtijeva stručnu pomoć?
Ukoliko anksioznost postane vrlo intenzivna, tada je ne uzrokuju realni životni izazovi koji su pred nama nego iracionalni strahovi, a ukoliko postaje ometajuća u svakodnevnom funkcionisanju da počinjemo izbjegavati svakodnevne životne situacije, poput odlaska na posao, druženja sa prijateljima, ili odlaska u kino ili pozorište, ulaska u prevozna sredstva, trebali biste se obratiti psihoterapeutu, psihologu ili psihijatru, kako bi se utvrdilo koji vid tretmana bi vam najbolje odgovarao.
Iako ljudi često nisu u stanju povezati anksioznost sa jasnim uzrokom, tokom psihoterapije se dolazi do uvida u stvarni uzrok anksioznosti.
Psihoterapija na anksioznost gleda kao na signal koji nam organizam šalje kako bismo nešto u svom životnom sistemu trebali mijenjati, odnosno kako neki obrasci ponašanja koje smo naučili nisu više adekvatni niti primjenjivi u našem životu.
Kako se na anksioznost gleda u psihoterapiji?
Na psihoterapijskim seansama, osoba koja pati od anksioznosti, uz pomoć psihoterapeuta, kroz razgovor istražuje uzroke anksioznosti u svojim naučenim obrascima ponašanja.
Jedan od takvih obrazaca može biti dugotrajno potiskivanje ljutnje. Naime, neko može u djetinjstvu dobiti poruku od roditelja kako ljutnja kao osjećanje nije prihvatljiva, te nastavlja da kroz život ide sa odlukom da će izbjegavati konflikte. Zamislite da se ta osoba tokom godinu dana suočava sa mobingom na poslu, i da svaki put kada doživi nasilje na radnom mjestu potisne svoja osjećanja i ne reaguje kako bi sebe zaštitila. Ukoliko se ovakav način suočavanja sa stresom dešava dugotrajno ali također i u drugim životnim okruženjima kao što je partnerski odnos ili prijateljstva, velika je vjerovatnoća da će potisnuta ljutnja da se pojavi nakon izvjesnog vremena u vidu anksioznosti.
Psihoterapeut educira svog klijenta kako je anksioznost u većini situacija „prijatelj“ osobe, jer signalizira da neka ponašanja osobe u trenutnim životnim situacijama nisu više adekvatna.
Psihoterapija pomaže osobi koja pati od anksioznosti da se nauči suočavati sa anksioznošću u situacijama kada se pojavljuje.
U našoj sljedećoj kolumni o mentalnom zdravlju biće riječi o još nekim konkretnim uzrocima anksioznosti kao i oblicima psihoterapijskog tretmana.
Pomen ovisnosti oduvijek je pozivao prizor zloupotrebe opijata i alkohola. U zadnje vrijeme se sve češće govori i o drugim vrstama ovisnosti – o kocki, hrani, internetu, poslu, pored ostalih.
Termin ‘adikcija’ potiče od latinske riječi addictus koja je u Antičkom Rimu korištena da označi dužnika, osobu koja je sudskom presudom dodijeljena drugoj osobi da je služi poput roba jer joj nije u stanju vratiti dug. Adikcija ili ovisnost je upravo to – svojevrsno ropstvo, svejedno da li se radi o alkoholu, opijatima, hrani, kockanju, ili poslu. Ovisnik, pak, ne razmišlja o aspektu ‘ropstva’ jer traži brzu nagradu, ili olakšanje – ‘analgetik’ za neku vrstu duboko potisnute emocionalne rane ili psihičke boli koje ne mora biti svjestan. Kada smo ovisni, tražimo ‘više i više’, što je u samoj biti adikcije.
Danas govorimo o ovisnosti o kupovini – adikciji koja je, poput alkohola i opijata, mnoge dovela do ambisa, a da toga, tipično za ovisnost, nisu bili ni svjesni dok se nisu našli na samom dnu. Ovisnost o kupovini dovela je do ogromnih zaduženja, pa i finansijske i druge vrste propasti, pojedinaca i posljedično – čitavih porodica.
