70-ih godina prošlog stoljeća Aaron i Jacqui Schiff definirali su simbiozu kao pojavu kada se dvije ili više osoba ponašaju tako kao da čine jednu osobu.
U psihološkom smislu, simbioza je termin koji koristi Transakciona analiza najčešće da objasni odnose koji nisu zdravi i koji sprečavaju pojedinca da ispuni svoje pune kapacitete u toku života, i da živi autentično.
Simbiotske odnose možemo prepoznati u različitim formama: u odnosu između roditelja i djece, supružnika, partnera, prijatelja itd.
Kako prepoznati simbiozu? Ukoliko ste nekad u odnosu sa drugom osobom iskusili da ste zanemarili svoje potrebe, a u isto vrijeme odlučivali i pretjerano brinuli o životu druge osobe, a da se pritom druga osoba u odnosu pasivno prepustila da je vodite kroz život zanemarujući svoje kapacitete, moguće da ste bili ili ste još uvijek u simbiotskom odnosu.
Simbiozu možemo nazvati zdravom jedino u odnosu između majke i djeteta dok je dijete u dobi kada nije u stanju da se samo brine o sebi, ili kada jedna osoba u odnosu trenutno nema resurse da se brine o sebi (npr. bolest).
Primjer simbioze u našoj kulturi jeste produžena psihološka vezanost djece za roditelje, koju karakterizira problem sa separacijom i pasivnost odrasle osobe (npr. u dobi oko 30 godina) u smislu da ne donosi odluke samostalno niti preuzima odgovornost za svoje postupke, kontinuirano se oslanjajući na podršku i mišljenje roditelja.
Svjedoci smo takvih simbioza na relaciji roditelj – dijete i nakon sklapanja braka, kada se ovakvi obrasci ponašanja nastavljaju i kada počinju uticati na zajednički život dvije osobe.
Simbiotski scenarij se može desiti i u partnerskom odnosu – kada jedna osoba u odnosu donosi životne odluke za oboje, a druga se adaptira. To bi značilo da jedan od partnera preuzima ulogu roditelja i odraslog u vezi, a druga osoba se adaptira i preuzima ulogu djeteta. Ovakav odnos onemogućava partnerima da koriste sve dijelove svoje ličnosti. Na primjer, osoba koja odlučuje kao roditelj može osjetiti veliki teret i zaboraviti na svoje potrebe da nekad zaplače, da osjeti bespomoćnost kao i da pogriješi, dok osoba koja se adaptira može zaboraviti da posjeduje kapacitete da odlučuje, da se naljuti i da osjeti sve prednosti zrele ličnosti. Partner koji se adaptira u odnosu koristi pasivna ponašanja kako bi pozvao drugog parnera da se brine o njemu.
Simbiotske relacije mogu ostaviti dugoročne posljedice po fizičko i mentalno zdravlje pojedinca u smislu niskog raspoloženja, osjećaja bezizlaznosti ili ‘zaglavljenosti’, niskog samopoštovanja, psihosomatskih oboljenja, anksioznosti, različitih iracionalnih strahova, poteškoća u ostvarivanju socijalnih kontakata itd.
Kako izaći iz simbiotskog odnosa?
Na početku, važno je da promijenite stav da izlazak iz simbioze znači katastrofu i da nužno znači prekid kontakta između osoba koje su u simbiotskom odnosu. Suprotno tome, izlazak iz simbioze pomaže svakoj osobi u odnosu da bolje upozna svoju ličnost kao i da proširi svoje socijalne kontakte i time poveća životno iskustvo i samopoštovanje.
Drugi korak jeste da steknete uvid u uzroke simbioze koji su posljedica neke od zabrana u djetinjstvu (o kojima je bilo riječi u prethodnoj kolumni) poput zabrane na odrastanje ili zabrane na vlastito mišljenje ili emocije.
Važno je da razmislite koje su to vaše potrebe u odnosu i da ih otvoreno podijelite sa partnerom, roditeljem ili prijateljem. Nemojte zaboraviti da je ljutnja normalna emocija u zdravom bliskom odnosu, a ljutnja će vam biti potrebna kako biste izašli iz simbiotskog odnosa.
Ukoliko ste vi osoba u simbiozi koja se o svemu brine i odlučuje, razmislite da li ste možda otpisali kapacitete druge osobe u odnosu i da li možete neke od odgovornosti trebate prepustiti njoj/njemu (npr. organizovanje putovanja, plaćanje računa) i razmislite koje su to potrebe koje bi vaše ‘unutrašnje dijete’ rado ispunilo sebi, a nemate vremena zbog preuzimanja na sebe velikog broja obaveza.
