Uticaj ljubavnog partnera na naš život i naš self je veći nego što možemo zamisliti i prihvatamo priznati.
Partner utiče na naš doživljaj sebe, posljedično tome – na naše samopouzdanje, a način na koji funkcioniramo kao par – u skladu ili neskladu – može izvršiti značajan uticaj na naše mentalno i fizičko zdravlje.
Partner koji je emocionalno nedostupan, koji nam ne pruža podršku, koji skrivenim ili direktnim porukama umanjuje našu vrijednost, može nas oslabiti do tačke ozbiljne zdravstvene erozije, drže stručnjaci. Druga, ljepša strana novčića, pod uslovom da se radi o partneru koji odgovara na naše suštinske emocionalne potrebe i koji je prihvatio ulogu sigurne baze, može nam pomoći da unaprijedimo svoje zdravlje i utoliko sebi produžimo život. Odluka je naša.
Provjera je zlato
Čini se da, što je više pravila i uputa o ljubavi, svejedno da li su zasnovane na nauci ili iskustvu, to je manje sretnih veza. Ovo je postalo pravilo per se. Univerzalnog odgovora na pitanje zašto se neka veza nije mogla održati zasigurno nema; svaki slučaj je individualan i ima vlastiti kod, ali ipak postoje bar zajednički nazivnici koji se mogu, krajnje oprezno, primijetiti i primijeniti.
Kada bi postojao metod procjene koji bi mogli primijeniti i na ponašanja partnera u vezi, tj. kada bi mogli a priori stvoriti pretpostavku o tome kako će se partner ponašati i kako će se emocionalno vezati, da li bi to preveniralo bol usljed nerazumijevanja, nesporazuma i u konačnici raskida?
Stilovi emocionalnog vezivanja
Potreba da se bude u blizini nekoga ko je za nas poseban, toliko je važna da u mozgu postoji biološki mehanizam koji je odgovoran isključivo za stvaranje i reguliranje odnosa sa osobama za koje se vežemo (roditelji, djeca, ljubavni partneri). I, kao što se kod djeteta aktivira panika prilikom separacije od majke, tako se i kod odraslih osoba aktiviraju strah, panika, uznemirenost ukoliko se partner nalazi u rizičnoj situaciji.
Pioniri teorije emocionalnog vezivanja, psihijatar i profesor na Univerzitetu Kolumbija Amir Levine i psiholog Rachel Heller godinama su istraživali bliske partnerske odnose među odraslim osobama. Svoja istraživanja su objedinili i 2010. godine objavili kao svojevrsan priručnik pod nazivom ‘Vezani: Nova nauka vezanosti odraslih osoba i kako vam može pomoći da nađete i sačuvate ljubav’.
Teorija emocionalnog vezivanja koju su razvili Levine i Heller prepoznaje tri osnovna stila vezivanja odraslih osoba, dakle, načina na koji doživljavaju intimnost i reaguju na nju u romantičnim vezama. Tako, drže Levine i Heller, osobe sa sigurnim stilom vezivanja nemaju problem sa intimnošću i izražavanjem ljubavi i prisnosti. Suprotno tome, osobe sa izbjegavajućim obrascem doživljavaju intimnost kao prijetnju vlastitoj nezavisnosti i utoliko čine sve da je smanje ili posve izbjegnu. Osobe sklone preokupiranom stilu vezivanja pokazuju veliku potrebu za intimnošću, a kada su u vezi, fokusirani su uglavnom samo na vezu, gube interes za druge životne sadržaje, sumnjaju u partnera i njegovu sposobnost da im uzvrati ljubav u jednakoj mjeri. Postoji i kombinacija stilova, a omjeri se mogu mijenjati tokom godina usljed životnih iskustava i samog procesa razvoja i sazrijevanja.
