Leonardo da Vinci je naslikao Svetog Ivana Krstitelja oko 1516. godine. Figura kao da se materijalizuje, možda čudesno, svakako enigmatično, iz duboko crne pozadine.
Efekat se postiže tehnikom koju je Leonardo pionirski osmislio: namjernim omekšavanjem linija i kontura tako da se čini da se figura stapa sa – ili u ovom slučaju, iz – tame.
Svjetlost na slici ima odmjerenu kvalitetu, onu vrstu treperavog sjaja koji podsjeća na svjetlost svijeće. Sjene su postepene; prelaze iz svjetla u tamu samo spokojno, čak i oklijevajući.
Šta nam Leonardo signalizira kroz ovo izblijedjelo svjetlo? Zašto je odlučio dati slici ovaj poseban, kriptični osjećaj?
Nastanak sfumata kao slikarske tehnike
Većina nas je upoznata s barem nekim Leonardovim slikama. Njegove slike obično imaju dašak maglovite nejasnoće, posebno kasnija djela.
Upravo ta maglovita kvaliteta leži u osnovi čuvene ambivalentnosti Mona Lize. Neodređeno kretanje njenih očiju i drhtave sjene njenog osmijeha omogućene su tehnikom slikanja poznatom kao sfumato.
Detalj ‘Portreta Mona Lise del Giocondo’ (cca.1503–6) Leonarda da Vincija. Ulje na drvetu. 77 × 53 cm. Muzej Louvre u Parizu, Francuska
Mnoge Leonardove slike imaju istu sugestivnu atmosferu. On je opisao sfumato kao „bez granica ili ograničenja, poput dima ili izvan žarišne ravni“. Riječ se na engleski prevodi kao mekano, nejasno ili zamagljeno, a potiče od italijanske riječi fumo („dim“, „para“).
Efekat je postignut nanošenjem slojeva tankih glazura uljane boje, jedne na drugu, kako bi se kontinuirano omekšale sjene i rubovi. Leonardo je težio korištenju ujedinjenog raspona boja srednjih tonova – posebno zemljanih boja, plavih i zelenih – sa sličnim nivoima zasićenosti, kako bi dodatno uskladio svoje slike.
Kao naučnik, Leonardo je proveo opsežna istraživanja efekata svjetlosti i boja.
Na primjer, njegova istraživanja optike dovela su ga do razumijevanja perspektive udaljenosti: to jest, kako iste boje mogu izgledati drugačije ovisno o njihovoj blizini. Blijedoplave nijanse njegovih planina u Portretu Mona Lise del Giocondo rezultat su takvih istraživanja.
Leonardova dostignuća bila su značajan razvoj u povijesti slikarstva, jer su umjetnicima pružila sredstva da bolje predstave volumetrijske figure – predmete i ljude sa stvarnim osjećajem za formu – postižući veći intenzitet i karakter.
Lijevo: Dama sa hermelinom (1483–90) Leonardo da Vinci. Ulje i tempera na panelu. 54.8 × 40.3 cm. Nacionalni muzej, Kraków, Poljska. Desno: Portret muškarca (cca.1450) Andrea del Castagno.Tempera na panelu. Nacionalna galerija umjetnosti, Washington, D.C., SAD.
Da biste uočili učinkovitost sfumato metode, uporedite Leonardovu sliku “Dama s hermelinom”, završenu 1490. godine, sa slikom “Portret muškarca” Andree del Castagna, naslikanom oko 1450. godine.
Dok je Castagnovo modeliranje oštro i visoko definirano, “Dama s hermelinom” donosi potpuno novu psihološku složenost kroz suptilno uzorkovanje svjetlosti i sjene. Kao i kod mnogih svojih djela, Leonardo je izbjegavao najintenzivnije boje spektra, preferirajući prigušenu paletu kako bi slika ostala ujednačena – dajući Castagnovoj slici pomalo blistav izgled u poređenju.
Ples svjetla i tame
Razvoj sfumata temelji se na principu kjaroskura, upotrebe snažnog kontrasta između svjetla i tame za stvaranje dubine.
