Knedle… pomalo zaboravljene, imaju svoju posebnost koju ne možete naći kod bilo koje druge slastice.
Igrala sam se sastojcima i spojila ih u zdrave wellness knedle sa šljivama. Bogatog su okusa, predivnog mirisa, a što je najvažnije jako su zdrave i imaju malo kalorija.
Uživajte u knedlama bez griže savjesti. Neću vas više držati u neizvjesnosti, odmah pišem recept.
RECEPT
Sastojci
300 g pirea od tikve
1 jaje
7 kašika mljevenih zobenih pahuljica
2 kašike samljevenih lanenih sjemenki
1 kašika gustina ili psylium ljuspica
malo cimeta
polovice šljive
mljeveni orasi za posipanje
1 kašika maslinovog ili kokosovog ulja
Priprema
Tikvu ispecite u rerni, očistite od kore i napravite pire. U to dodajte sve sastojke, osim šljiva, dobro izmiješajte i stavite u frižider pola sata. Smjesa treba da bude tako čvrsta da se bez problema mogu oblikovati knedle. Zato obratite pažnju na teksturu smjese, pa ako se čini premekana, dodajte još malo zobenih pahuljica.
Dok je smjesa u frižideru, uspite vodu u šerpu, malo posolite i pustite da proključa.
Kada smjesa bude ohlađena, pravite knedle i u svaku stavite po jednu polovicu šljive ili ako pravite veće knedle, stavite dvije polovice. Gotove knedle stavljajte u ključalu vodu i pustite da kuhaju nekoliko minuta. Gotove su onda kada isplivaju na površinu. Kuhane knedle ostavite da se ocijede par minuta, a onda ih uvaljajte u mljevene orahe ili druge orašaste plodove. Ako volite slađi okus, u orahe dodajte 1 kašiku smeđeg šećera.
Knedle na ovaj način pripremljene volim servirati uz preliv od grčkog jogurta, meda i cimeta.
Svaka knedla je bombica zdravlja i istinskog zadovoljstva.
Sacher torta, jedna od najpoznatijih svjetskih slastica, prava je čarolija okusa kojoj rijetko ko može odoljeti.
Tako sočna i jednostavna, a nevjerovatno bogatog okusa. U nastojanju da svojim ukućanima pripremim iznenađenje servirajući im ovu omiljenu slasticu, modifikovala sam recept kombinujući zdrave a ukusne sastojke.
Postigla sam sve što sam željela: slatko, kiselo, čokoladno i ukusno.
RECEPT
Kora 8 jaja
7 kašika kokosovog šećera ili agava sirupa
125 g putera ili kokosovog ulja
100 g crne čokolade (min. 70% kakao)
½ kesice praška za pecivo
250 g mljevenih oraha
Premaz 200 g marmelade od kajsija
Glazura 150 g crne čokolade (min.70% kakao)
1 kašika kokosovog ulja ili putera
Priprema Umutiti snijeg od bjelanjaka i kokosovog šećera ili agava sirupa a zatim u to dodati posebno umućene žumanjke, otopljenu čokoladu i ostale sastojke za koru. Sve lagano izmiješati i istresti u okrugli kalup za pečenje (kalup obložite papirom za pečenje a prethodno ga premažite komadićem putera ili kokosovog ulja radi lakšeg odvajanja pečenog kolača od papira). Tijesto peći na temperaturi od 180 stepeni cca 60 minuta (provjeriti nožem da li je pečeno prije nego izvadite iz pećnice, na nožu ne smiju ostati tragovi tijesta).
Ohlađenu tortu izvaditi iz kalupa i prepoloviti na dva jednaka dijela. Preko prve kore staviti pekmez od kajsija i preko staviti drugu koru. Tortu preliti ranije pripremljenom glazurom (na laganoj vatri rastoljena crna čokolada i kokosovo ulje ili puter) i ostaviti u frižideru preko noći da se čokolada dovoljno stvrdne i da kore upiju marmeladu.
