SOS Dječija sela u BiH i NGO Marathon udružili su snage pod sloganom „Briga za djecu je maraton! Budi Kum porodica“. Ova saradnja nosi snažnu poruku zajedništva jer naša srca imaju veliki kapacitet – i za trku ali i za ljubav prema djeci, jer djeca od ljubavi rastu.
Udruženje NGO Marathon, koje je već prepoznato po svom filantropskom djelovanju i društvenoj odgovornosti, a od ove godine postaje prijatelj i podrška SOS Dječijim selima u BiH. Partnerstvom šaljemo jasnu poruku briga za djecu bez roditeljskog staranja nije samo individualna obaveza, već kolektivna misija u kojoj svako od nas može imati ulogu.
Jedna od ključnih prilika da zajedno pokažemo solidarnost i podršku jeste predstojeći Sarajevo polumaraton, koji organizuje NGO Marathon. Ovaj sportsko-humanitarni događaj okuplja trkače i prijatelje sporta iz cijelog svijeta, a od ove godine nosi i dodatnu vrijednost, a to je podrška SOS Dječijim selima u BiH.
Rok za registraciju učešća na utrkama i uplatu je 15.09.2025. godine, a prijave se vrše putem zvanične stranice: sarajevomarathon.ba
Ovo partnerstvo simbolizuje ideju da svaki pretrčani kilometar, svaka podrška, svaka donacija i svaka podijeljena informacija o ovom projektu imaju značaj. Dijeljenjem ove poruke i poziva “Postani Kum“ https://sos-ds.ba/maraton/ , doprinosite širenju svijesti i jačanju podrške djeci kojoj je najpotrebnija ljubav i sigurnost.
Jer, baš kao i u maratonu najvažnije je da zajedno istrajemo.
Kad se spomene kultni bend Oasis, svako ko je odrastao devedesetih, neovisno o tome da li je bio sklon zvuku rock’n’rolla, ili tačnije britpopa, osjeti dašak nostalgije.
Kad su Oasis prošle godine najavili svoju reunion turneju nakon 15 godina separacije, potresao se internet. Ali nije samo generacija X (oni koji su zapravo proživjeli mančestersku rock-maniju 90-ih) bila u stanju delirijuma. Generacija Z, od kojih mnogi nisu napravili svoje prve korake ili se čak nisu rodili kada je izašao debitantski album benda 1994. godine – Definitely, Maybe – bili su jednako oduševljeni prilikom da konačno uživo vide najveći svjetski rock bend.
Nakon slušanja sad već legendarnog album benda Live at Knebworth iz 1996., može se doći do zaključka da su čak i više od desetljeća nakon njihovog raspada, uglavnom uzrokovanog konfliktom braće Gallagher, predanost i privlačnost benda ostali čvrsto netaknuti – u ovom slučaju neodoljivi za dvadesetogodišnjake.
„Oasis je toliko autentičan, prepoznatljiv i abrazivan bend… što je privlačnost u eri u kojoj je sve super uglađeno i masovno“, objašnjava muzička novinarka iz Los Angelesa i kulturna kritičarka generacije Z, Reanna Cruz. U eri isječaka pjesama s TikToka i bubblegum popa koji proizvode izdavačke kuće, generacija Z naviknuta je konzumirati muziku u velikom mutnom viru zvuka do kojeg se dolazi sada već ustaljenom opcijom prelistavanja na smartphonima. Braća Gallagher, sugerira Cruz, nude nešto posve drugačije. „Pred sobom imamo iznimno talentiranu braću koja su bez filtera. Historijski gledano, uvijek nađu razlog za svađu sa svima, čak i međusobno. Vokali benda imaju oštrinu, tonovi gitare su malo nazubljeni, za razliku od puno rock muzike koja kao pokušava da bude korektna u 2025. godini.“
Primjetno je da u mainstream popularnoj kulturi duže vrijeme uveliko nedostaje prizemljenih, jednostavnih rock bendova. ”Povratak Oasisa budi taj neuron u svačijem mozgu – posebno mladih obožavatelja koji su raspoloženi za pravi zvuk.”