Vraćajući se na sliku Ivana Krstitelja, slika ne samo da koristi meke tragove sfumata, već i pokazuje Leonardovu upečatljivu upotrebu kontrasta svjetla i sjene općenito kako bi naglašenije definirala trodimenzionalni oblik. Primijetite, primjerice, namjerno postavljanje ispružene ruke i uprtog prsta direktno na najtamnije područje platna.
Sveti Ivan Krstitelj (cca.1513–16) Leonardo da Vinci. Ulje na drvetu. 69 × 57 cm. Muzej Louvre, Pariz, Francuska.
Kroz atmosferu koju stvaraju sfumato i kjaroskuro, Leonardo je odlučio prikriti zemaljske atribute Ivana Krstitelja: činjenicu da je živio u pustinji i nosio košulju od dlake. Na ovoj slici, on je nesumnjivo božanski, s nježnim tonovima kože i gotovo androginim izgledom.
Jedan od načina da se doživi efekat je da se on vidi kao komunikacija religijskog sadržaja slike, naglašavajući božanski sjaj Ivana Krstitelja – čak sugerirajući metaforičku bitku svjetla i tame.
Kroz atmosferu koju su stvorili sfumato i chiaroscuro, Leonardo je odlučio prikriti zemaljske atribute Ivana Krstitelja: činjenicu da je živio u pustinji i nosio košulju od dlake. Na ovoj slici, on je nesumnjivo božanstven, s nježnim tonovima kože i gotovo androginim izgledom.
Jedan od načina da se doživi ovaj efekat jeste da se vidi kao komunikacija religijskog sadržaja slike, naglašavanje božanskog sjaja Ivana Krstitelja – čak sugerirajući metaforičku bitku svjetla i tame.
Salvator Mundi (c.1500) Leonardo da Vinci. Ulje na drvetu. 65.6 × 45.4 cm. Louvre Abu Dabi, Ujedinjeni Arapski Emirati
Isti efekat je korišten u njegovom djelu Salvator Mundi, u kojem sfumato potezi kistom – posebno na licu – ističu dvosmislenost između fizičkog i metafizičkog. Zaista, u mnogim njegovim slikama, tijelo i duh su namjerno udruženi, dajući tako njegovim figurama nedokučiv, možda čak i čudesan kvalitet.
Leonardov jedinstveni pristup slikarstvu također bi trebao skrenuti pažnju na važan aspekt svih slika: da je način na koji je slika zapravo napravljena – ključan za način na koji ona komunicira.
Leonardovom sfumato tehnikom, njegove slike postižu kriptičnu privlačnost koja traje stoljećima kasnije.
Švicarski brend satova Cauny dizajnirao je Tadao Ando (84), dobitnik Pritzkerove nagrade za arhitekturu.
Andov tanki i fleksibilni sat uključuje kupolasti gornji dio od safirnog stakla kako bi se smanjila distorzija pri gledanju brojčanika iz različitih uglova. Također ima talijanski kožni remen i dolazi u elegantnom metalnom kućištu.
Sat je dostupan u dvije boje: razigranoj nijansi zelene jabuke i boji brušenog čelika inspiriranoj materijalnošću betona.
Zaobljen dizajn predstavlja simbol nade i zamišljen je da onom ko ga nosi donese “mladalačku energiju”.
“Ovaj sat odražava duh zelene jabuke – nezrele, pomalo kisele, ali pune obećanja”, opisuje Ando svoj sat. “Odaje počast onima koji nastavljaju ići naprijed, ne zato što su stigli, već zato što još uvijek vjeruju u svjetlo koje je pred njima”, oslikava svoju viziju svjetski poznati arhitekta i zaključuje da je sat svjevrsni “podsjetnik da mladost nije vrijeme, već pokret srca“.
Obje verzije sata dolaze u dvije veličine: 31,5 i 37,5 milimetara, što omogućuje osobama sa zglobovima svih veličina da ih nose.
Cauny Ando je četvrti sat u Caunyjevoj seriji Arhitekti vremena – kolekciji satova koje su dizajnirali poznati svjetski arhitekti.
Najpoznatiji japanski arhitekt svih vremena, Tadao Ando, kroz partnerstvo sa firmom Cauny, želi unijeti mladost u svakodnevni život, transformirajući svoj sat u simbol nade.