Više je faktora koji utiču na to koji ćemo stil razviti tokom života, ali dva ključna su odgoj, u smislu kako su se roditelji ponašali prema nama, i – životno iskustvo. U slučaju prvog, ako su nam roditelji poklanjali adekvatnu pažnju i odgovarali na naše potrebe, veća je vjerovatnoća da ćemo razviti sigurni stil vezivanja. Nasuprot tome, ako su bili hladni, strogi i nepristupačni, moguće je da ćemo kao odrasla osoba stvoriti izbjegavajući obrazac vezivanja. Ako danas održavamo preokupirani stil, sasvim je moguće da su roditelji bili nedosljedni u odgovoru na naše potrebe. Međutim, ne treba potcijeniti i uticaj životnog iskustva, uključujući iskustvo ranijih ljubavnih veza i njihovih ishoda.
Levine i Heller opisuju stilove vezivanja na sljedeći način:
Preokupirani stil: Volite da budete veoma bliski sa partnerom i posjedujete veliki kapacitet za intimnost. Međutim, često strahujete da vaš partner ne želi da vam se približi onoliko koliko bi to vama odgovaralo. U odnosu iscrpljujete veliki dio emocionalne energije. Osjetljivi ste i na najmanje promjene u raspoloženju i postupcima vašeg partnera i njegovo ponašanje doživljavate suviše lično. U vezi doživljavate mnogo negativnih emocija i lako postajete uznemireni, što vas može navesti da kažete ili uradite nešto zbog čega se kasnije kajete. Međutim, ako vam partner pruži dovoljno sigurnosti i ohrabrenja, u stanju ste osloboditi se uznemirenosti i osjećati se zadovoljno.
Sigurni stil: Izražavanje nježnosti i ljubavi u partnerskom odnosu za vas predstavlja prirodno stanje. Uživate u intimnosti i niste pretjerano zabrinuti za svoju vezu. Ne date se lako uznemiriti i uspješno se nosite sa problemima. Svoje potrebe i osjećanja lako komunicirate partneru, a uspješno tumačite emocionalne potrebe partnera i odgovarate na njih. S partnerom dijelite svoje uspjehe i probleme i pružate mu podršku kada je to potrebno.
Izbjegavajući stil: Vama je veoma važno da sačuvate nezavisnost i samodovoljnost i često vam više odgovara autonomija nego intiman odnos. Iako želite da budete bliski sa drugim osobama, ako je ta bliskost prevelika, osjećate se neugodno i često partnera držite na izvjesnoj distanci. Ne provodite suviše vremena brinući o svom odnosu ili o tome da biste mogli biti odbačeni. Često niste otvoreni prema svojim partnerima koji se žale da ste emocionalno distancirani. Uznemiri vas bilo kakav znak da vas partner kontroliše ili „upada na vaš teritorij“.
Kako dešifrirati partnerov stil vezivanja
Odgovor na ovo pitanje će vas vjerovatno interesovati više nego vlastiti stil. Međutim, kako prikupiti dovoljno informacija na prvim susretima sa potencijalnim partnerom kad ste u povišenom, euforičnom raspoloženju, kad pokušavate ostaviti najbolji dojam, a njega/nju vidite kao sliku koju ste sami stvorili? Teško jeste, ali ne i nemoguće. Sasvim sigurno da nećete iz džepa ili torbice izvaditi upitnik za otkrivanje emocionalnog stila i zamoliti osobu da ga uredno popuni.
Budite dobar slušalac
Samim tim što ste sada upoznati sa konceptom emocionalnog vezivanja i što ste odredili vlastiti stil, uz pomoć pažljivog slušanja i opservacije bićete u stanju stvoriti sliku o vašem partneru. Čak i ako ne postavljate direktna pitanja, većina ljudi spontano počne govoriti o sebi, naročito u kontekstu prvih susreta. Međutim, slika se ne može razviti na osnovu samo par susreta – treba doći do tačke prelaska u narednu fazu koja podrazumijeva redovniju komunikaciju da bi se procijenilo kako će osoba respondirati. Međutim, ovdje se ne radi samo o pitanju stila emocionalnog vezivanja; naime, postoji mogućnost da osoba jednostavno ne želi vezu s vama jer je ne privlačite. I to ne zahtijeva dalju analizu, niti odgovor na pitanje zašto je to tako. Treba znati kad stati, kako se to već kaže u narodu.