Ista generacija je kostimografiju Liamove i Noelove prepoznatljive estetike pretvorila u valutu za društvene medije. Neprolazni stil benda može se uočiti od Brooklyna do istočnog Londona, s dvadesetogodišnjacima koji se utapaju u tamnoplavim trapericama, oživljavajući Britpop stil u svakodnevnom odijevanju. Njihov dobro poznati stav koji rijetko kome ostavlja pardona nije nešto što možete kupiti – ili algoritamski obraditi.
Na večeri dva uzastopna rasprodana koncerta na stadionu MetLife u East Rutherfordu, New Jersey, Oasis je više nego ispunio desetljeća potisnutih očekivanja. Publika je bila naglašeno višegeneracijska, pri čemu su gotovo svi nosili Oasis-ov merch.
Bezvremene hitove poput ‘Cigarettes & Alcohol’ i ‘Roll With It’ pratilo je 70.000 glasova svih dobi i naglasaka.
Sa prvim povratničkim koncertom, grupa Oasis kao da nastoji razbiti mit o tome kako na svjetskoj sceni već dugo nema kvalitetne muzike i da su dobre stvari samo relikti prošlosti koji ekskluzivno pripadaju starijim generacijama i prohujalim vremenima. Svakako, ovim se dokazuje i istančani muzički ukus generacije čije vrijeme tek dolazi.
Ušli smo u odaje odaliske, robinje turskog harema. Odaliska je bila sobarica koja je radila u izdvojenim prostorijama u kojim su obitavale supruge i konkubine osmanskog sultana.
Iako bi našu savremenu tačku promatranja mogla uznemiriti ova naga žena – možda ne sama golotinja koliko voajeristički pogled koji golotinja implicira – teško je ne uživati u ambijentu: raskošna sofa, lepeza od paunovog perja, svjetlucava plava zavjesa koja visi s desne strane i njiše se u blagom svjetlu, uravnotežena sjajnom žutom tkaninom u donjem lijevom uglu koja je naborana sa stotinu nabora.
La Grande Odalisque (1814), Jean-Auguste-Dominique Ingres. Ulje na platnu. 162 × 91 cm. Muzej Louvre, Pariz, Francuska
Ili dugačka lula za pušenje koja šalje spirale bogatog mirisa u zrak, ukazujući na zatvoreno područje užitka, prepuštanja i napuštanja svjetovnih briga.
Zamišljeni svijet koji nam nudi francuski umjetnik Jean-Auguste-Dominique Ingres u svojoj interpretaciji teme osmišljen je da bude opojan, fascinantan, primamljiv i umjereno opasan: jednom riječju, „egzotičan“.
Slika prikazuje krajnje intimno okruženje. Umjetnik je postigao ovaj osjećaj postavljanjem prednjeg plana elegantnih plavih i luminiscentnih zlatnih tonova na debelu, crnu poput tinte pozadinu. Sve površine pred nama oslikane su izvanrednom opipljivošću, ne samo realistično, već i blago, magnetski, bez trenja i hiper-lucentno.
Izduženi oblik
Njen pogled se proteže s platna, laskajući promatraču, očigledno pokušavajući ga zavesti. Njen pogled kao da traži naše odobravanje, svodeći samu sebe na objekt estetske i erotske kontemplacije.
Mnogi komentatori, uključujući i najraniju publiku koja je vidjela sliku kada je prvi put izložena u pariškom Salonu 1819. godine, primijetili su nerealan oblik ženskog tijela. Što više gledate, to ga više uočavate. Njena kičma je preduga (prema nekim procjenama ima čak četiri dodatna pršljena), a njena izdužena desna ruka jedva da ima lakat. A gdje joj je kuk? Ne možemo pretpostaviti da je to mjesto gdje joj se torzo savija, s obzirom na udaljenost od desnog dijela stražnjice.
Detalj ‘La Grande Odalisque’ (1814), Jean-Auguste-Dominique Ingres. Ulje na platnu. 162 × 91 cm. Louvre, Pariz, Francuska. Uređeno od strane autora teksta.