Prva tri sata u seriji kreirali su arhitekti Álvaro Siza, Rafael Moneo i Eduardo Souto de Moura.
„U satovima, kao i u zgradama, Ando pronalazi čistoću mladenačke energije kako bi oblikovao prostor i s njim, našu percepciju vremena“, naglašavaju iz Cauny-ja.
Cauny je osnovan u Švicarskoj 1927. godine, a sjedište mu je u Portugalu. Projekat Arhitekti vremenskih pokrenuli su 2022. godine.
Činjenica da je anksioznost postala masovna pojava, ali i to da se o tom stanju otvoreno govori mnogo više nego što je to bio slučaj u prošlosti, uticali su na stvaranje ‘kontra-anksioznost’ trendova i u industrijama poput gastronomije i dizajna.
Uređenje enterijera s ciljem reduciranja anksioznosti je holistički pristup dizajniranju prostora kojem su prioritetni mentalno zdravlje i dobrobit pojedinca. Promišljena primjena određenih principa dizajna vodi ka stvaranju okruženja koje je umirujuće što utiče na smanjenje stresa. Ovakav pristup dizajnu uzima u obzir utjecaj okruženja na naša emocionalna stanja i raspoloženje, te se fokusira na minimiziranje okidača anksioznosti. Iako je nemoguće izvesti formulu koja odgovara baš svakome, ipak postoji nekoliko principa koji sigurno mogu doprinijeti poboljšanju raspoloženja.
Svi mikrotrendovi unutar ovog pristupa dizajnu enterijera imaju namjeru umiriti i stvoriti ugodu za um i tijelo, te kao takvi, iako dolaze ‘bez ljekarskog recepta’, ne mogu činiti štetu.
BIOFILIJSKI PRISTUP
Sve je počelo prije nekoliko godina sa intenzivnijim promicanjem biofilnog pravca u dizajnu enterijera i arhitekturi. Termin biofilija koji je skovao legendarni njemački psiholog Erich Fromm, još 1984. godine kao naučnu hipotezu predlaže američki biolog Edward O. Wilson. On je potencirao da se zdrav i ispunjen život ne može živjeti daleko od prirode jer je ljudima neophodan kontakt s prirodom u istoj mjeri u kojoj im je potreban kisik.
Ukratko, biofilija koja doslovno označava ‘ljubav prema svim živim bićima’ predstavlja iskonsku ljudsku potrebu za povezanošću i usklađenošću s prirodom.
Broj dizajnera i arhitekata u svijetu koji primjenjuju biofilni koncept u projektiranju i uređenju konstantno raste, a dokaz su ‘zelene’ zgrade koje svojim oblikovanjem, konceptom i sadržajima pozitivno utiču na prehranu, kondiciju i raspoloženje stanara, potičući ih da sami uzgajaju hranu i proizvode namirnice. Tako stanari dobijaju instant pristup prirodi što na svakodnevnoj razini poboljšava njihovu psihofizičku dobrobit. Na isti način i s istim ciljem se pristupa i uređenju poslovnih i uredskih prostora, kao i enterijera ugostiteljskih objekata.
Ako želite primijeniti ovaj pristup u svom domu, našli ste se pred jednostavnim zadatkom: U dom unesite sobno bilje, osigurajte veliku količinu prirodnog svjetla i koristite organske materijale. Za razinu više, odlučite se za estetske vegetacije poput živih zidova i vertikalnih vrtova.
Naravno, tu su i imitacije prirodnog – poput uzorka bilja (filadendron je već dugo u modi) na tapetama, tepisima, posuđu i asesoarima. Zidove (ili bar jedan centralni zid) možete obojiti u tamnozelenu boju koja podsjeća na šumu, te unijeti ključne komade namještaja od punog drveta.
MATERIJALI, TKANINE I TEKSTURE
Tkanine i teksture igraju značajnu ulogu kad je u pitanju stvaranje osjećaja udobnosti, utjehe i ugode koji konfrontiraju tjeskobu. Određene tkanine, teksture i boje mogu pobuditi lijepe uspomene i misli. Isti efekt mogu imati prirodni materijali poput drveta i betona, naročito u neobrađenom stanju. Sasvim očekivano, mekane teksture ugodne na dodir umiruju i djeluju utješno (samo pomislite na mekane dječije igračke koje volimo i mi odrasli).