Ukoliko ste osoba u odnosu koja se pretjerano prepušta i adaptira, počnite preuzimati odgovornost kako biste drugoj osobi dali do znanja da ste odrasla ličnost.
Počnite razmišljati da je sasvim ok biti u odnosu, a biti različit.
Nemojte propustiti da još nekoliko puta ove zime iskoristite kraljicu sezone – tikvu.
O benefitima tikve nećemo pisati jer je toliko bogata brojnim mineralima i vitaminima da je teško zamisliti i jedan koristan sastojak da ga tikva ne posjeduje.
Za ovu slasticu potrebna su svega 4 sastojka od kojih tikva ima glavnu ulogu.
Sastojci 500 g tikve (hokaido, stambolka ili muškatna)
100 g mljevenih badema
2 kašike kokosovog ulja
2 kašike meda
začini po želji (vanila, cimet, đumbir u prahu)
Postupak Tikvu ispeći u rerni, oguliti je i napraviti pire. U to dodati ostale sastojke i sve dobro izmiješati. Ostaviti smjesu pola sata u frižideru, a onda oblikovati bombice i ukrasiti ih po želji. Moj izbor su ljuspice kokosa i sirovi badem.
Anksioznost se obično javlja u kontekstu stresne životne promjene. Naime, to su često situacije u kojima prelazimo iz jedne životne faze u drugu i rastemo u psihološkom smislu.
Kada osjetite da se javljaju simptomi anksioznosti, razmislite šta se dešava trenutno u vašoj životnoj realnosti. Da li ste na početku ili kraju emotivne veze, ili ste nedavno iskusili gubitak drage osobe ili možda promjenu radnog mjesta? Ili možda postoji određeni problem koji ostavljate po strani već duže vrijeme i izbjegavate da se suočite ili razgovarate o njemu.
Stresne životne situacije uistinu mogu biti povod za anksioznost, ali nas interesuje i šta se to dešava na dubljem, psihološkom nivou?
Jedno od objašnjenja možemo tražiti u okviru Transakcione analize – teorije ličnosti koja govori o konceptu 12 ‘Zabrana’ koje su 70-ih prošlog stoljeća godina identificirali Bob i Mary Goulding, psihoterapeuti.
Zabrane su osnova za negativne odluke koje smo donijeli u ranom djetinjstvu na osnovu najčešće neverbalnih poruka koje su nam slali naši roditelji, a da često ni oni toga nisu bili svjesni. Zabrane koje u praksi često imaju vezu sa anksioznošću u djetinjstvu i u odrasloj dobi jesu ‘Nemoj odrasti’,‘Nemoj biti dijete’, i ‘Ne čini ništa’.
Ukoliko tokom odrastanja niste dobivali zadatke koje su u skladu sa vašim uzrastom, već su te obaveze za vas preuzimali vaši roditelji, onda je moguće da ćete biti pod uticajem zabrane ‘Nemoj odrasti’ i u odrasloj dobi. Svaki odgovorni zadatak koji se postavi pred vas možda će izazvati anksioznost ili panični napad te ukoliko odustanete od tih zadataka potvrdit ćete svoje uvjerenje da niste dovoljno dorasli takvim obavezama. Na primjer, separacija od roditelja i postizanje samostalnosti u životu bit će otežani jer će vas uznemiravati pomisao da sami donosite odluke i rješavate svakodnevne probleme upravo zbog duboke zabrane koja je povezana sa uvjerenjem da vam uvijek treba neka osoba koju ćete pitati za mišljenje ili koja će za vas da obavi zadatak.
Kada se javi anksioznost to je zdrav znak da želite rasti u skladu sa vašom razvojnom dobi, ali nekada će anksioznost biti tako visoka da će vam trebati pomoć psihoterapeuta kako biste postali svjesni ranih zabrana i odluka, ali i svojih potencijala, i kako biste krenuli u smjeru preuzimanja odgovornosti.
Zabrana ‘Ne čini ništa’ u današnjem vremenu je prisutna u prezaštitničkom roditeljstvu za koje su naučnici već dokazali da je povezano sa anskioznošću kod djece. Naime, adolescent i odrasli na terapiji izjavljuju da su u toku odrastanja imali pretjerano mnogo nadzora od roditelja i da im roditelji, najčešće iz sopstvenog straha, nisu dozvoljavali da preuzimaju bilo kakav rizik koji je svojstven dječijim igrama. Ako prepoznajete kod sebe ovakvu zabranu onda je moguće da ste doživjeli anksioznost svaki put kada se suočite sa novom životnom situacijom (npr. upis u srednju školu, fakultet, promjena posla, konflikti sa partnerom, ili sa kolegama na poslu) jer jednostavno niste imali priliku u djetinjstvu i adolescenciji da se sami učite rješavati nove probleme, nego su to najčešće za vas činili roditelji. I kod ove zabrane psihoterapeut pomaže osobi da osvijesti svoje kapacitete i ohrabruje je da postepeno ‘osvaja’ realnost u kojoj živi.