Pomjeranje fokusa
Cilj određivanja emocionalnog stila vezivanja je samozaštita, kako ne bi pali u zamku vlastitog preispitivanja i održavanja uznemirujuće dileme da li ste dovoljno privlačni i dobro obučeni, do toga da li ste dovoljno pametni, ili da li imate dovoljno dobar ‘pedigre’! U tim momentima poljuljanosti, malo je vjerovatno da ćete ovakva pitanja postaviti za drugu stranu.
Od sada, naoružani saznanjima o različitim stilovima emocionalnog vezivanja, postavljaćete sebi drugačija pitanja: Da li ova osoba zavređuje emocionalno ulaganje? Da li mi on/a može pružiti ono što mi je potrebno (emocionalno, ne materijalno)? Da li je ova osoba spremna za intimnost ili mi šalje suprotne poruke? – pitanja su za koja vrijedi pribaviti odgovore.
Neka hrana bude tvoj lijek, a lijek tvoja hrana – Hipokrat
Umor, loše raspoloženje, apatija i depresija se uvijek mogu istražiti i objasniti, bilo da se radi o uzroku organske ili psihološke prirode. Međutim, rijetko pomislimo da bi se u nekim slučajevima umora, razdražljivosti i bezvoljnosti moglo raditi o nezdravim prehrambenim navikama kojim naše stanje dovodimo u začarani krug.
Mirisna peciva, čokolade, ukusna gazirana pića, torte, keksi i kolači… prirede nam trenutno zadovoljstvo i ugođaj nakon čega se opšte stanje najčešće pogorša, a glad za slatkim i nezdravim namirnicama samo raste do tačke ovisnosti.
Kada se ne osjećamo dobro, često posežemo i za mega dozama vitamina i minerala, bez prethodne provjere vitaminsko-mineralnog statusa našeg organizma. Međutim, ključno pitanje je da li je naš organizam u stanju da resorbuje vitamine i minerale ako je već u disbalansu uzrokovanim nepravilnom ishranom.
Svjetski medicinski stručnjaci sve su skloniji Hipokratovom uvjerenju da hrana liječi. Ovaj starogrčki liječnik koji se smatra ocem savremene medicine, propisivao je lijekove u vidu hrane jer je vjerovao da se hranom mogu izliječiti mnoge bolesti. Iako je medicina od tada napredovala džinovskim koracima i dosegla visine, ostaje nepobitna istina a to je da disbalans u prehrani može uzrokovati bolest, kao i to da pravilnom ishranom možemo poboljšati, ako ne izliječiti mnoga stanja.
Evo kako možete sami uticati na vaše raspoloženje. Prvo – mirisima. Pored izvrsnog okusa, vanilija neodoljivo miriše, a da njen opojni miris može smanjiti anksioznost dokazali su istraživači njujorškog Memorijalnog centra za istraživanje raka.
Ako patite od bezvoljnosti i depresije, obratite pažnju da li na vašem stolu nedostaju sljedeći elementi i namirnice:
Namirnice bogate omega-3 masnim kiselinama
U dijelovima svijeta gdje je konzumacije ribe visoka, stopa depresije je niža. Obrnuto, u Sjevernoj Americi i dijelovima Evrope gdje se riba rijetko nađe na stolu, stopa depresije je čak deset puta veća. Ovo se naročito odnosi na ženski spol.
Iako je nemoguće dijagnosticiranu depresiju liječiti isključivo hranom, konzumiranje hrane bogate omega-3 masnim kiselinama može pomoći da se popravi raspoloženje pa tako djeluje preventivno.