UMIRUJUĆE BOJE
O efektu boja na psihu i raspoloženje danas se mnogo govori. Ipak, nije zgoreg podsjetiti da tople boje poput crvene, žute i narandžaste djeluju stimulirajuće pa mogu podići tenziju i nemir. Suprotno tome, hladne boje poput plave, zelene i ljubičaste djeluju umirujuće. Pritom treba paziti na nijanse kao i činjenicu da ni previše dobroga – ne mora biti dobro, te da je najsigurnije boje koristiti u omjeru 60-30-10. Takođe, jedno od ključnih pravila koje se tiču odabira boja pri stvaranju umirujućeg ambijenta je da trebamo birati pastelne nijanse omiljenih boja.
Tu je i široka paleta toplih neutrala poputbeige i greige koje su izvrsne ako želimo kreirati umirujuće i ugodne prostore.
Na isti način treba pristupiti i pitanju rasvjete, od toga da li ćemo se odlučiti za toplo ili hladno svjetlo, do pozicioniranja rasvjete u prostoru, što možemo prepustiti savjetu stručnjaka ili se educirati putem za to specijaliziranih medijskih portala/stranica.
Lako je stoga zaključiti da cilju kreiranja anti-stres ambijenta ne odgovaraju neonske boje, svjetla, pa tako ni natpisi koji su u trendu, i zbog kojih vaš dom može podsjećati na bar ili cafe (dakle, javno mjesto), što može samo podstaći anksioznost.
UREDNOST
Vjerovatno ste čuli za izreke koje povezuju urednost okruženja u kojem živimo sa našim unutarnjim balansom i ‘redom u glavi’. Takvih izreka ima na većini jezika, u većini svjetskih kultura, što znači da nisu potekle bez razloga.
Urednost i manjak stvari u prostoru (radije nego višak) označavaju red koji, sam po sebi, šalje signal ‘sve će biti uredu’, što je pravi melem za anksiozna stanja. Dokazano je da neuredan okoliš crpi našu energiju što u konačnici može potaći već postojeću tjeskobu.
OTVOREN PROSTOR
Stručnjaci za uređenje enterijera znaju da je dojam toka u prostoru jedan od ključnih efekata znalačke primjene principa i elemenata dizajna u prostoru, drugim riječima, pokazatelj pravilno i estetski prihvatljivo uređenog prostora.
Takva fluidnost očituje se i u dojmu otvorenosti prostora u kojem se lako kretati, što u ovom našem kontekstu doprinosi umanjenju stanja anksioznosti.
“Naprstak crvene boje je crveniji od kante pune crvene.”
Kao i svi dobri aforizmi, tako i ovaj, koga je navodno izgovorio francuski umjetnik Henri Matisse, sadrži naznake i poezije i paradoksa.
Mislim da je Matisse imao na umu da ponekad manja doza može biti moćnija od veće, i da bi previše nečega (čak i dobroga) – moglo čak razvodniti iskustvo.
Međutim, njegov aforizam nije bio poziv na slikarsku suzdržanost: Matisse nikada nije bježao od blistave boje. Njegove slike blješte nesputanim bojama – poput netom razrezanog nara.
Harmonija u crvenom (Crvena soba) (1908), Henri Mattise. Ulje na platnu. 180 × 220 cm. The Hermitage Museum, St. Petersburg.
Mislim da je to više bio njegov poziv da se cijene manji detalji. Ideja da bi naprstak crvene boje mogao biti intenzivniji od pune kante je namjerno usmjeravanje pažnje na suptilne naglaske koji se lako previde. Ako možemo uživati u pikantnom zalogaju, ili u trenutku, onda bi naš susret sa svijetom utoliko mogao biti bogatiji.
Skloni smo zaboraviti ove važne uvide jer je veliki dio naših modernih života usmjeren na veće, bolje i više.