Zabranu ‘Ne budi dijete’ prepoznaćete kod sebe ukoliko ne možete da se sjetite da ste ikada u životu imali vremena da ‘radite gluposti i ludorije’ te ukoliko ste vrlo rano u djetinjstvu morali preuzeti ulogu roditelja jer su okolnosti u porodici bile takve da ste zaključili da je to jedini način preživljavanja. Na primjer, smrt roditelja, briga za mlađu braću i sestre, briga o neadekvatnom roditelju ili neka druga traumatska iskustva mogla su zaustaviti vaše dječije igre i potrebe. Osim toga, pretjerano strog odgoj koji ne vodi računa o dječijim potrebama može da proizvede kod djece ovakvu zabranu. U odrasloj dobi odluka pod uticajem koje živite je najčešće ‘Moje potrebe nisu važne’ te dugotrajno zanemarujete vlastite želje i osjećanja, na šta vam organizam može uzvratiti anksioznošću. U ovom slučaju, anksioznost je znak da usporite te da malo pogledate šta vam ‘unutrašnje dijete’ poručuje. Ukoliko se javite na psihoterapiju, tretman će ići u smjeru da ostvarite kontakt sa svojim unutrašnjim djetetom.
Navedene zabrane nisu jedini uzrok anksioznosti, niti je kod jedne osobe prisutna samo jedna zabrana, ali se putem zabrana lakše može predstaviti dinamika anksioznosti kod osobe.
Psihoterapija kod anksioznosti podrazumijeva kombinaciju rada na emocijama, odlukama i postepenoj promjeni ponašanja u svakodnevnom životu kod klijenta.
Šta nas bolje oraspoloži na zimskim temperaturama nego topli napitak i komad dobre čokoladne torte, još ako ste uz čokoladu ukombinovali neko voće koje ste ‘slučajno’ zamrznuli – priča postaje još bolja.
Ne pratim standardne recepture kad je u pitanju kuhinja – upravo tako je i nastala ova kolumna – da biste dobili informacije i savjete utemeljene na iskustvu, iz prve ruke. Ovo napominjem iz razloga što je jako bitno da kuhate i pripremate šta volite, ja vas samo usmjeravam i, nadam se, potičem na kuhanje.
Kada je riječ o tortama koje volim, obično se radi o kombinaciji čokolade, svježeg voća, voćne kreme, sira, citrusa, alkoholnog likera i sl., kao i tradicionalne kreme pripremljene na netradicionalan način.
I ova današnja torta neće biti izuzetak. Ovoj torti još nisam dao neko ime, pa ako neko ima ideju, slobodno nam pišite.
1,2,3 krećemo…
Za početak nam trebaju dvije kore. Kora je onaj dio tradicije u koji se previše ne miješam. Naše nene i bake su se prilično dobro razumjele u to pa to ne mijenjamo, samo malo dopunjujemo. Pripremu kore sam započeo u jednoj zdjeli pa pred kraj razdvojio na dvije strane.
Kore za tortu
U jednoj zdjeli 8 bjelanaca umutite sa prstohvatom soli. Sol u ovom slučaju učvrsćuje snijeg od bjelanaca i daje kontru šećeru kasnije. U drugoj zdjeli umutite 8 žumanjaka, 8 kašika šećera, 5 kašika mlijeka, 4 kašike ulja, 8 kašika glatkog brašna i pola kesice praška za pecivo. Kada umutite smjesu da bude ljepljiva i gusta, umiješajte je sa bjelancima. Ako je previše gusta, dodajte još malo mlijeka. Mutite obavezno kružnim potezima po zidovima zdjele da što manje razbijete prozračnost smjese.
Nakon sjedinjenja, pola smjese sipate u kalup koji ste prethodono namastili puterom. Puter je uvijek dobra opcija zbog samog mirisa, a naravno i okusa na rubu kore.
U drugi dio smjese za kore dodajte još i tri kašike čokolade u prahu pa malo umutite, ne mora biti savršeno jednobojno, neka bude malo šareno.
Prije pečenja, po bijeloj kori sam posuo malo borovnica, vi možete a i ne morate dodati neko voće po želji, ali meni su borovnice sa vanilijom od koje ćemo raditi kremu – hit!