Počnite tako što ćete uvrstiti najmanje dva riblja obroka sedmično, i to morsku poput srdele, skuše i lososa. Ako ne volite ribu, mogu pomoći i lanene sjemenke koje prethodno potopite u jogurt (jedna kafena kašičica na čašu jogurta) čime dobijete ukusan međuobrok.
Suplement omega-3 masnih kiselina također je rješenje za deficit u svakodnevnoj prehrani.
Namirnice bogate B vitaminima
Iako se cijeli kompleks B vitamina smatra značajnim za prevenciju depresije, naučnici su ipak izdvojili vitamin B6, B12 i folnu kiselinu jer je ustanovljeno da osobe koje pate od depresije imaju manjak upravo tih vitamina. Naime, američki naučnici su otkrili da blizu 40% oboljelih od depresije imaju nedostatak folne kiseline, iako sam deficit ne mora biti uzrokom depresivnog stanja.
Nedostatak vitamina B12 čest je među ženama starije dobi, kao i vegetarijancima i veganima koji ne konzumiraju proteine životinjskog porijekla.
Umjesto da posežete za suplementima, pokušajte osigurati dovoljnu količinu vitamina B-kompleksa pravilnim unosom hrane. Sa 100 g tune ili jednom šoljicom leblebija (slanutak) osiguraćete dnevnu količinu vitamina B6. Dnevnu dozu vitamina B12 dobićete iz jedne porcije govedine ili jaja. U leći, kuhanom špinatu, soku od narandže, avokadu i šparogama naći ćete prijeko potrebnu folnu kiselinu, dok su cjelovite žitarice i smeđa riža odlični izvori tijamina.
Naučnici su potvrdili da aminokiselina triptofan doprinosi boljem raspoloženju jer je ključna za proizvodnju neurotransmitera serotonina koji je poznati regulator raspoloženja. Triptofan ćete naći u nemasnom mesu poput puretine, u mladom siru i bananama, te nešto manje i u kikirikiju, ribi, mlijeku, čokoladi i hurmama. Posebno se preporučuje pureće meso koje pored triptofana sadrži i vitamine B kompleksa, željezi, selen i cink, koji također pozitivno utiču na raspoloženje.
Složeni ugljikohidrati također podržavaju proizvodnju serotonina. Dok prosti ugljikohidrati poput slasnih jela od bijelog brašna i šećera također stimuliraju njegovu porizvodnju, takve namirnice uzrokuju nagli porast šećera (razlog da posežemo za pecivima, pitama i slatkišima prilikom kada smo umorni ili nezadovoljni), ali i jednako brz pad šećera što čini da se osjetimo umornim i neraspoloženim. Ovakve prehrambene navike uzrokuju stalne oscilacije šećera u krvi pa tako i raspoloženja.
Za razliku od prostih, složeni ugljikohidrati koje ćete pronaći u integralnim žitaricama, riži, tjestenini, voću i mahunarkama, potiču proizvodnju serotonina a da pritom ne izazivaju fluktuacije šećera u krvi.
Nedostatak željeza također se može povezati sa umorom, razdražljivošću, apatijom, odsustvom koncentracije pa tako i depresijom.
Selen je ključan za razmjenu hormona štitne žlijezde čije niske razine mogu uzrokovati pad raspoloženja pa i depresiju. Ipak, oprezno sa selenom jer veće količine od neophodnih mogu izazvati trovanje. Brazilski oraščić je poznat kao najmoćniji izvor ovog minerala, a za preporučeni dnevni unos dovoljna su samo dva.
Predlažemo da vašu novu osviještenu prehranu započnete ukusnom salatom od tunjevine i bijelog graha.