Obzirom da stres pogoršava ovisnost, a da živimo u vremenima stvarnog ali i vještački induciranog, intenzivnog stresa, odgovore na pitanja kada kupovina prelazi u disfunkcionalni obrazac ponašanja i kako se oduprijeti ili izboriti s pošasti, potražili smo kod stručnjaka, gospođe Anise Križan, psihoterapijske savjetnice (pravac Transakciona analiza) i magistrice pedagogije.
LIVING: Ovisnici o kupovini nose univerzalni naziv – šopingholičari. Gotovo da zvuči bezazleno i simpatično, pogotovo kada se koristi u nekom savremenom lifestyle kontekstu. Ipak, slušajući o katkad zastrašujućim posljedicama ovog rizičnog ponašanja, zaključujemo da se radi o stanju koje s pravom izaziva sve veću zabrinutost stručnjaka za mentalno zdravlje.
KRIŽAN: Živimo u materijalnom svijetu, koji nas još od malih nogu uči i navikava na ideju posjedovanja stvari, odnosno da je kupovina i gomilanje materijalnog način da zadovoljimo svoje potrebe i budemo sretni.
Činjenica jeste da je jedan dio naših potreba, i to onih bazičnih, vezan za materijalno – potrebno nam je da imamo dom, hranu, odjeću i slično, da bismo mogli dalje razvijati naše unutarnje kapacitete i težiti rastu i razvoju našeg (nematerijalnog) bića.
Međutim, kada govorimo o ‘šopingholičarenju’, sigurno da ne govorimo o takvim vrstama kupovanja. Mnogi ljudi vole da kupuju i možemo reći da to rade funkcionalno, slijedeći svoje zdrave potrebe i finansijske uslove. O ovisničkoj kupovini govorimo kada pojedinac kompulzivno kupuje i nad tim ponašanjem nema kontrolu, ponašanje je repetativno i ima za cilj poboljšanje raspoloženja, impuls se teško može kontrolirati, a mogu se javljati i znakovi tipični za apstinencijske krize (napetost, nemir, znojenje i slično). Takvo ovisničko ponašanje poznato je pod nazivom oniomanija. Kao i svaka ovisnost, ni ova nije bezazlena jer odražava dublji, psihološki problem pojedinca, a donosi i niz praktičnih problema. Šopingholičar je često u finansijskim dugovima, nailazi na nerazumijevanje okoline i, općenito, radi se o jednom disfunkcionalnom stanju pojedinca.
LIVING: Kako prepoznati ovisnost o kupovini – kod sebe i drugih?
KRIŽAN: Mislim da ovu vrstu maladaptivne preokupacije kupovanjem nije teško prepoznati kod sebe a ni kod drugih jer se vrlo brzo stvaraju prepoznatljive posljedice ovakvog ponašanja.
Kod osoba uočavamo jednu generalnu usmjerenost pažnje, vremena i interesovanja prema kupovini odnosno trošenju novca. Osjećaju neodoljiv poriv za kupovinom i često kupuju stvari koje im nisu ni potrebne, što dovodi do gomilanja odjeće, uređaja i različitih drugih stvari, često i neotpakovanih, u njihovom životnom prostoru. Osjećaj zadovoljstva nakon kupovine je kratkotrajan, zamjenjuje ga osjećaj krivice.
Pojedinac se teško nosi sa porivom za kupovinu jer su izazovi na svakom koraku. Potreba za kupovinom naročito je izražena prilikom doživljaja nekih neprijatnih emocija kao što su ljutnja ili strah. To su neki od generalno uočenih pokazatelja ovisnosti o kupovini, ali naravno svaki pojedinac ima karakterističnu sliku ponašanja koju je razvio u sprezi različitih ličnih i okolinskih faktora uticaja.
Izazovi na svakom koraku
LIVING: Šta je u korijenu ovisnosti o kupovini? Možemo li govoriti o predisponiranosti?
KRIŽAN: Rekla bih da je nekontrolirana kupovina vanjski odraz unutrašnjeg konflikta pojedinca. Do korijena i srži tog unutarnjeg problema dolazi se kroz psihoterapijski proces, onda kada osoba zatraži stručnu pomoć. Kako svaki pojedinac ima svoj životni skript (prema postavkama psihoterapijskog pravca Transakciona analiza) koji predstavlja nesvjesni životni plan ili scenario nastao u prvih sedam godina života, tako je i korijen uzroka ovisničkog ponašanja za svakog pojedinca specifičan i individualan.