Da li su ove anatomske netačnosti zaista važne? Zapravo, mislim da igraju ključnu ulogu u široj strukturi slike. Primijetite, na primjer, kako se linija njenog nosa savršeno spaja sa silazećim ramenom i ispruženom rukom, formirajući vijugavu krivulju.
Ili primijetite trokutastu formaciju njenih leđa stvorenu posebnim položajem njenih ramena. Ove anatomske manipulacije bile su namjerne od strane umjetnika, osmišljene da pomognu u guranju slike prema nečemu idealiziranijem, čak i pomalo nestvarnom.
Detalj Parmigianinove slike Madonna dal Collo Lungo (1534- 40). Ulje na panelu. 219 × 135 cm. Galerija Uffizi, Firenca, Italija
Ingres nipošto nije bio prvi slikar u historiji umjetnosti koji je preuveličavao tjelesne proporcije kako bi postigao određeni efekat. Kasnorenesansni pokret poznat kao manirizam bio je sklon preuveličavanju kvaliteta ljepote i harmonije, što je često rezultiralo kompozicijama u kojima su rastegnuti vratovi i nevjerovatno uvijeni udovi bili uobičajeni. Namjera je često bila ista: pogurati tijelo izvan granica naturalizma kako bi moglo nositi veći emocionalni ili estetski naboj.
Između dva stila
Gdje smjestiti sliku poput Velike odaliske u historiji umjetnosti? Kako je shvatiti?
Naslikana 1814. godine, slika se proteže kroz dvije tradicije. Ovo je bilo doba neoklasicizma, kada su umjetnici – posebno oni iz Francuske – nastojali stvoriti umjetnička djela koja su oživjela mnoge teme starogrčke i rimske umjetnosti: stavljajući naglasak na ravnotežu, harmoniju i neku vrstu plemenite strogosti.
Ingres je bio učenik neoklasicističkog slikara Jacquesa-Louisa Davida, koji je oko 14 godina ranije naslikao ovaj portret francuske pripadnice visokog društva Madame Récamier – sliku koja je poslužila kao direktna inspiracija za Ingresa.
Lijevo: La Grande Odalisque (1814) Jean-Auguste-Dominique Ingres. Ulje na platnu. 162 × 91 cm. Louvre, Pariz, Francuska. Desno: Portraite de Madame Récamier (1800) by Jacques-Louis David. Ulje na platnu. 174 × 244 cm. Louvre, Pariz, Francuska
Primijetit ćete kako dvije slike dijele istu osnovnu pozu: ispružene noge, lijevi lakat oslonjen na jastuke, ispružena desna ruka i okrenuta glava dok baca pogled preko desnog ramena.
Ingres nipošto nije bio prvi slikar u historiji umjetnosti koji je preuveličavao tjelesne proporcije kako bi postigao određeni efekat. Kasnorenesansni pokret poznat kao manirizam bio je sklon preuveličavanju kvaliteta ljepote i harmonije, što je često rezultiralo kompozicijama u kojima su rastegnuti vratovi i nevjerovatno uvijeni udovi bili uobičajeni. Namjera je često bila ista: pogurati tijelo izvan granica naturalizma kako bi moglo nositi veći emocionalni ili estetski naboj.
U Davidovoj slici postoji i osjećaj trezvenosti i rezerviranosti – možda bismo danas koristili riječi “formalno” ili minimalističko.
Ingresova slika nosi mnoge iste karakteristike: površina je mirna i hladna, linije su oštre, a sjene savršene, kao i nevjerovatna pažnja posvećena tonu ženske kože i teksturama tkanina koje vise i obavijaju je.
Ipak, nešto drugo se dešava u Ingresovoj slici. Koliko god da je crpio inspiraciju iz Davida, njegovo slikarstvo odaliske se također udaljava od neoklasicizma i prema novoj umjetničkoj formi: romantizmu.
Romantizirani orijentalizam
Romantizam je bio svojevrsni protuodgovor na racionalni način razmišljanja neoklasicističke ere, koji je u sebi nosio implicitno slavljenje koherentnog reda.