Kore stavite da se peku 20 minuta na 180 stepeni sa ventilatorom.
Cremissimo
Da sebi olakšate (jer vas čeka još posla) vanilija kremu možete pripremiti i od gotovih pudinga, ali za jači okus dodajte i malo ekstrakta vanilije. Nakon kuhanja, dodajte na dva pudinga 80 g putera, i (po želji) 100 g naribane bijele čokolade. Ovako pripremljena krema ide na hlađenje, a mi pravimo drugu kremu.
Druga krema je od višanja, a pravio sam tako što sam ušpinovao 2 kašike šećera i odmah zasuo sa otprilike 0,5 kg odmrznutih višanja (možete koristiti i kompot, ali ne i sav sok). Nakon ukuhavanja, dodajte jednu malu kašiku gustina razmućenog u malo vode radi stabilnosti. Kad je smjesa gotova dodajte želatinu (malu kesicu) koju ste prethodno rastopili u 5 kašika vode i miješajte dok se ne istopi u višnjama, pa i tu kremu stavite na hlađenje.
Treća krema je više kao mus, ali jednostavni, na bazi vrhnja za šlag. U tu svrhu otopite 200 g mliječne čokolade i malo ohladite na sobnoj temperaturi dok umutite 500 ml vrhnja za šlag. Pazite da ne umutite šlag previše da ne postane suviše čvrst te mu dodajte čokoladu i promiješajte opet kružnim pokretima po rubovima zdjele, izdižući sve sa dna na vrh i obrnuto.
Time smo završili pripremu svih dijelova torte. Važno je da se sve ohladi da biste mogli slagati tortu.
Napomena: Kore nakon 20 minuta pečenja provjerite čačkalicom, ako su pečene izvadite ih, a ako slučajno nisu ostavite ih u isključenoj rerni max 5 minuta da se prosuše, potom ih izvadite na sobnu temperaturu kako bi se ohladile prije slaganja.
Najljepši dio – slaganje torte
Bijelu koru ne morate ničim premazivati jer već imate borovnice u tijestu, a čokoladnu premažite sa malo narandžinog soka.
Pred sobom sada imate čokoladnu koru, koru sa borovnicama, čokoladni mus, vanilija kremu i želatinastu kremu sa višnjama. Slaganje zavisi od vašeg ukusa, ali vam predlažem da prvi put pratite moj način zbog lakšeg rezanja. Redao sam čokoladnu koru, čokoladni mus kremu, zatim bijelu koru, te vanilija kremu i višnje na kraju.
Tortu sam složio i sa velikim odricanjem ostavio da se ohladi preko noći prije ukrašavanja koje se sastojalo od malo umućenog šlaga i ostataka čokoladne kreme.
A sutradan ujutru…
Nadam se da ćete probati moj recept za ovu ukusnu, a jednostavnu tortu koja je idealna i za svečane prilike.
Tikva je kraljica jeseni i zime pa je zato rado koristim za pripremu ukusnih, a zdravih kolača. Bogata je mineralima i vitaminima, i lako se probavlja. Danas se uzgajaju nove sorte tikvi poput hokaido i muškatne koje su kestenastog, slatkog okusa i fine teksture. Sa kolačima od pirea tikve igrate na sigurno – oni jednostavno ne mogu da ne uspiju.
Za izradu kolača od tikve potrebno vam je 30 minuta.
RECEPT
Sastojci
300 g pirea od tikve
150 g mljevenih oraha
3 jaja
2 kašike kokosovog ili maslinovog ulja
1 kašika cimeta
1 veća jabuka
1 prašak za pecivo
1,5 dcl mlijeka
1 kašika zobenih pahuljica
Priprema
Pripremite pire od tikve tako što ćete 1 kg tikve isjeći na komade i ispeći u rerni. Kada se ohladi, odstranite koru i napravite pire koji nam je osnovni sastojak torte. Često ispečem nekoliko kilograma tikve od kojih napravim pire, napunim vrećice i zamrznem (pola posla gotovo za narednu pripremu kolača).
U zdjelu uspite sve sastojke osim jabuka. Umutite i istresite u kalup za pečenje. Na površini poredajte tanke komade jabuke i pospite sa malo cimeta.
Kolač pecite u rerni nekih 20 minuta na 200 stepeni. Provjerite čačkalicom da li je kolač pečen, prije nego ga izvadite iz rerne. Čačkalica treba da bude čista, bez imalo komadića tijesta. Kada se torta ohladi, ukrasite je bobicama nara ili višnjama (kontrast okusa je fantastičan).
Uživajte u čaroliji moje ukusne a niskokalorične zimske slastice.