Unutarnje i vanjske refleksije
Što sam više čitao o Matisseu, to sam više shvaćao da je njegov pristup umjetnosti bio sveobuhvatan, neodvojiv od njegovog pristupa bivanju u svijetu, uključujući i njegov pogled na sebe:
“Trebali bismo promatrati sebe s istom radoznalošću i otvorenošću s kojom proučavamo stablo, nebo ili misao, jer smo i mi povezani s cijelim svemirom.”
Njegov stav i prema umjetnosti i prema životu bio je rezultat pažljivog razmatranja, pomiješan s čuđenjem. Upravo to stjecanje znanja omogućilo mu je tako slobodno eksperimentiranje.
“Umjetnik mora posjedovati Prirodu. Mora se poistovjetiti s njezinim ritmovima i to naporima koji će izroditi majstorstvo koje će mu kasnije omogućiti da se izrazi vlastitim jezikom.”
Gornji citat preuzet je iz pisma koje je napisao pripremajući se za izložbu svojih radova koja će se održati u Philadelphiji kasnih 1940-ih, u zreloj fazi njegove karijere. U istoj korespondenciji izrazio je zabrinutost zbog učinka na mlade umjetnike kada su vidjeli njegov rad i otkrili očitu “nemarnost” u njegovoj brzoj i površnoj izvedbi:
“Uvijek sam pokušavao sakriti vlastite napore jer sam želio da moji radovi imaju lakoću i radost proljeća koje nikome ne dopušta da posumnja koliko je truda koštalo.”
Plašio se da bi se mladi slikari mogli „uputiti kraticom“, izbjegavajući potrebne godine umjetničkog razvoja, krivo zamišljajući da slikaju “od srca” i da je postati umjetnik lako ostvarivo odredište. On je to ovako sažeo:
“(Ovaj) spor i bolan rad je neophodan.”
Fenêtre ouverte, Collioure (1905), Henri Matisse. Ulje na platnu. 55.3 × 46 cm. National Gallery of Art, Washington, D.C.
Harmonije
Matisse je imao mnogo toga za reći o izražajnoj snazi umjetničke slike, a istraživanje tog deskriptivnog potencijala smatrao je svojim životnim djelom.
“Umjetničko djelo treba biti skladno u svojoj cjelini; jer bi suvišni detalji, u umu promatrača, zadirali u bitne elemente.”
Upravo je to balansiranje očaralo mnoge umjetnike od 19. stoljeća naovamo, ponajviše impresionističke slikare. Njihova spremnost da potaknu umjetnost sveukupnog jedinstva nauštrb detalja oslobodila je mnoge umjetnike koji su došli nakon njih – među kojima je bio i Matisse.
Boja je bila njegov najvažniji alat. Jedan citat savršeno pokazuje njegov stav prema boji:
“Od trenutka kada sam u rukama prvi put držao kutiju s bojama, znao sam da je ovo moj život. Bacio sam se u njega poput zvijeri koja srlja prema onome što voli.”
Kao i:
“Jedan ton je samo jedna boja, dva tona su akord, to je život.”
Ovdje Matisse ne samo da povlači paralelu između nereprezentativnog slikarstva i muzike – kao što su to činili mnogi umjetnici njegova vremena – već je u dvije kratke riječi također proširio ideju harmonije boja na filozofiju postojanja (“to je život”).
Une Rue À Arcueil (1903–1904), Henri Matisse. Ulje na platnu. 47 × 55.3 cm
Ipak, najviše od svega, mislim da nam ova izjava o boji mnogo govori o njegovom pristupu umjetnosti. Za Matissea, izražajna moć slikarstva leži u njegovoj sposobnosti da izgradi panoramu tonskih okusa – polifoniju impresija boja. Ključno za Matissea, postojala je još jedna važna strana slikarstva, pa i života, naime sposobnost pronalaska ljepote u svemu na što naiđemo. Rekao je to dosta poetičnije:
“Uvijek ima cvijeća za one koji ga traže.”
Ako ovaj citat počinje nagovještavati duhovni aspekt Matisseova gledišta, onda ga sljedeći citat pojašnjava.