Pola sata prije serviranja izvadite tortu iz frižidera kako čokolada ne bi pucala prilikom rezanja.
Tortu po ovom receptu obavezno probajte a vjerujem da ćete nakon toga zaboraviti na originalni recept sa brašnom, šećerom i preslatkom čokoladom.
Odabir boja za prostor obično nije težak zadatak jer sigurno poznajete vlastiti ukus, međutim, omjer boja u vašoj paleti može biti nešto teža odluka za koju vam treba tehnička vodilja.
Zadatak će vam olakšati staro i lako primjenjivo pravilo 60-30-10. Ova proporcija izražena u postocima osigurat će pravu ravnotežu u bilo kojem prostoru.
60% omjera čini osnovna boja za datu prostoriju, dakle, svi zidovi ili većina zidova, veći akcenti kao što su tepih, i veći komadi namještaja npr. sofa. Ova boja je osnov za ono što dolazi sljedeće.
30% je sekundarna boja koja dolazi u količini upola manjoj od osnovne boje. To mogu biti jedan zid oblijepljen dekorativnom tapetom, zavjese, fotelje ili stolice te dijelovi namještaja koji služe kao akcenti. Sekundarna boja podržava osnovnu boju, ali se dovoljno razlikuje da bi se njome naglašavalo, isticalo, intrigiralo.
Preostalih 10% pripast će tzv. akcent boji. Upotrijebit ćete je za dekorativne asesoare kao što su umjetnine, jastuci, podna lampa ili lampa na komodi i sl. Akcent boju možete ‘izvući’ iz već postojećih asesoara u prostoriji ili npr. šare tekstila vaše sofe ili – platna na zidu, te je pojačati dodatnim asesoarima u istoj boji.
Odluku o tri pomenute boje možete donijeti na osnovu shema koje nudi tzv. točak boja, koji je neprocjenjiv alat prilikom kombinovanja boja u dizajnu jer pokazuje odnos između primarnih, sekundarnih i tercijarnih boja.
Budite odvažni
Pravilo 60-30-10 je lako za primjenu sa sigurnim ishodom. Možete ga podići za razinu više tako što ćete ga – prekršiti. Postignite 110% tako što ćete uvesti još jednu akcent boju od 10%, dakle, 60-30-10-10.
Također možete eksperimentirati sa omjerom boja i uspostaviti vlastito pravilo npr. 30-30-20-20 koje će funkcionirati sve dok je rezultat – ravnoteža boja u prostoru.
Sarajevska galerija savremene umjetnosti Java domaćin je samostalnoj izložbi akademskog slikara Tomislava Zovke pod nazivom ‘Transgressus’.
Rođen 1986. godine u Mostaru, sa životnom i poslovnom adresom u Širokom Brijegu, Tomislav Zovko magistrirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu 2012. godine, u klasi redovnog profesora Ante Kajinića. Ovaj visoko produktivni umjetnik do sada je uzeo aktivno učešće na 20 likovnih kolonija i umjetničkih simpozija, te 89 skupnih izložbi u BiH i inozemstvu, kao i 13 samostalnih izložbi. Član je Udruženja likovnih umjetnika BiH i Društva hrvatskih likovnih umjetnika u FBiH.
Umjetnička djela višestruko nagrađivanog Tomislava Zovke snažno sugeriraju utjecaj apstraktnog ekspresionizma u kontekstu promišljanja o sadašnjem trenutku u kojem se nalaze pojedinac, društvo i svijet.
Njegova 14. samostalna izložba bila je povod za naš razgovor.
LIVING: Izlagali ste samostalno i na skupnim izložbama. Koje biste izložbe posebno izdvojili i zašto?
ZOVKO: Svaka izložba, bilo skupna ili samostalna, nosi sa sobom određenu posebnost, težinu i zadovoljstvo. Samostalne izložbe su posebna priča i svaki put kad sam izlagao samostalno imao sam osjećaj kao da izlažem prvi put, jer svaki put je bio drugačiji ambijent odnosno drugačiji galerijski prostor. Pored svih gradova u kojima sam izlagao samostalno – Mostara, Banja Luke, Sarajeva, Tuzle, Viteza, Novog Travnika, Zagreba… ipak mi je najteže ali i najposebnije bilo izlagati pred domaćom publikom u Širokom Brijegu.
