Razgovarala: Lejla Džaferović
Pomen ovisnosti oduvijek je pozivao prizor zloupotrebe opijata i alkohola. U zadnje vrijeme se sve češće govori i o drugim vrstama ovisnosti – o kocki, hrani, internetu, poslu, pored ostalih.
Termin ‘adikcija’ potiče od latinske riječi addictus koja je u Antičkom Rimu korištena da označi dužnika, osobu koja je sudskom presudom dodijeljena drugoj osobi da je služi poput roba jer joj nije u stanju vratiti dug. Adikcija ili ovisnost je upravo to – svojevrsno ropstvo, svejedno da li se radi o alkoholu, opijatima, hrani, kockanju, ili poslu. Ovisnik, pak, ne razmišlja o aspektu ‘ropstva’ jer traži brzu nagradu, ili olakšanje – ‘analgetik’ za neku vrstu duboko potisnute emocionalne rane ili psihičke boli koje ne mora biti svjestan. Kada smo ovisni, tražimo ‘više i više’, što je u samoj biti adikcije.
Danas govorimo o ovisnosti o kupovini – adikciji koja je, poput alkohola i opijata, mnoge dovela do ambisa, a da toga, tipično za ovisnost, nisu bili ni svjesni dok se nisu našli na samom dnu. Ovisnost o kupovini dovela je do ogromnih zaduženja, pa i finansijske i druge vrste propasti, pojedinaca i posljedično – čitavih porodica.
Obzirom da stres pogoršava ovisnost, a da živimo u vremenima stvarnog ali i vještački induciranog, intenzivnog stresa, odgovore na pitanja kada kupovina prelazi u disfunkcionalni obrazac ponašanja i kako se oduprijeti ili izboriti s pošasti, potražili smo kod stručnjaka, gospođe Anise Križan, psihoterapijske savjetnice (pravac Transakciona analiza) i magistrice pedagogije.
LIVING: Ovisnici o kupovini nose univerzalni naziv – šopingholičari. Gotovo da zvuči bezazleno i simpatično, pogotovo kada se koristi u nekom savremenom lifestyle kontekstu. Ipak, slušajući o katkad zastrašujućim posljedicama ovog rizičnog ponašanja, zaključujemo da se radi o stanju koje s pravom izaziva sve veću zabrinutost stručnjaka za mentalno zdravlje.
KRIŽAN: Živimo u materijalnom svijetu, koji nas još od malih nogu uči i navikava na ideju posjedovanja stvari, odnosno da je kupovina i gomilanje materijalnog način da zadovoljimo svoje potrebe i budemo sretni.
Činjenica jeste da je jedan dio naših potreba, i to onih bazičnih, vezan za materijalno – potrebno nam je da imamo dom, hranu, odjeću i slično, da bismo mogli dalje razvijati naše unutarnje kapacitete i težiti rastu i razvoju našeg (nematerijalnog) bića.
Međutim, kada govorimo o ‘šopingholičarenju’, sigurno da ne govorimo o takvim vrstama kupovanja. Mnogi ljudi vole da kupuju i možemo reći da to rade funkcionalno, slijedeći svoje zdrave potrebe i finansijske uslove. O ovisničkoj kupovini govorimo kada pojedinac kompulzivno kupuje i nad tim ponašanjem nema kontrolu, ponašanje je repetativno i ima za cilj poboljšanje raspoloženja, impuls se teško može kontrolirati, a mogu se javljati i znakovi tipični za apstinencijske krize (napetost, nemir, znojenje i slično). Takvo ovisničko ponašanje poznato je pod nazivom oniomanija. Kao i svaka ovisnost, ni ova nije bezazlena jer odražava dublji, psihološki problem pojedinca, a donosi i niz praktičnih problema. Šopingholičar je često u finansijskim dugovima, nailazi na nerazumijevanje okoline i, općenito, radi se o jednom disfunkcionalnom stanju pojedinca.
LIVING: Kako prepoznati ovisnost o kupovini – kod sebe i drugih?
KRIŽAN: Mislim da ovu vrstu maladaptivne preokupacije kupovanjem nije teško prepoznati kod sebe a ni kod drugih jer se vrlo brzo stvaraju prepoznatljive posljedice ovakvog ponašanja.
Kod osoba uočavamo jednu generalnu usmjerenost pažnje, vremena i interesovanja prema kupovini odnosno trošenju novca. Osjećaju neodoljiv poriv za kupovinom i često kupuju stvari koje im nisu ni potrebne, što dovodi do gomilanja odjeće, uređaja i različitih drugih stvari, često i neotpakovanih, u njihovom životnom prostoru. Osjećaj zadovoljstva nakon kupovine je kratkotrajan, zamjenjuje ga osjećaj krivice.