“Ne znam vjerujem li u Boga ili ne. Mislim, doista, da sam neka vrsta budista. Ali bitno je staviti se u stanje uma koje je blisko onom kada se molimo.”
Henri Matisse, Pariz, 13. maj 1913. Foto Alvin Langdon Coburn
Sviđa mi se ovakvo razmišljanje. Mislim da je u skladu s Matisseovim pristupom da ga tačna definicija njegove duhovnosti nije ni zanimala. Umjesto toga, tražio je osjećaje, te nemjerljive aspekte bivanja koji bi mogli dovesti do istine koja se jednostavno čini ispravnom.
Za to nije potrebna intelektualna strogost, već vrsta kreativne neustrašivosti, kako je izraženo u njegovom najupečatljivijem aforizmu:
Jedna od najtraženijih globalnih stručnjakinja za digitalne strategije i brend pripovijedanje, Katie Roden, dolazi u Sarajevo 8. maja na ovogodišnji Social Media Summit!
Roden, čije se ime veže uz kampanje za legende poput Eltona Johna, Lady Gage i Mariah Carey, te strateške projekte za Premier League, UFC, O2 Telefonicu i Muzej Victoria & Albert, bit će jedno od glavnih imena ovogodišnjeg okupljanja digitalnih profesionalaca, kreatora i brendova.
Kao savjetnica i trenerica za Googleov program digitalne transformacije, te stručnjakinja za sadržaj, angažman publike i AI strategije, Katie donosi najnovije uvide u svijet digitalnog marketinga i komunikacija, a svi koji osiguraju svoje prisustvo ovom događaju imat će priliku uživo čuti o kompanjama na kojima je radila, ali i poslušati neke korisne savjete.
Social Media Summit ove godine okupit će preko 80 ,kako domaćih, tako ir egionalnih, influensera, a publika će uživo birati Influensera godine, čineći ovaj događaj ne samo edukativnim, već i interaktivnim spektaklom koji se ne propušta. Bit će to mjesto na kojem će se razmjenjivati ideje, inspirisati neke nove kampanje, te graditi saradnje i stvarati neki novi trendovi. Kroz pažljivo kreiran program predavanja, panel diskusija i radionica, posjetioci će imati priliku da zavire u budućnost komunikacije i nauče kako se istaknuti u sve bučnijem online prostoru.
Ovogodišnje teme odgovaraju ključnim izazovima i prilikama digitalne industrije danas. Fokus će biti na ulozi umjetne inteligencije u kreiranju sadržaja i njenom utjecaju na autentičnost, native oglašavanju koje ne „upada u oko“, već se prirodno uklapa u feed, izazovima greenwashinga u influencer marketingu i odgovornosti kreatora sadržaja, naprednoj analitici i mjerljivosti digitalnih kampanja, usponu vertikalnog sadržaja i novih formi storytellinga koje oblikuju novu generaciju.
Posebnu pažnju i ove godine privlače dvije važne nagrade. Jedna je Digital Cup Awards – prestižno priznanje za kompanije i kampanje koje su postavile nove standarde u digitalnom marketingu, koje su postigle impresivne rezultate ili ostavile trag na industriju.
Iako je ostalo veoma malo mjesta, prijave za Digital Cup još uvijek su otvorene, a prijaviti se mogu kampanje koje su realizovane u periodu od 1. januara 2024. do 31. marta 2025. godine. Prijave se vrše isključivo elektronski putem formulara na web stranici www.socialmediasummit.ba.
Druga nagrada je Influencer Awards – nagrada koja slavi autentičnost, relevantnost i utjecaj influensera širom regije. Tako će biti dodijeljene nagrade u pet kategorija: beauty, fashion & lifestyle, travel, parenting, comedy i food, uz posebnu nagradu za Regionalnog influensera godine, koju će birati publika među nominiranima iz pet zemalja. Broj mjesta je ograničen, a interes veliki. Stoga, svi koji žele biti dio ovog okupljanja svoje mjesto moraju osigurati na vrijeme putem web stranice www.socialmediasummit.ba, a za dodatne informacije potrebno je kontaktirati organizatora događaja – marketinšku agenciju Altermedia, na mail prijava@socialmediasummit.ba