Sastojci
1/3 šoljice soka od paradajza
3 kašike limunovog soka
2 kašike maslinovog ulja
Malo svježeg ili suhog bosiljka
Prstohvat jodirane soli
Limenka tunjevine (ocijediti ulje)
200 g kuhanog bijelog graha
1 oguljeni i isjeckani svježi krastavac
Masline bez košpica
Zelene salate po želji
Postupak
Za dresing izmiješati sok od paradajza, limunov sok, ulje, bosiljak i so.
U drugoj zdjeli izmiješati tunjevinu, grah, krastavac, masline i jednu kašiku dresinga.
Servirati u zdjelu na listove zelene salate, dodati ostatak dresinga.
Kada se pomene francuski stil uređenja enterijera uglavnom prvo pomislimo na raskoš i sjaj francuskih dvoraca poput Versaja, ili grandiozne, bogato ukrašene pariške apartmane visokih plafona i sa kristalnim lusterima. Utoliko se ovaj stil ‘običnom čovjeku’ može učiniti nedostižnim – ne zbog nedostatka ukusa, koliko zbog nedostatka novca.
Međutim, ovaj stil koji se u jednostavnijim formama može vidjeti u velikom broju francuskih domova ‘srednje klase’, i u tom svakodnevnom obliku izaziva divljenje jer se doima veličanstveno.
Novi Pariški moderni stil koji je proistekao iz stoljeća primjene francuskog ukusa, kao i praktičnosti i opuštenosti po kojoj su Francuzi tako poznati, nije teško oponašati, te ga je moguće postići u samo nekoliko poteza koji ne zahtijevaju velike novce.
Visoki stropovi, mramorni kamin, dekorativne štukature i parket ‘riblja kost’ su, kratko rečeno, osnove francuskog stila, pa tako i Pariškog modernog hibrida koji je preuzeo osnovne odlike pariških stanova iz 19. stoljeća. Negativni prostor (prostor u kome nema ničega) je od iznimne važnosti jer pomaže da se naglase pomenute odlike – karakteristike, a da se pritom zadrži osjećaj prozračnosti umjesto zatrpanosti kojim teže neki stilovi koji slave grandioznost.
Ovom doprinosi još jedno bitno obilježje ovog stila, a to je svijetla (najčešće bijela) pozadina koja diskretno ističe elegantne karakteristike stila, namještaj i asesoare, te reflektira svjetlost velikih svjetlosnih otvora, osiguravajući time dojam prozračnosti i lakoće.
Novi Pariški moderni stil dopušta miješanje antiknog i modernog, potez koji je prerastao u neophodan uslov kad je u pitanju savremeno uređenje enterijera, neovisno o stilu. I dok antikni komadi namještaja ostavljaju impresiju značaja i bezvremenosti prostoru, jednostavnije linije modernih komada omekšavaju, ažuriraju i čine lakšim cjelokupan dojam.
Evo kako za kratko vrijeme i malo novca postići atmosferu Pariškog modernog stila u vašem domu:
Antikno pozlaćeno ogledalo
Dostupne su kvalitetne kopije koje se mogu nabaviti po pristupačnim cijenama, a koje će ostaviti jednak dojam. Ogledalo koje će zauzeti centralno mjesto u prostoriji, treba biti veliko, i po mogućnosti sa lukom ili ornamentom u vrhu (donja slika), radije nego četvrtasto.
Pored toga što samo po sebi privlači pogled, naglasiće i druge bitne predmete poput kristalnog lustera i umjetnina na suprotnom zidu.
Kristalni luster
Može li nešto biti ‘francuskije’ od starinskog lustera sa kristalima? Ovaj element dizajna podići će baš svaki prostor za nekoliko razina, i stvoriti neophodan dojam ekstravagancije. Iako se danas rade i moderne forme lustera sa visećim nizom kristala, ovdje govorimo o starinskim – antiknim lusterima (slika dole).
Obzirom da su ponovo u trendu, ako već ne posjedujete jedan stari iz prošlosti koji ste pohranili, antikni luster s kristalima možete nabaviti i po popularnim cijenama jer se izrađuju od nešto jeftinijih materijala, ali će proizvesti željeni efekat.