Pojedinac se teško nosi sa porivom za kupovinu jer su izazovi na svakom koraku. Potreba za kupovinom naročito je izražena prilikom doživljaja nekih neprijatnih emocija kao što su ljutnja ili strah. To su neki od generalno uočenih pokazatelja ovisnosti o kupovini, ali naravno svaki pojedinac ima karakterističnu sliku ponašanja koju je razvio u sprezi različitih ličnih i okolinskih faktora uticaja.
LIVING: Šta je u korijenu ovisnosti o kupovini? Možemo li govoriti o predisponiranosti?
KRIŽAN: Rekla bih da je nekontrolirana kupovina vanjski odraz unutrašnjeg konflikta pojedinca. Do korijena i srži tog unutarnjeg problema dolazi se kroz psihoterapijski proces, onda kada osoba zatraži stručnu pomoć. Kako svaki pojedinac ima svoj životni skript (prema postavkama psihoterapijskog pravca Transakciona analiza) koji predstavlja nesvjesni životni plan ili scenario nastao u prvih sedam godina života, tako je i korijen uzroka ovisničkog ponašanja za svakog pojedinca specifičan i individualan.
Istraživanja nam govore da su ovisnici o kupovini najčešće osobe koje pate od manjka samopouzdanja i samokontrole, i sklone su impulzivnom i ekscesnom ponašanju kada je u pitanju potiskivanje neprijatnih osjećaja i reakcije na frustraciju i stres. Također, istraživanja potvrđuju postojanje statistički značajne korelacije između kompulzivne kupovine i stanja anksioznosti, depresije i stresa.
U stručnoj literaturi možemo pronaći kako uzroci kompulzivnog kupovanja imaju izvor u najranijim iskustvima iz djetinjstva, nezadovoljenim dječijim potrebama iz odnosa sa roditeljem ili starateljem, što inicira da se pojedinci posljedično okreću objektima i materijalnom, da bi izbjegli osjećaje praznine i napuštanja.
LIVING: Da li smatrate da je ovisnost o kupovini sada prisutnija nego ranije, i ako da, kako to objašnjavate?
KRIŽAN: Istraživanja na ovu temu su i na svjetskoj razini skromna, ali iz onoga čime raspolažemo možemo izvući zaključak da je ovisnost o kupovini u porastu. Na to utiču mnogi faktori.
Ekonomska paradigma modernog doba Kupujem, dakle postojim, odgaja generacije koje odrastaju i formiraju svoj pogled na svijet kroz prizmu gomilanja materijalnog, za koje se tvrdi da je sinonim za sretan život. Pojedini trgovački lanci nam (na svakom koraku), kroz svoje slogane i reklame, poručuju da kada kupujemo ono što prodaju, tom kupovinom realiziramo i suštinu našeg postojanja, nas kao ljudske vrste. Možda na prvi pogled neke reklame zvuče naivno i simpatično, ali ne zaboravimo da se kroz jednu cijelu naučnu granu kao što je marketing proučava kako proizvod brže i bolje prodati kupcu i u tu svrhu se koriste i znanja o ljudskom ponašanju, iz psihologije. Kako pojedini istraživači i tvrde, agresivni neuromarketing određene proizvode vrlo često povezuje sa jedinstvenim osobinama kupca te se kupovina sve češće pretvara u zadovoljavanje vlastitog ega kupca, čineći ga boljim od ostatka društva, što predstavlja oblik zadovoljstva.
S druge strane, živimo u izuzetno stresnim vremenima u kojem gotovo da nema pojedinca koji nije iskusio neprijatna stanja nemira, napetosti ili straha. A kupovina, koju je danas moguće realizirati gotovo na jedan klik ni ne odlazeći fizički u trgovinu, često služi kao bijeg od nezadovoljstva, stresa, unutarnje praznine, usamljenosti i zabrinutosti.
LIVING: Da li online shoping potiče ovisnost o kupovini?
KRIŽAN: Sigurno da pojednostavljuje kupovinu, dostupnost, tako da samim tim utiče i na poticaj za kupovanjem, bilo da se radi o funkcionalnom ili disfunkcionalnom odnosu prema kupovini.
LIVING: Koja su to stanja/raspoloženja koja nas mogu nagnati da kupujemo više?