Ovo je bilo vrijeme u evropskoj historiji kada je sve više umjetnika i pisaca putovalo izvan svojih zemalja, često na teritorije gdje su kolonijalne sile uspostavile imperijalno prisustvo. Dok su engleski slikari 19. stoljeća odlazili u kolonijalnu ispostavu Indiju, francuski slikari istraživali su Sjevernu Afriku, posebno Egipat, Alžir i Maroko.
Godine 1809. francuska vlada objavila je Opis Egipta (Description de l’Égypte) (1809–22), pregled arhitekture, spomenika, stanovništva i divljih životinja Egipta u dvadeset četiri toma. To je bilo djelo koje je imalo dubok utjecaj na francusku dekorativnu umjetnost i arhitekturu tog perioda.
Orijentalizam na svom vrhuncu: Molitva u Kairu (1865) Jean-Léon Gérôme. Ulje na platnu. 50 × 81 cm. Hamburger Kunsthalle, Hamburg, Njemačka
Ova podkategorija romantizma postala je poznata kao “orijentalizam” – termin koji se danas smatra problematičnim zbog svođenja složenih društava na egzotične scene senzualnosti, nasilja ili misterije, s implicitnom pretpostavkom zapadne superiornosti nad kulturama koje prikazuje.
Ova podkategorija romantizma postala je poznata kao “orijentalizam” – termin koji se danas smatra problematičnim zbog svođenja složenih društava na egzotične scene senzualnosti, nasilja ili misterije, s implicitnom pretpostavkom zapadne superiornosti nad kulturama koje prikazuje.
Ipak, tokom 19. stoljeća, pa čak i do danas, osjećaj “egzotičnog” u ljudima, pejzažima i arhitekturi Bliskog istoka i Sjeverne Afrike fascinirao je umjetnike. U Francuskoj su slikari poput Eugènea Delacroixa, Jean-Léona Gérômea i Theodorea Chasseriaua bili posebno oduševljeni.
Ingresovo slikarstvo crpilo je iz ovog orijentalističkog žara. Zanimljivo je primijetiti da nikada nije putovao u osmanlijsku Tursku niti na Istok, ali Ingresovu maštu podsticala je slika koju je proizvodila orijentalistička energija.
Sliku je naručila kraljica Caroline Murat, kraljica Napulja, a ujedno i sestra Napoleona Bonapartea. Nastala je u Rimu, gdje je Ingres živio nakon što je završio stipendiju na Académie de France. Danas se slika nalazi u Louvreu u Parizu. Ona ostaje zbunjujući predmet ljepote: istovremeno suptilna izmišljotina iz umjetnikove mašte i evokativna insinuacija ljudskog poriva za donkihotovskim zadovoljstvom.
DEVET RASPRODANIH KONCERATA, GOTOVO 2000 POSJETITELJA I POTVRDA DA SEVDALINKA ŽIVI KROZ TRADICIJU I NOVE KONTEKSTE
(Sarajevo, 27. avgust 2025) Večerašnjim devetim koncertom u Svrzinoj kući zvanično se završava ljetna koncertna serija „Sevdah Damira Imamovića u Svrzinoj kući“, koja je tokom jula i augusta publici donijela jedinstveno iskustvo muzičke baštine u srcu Sarajeva. Ovaj projekat spojio je tradiciju i savremenost kroz prostor nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine, gdje su se svake srijede smjenjivale priče, emocije i vrhunske muzičke interpretacije.
Federalna ministrica okoliša i turizma, Nasiha Pozder, istakla je da ovakve manifestacije imaju poseban značaj za turizam u Bosni i Hercegovini. „Ovo su događaji koji prave razliku kada je u pitanju turizam u našoj zemlji. Mislim da smo svi uživali u interpretaciji Damira Imamovića i zaista samo imamo riječi hvale za ono što je učinjeno. Postignuti rezultati su impozantni, a događaji poput ovog produžuju sezonu i donose nove sadržaje i nama i turistima“, kazala je Pozder te dodala da više od pet miliona KM zahtjeva za podršku sadržajima iz oblasti turizma u Federaciji koje su pristigle na ovogodišnji javni poziv, pokazuju da interesa ima i da imamo šta ponuditi.