Što se tiče skupnih izložbi teško je izdvajati, ali mogu reći da svaka izložba koja je žirirana, a bilo ih je dosta, za mene ima veću vrijednost od onih revijalnih. Ipak je od većeg značaja za autora kada prođe selekciju za određenu izložbu i nađe se među probranim društvom. Također, ako pored toga autor bude i nagrađen to je sigurno nešto što se pamti i vrijedno je izdvojiti.
Tomislav Zovko na otvaranju izložbe Transgressus 22. septembra u sarajevskoj galeriji savremene umjetnosti JAVA
LIVING: 2016. godine na skupnoj žiriranoj izložbi Društva hrvatskih likovnih umjetnika u FBiH dodijeljena vam je Prva nagrada za djelo Težina promjene. Možete li nam reći s ove vremenske distance šta za vas predstavlja ovo djelo, ne toliko u kontekstu nagrade koliko u kontekstu vaših životnih promjena? Kada biste ga ponovo radili, kako bi izgledalo danas?
ZOVKO: Promišljajući o ‘Promjeni’ kao temi izložbe, zaključujemo kako je ona prožeta kroz sve pore života i ljudske egzistencije, dajući i čineći određeni ritam življenja u varijacijama. Uzimajući u obzir pojedinca, osobu, čini se da svaka promjena u danom trenutku nosi u sebi određenu težinu ili tegobu, bez obzira na krajnji ishod. Promjena je često, ili gotovo uvijek, neizbježna. U djelu ‘Težina promjene’ stavljen je naglasak upravo na spomenute činjenice. Obuhvatiti promjenu kao stanje duha, svijesti ili pak fizičko stanje, te je vizualizirati i prikazati kroz medij slikarstva čini određen izazov. Koliko god promjena u određenim situacijama bila konkretna pojava, njenim uopćavanjem, ista postaje apstraktna.
Kada bih ponovno radio djelo na ovu temu sigurno bi ono bilo još radikalnije i brutalnije prikazano, jer upravo danas živimo tu težinu promjena koje se događaju u svijetu. Pandemija mijenja našu realnost i način življenja i ne možemo reći da ta promjena nije teška. Zapravo, još možda nismo ni svjesni koliko je teška i radikalna jer možda više nikada nećemo živjeti na isti način kao prije. 2016. kada sam realizirao ovo djelo nisam ni slutio da je ‘Težina promjene’ ono što nas čeka u bliskoj budućnosti i da je taj rad zapravo predvidio neka zbivanja u svijetu kojima svjedočimo danas.
LIVING: Sarajevska galerija savremene umjetnosti Java domaćin je vašoj samostalnoj izložbi pod nazivom Transgressus. Kakvu poruku šalje ovaj dio vašeg opusa koji prikazuje industriju i čelični trag koji čovjek ostavlja u prirodi. Da li je to nastavak priče o otuđenju koju ste započeli ciklusom Globalna silikonizacija, odnosno o metalu kao protuteži organskom, prirodnom, ili je ovo priča o progresu?
ZOVKO: Svaki ciklus i serija slika koju radim se na neki način nastavlja na onu prethodnu. U ovom slučaju ciklus Transgressus je zapravo nastavak na ciklus Globalna silikonizacija. Slike iz ciklusa Transgressus su imaginarni i duhovni pejzaži sa prikazima apstrahiranih mostova koji simboliziraju više ili manje uspješan prelazak iz jednog stanja u drugo ili iz jedne situacije u drugu. Prijeći preko nečega ili prijeći nekamo je vječna borba u nutrini svakog individualca, pa tako i cijelog društva. Slike su rađene u maniri apstraktnog ekspresionizma tehnikom drippinga koja je suprotstavljena gotovo figurativnim geometriziranim i u konturi oštrijim i čvršćim elementima. Na određen način kompozicije možemo tumačiti kao dualizam svjetova; organskih, prirodnih i slobodnih oblika nasuprot anorganskih i geometriziranih.