Kada prvi put vidite odraz kristalnog lustera na vašem pozlaćenom antiknom ogledalu, shvatićete da niste pogriješili što ste se uputili ka Pariškom modernom stilu!
Čak i ako se odlučite za nešto moderniji izgled lustera (ipak sa kristalima), neka bude ključni komad u prostoru, a ne samo izvor svjetlosti. Uzmite u obzir uparivanje sa rozetom (slika dole) – da li je previše kitnjasto ili će rozeta i luster naglasiti jedno drugo kao što bi trebao biti slučaj.
Obzirom da ovaj stil potiče konfrontaciju starinskog i modernog, podna i stona lampa mogu biti nešto savremenijih linija za puni efekat.
Louis XV ili Louis XVI fotelje
Stolice francuskog porijekla kao dio primarno francuskog stila?! Ovo bi moglo zazvučati kao passé sugestija, ništa novo, da se ne radi o novoj ulozi za ove elegantnu fotelju: presvucite je u savremeniji štof, po potrebi renovirajte i dajte joj manje uobičajenu ulogu kao što je to – radna stolica, ili jedna od stolica za trpezarijskim stolom. Ove stolice i fotelje su stvorene da traju stolječima i nikada neće izgubiti na značaju. Ponovo se proizvode/izrađuju i bez obzira što ne potiče iz vremena kraljevske Francuske, nabavite je!
Parket ‘riblja kost’
Parket je francuska riječ, te je jasno koliko Francuzi drže do tradicionalnog poda od drveta. Gotovo da ne postoji materijal koji ostavlja dojam topline kao što je to drvo, naročito spram bijelih zidova. Klasična elegancija u osnovi i na vrhuncu. Međutim, ne okrećite glavu od drugih geometrijskih uzoraka parketa ili drvenog poda, ili one sa više ukrasa, ali se nastojte držati srednjih tonova drveta koji su tipični za francuski stil. Tamnije nijanse parketa ne bi adekvatno reflektirale svjetlost, dok svijetlije nijanse podsjećaju na hladnjikavi skandi stil. Proces finiširanja ne bi trebao oduzeti drvetu prirodni, pomalo hrapav izgled. Ranije pomenuti negativni prostor će dopustiti parketu da dođe do izražaja.
Ukoliko se odlučite za tepihe ili ćilime, pored dekora, neka posluže za segmentaciju prostorije, te je bolje uvesti 1-2 manja tepiha u neutralnim i/ili tamnijim tonovima bez uzorka kojim ćete označiti različite ‘teritorije’ umjesto jednog velikog tepiha.
Ornamentika
Ukrasne lajsne poznatije kao štukature, vratile su se na velika vrata u svijet dizajna enterijera. Nekada su krasile samo prostore sa visokim stropovima i svjetlosnim otvorima, ali danas je to ograničenje prevaziđeno jer savremeni dizajneri uzimaju mnogo više slobode, krše ‘pravila’ i razmišljaju izvan nekadašnjih okvira.
Bijele štukature na zidovima i stropovima, rozete, kao i paneli su bitan arhitektonski element u Pariškom modernom stilu. Ipak, i ovdje vrijedi pravilo manje je više, naročito u prostorima koji nemaju strukturu velikih pariških apartmana sa visokim stropovima.
Namještaj – mješavina starinskog i savremenog
Pariški moderni stil je prigrlio namještaj iz različitih razdoblja – od vrijednih antikviteta do komada iz trgovina polovne robe. U obzir dolaze I retro komadi od sredine prošlog stoljeća, pa sve do savremenog namještaja ravnih ili krivih linija. Ovog puta, cilj nije upariti nego odabrati pojedinačne komade koji su funkcionalni i lijepi. Kako god kombinirali, važno je zadržati što više negativnog prostora da se izbjegne preopterećenje i zagušenost prostorija.