Istraživanja nam govore da su ovisnici o kupovini najčešće osobe koje pate od manjka samopouzdanja i samokontrole, i sklone su impulzivnom i ekscesnom ponašanju kada je u pitanju potiskivanje neprijatnih osjećaja i reakcije na frustraciju i stres. Također, istraživanja potvrđuju postojanje statistički značajne korelacije između kompulzivne kupovine i stanja anksioznosti, depresije i stresa.
U stručnoj literaturi možemo pronaći kako uzroci kompulzivnog kupovanja imaju izvor u najranijim iskustvima iz djetinjstva, nezadovoljenim dječijim potrebama iz odnosa sa roditeljem ili starateljem, što inicira da se pojedinci posljedično okreću objektima i materijalnom, da bi izbjegli osjećaje praznine i napuštanja.
LIVING: Da li smatrate da je ovisnost o kupovini sada prisutnija nego ranije, i ako da, kako to objašnjavate?
KRIŽAN: Istraživanja na ovu temu su i na svjetskoj razini skromna, ali iz onoga čime raspolažemo možemo izvući zaključak da je ovisnost o kupovini u porastu. Na to utiču mnogi faktori.
Ekonomska paradigma modernog doba Kupujem, dakle postojim, odgaja generacije koje odrastaju i formiraju svoj pogled na svijet kroz prizmu gomilanja materijalnog, za koje se tvrdi da je sinonim za sretan život. Pojedini trgovački lanci nam (na svakom koraku), kroz svoje slogane i reklame, poručuju da kada kupujemo ono što prodaju, tom kupovinom realiziramo i suštinu našeg postojanja, nas kao ljudske vrste. Možda na prvi pogled neke reklame zvuče naivno i simpatično, ali ne zaboravimo da se kroz jednu cijelu naučnu granu kao što je marketing proučava kako proizvod brže i bolje prodati kupcu i u tu svrhu se koriste i znanja o ljudskom ponašanju, iz psihologije. Kako pojedini istraživači i tvrde, agresivni neuromarketing određene proizvode vrlo često povezuje sa jedinstvenim osobinama kupca te se kupovina sve češće pretvara u zadovoljavanje vlastitog ega kupca, čineći ga boljim od ostatka društva, što predstavlja oblik zadovoljstva.
S druge strane, živimo u izuzetno stresnim vremenima u kojem gotovo da nema pojedinca koji nije iskusio neprijatna stanja nemira, napetosti ili straha. A kupovina, koju je danas moguće realizirati gotovo na jedan klik ni ne odlazeći fizički u trgovinu, često služi kao bijeg od nezadovoljstva, stresa, unutarnje praznine, usamljenosti i zabrinutosti.
LIVING: Da li online shoping potiče ovisnost o kupovini?
KRIŽAN: Sigurno da pojednostavljuje kupovinu, dostupnost, tako da samim tim utiče i na poticaj za kupovanjem, bilo da se radi o funkcionalnom ili disfunkcionalnom odnosu prema kupovini.
Online kupovina je praktična, ali može biti zamka za osobe već ovisne o kupovini
LIVING: Koja su to stanja/raspoloženja koja nas mogu nagnati da kupujemo više?
KRIŽAN: Kompulzivno kupovanje je u pozitivnoj korelaciji sa stanjima anksioznosti, depresije i stresa. Osjećaj zadovoljstva nakon kupovine kratko traje i smjenjuju ga osjećaj krivice ili srama koji, da bi se ublažili, traže nove kupovine (zadovoljstvo), tako da osoba ulazi u začarani krug iz kojeg je teško izaći.
Doživljeni gubici, tjelesna bolest, strah od budućnosti, osjećaj usamljenosti ili čak i dosada, za pojedinca mogu biti krizni trenuci za prepuštanje kompulzivnoj kupovini.