Atmosfera slike je zapravo ono čemu najviše težim i nije više ni bitno što ona prikazuje nego način na koji prikazuje. Rasplinuti kozmičko duhovni pejzaži su zapravo pozadine svih mojih radova. Bili oni manje ili više apstrahirani ili figurativni, zapravo su poveznica i faktor koji stvara jedinstvo kompozicije i autentičnost slikarskog izraza.
Tematika problematizira poziciju čovjeka i prirode suprotstavljenih današnjem industrijaliziranom i tehnološki prezasićenom svijetu.
Transgressus – 42, 50×80 cm, 2021.
LIVING: Bosna i Hercegovina je izrodila mnogo talenata u svim granama umjetnosti. Da li su dovoljno prepoznati? Da li se umjetnost dovoljno štuje u našoj zemlji? Ako ne, kako to promijeniti i koji su načini za njenu promidžbu?
ZOVKO: Mislim da je Bosna i Hercegovina oduvijek plodno tlo za umjetnike. U njoj ima dovoljno ljepote ali i patnje na koju koju umjetnici ne mogu ostati imuni. Na žalost umjetnost, a pogotovo likovna umjetnost je danas na zadnjem mjestu liste prioriteta za veliku većinu ljudi. Česti su slučajevi da mladi talentirani ljudi odlaze jer ovdje nisu bili prepoznati, a kad uspiju negdje vani onda se svi ponose njima i svojataju ih. Moralo bi se raditi na tome da sve razine vlasti više njeguju kulturu i umjetnost svakog pojedinca i da učine sve da te pojedince zadrže ovdje i da oni neopterećeno mogu biti to što jesu.
Postoji mala koncentracija ljudi koji su istinski ljubitelji umjetnosti i koji podržavaju umjetnost i umjetnike, ali to ja zapravo nedovoljno. Često susrećemo ljude koji su ljubitelji likovne umjetnosti i koji bi možda kupili neka umjetnička djela ali si to ne mogu priuštiti, dok s druge strane imamo ljude koji si to mogu priuštiti, ali će radije kupiti novi mobitel, torbicu, kakve komade odjeće ili slično što će trajati par godina, nego umjetničku sliku koja će trajati za njihovog života a ostat će i za sljedeće generacije. Ljude se može educirati i približiti umjetnosti ali je to dugotrajan proces koji kreće iz osnovnih škola.
Transgressus – 52, 100×180 cm, 2021.
LIVING: Umjetnost treba biti dostupna svima… da je tumače na svoj način, uživaju u njoj. Da li je neophodno imati određenu naobrazbu da bi ‘običan čovjek’ uživao u umjetničkoj slici? Ako ne, šta je to potrebno?
ZOVKO: Umjetnost treba biti dostupna svima, ali neće uvijek biti razumljiva svima. Svatko je pozvan da na svoj način interpretira određeno umjetničko djelo i da uživa u njemu ako je to cilj djela. Ja osobno volim čuti različite interpretacije i viđenja od različitih promatrača mojih slika. Često me iznenadi i obraduje kada primijete nešto što ni ja sam nisam ‘vidio’ na određenoj slici, jer na taj način zapravo upoznajem sam sebe i ono što izlazi iz podsvijesti. Promatrač ne mora imati određeno obrazovanje da bi uživao u slici, ono mu može samo pomoći da sebi olakša i svrsta sliku u određen umjetnički stil ili kombinaciju stilova, te da shvati tehniku ili način rada nekog umjetnika. Najbitnije je da slika ostavi neki dojam na promatrača, da izazove emociju. Često znam čuti kako se nekome slika sviđa ili ga se dojmila, pa kaže da mu je dobra ali ne zna objasniti zašto. I ne mora znati zašto, bitno je da su njegovi estetski kriteriji zadovoljeni. Ono što sigurno može pomoći svakom čovjeku da bolje razlučuje i vrednuje umjetnička djela je da što više posjećuje različite izložbe. Na taj način se s vremenom oko ‘izoštri’ i dobar ukus isprofilira te bolje prepoznajemo što je kvalitetno a što nije.