Asesoari
Evociranju prošlih vremena sjaja pomoći će i asesoari poput starinskih svijećnjaka koji, baš kao i ogledalo i luster, ne moraju sadržati karate, nego mogu biti imitacija zlata. Ipak, sasvim je moguće pronaći i one jako stare, sa historijom, u antikvarnicama – po vrlo povoljnim cijenama. Obzirom da se radi o savremenom stilu, kad su u pitanju asesoari držite se pravila ‘manje je više’ kako bi se zadržala prozračnost prostora.
Predmeti od keramike, vaze, skulpture i druge dekorativni predmeti trebali bi biti tako pozicionirani da ostavljaju dojam ležernosti a ne pretjerane urednosti i formalnosti. Ako imate police za knjige ili biblioteku, položite knjige i vertikalno i horizontalno, ali neka se nađu i na kaminu (ili imitaciji), stoliću i sl. Pored prozračnosti, prostor treba ostavljati dojam da se u njemu živi i to opušteno.
Ovo jednostavno jelo koje podsjeća na pizzu i focacciu potiče s juga Francuske, iz Nice.
Priprema se od davnina; nekada se prodavao na ulicama Nice, a danas se uglavnom služi kao predjelo ili snack, ali ga možete naći i u francuskim pekarama (pattiserie).
Radi se od krušnog tijesta, nešto debljeg nego za pizzu, pa ga se često naziva focaccia s inćunima.
Sastojci
200 g oštrog brašna
Kesica suhog kvasca
Pola supene kašike šećera
2 glavice crvenog luka
125 ml ulja
12 inćuna (konzerviranih u ulju)
Crne masline
Malo vlasca ili majčine dušice
Priprema
U velikoj zdjeli pomiješajte suhe sastojke – brašno, kvasac, šećer i malo soli.
Umiješajte 150 ml mlake vode i umijesite mekano tijesto. Mijesite 2-3 minute. Vratite u posudu, pokrijte i ostavite na toplom mjestu da se podiže oko 20 minuta.
Izrežite luk na kolutove i pržite na ulju dok ne omekša i počne se karamelizirati.
Uključite pećnicu na 200 C.
Izvadite tijesto na pobrašnjenu površinu i razvijte ga u obliku kvadrata oko 30 cm sa 30 cm ili kruga. Lagano ga premažite uljem preostalim od prženja luka, a potom prekrijte lukom. Preko sloja luka unakrsno redajte inćune koje ste prethodno prepolovili po dužini, potom crne masline u prazne prostore.
Pecite oko 25 minuta do zlatnožute boje. Po želji pospite s malo vlasca i sevirajte izrezano na kocke s malo svježe salate.
Koncept psiholoških Igara potiče od Erika Berna, utemeljitelja Transakcione analize.
Ljudi igraju igre u različitim kontekstima – poslovnim, partnerskim, prijateljskim. Da li ste i vi nekada pribjegavali ovakvom načinu komunikacije, zaključite sami iz daljeg teksta.
Kako prepoznati igre Igre možemo igrati sa sestrama, braćom, prijateljicom, djecom, partnerom, kolegama a uvijek nesvjesno i u cilju da izbjegnemo reći šta autentično osjećamo, šta mislimo i šta želimo. Naime, kada se ponašamo autentično povećava se rizik da ćemo biti napušteni (bar je to naše uvjerenje) i iz tog razloga igramo igre koje smo naučili igrati u djetinjstvu sa roditeljima. Na primjer, ako je u djetinjstvu ljutnja bila strogo zabranjena, mi smo razvili mehanizme da možda dobivamo ono što želimo iz pozicije Žrtve – to jeste putem bespomoćnosti, prepuštenosti, pasivnosti. U odnosima koje kasnije sklapamo, težit ćemo da ponavljamo isti obrazac ponašanja.