Direktorica JU Muzej Sarajeva, Indira Kučuk Sorguč, naglasila je da ovaj projekat nadilazi okvire običnog događaja i donosi novu vrijednost kulturnom životu Sarajeva. „ Ova dva mjeseca bila su posebna i mislim da su to osjetili svi oni koji su došli kao publika. To je bilo prenošenje duha, sevdaha i nematerijalne baštine. Kada sam listala arhivu Muzeja, shvatila sam da se ništa slično ovome ranije nije radilo. Ovaj događaj je originalan, autentičan i osebujan. Na koncertima smo se mogli uvjeriti da Damir nije samo vrhunski interpretator nego i storyteller, autor i profesor. Za sve nas koji smo učestvovali u ovom projektu značajno je da smo ovom koncertnom serijom kreirali novu vrijednost“, rekla je Kučuk Sorguč te dodala da vjeruje da će JU Muzej Sarajeva nastaviti ovakve projekte i da će oni postati tradicija, a da će sevdalinka kroz permanentno izvođenje u ovom prostoru dobiti pravo i zasluženo mjesto.
Direktor Fondacije Sarajevo Navigator, Nedim Lipa, istakao je da rezultati projekta potvrđuju njegov značaj i opravdanost. „Na koncertima je prisustvovalo 1988 posjetitelja, od čega je 1488 ulaznica prodato u Bosni i Hercegovini, a 678 u Sarajevu. Više od 544 posjetitelja stiglo je izvan BiH. Kada se pogleda ukupna struktura, otprilike po trećina publike činili su posjetitelji iz Sarajeva, ostatka BiH i inostranstva. Ukupno smo imali devet rasprodanih koncerata, a posljednja dva koncerta su rasprodana čak 20 dana prije njihovog održavanja“, naveo je Lipa te dodao da je ovo bila prava stvar u pravo vrijeme i na pravom mjestu i tako svojevrsan povratak sevdaha kući.
Autor i interpretator sevdalinke, Damir Imamović, naglasio je da je Svrzina kuća jedinstven prostor u kojem tradicija prirodno oživljava. „Hvala svima koji su dali svoj doprinos i podržali ovaj projekat. Ima prostora u koje, kada uđeš, odmah ti se svira, a Svrzina kuća je upravo taj prostor. Turizam je oduvijek bio vodič u prezentaciji lokalne kulture – kada nam dođu gosti, uvijek nastojimo da se predstavimo u najboljem svjetlu. Realno, publika nigdje ne preferira najtradicionalniju muziku, ali tradicija opstaje i živi upravo zato što interesuje goste i turiste. Ovaj projekat je promocija tradicionalne muzike ovih prostora, ali je ujedno i eksperiment, jer tradiciju treba izazivati i stavljati u nove kontekste da bismo kreirali novu vrijednost“, kazao je Imamović te istakao uvjerenje da je ovim projektom stvoreno nešto vrijedno i dugotrajno, iza čega stoji iskrena namjera, dok krajnji cilj nije materijalan.
Projekat je realiziran u saradnji Fondacije Sarajevo Navigator i JU Muzej Sarajeva, uz podršku Ministarstva civilnih poslova BiH, Federalnog ministarstva okoliša i turizma, Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo, Grada Sarajeva, Općine Stari Grad, Mastercarda, Klasa i Međunarodnog aerodroma Sarajevo.
Inspiraciju za uređenje doma najčešće tražimo na internetu koji vrvi od najrazličitijih sadržaja – savjeta i atraktivnih vizuala – gotovih rješenja koja se često kopiraju u cjelosti ili djelomično primjenjuju u prostoru.
Prilika da uredite vlastiti dom sama po sebi već izaziva dovoljno uzbuđenja. Tu je i želja da sve realizirate što brže te je utoliko najlakše posegnuti za instant rješenjima, drugim riječima, kopirati.
