Piše: Elma Omersoftić, psiholog i psihoterapeut
Prema statistikama Svjetske zdravstvene organizacije iz 2015. godine, 264 miliona ljudi pati od anksioznih poremećaja. Anksiozni poremećaji se češće javljaju kod žena nego kod muškaraca.
Zanimljiv je i podatak da se u periodu između 1990. i 2013. godine, broj ljudi u svijetu koji pate od depresije i/ili anksioznosti povećao za skoro 50%, sa 416 miliona na 615 miliona.
Anskiozni poremaćaji uključuju: poremećaj separacione anksioznosti, selektivni mutizam, specifične fobije, socijalnu fobiju, panični poremećaj, agorafobiju i generalizirani anksiozni poremećaj.
Šta je anksioznost?
Anksioznost potiče od latinske riječi anxius što znači uzbuđenost ili tjeskoba. Anksioznost je stanje koje karakteriše briga i snažan prijeteći strah u vezi nečega što bi se moglo dogoditi u budućnosti, a što osoba vidi kao opasnost ili stres. Međutim, panični napadi kao vrsta anksioznih poremećaja, mogu se javiti neočekivano, bez nekog naizgled posebnog okidača.
Pored emocionalnih, fiziološki simptomi koji prate anksioznost su lupanje srca ili ubrzan srčani puls, bol u grudima, ubrzano disanje, suhoća usta, znojenje, drhtanje, mučnina, bol i napetost u predjelu stomaka, glavobolja, ukočenost, problemi sa snom.
Okidači za anksioznost mogu biti: sagorijevanje na poslu, socijalne situacije, gubitak bliskih osoba, razvod, sklapanje braka i rođenje djeteta, vožnja, gužve, mali prostori, sjećanje na traumatska iskustva, neke hronične bolesti poput problema sa štitnjačom, astma, srčana oboljenja ili hronični bol, neki medikamenti, prestanak konzumiranja droga ili alkohola.
Anksioznost doživi većina ljudi u toku svog života!
Vera Peiffer u svojoj knjizi „Pozitivno neustrašivi“ kaže:
– Život je konfuzan i sve je tako novo, od vašeg vlastitog tijela do osjećaja i vaših napora u učenju. U trenutku vašeg rođenja lansirani ste u nepoznato. Stoga nije iznenađujuće da vas ponekad obuzima strah, zar ne?
Naime, različiti životni događaji koji nas prate kroz razvoj, od polaska u vrtić ili prvog dana škole, do prvog zaposlenja, rođenja djeteta, prvog govora pred velikim brojem ljudi, razvod, bolest, polaganje važnih ispita kod većine ljudi uzrokuju anksioznost. S obzirom da anksioznost fiziološki prati uzbuđenost organizma, neki ljudi svoju anksioznost pretvaraju u motivirajuću snagu kako bi postigli svoje ciljeve, nakon čega se javlja intenzivan osjećaj zadovoljstva.
Kada anksioznost zahtijeva stručnu pomoć?
Ukoliko anksioznost postane vrlo intenzivna, tada je ne uzrokuju realni životni izazovi koji su pred nama nego iracionalni strahovi, a ukoliko postaje ometajuća u svakodnevnom funkcionisanju da počinjemo izbjegavati svakodnevne životne situacije, poput odlaska na posao, druženja sa prijateljima, ili odlaska u kino ili pozorište, ulaska u prevozna sredstva, trebali biste se obratiti psihoterapeutu, psihologu ili psihijatru, kako bi se utvrdilo koji vid tretmana bi vam najbolje odgovarao.
Iako ljudi često nisu u stanju povezati anksioznost sa jasnim uzrokom, tokom psihoterapije se dolazi do uvida u stvarni uzrok anksioznosti.
Psihoterapija na anksioznost gleda kao na signal koji nam organizam šalje kako bismo nešto u svom životnom sistemu trebali mijenjati, odnosno kako neki obrasci ponašanja koje smo naučili nisu više adekvatni niti primjenjivi u našem životu.
Kako se na anksioznost gleda u psihoterapiji?
Na psihoterapijskim seansama, osoba koja pati od anksioznosti, uz pomoć psihoterapeuta, kroz razgovor istražuje uzroke anksioznosti u svojim naučenim obrascima ponašanja.
Jedan od takvih obrazaca može biti dugotrajno potiskivanje ljutnje. Naime, neko može u djetinjstvu dobiti poruku od roditelja kako ljutnja kao osjećanje nije prihvatljiva, te nastavlja da kroz život ide sa odlukom da će izbjegavati konflikte. Zamislite da se ta osoba tokom godinu dana suočava sa mobingom na poslu, i da svaki put kada doživi nasilje na radnom mjestu potisne svoja osjećanja i ne reaguje kako bi sebe zaštitila. Ukoliko se ovakav način suočavanja sa stresom dešava dugotrajno ali također i u drugim životnim okruženjima kao što je partnerski odnos ili prijateljstva, velika je vjerovatnoća da će potisnuta ljutnja da se pojavi nakon izvjesnog vremena u vidu anksioznosti.
Psihoterapeut educira svog klijenta kako je anksioznost u većini situacija „prijatelj“ osobe, jer signalizira da neka ponašanja osobe u trenutnim životnim situacijama nisu više adekvatna.
Psihoterapija pomaže osobi koja pati od anksioznosti da se nauči suočavati sa anksioznošću u situacijama kada se pojavljuje.
U našoj sljedećoj kolumni o mentalnom zdravlju biće riječi o još nekim konkretnim uzrocima anksioznosti kao i oblicima psihoterapijskog tretmana.