Također okidač mogu biti i praznični dijelovi godine, u doba novogodišnjeg slavlja i sniženja kada kupovini svi teško odolijevamo.
LIVING: Da li podržavate mišljenje da su žene sklonije kupovini od muškaraca? Zašto je to tako? Da li je to još uvijek slučaj?
KRIŽAN: Istraživanje provedeno u SAD-u govori da je 94% osoba koje imaju problem sa kompulzivnom kupovinom ženskog roda. To se može objasniti i po društveno usvojenom modelu socijalizacije jer je uloga ‘onoga koji svakodnevno obavlja kupovinu’ namijenjena ženama, što znači da su žene, generalno, češće izložene samom činu kupovanja od muškaraca.
Međutim, sve je veći broj muškaraca koji kompulzivno kupuju. Smatra se da su žene sklonije nekontroliranom kupovanju odjeće, kozmetike, cipela, nakita, a muškarci kupuju predmete koji simboliziraju moć i prestiž, kao što su automobili, mobiteli, satovi i sl.
LIVING: Kako izaći na kraj sa ovisnosti o kupovini? Da li je stručna pomoć neophodna? Postoje li tehnike za samopomoć koje biste preporučili?
KRIŽAN: Kada je u pitanju kompulzivna kupovina koja utiče na sve aspekte života pojedinca – psihološko zdravlje i stabilnost, socijalne odnose, finansije itd., stručna pomoć je neophodna. Samo priznavanje da problem postoji, prvi je korak ka njegovom rješavanju i prevazilaženju.
Čak i u slučajevima kada sklonost kupovanju postoji ali nije tako drastična da bi utjecala značajno na kvalitet života pojedinca, također preporučujem savjetovanje i psihoterapiju. Zašto? Da bismo propitali, u sigurnom okruženju i uz pomoć stručnog lica, odakle u našem biću potiče ta sklonost ka materijalnom i da li možda predstavlja ‘dimnu bombu’ koja kamuflira neku nama važnu potrebu ili kako ih zovemo ‘psihološke gladi’ (za bliskošću, sigurnosti, prepoznavanjem…), na koju u našem ranom razvoju nije adekvatno odgovoreno a mi je, kao odrasli, ne prepoznajemo u sebi kao važnu.
Ako bih mogla preporučiti nešto što je univerzalno korisno za sve, rekla bih da je to rad na podizanju razine sopstvene svjesnosti. Informirati se i educirati u različitim vidovima pismenosti – npr. medijske, gdje ćemo promišljati o tome ko i zašto nam plasira određenu reklamu, da li dobijamo to što prodavač robe ili ideje obećava… Zatim, finansijska pismenost koja će nas osnažiti u upravljanju sopstvenim finansijama, načinima trošenja i slično. Na koji način strukturiramo svoj dan i svoje vrijeme može biti također jedan od dragocjenih izvora informacija, koji mogu pomoći u prevazilaženju kriznih situacija koje služe kao okidač za nekontrolirane kupovine.
I najjednostavnije, možda, da se svaki dan upitamo: šta mogu uraditi danas dobro za sebe i druge, a da ne uključuje kupovinu?
Pada mi na pamet i jedan grafit, na kojem je mudri autor napisao: Najbolje stvari u životu nisu stvari!
LIVING: Možemo li govoriti o drugim, sličnim, latentnim ovisnostima koja ne zvuče zastrašujuće poput narkomanije i alkoholizma, ali takođe ugrožavaju dobrobit pojedinca?
KRIŽAN: Nažalost, istraživanja govore da su u porastu ovisnosti koje ne uključuju konzumiranje bilo kakvih supstanci. Sve češće imamo klijente koji se javljaju na savjetovanje i psihoterapiju zbog ovisnosti o kockanju, internetu, igranju internetskih videoigrica, pornografskim materijalima itd. Sve ove ovisnosti značajno narušavaju kvalitet života pojedinca. Zato su to važne teme o kojima je potrebno razgovarati i ukazivati na njihov razorni uticaj, a savjetovanje i psihoterapiju promovirati kao prvu mogućnost izbora u suočavanju pojedinca sa sopstvenim ovisničkim ponašanjem.