Međutim, obzirom da se radi o vašem intimnom prostoru gdje je najvažnije da se vi dobro osjećate, nije li bolje prizvati u pomoć vlastiti ukus i biti neprikosnoveni autor? Naročito ako vam nije prvi put da uređujete enterijer, te se smatrate naprednim amaterom. Naravno, provedba vlastitog ukusa jednako je izvodiva i ako ste angažovali arhitektu ili dizajnera enterijera pod uslovom da ste u stanju efikasno iskomunicirati vašu viziju stručnjaku – u čemu vam on/a mora biti u stanju pomoći.
Kako kanalisanje ukusa uveliko olakšava inspiracija, ponovo se vraćamo na isto pitanje – gdje je tražiti? Ovog puta vam predlažemo nešto drugačiji pristup.
Slika kao polazna tačka ili finalni korak (Unleashed Gallery)
Odgovor je u – slici
Vizuelna umjetnost jedan je od prvih oblika ljudskog izražavanja te ne čudi zašto smo tako prijemčivi za slike, filmove, prizore zgrada i drugih arhitektonskih oblika i sl.
Utoliko se velika većina nas vizuelno motivira i inspiriše.
Istovremeno, postavljanje slike, fotografije, ili drugog zidnog dekora, oduvijek se smatralo završnim potezom pri uređenju enterijera, koji će unijeti život u prostor i podariti mu jedinstvenost. Takav umjetnički komad će često postati središnjom tačkom prostora koji okupira pažnju, priča priču ili šalje poruku o nama i našoj osobnosti.
Često kupimo umjetničko djelo ili sliku koja za nas ima određenu estetsku vrijednost s ciljem da je uklopimo u prostor. Međutim, možemo li upotrijebiti omiljeni sliku ili vizual kao polaznu tačku i inspiraciju prema kojoj dizajniramo prostor?
Raspoloženje slike – ambijent prostorije
Kao što nije uvijek lako odrediti koju emociju osjećate, još je teže definisati dominantno raspoloženje na umjetničkoj slici. Da biste lakše došli do odgovora, pomoći će nekoliko pitanja: Koje raspoloženje preovladava na slici, da li je mistično, mirno i umirujuće, da li vas uznemiruje, da li vas ‘energizira’, razgaljuje, izaziva osjećaj radosti i sl. Zapišite 3-4 ključne riječi koje su proizašle iz ove male vježbe, a koje opisuju sliku koja vas intrigira. Ove ključne riječi su važne jer će odrediti osnovno raspoloženje prostorije ukoliko se odlučite da je koncipirate prema datoj slici.
Uspješno koncipiranje prostora prema slici s ciljem kreiranja elegantnog, umirujućeg prostora (angelacameron.com)
Pored toga, pokušajte uočiti dominantne oblike na slici, npr. prave linije, krive (zaobljene) linije, cvijeće, lišće, trouglovi, tačke i sl., jer će odrediti oblik namještaja, uzoraka na tkaninama i tepisima, te dekora sveukupno.
Razigrano: Zidni dekor kao inspiracija za boje i oblike u prostoru (Architectural Digest)
Finalni ključni korak je odabir boja pri čemu određujemo tri najprisutnije boje na slici prema kojima biramo boje zidova, tekstila i sl.
Odabir palete boja za vaš novi prostor može se činiti najlakšim dijelom posla, ali iskustvo pokazuje da je to jedan od najosjetljivijih i najsloženijih poteza (osim ako se niste odlučili za zonu ugode zvanu total-bijela-boja). Čak i ako ste upoznati sa pravilom 60-30-10 (o čemu smo pisali u nekoliko navrata), i sigurni u to koja je vaša omiljena boja, krajnji rezultat može biti fijasko. Slika koja vam se sviđa može pomoći pri odabiru palete boja, ali i omjera boja, na način da prvo birate dominantnu boju (60%), prateću boju (30%) i na kraju boju kojom će se prostor akcentirati (10%). Primijetit ćete da je gotovo svaka slika vođena određenim omjerom koji se može prenijeti u prostor.
Inspiracija u slici H. Matissa predstavljena uz pomoć kolaža (Authentic Interior)
Ako ste već testirali ovaj pristup, ili to namjeravate, biće nam drago da vidimo krajnji ishod! Pošaljite nam email sa fotografijama na adresu redakcija@living.ba