KRIŽAN: Kompulzivno kupovanje je u pozitivnoj korelaciji sa stanjima anksioznosti, depresije i stresa. Osjećaj zadovoljstva nakon kupovine kratko traje i smjenjuju ga osjećaj krivice ili srama koji, da bi se ublažili, traže nove kupovine (zadovoljstvo), tako da osoba ulazi u začarani krug iz kojeg je teško izaći.
Doživljeni gubici, tjelesna bolest, strah od budućnosti, osjećaj usamljenosti ili čak i dosada, za pojedinca mogu biti krizni trenuci za prepuštanje kompulzivnoj kupovini.
Također okidač mogu biti i praznični dijelovi godine, u doba novogodišnjeg slavlja i sniženja kada kupovini svi teško odolijevamo.
LIVING: Da li podržavate mišljenje da su žene sklonije kupovini od muškaraca? Zašto je to tako? Da li je to još uvijek slučaj?
KRIŽAN: Istraživanje provedeno u SAD-u govori da je 94% osoba koje imaju problem sa kompulzivnom kupovinom ženskog roda. To se može objasniti i po društveno usvojenom modelu socijalizacije jer je uloga ‘onoga koji svakodnevno obavlja kupovinu’ namijenjena ženama, što znači da su žene, generalno, češće izložene samom činu kupovanja od muškaraca.
Međutim, sve je veći broj muškaraca koji kompulzivno kupuju. Smatra se da su žene sklonije nekontroliranom kupovanju odjeće, kozmetike, cipela, nakita, a muškarci kupuju predmete koji simboliziraju moć i prestiž, kao što su automobili, mobiteli, satovi i sl.
LIVING: Kako izaći na kraj sa ovisnosti o kupovini? Da li je stručna pomoć neophodna? Postoje li tehnike za samopomoć koje biste preporučili?
KRIŽAN: Kada je u pitanju kompulzivna kupovina koja utiče na sve aspekte života pojedinca – psihološko zdravlje i stabilnost, socijalne odnose, finansije itd., stručna pomoć je neophodna. Samo priznavanje da problem postoji, prvi je korak ka njegovom rješavanju i prevazilaženju.
Čak i u slučajevima kada sklonost kupovanju postoji ali nije tako drastična da bi utjecala značajno na kvalitet života pojedinca, također preporučujem savjetovanje i psihoterapiju. Zašto? Da bismo propitali, u sigurnom okruženju i uz pomoć stručnog lica, odakle u našem biću potiče ta sklonost ka materijalnom i da li možda predstavlja ‘dimnu bombu’ koja kamuflira neku nama važnu potrebu ili kako ih zovemo ‘psihološke gladi’ (za bliskošću, sigurnosti, prepoznavanjem…), na koju u našem ranom razvoju nije adekvatno odgovoreno a mi je, kao odrasli, ne prepoznajemo u sebi kao važnu.
Ako bih mogla preporučiti nešto što je univerzalno korisno za sve, rekla bih da je to rad na podizanju razine sopstvene svjesnosti. Informirati se i educirati u različitim vidovima pismenosti – npr. medijske, gdje ćemo promišljati o tome ko i zašto nam plasira određenu reklamu, da li dobijamo to što prodavač robe ili ideje obećava… Zatim, finansijska pismenost koja će nas osnažiti u upravljanju sopstvenim finansijama, načinima trošenja i slično. Na koji način strukturiramo svoj dan i svoje vrijeme može biti također jedan od dragocjenih izvora informacija, koji mogu pomoći u prevazilaženju kriznih situacija koje služe kao okidač za nekontrolirane kupovine.
I najjednostavnije, možda, da se svaki dan upitamo: šta mogu uraditi danas dobro za sebe i druge, a da ne uključuje kupovinu?
Pada mi na pamet i jedan grafit, na kojem je mudri autor napisao: Najbolje stvari u životu nisu stvari!
LIVING: Možemo li govoriti o drugim, sličnim, latentnim ovisnostima koja ne zvuče zastrašujuće poput narkomanije i alkoholizma, ali takođe ugrožavaju dobrobit pojedinca?
KRIŽAN: Nažalost, istraživanja govore da su u porastu ovisnosti koje ne uključuju konzumiranje bilo kakvih supstanci. Sve češće imamo klijente koji se javljaju na savjetovanje i psihoterapiju zbog ovisnosti o kockanju, internetu, igranju internetskih videoigrica, pornografskim materijalima itd. Sve ove ovisnosti značajno narušavaju kvalitet života pojedinca. Zato su to važne teme o kojima je potrebno razgovarati i ukazivati na njihov razorni uticaj, a savjetovanje i psihoterapiju promovirati kao prvu mogućnost izbora u suočavanju pojedinca sa sopstvenim ovisničkim ponašanjem.