Transgressus – 41, 70×70 cm, 2020.
LIVING: Od 2018. godine ste voditelj studijskog programa Dizajn pri Visokoj školi ‘Logos centar’ u Mostaru. Kakvo je vaše dosadašnje iskustvo doprinosa u razvoju novih grafičkih i modnih dizajnera, kao i dizajnera enterijera? Da li su diplomanti dovoljno opremljeni za tržište rada u BiH? Da li smatrate da je dizajn dovoljno cijenjena struka u našoj zemlji?
ZOVKO: Dizajn je postao neizostavna struka u današnje vrijeme te smatram da za zvanjem dizajnera ima itekako potrebe i prostora na tržištu rada u BiH. Dosadašnja iskustva su jako pozitivna, te vidimo da su studenti sve više zadovoljni onim što nauče i usvoje na studijskom programu Dizajn Visoke škole ‘Logos centar’ u Mostaru. Ono čemu najviše težimo i što nam se pokazalo dobrom praksom je to da studentima tokom studija osiguramo priliku da rade i surađuju na poslovima za realne stranke gdje u praksi već kao studenti iskuse ono što ih čeka po završetku studija kako bi bili spremni za tržište rada. Ove godine smo formirali i otvorili Logos Galeriju u sklopu Visoke škole u kojoj su studenti Dizajna predstavili svoje studentske radove široj javnosti. Galerija će biti prvenstveno platforma za prezentiranje naših studenata i profesora ali i gostujučih izlagača. Možda dizajn još uvijek nije dovoljno cijenjena struka u našoj zemlji ali mislim da se situacija mijenja na bolje.
LIVING: Kakvi su vaši planovi za budućnost na polju slikarstva? Da li biste se okušali i u drugim granama likovne umjetnosti?
ZOVKO: Što se tiče slikarstva, ciklus Transgressus je u završnoj fazi te ne mislim da će iz njega nastati još puno slika jer stvari se već mijenjaju i krećem dalje s istraživanjem. Već imam u planu dva nova ciklusa od kojih na jednom radim već neko vrijeme. Neka bude ekskluziva, već u 12. mjesecu 2021. u Mostaru možete očekivati moju novu samostalnu izložbu iz novog ciklusa. Ono što vam mogu otkriti je to da nisu u pitanju klasične slike, tako da u radovima već kombiniram i druge grane likovne umjetnosti i smatram da se tu ne treba ograničavati. S obzirom da volim eksperimentirati sa raznim materijalima i različitim likovnim medijima, ne vjerujem da ću se u budućnosti zadržati samo na klasičnom slikarstvu, iako, uvijek ću mu se rado vratiti.
LIVING: Sigurno imate favorita, a možda čak i uzora među slikarima – inozemnim, domaćim?
ZOVKO: Teško je izdvojiti neko ime jer to se kod mene periodično mijenja. Mogu reći da općenito preferiram umjetnost 20. stoljeća. Posebno bih istaknuo apstraktni ekspresionizam koji je utjecao i na moj način rada. Od živućih umjetnika me se jako dojmio Anselm Kiefer, njemački slikar, kipar, pisac, fotograf i multimedijalni umjetnik, čije sam radove imao sreće vidjeti prije nekoliko godina u Beču. Domaću scenu pomno pratim, ali zbog kolegijalnosti ne bih nikoga posebno izdvajao.
Kao lakši i svjetliji pandan Mračnoj akademiji (Dark Academia), Svijetla akademija (Light Academia) kao akademska estetika također nalazi uporište u prošlim vremenima, kao i u učenju, istraživanju, književnosti, umjetnosti, naročito klasicima.