Danas postoje mnoge definicije coachinga (koučing). Međunarodna koučing federacija definira ga kao ‘partnerstvo s klijentom u kreativnom procesu koji ga poziva na razmišljanje i inspiriše da maksimizira svoj lični i profesionalni potencijal’.
Koučing se u zapadnom svijetu koristi još od osamdesetih godina prošlog stoljeća kao pouzdan metod izlaska iz zastoja i postizanja ciljeva. Velike korporacije imaju svoje interne koučeve kako bi održavali motiviranost uposlenika na optimalnoj razini.
Filozofija koučinga počiva na uvjerenju da svaki pojedinac posjeduje vlastite unutarnje resurse za prevazilaženje poteškoća i postizanje ciljeva, koje samo treba potaknuti, ‘otključati’.
Kroz proces koučinga klijenti rastu i razvijaju se, ostvaruju napredak, unapređuju svoju performansu i poboljšavaju kvalitetu života.
Koučing pomaže klijentima da razriješe dileme, izađu iz zastoja u različitim aspektima svog života, pronađu adekvatna rješenja i postignu uspjeh. U tom procesu, klijenti su ohrabreni da prepoznaju i oslobode svoj potencijal i tako dovedu do poboljšanja kvalitete života.
Za razliku od psihološkog savjetovanja i psihoterapije, koučing je usmjeren na sadašnjost i namijenjen je onima koji su na relativno stabilnoj osnovi. Koučing nije prikladan za osobe sa psihičkim poremećajima i oboljenjima, osobe sa finansijskim problemima, ili koji prolaze dublju personalnu krizu.
Proces koučinga
Koučing sesije temelje se na dijalogu kouča i klijenta. Obično se održavaju uživo ili online, jednom do dvaput sedmično, u skladu sa dogovorom obje strane. Kouč ne bi trebao davati upute, educirati ili nuditi gotova rješenja i odgovore. On/a pomaže klijentu pronaći vlastiti put koristeći vlastiti potencijal i resurse. Proces se sastoji od utvrđivanja s klijentom šta je njegova stvarnost u odnosu na to gdje želi biti, tj. definišu se njegovi ciljevi i namjere za budućnost. Nakon završetka ove faze, kouč i klijent će raditi zajedno na stvaranju plana djelovanja koji klijent razumije i može lako slijediti.
Kouč može pomoći u definisanju klijentove stvarnosti – trenutne pozicije, postavljanju životnih prioriteta, ciljeva, te prilagođavanju njegove mape – teritoriju. Ako klijent vjeruje da mu je ‘suđeno’ ostati u trenutnoj situaciji, kouč mu može pomoći da promijeni takav obrazac negativnog uvjerenja i postavi nove, izazovnije ciljeve.
Odnos kouča i klijenta temelji se na ravnopravnosti, apsolutnom povjerenju i diskreciji, i podršci usmjerenoj ka postizanju ciljeva
Kako bi bolje razumio klijentovu situaciju, njegova uvjerenja i vrijednosti, kouč će slušati, promatrati i postavljati pitanja. Nakon što zajedno odrede plan djelovanja, kouč će poticati klijenta da zadrži motivaciju i predanost ciljevima, te provjeravati stepen progresa. Iako kouč može pružiti konstruktivnu povratnu informaciju, on ne bi trebao govoriti klijentima šta da rade, upućivati ih ili im nametati gotova rješenja.
Obično su najveći kamen spoticanja ili prepreka u životu klijenta njegova samoograničavajuća uvjerenja. Uglavnom stečena u djetinjstvu, takva se uvjerenja teško mijenjaju i stoga predstavljaju veliki izazov za kouča. On mora razumjeti kako su takva uvjerenja nastala kako bi klijentu pomogao da se s njima uhvati u koštac.
Primjeri tipičnih ograničavajućih uvjerenja:
– Klijent koji smatra da je prestar za promjene;
– Klijent koji smatra da nije ‘dovoljno dobar/pametan/lijep/zaslužan…’ da bi imao bolji život;
– ‘Mučenik’ ili ‘profesionalna žrtva’;
– ‘Takva mi je sudbina’
– Klijent s finansijskim problemima (ovo je zabranjena zona za kouča);
– Klijent koji ne zna šta hoće;
U svom radu, kouč je dužan ponašati se profesionalno i primjenjivati načela profesionalne etike. Kouč je dužan klijentu predstaviti program i način rada prije početka procesa koučinga. Kouč također treba čuvati podatke klijenata u skladu sa zakonima o zaštiti podataka zemlje u kojoj radi.