Ili npr. možda smo u djetinjstvu jedino bili priznati od roditelja kada smo igrali ulogu Spasioca mlađoj sestri ili bratu, zbog čega ćemo kasnije nesvjesno tražiti odnose sa partnerom u kojima ćemo nastaviti biti Spasilac.
Još jedna pozicija sa koje možemo počinjati igre je Progonilac, odnosno otpisivanje, vrijeđanje, ne poštivanje druge osobe u odnosu. Uzrok ovakvim igrama može biti da smo kao djeca i sami bili žrtve nekoga ko je bio Progonilac ili smo „snimili“ takvo ponašanje od roditelja.
Dramski trougao – Progonilac, Spasilac, Žrtva Dakle, igre se započinju sa ove tri pozicije – progonioca, spasioca i žrtve, a ono što čini igre specifičnima jeste činjenica da tokom komunikacije dolazi do obrta, odnosno, neko ko je započeo igru sa provokacijama ili kritikovanjem druge osobe (Progonilac) na kraju igre postaje žrtva, i obrnuto. Osoba koja je na početku igre bila Žrtva, naknadno postaje Progonilac.
Osoba koja je sklona igrati igru iz uloge Spasioca, odnosno pomagati i štititi na prvu druge osobe, ili čak probleme rješavati umjesto njih, nesvjesno očekuje priznanje za takve postupke. Ukoliko priznanje ne stiže, Spasilac može postati Žrtva, odnosno javlja se razočarenje u druge ljude koji ne vide koliko se za njih čini.
Kako bismo svakodnevnu komunikaciju i odnose mogli razlikovati od igara važno je imati na umu da svako od nas može u određenom periodu života biti u nekoj od ovih uloga, ali igre su nešto što se dešava kontinuirano poput obrasca ponašanja i to često sa istim osobama. Osim toga, nakon što se igra završi osjećamo izrazitu iscrpljenost i gubitak energije, za razliku od, na primjer, zdravog konflikta.
U partnerskom odnosu možemo biti godinama u igri i oba partnera mogu izmijenjati sve tri uloge, a da toga nisu ni svjesni. Na primjer, neko od partnera počinje dan sa kritikama, drugi partner se osjeća loše i počinje se pravdati, međutim, u igri, kritike traju dovoljno dugo da izazovu bijes drugog partnera koji sada prelazi u ulogu Progonioca, a prvi partner prelazi u ulogu Žrtve, počinje se osjećati loše i izvinjava se bezuspješno.
Zašto igre nisu dobre za nas Kao i u simbiotskim odnosima, u odnosima u kojima koristimo igre, ne možemo se psihološki razvijati i rasti. Smanjujemo mogućnost da povećamo životno iskustvo i proširimo svoje vidike. Pored toga, igre nam uzimaju mnogo energije a onemogućavaju da jasno kažemo šta želimo i mislimo i kako se osjećamo. Kada igramo igre, izbjegavamo stvarnu intimnost i bliskost sa drugim ljudima, odnosno, ne dajemo priliku da jedni druge upoznamo u stvarnom svjetlu. I u konačnici, igre mogu da budu opasne po naš ili tuđi život, ukoliko se npr. u igrama koristi nasilje.
Kako izbjeći igranje igara Prvi korak je zamisliti se nad svojim odnosima. Da li postoje druženja nakon kojih se uvijek osjećate isrpljeno i nikad ne znate objasniti zašto. Vjerovatno ste igrali igru a niste bili svjesni toga. Dakle, osvještavanje igre je prvi korak. Drugi korak je prekidanje igre, a treći korak je postavljanje pitanja sebi šta je to neizgovoreno u tom odnosu, odnosno šta se to bojimo priznati. Ukoliko i to osvijestite, a ne osjećate se spremnima to podijeliti sa osobom u odnosu, možete potražiti pomoć psihoterapeuta kako biste se osnažili za takvu odluku i kako biste istražili uzroke igranja igara.