Za razliku od Mračne akademije, teme su općenito pozitivne sa velikom dozom optimizma i radosti, a slave učenje, prijateljstvo i sretne završetke. Fokus je na mekšim i nježnijim aspektima akademije – ljubav prema učenju za koje se drži da donosi svjetlost i sreću, i sve to vani, u prirodi.
Boje koje karakterišu ovu estetiku su bijela, krem, bež, zlatna, svijetlo smeđa u zagasitim nijansama, kao i karirani motivi u ovim bojama. Kao akcenti se pojavljuju zelena, bordo, tamno plava, i tamnija nijansa žute.
Fotografije se rade pri dnevnoj svjetlosti, što vizualima daruje dojam optimizma i topline.
I Svijetla akademija se, poput Mračne, oslanja na antiku i klasicizam, o čemu govore vizuali ove estetike. Prizori muzeja, biblioteka i drugih predstavnika mahom zapadnoevropske arhitekture, umjetnosti i nauke, kao i pogled u enterijere toplo uređenih domova, jasno poručuju da je Svijetla akademija sestra Mračnoj u pogledu njenih temelja, samo u mekšoj i blažoj formi.
Učenje je i dalje noseći stub ove akademske estetike, ali s porukom da znanje donosi radost i svjetlost, i da se također dešava u vanjskim prostorima i prirodi, dok Mračna akademija uglavnom insistira na zatvorenim prostorima gotičkog izgleda. Utoliko zaigranost i optimizam Svijetle akademije uveliko podsjeća na cottagecore estetiku – sve je lijepo i poziva na radost i nadu. I dok Mračna akademija na neki način predstavlja vrijeme provedeno u izolaciji (krajnje smisleno, ipak), Svijetla akademija obilježava izlazak van, na svjetlost dana i slobodu, kao i proslavu života, ne odbacujući pritom svoj temelj – učenje, izučavanje, proučavanje, istraživanje.
Enterijeri na vizualima su topli, udobni, svijetli, sa blagim neredom koji ukazuje na udobnost, i ukusnom čajem i dezertom na tacni, na krevetu, pored (opet) gomile starinskih knjiga. U tipičnoj sobi uređenoj u ovom stilu, primjetne su i stare fotografije, male statue od mramora, ogledala, svijeće, uramljeno suho presovano cvijeće, dok se na vintage pisaćem stolu nalaze starinsko pero i tinta, i pokoja svijeća u posrebrenom svijećnjaku.
Tekstili su ugodni i meki na dodir: somot, pliš, koža, tvid, flanel, pamuk, kašmir, svila, a tu su i neizbježni proizvodi vrijednog ručnog rada kao što je pletenje i heklanje.
Pobornici ove estetike uživaju u djelima poput Tajnog vrta autorice Frances Hodgson Burnett, Ponos i predrasuda Jane Austen i Male žene, Louise May Alcott, dok najviše vole posjećivati knjižare, muzeje, umjetničke galerije, biblioteke, stare zgrade s historijskom vrijednosti, kafee i pekare gdje uživaju u šoljici tople kafe u društvu s knjigom.
Kad su u pitanju sportske i vanjske aktivnosti, ‘svijetli akademci’ se najbolje osjećaju dok uređuju vrt, šetaju ili trče, odlaze na duge pješačke ture, plivaju, kampiraju, idu na piknike i sl. Za razliku od ‘mračnih akademaca’ koji preferiraju da provode vrijeme u tamnim, zatvorenim prostorima gdje raspravljaju o smislu života, ‘svjetliji’ akademci žive život i uživaju u istim temama – vani.
Ova estetika je krajem 2020. godine bila 7. po popularnosti na društvenoj mreži Tumblr, sa Cottagecore na prvom, i Mračnom akademijom na 2. mjestu. Pretpostavlja se da će održati popularnost zahvaljujući polasku u školu i većoj društvenoj otvorenosti nego što je bio slučaj prošle godine.
Svijetla akademija donosi i more optimizma koji nam je neophodan da bi izdržali izazov sadašnjeg trenutka , i utoliko predstavlja savršenu pripremu za konačnu slobodu jednom kada pandemija bude iza nas.