Vrste coachinga
Business coaching – odnosi se na bilo koju koučing aktivnost koja se odvija u organizacijskom kontekstu. Može uključivati dijapazon aktivnosti – od rada s uobičajenim problemima na radnom mjestu poput loših međuljudskih odnosa, do razvoja specifičnih vještina u cilju unaprijeđenja performanse uposlenika, a može se fokusirati i na strateško biznis planiranje, ili različite aspekte organizacijske kulture. Cilj business koučinga se dogovara sa rukovodstvom organizacije.
Executive coaching – podrazumijeva rad sa članovima rukovodstva organizacije (direktor, predsjednik, potpredsjednik, šefovi odjela ili sl.). U sigurnom, strukturiranom okruženju punom povjerenja, kouč pomaže rukovodiocu da bolje razumije svoje odgovornosti, kao i to kako ga drugi vide u toj ulozi (očekivanja), te da prepozna ciljeve te korake koje treba poduzeti da ih postigne.
Life coaching – provodi se s ciljem davanja podrške ljudima koji žele napraviti određenu vrstu značajne promjene u svom životu. Počinje sa definiranjem šta klijenti žele od svog života i da li ga žive najbolje što mogu. Uključuje razmatranje i potvrđivanje ličnih vrijednosti, postavljanje smjera, vizije i fleksibilnih ciljeva kako bi se ostvarilo veće životno zadovoljstvo.
Politički coaching – novi pravac u koučingu koji objedinjuje gorenavedene aktivnosti i primjenjuje ih u političkom kontekstu, uglavnom s ciljem osnaživanja pojedinca – političke figure ili pak grupe (stranka). Fokusira se na razvoj vještina političkog komuniciranja, ostvarivanja ciljeva, jačanja karizme, vođstva i sl.
Za poklonike Zlatnog doba holandskog slikarstva praznici su počeli najavom do sada najveće izložbe slika slavnog Vermeera.
Holandski nacionalni muzej Rijksmuseum u periodu od 10. februara do 4. juna 2023. godine, ponosno će izložiti većinu djela Johannesa Vermeera koja se, inače, nalaze u različitim dijelovima svijeta. Ovo će biti prvi put u historiji da će se veći broj Vermeerovih slika naći na jednom mjestu.
Danas jedan od najpoznatijih slikara u svijetu, Johannes Vermeer (1632. – 1675.) bio je gotovo nepoznat do sredine 19. stoljeća. Vremenom će postati slavan ponajviše zahvaljujući načinu na koji uvodi svjetlo u kompoziciju slike (dnevna svjetlost koja uvijek ulazi s lijeve strane kroz, kako bilježimo, ukupno četiri vrste prozora), te prizorima iz unutrašnjosti holandskih domova 17. stoljeća.
Pieter Roelofs, čelnik odjela za slike i skulpturu pri Rijksmuzeju, govori o Vermeeru kao o ‘reditelju koji je kreirao filmske scene mnogo prije postanka filma’. On objašnjava da se umjetnik u svakoj slici koncentrirao na samo jednu aktivnost… ‘gdje uvijek postoji trenutak prije i trenutak poslije’, ali su posmatrači uvijek usred neke aktivnosti, obično vrlo lične scene.
Roelofs također naglašava Vermeerovo ‘kropovanje’ i ‘uokvirivanje’ takvih scena, vještina koju nije imao niti jedan drugi umjetnik 17. stoljeća. Talent da ‘uhvati trenutak’ kao, primjerice, na slici ‘Ljubavno pismo’, čini nas svjedocima ličnih, vrlo intimnih prizora iz holandskih domova tog vremena.
Ljubavno pismo, 44 x 38.5, ulje na platnu, RijksmuseumLjubavno pismo, detalj
Slike majstora iz Delfta, kako je bio poznat, odišu posebnim mirom i tišinom, ravnotežom, što je, vjerovatno, jedan od razloga zašto volimo Vermeera.
Za Vermeera se ne može reći da je bio visoko produktivan slikar. Od 40 do 50 slika koliko je naslikao u svom kratkom životnom vijeku, opstalo je 36 koje su potvrđene kao njegove, od kojih samo 4 čini stalnu postavku Rijksmuzeja.
U svrhu nadolazeće najveće izložbe Vermeerovih djela ikada, slike će stići iz galerija u Njujorku, Vašingtonu, Berlinu, kao i drugih dijelova SAD i Evrope. Inače, u Evropi se nalaze 22 Vermeerove slike, u SAD nešto manje – 14.
Ulaznice su već u prodaji, a mogu se nabaviti putem web stranice Rijskmuseum.
Ljeto kao godišnje doba ima mnoštvo prednosti, a kada usvojite male trikove kako da izađete na kraj sa visokim temperaturama zraka, može prerasti u najljepše doba godine.
Tokom dugih i vrelih ljetnih dana, od velikog značaja je šta unosimo u organizam, ne samo zbog nutritivne vrijednosti nego i zbog bolje prilagodbe ljetnim vrućinama. Tako stručnjaci savjetuju mnogo tečnosti, ali one zdrave kao što je voda i prirodni sokovi. S vama dijelimo recept za krajnje jednostavan vitaminski koktel koji će vas i nahraniti i osvježiti.
Sastojci
150 g ribane mrkve
sok od 5 cjeđenih limuna
sok od 1 cjeđene narandže
150 g smeđeg šećera (ili meda po ukusu)
gazirana voda
Priprema
U zdjeli pomiješajte ribanu mrkvu, sok od limuna, sok od narandže i šećer. Ostavite u frižideru na najmanje sat vremena, uz povremeno miješanje kako bi se otopio šećer. Procijedite mješavinu kroz cjediljku.
Sipajte u čaše i po želji dodajte gaziranu vodu i po kocku leda.
Šećer možete zamijeniti medom, a gaziranu vodu – običnom, negaziranom.
Ovaj vitaminski koktel sadrži samo 40 kcal po čaši (25 ml).
Zbog obilja proteina, ugljikohidrata, minerala, posebno željeza i magnezija, kao i vitamina B1, B6, E i K, grah se u narodnoj medicini preporučuje za reduciranje šećera u krvi, smanjenje holesterola, kao i za održavanje zdravlja probavnih organa. Sorte graha se razlikuju po veličini, obliku, boji i teksturi mahune. Najčešće razlikujemo bijeli od tzv. šarenog, ali je manje poznat Mletački grah (lat. vigna uncuilata), u narodu poznat i kao ‘crnookica’ zbog svog karakterističnog izgleda.
Mletački grah ili ‘crnookica’
U nekim zemljama svijeta postoji vjerovanje da će konzumacija salate od crnookice prvog dana Nove godine donijeti sreću.
Čak i ako niste skloni ovakvim vjerovanjima, u ovoj salati od graha vrijedi uživati jer obiluje visokovrijednim sastojcima, a za njenu pripremu ne treba više od 10 minuta.
Osim toga, nikad se ne zna…
Sastojci
Mletački grah (najbolje konzerviran jer priprema uzima najmanje vremena)
Mladi luk, a može i sitno nasjeckani crveni
Sitno nasjeckani svježi peršun
Malo svježeg kopra, može poslužiti i suhi
Cherry paradajz, polovice
Sitno nasjeckan svježi krastavac
Sitno nasjeckana svježa crvena paprika
Konzervirani kukuruz (po želji)
Sjemenke nara (po želji)
Dresing
Svježi sok od limuna
Ekstra djevičansko maslinovo ulje
Malo crvenog ili jabukovog octa
So
Senf (po želji)
Pomiješajte sastojke u količini koja vam odgovara, dobro umutite (ili protresite) dresing, sve sjedinite i – uživajte! Prije prvog slasnog zalogaja zamislite želju ili postavite cilj. Nadamo se da će se ostvariti… sa ili bez ove ukusne i zdrave salate.
