Doba distanciranja i izoliranja izrodilo je brojne nove trendove koji su, zahvaljujući društvenim mrežama, vrlo brzo doživjeli popularnost. Čini se da je upravo (prinudno) povlačenje potaklo kreativnost kao svojevrsnu reakciju, borbu, otpor prema strahu i neizvjesnosti.
Da li zato što su iscrpljene sve ideje, ili zato što je novo vrijeme tako nesrdačno da imamo potrebu da se kompenziramo evociranjem starih vremena (nostalgijom), novi trendovi se uglavnom temelje na fuzijama starijih i recentnih stilova, po formuli klasik + moderni stil, čime dobijemo prilično cjelovite i često eklektične koncepte koji neće tako brzo postati ‘stara vijest’.
Tako su, pored ostalih, nastali Dark Academia, Light Academia, Bardcore, Angelcore, Cluttercore, Cabincore, Cottagecore, Applecore i mnogi drugi. Sve ove niše i svojevrsne podkulture odraz su potrebe za pripadanjem, za jasnije određenim i po mogućnosti hip identitetom. I većina ovih estetika su se ‘prelile’ iz jedne u drugu oblast dizajna, iz mode u uređenje enterijera i grafiku, i obratno. A neke, poput Cottagecore estetike, prerasle su u način življenja.
Adaptiranje novom načinu života koji je često podrazumijevao najrazličitije kućne preinake kako bi se odgovorilo na ustaljene potrebe ali u novim životnim uslovima (kućni ured, kućna teretana, kućni…) ima jedan zajednički nazivnik – kuća.
U protekle dvije godine naš dom je više nego ikada ranije postao centrom našeg univerzuma – predstavljao je zaštitu od opasnih vanjskih uticaja, i utjehu u trenucima malodušnosti. Ta utjeha je dolazila u mnogim formama, ali najčešće u hrani i utopljavanju doma (u potonje ćemo uvrstititi male i velike poteze koje imaju za cilj uljepšavanje doma).
Na sam pomen kreiranja topline u domu, na pamet padaju ladanjski, romantični prizori poput cvjetnog dezena, čipke, rustičnih komada namještaja, gingham stoljnjaka… koje tako volimo gledati, ali ih rijetko stvaramo kod kuće, možda zato što ne odgovaraju našim sivim stanovima u zgradama koje podsjećaju na kutije od šibica. Međutim, kada je u pitanju estetika, dovoljno je unijeti i par detalja, odnosno, nije uvijek nužno renovirati prostor kako bi mu se dao posve novi izgled.
Počeci estetike Cottagecore bilježi Tumblr još 2018. godine, ali masovnu popularnost doživljava u drugoj polovini 2020. godine, upravo zbog društvene izolacije. Društvene mreže su prekrili pastoralni prizori – koliba s vrtom okružena prirodom, rustikalna unutrašnjost doma sa uvijek toplim jelom i korpom voća na stolu, ženstvena odjeća poput šlingane haljine, pletivo u rukama… i mnogi drugi detalji i aspekti sporijeg, ugodnijeg življenja oslobođenog konzumerskih briga. Dijametralna suprotnost našoj brzoj digitalnoj realnosti u kojoj se ponašamo kao dobro isprogramirani roboti.
Postoji statistika da je do danas više od 1,6 miliona objava na Instagramu tagovano kao #cottagecore, dok je na TikToku zabilježeno više od 5,8 miliona pregleda srodnih video postova.
Pored mode i uređenja enterijera, jednako značajan aspekt cottagecore estetike je i hrana jer bez mirisnog obroka cijela priča o uživanju gubi svoj smisao. Ovo se lako uklapa u sada već višegodišnji trend prave proslave hrane koji je izrodio veliki broj web stranica, portala i blogova posvećenih hrani, gdje je dovoljno strastveno voljeti hranu da bi je promovisali.
Cottagecore se ponajviše oslanja na estetiku engleskog ladanjskog života (engl. cottage – koliba, kućica) ‘kućice u cvijeću’ poput one u kojoj živi Miss Marple, lik Agathe Christie. Romantika i nostalgija – ključne riječi estetike koja postoji da bi nam uljepšala život, a ne samo da bi bili u trendu.
Ako ste voljni okušati se u vrtlarstvu i poljoprivredi, takav koncept življenja može biti prilično samoodrživ jer, na primjer, proizvodite hranu za vlastite potrebe, barem povrće i neko voće, i uzgajate vrt u kojem potom uživate i opuštate se. Takvo ‘sporo življenje’ (slow living) za razliku od tipičnog života ‘na traci’ i ispred ekrana TV-a, kompjutera i mobitela, omogućuje nam da pogledamo oko sebe, uočimo ljepote prirode i svega drugog što ‘novac ne može kupiti’, što bi trebalo smanjiti uslovljavanje dobrog raspoloženja skupim predmetima ili nekim (pre)ambicioznim postignućima. Dakle, cotaggecore je i svjevrstan otpor kapitalizmu i konzumerizmu kao posljedice.
Cottagecore je kao način življenja pogodan za one koji žive sami jer u život unosi svojevrsnu slojevitost… kroz izgled prostora koji nas okružuje i tople pastelne boje i meke teksture bez kojih ovaj stil ne može, ali i kroz nove ali ugodne obaveze poput sadnje cvijeća, povrća i voća (ako živite u kući), uređenja doma, kuhanja. Istovremeno, cottagecore kao koncept jednostavnog življenja poziva na zajedništvo tj. dijeljenje lijepih trenutaka sa članovima porodice, susjedima, rođacima ili prijateljima, kod kuće, uz miris kruha ili pite od jabuka koje ste netom sami ispekli, i kafu koju ste sami skuhali, radije nego u kafeu ili restoranu.
Cottagecore filozofija življenja ne ostavlja prostor za dosadu jer potiče na pronalaženje hobija poput pletenja, heklanja, veza, šivenja, vrtlarenja i mnogih drugih aktivnosti za koje nismo ni vjerovali da imamo talenta. A ako i nemamo, sve se može naučiti.
Kuhanje – jedan od najznačajnijih i najpopularnijih lifestyle trendova proteklih godina, ima višestruke benefite. Pored uživanja u konzumaciji pripremljenog jela, unošenju nutrijenata od vitalnog značaja za naš organizam (pod uslovom da ste pripremili zdravo jelo) i promocije vaše vještine na društvenim mrežama, ustanovljeno je da kuhanje pogoduje i našem mentalnom zdravlju.
Popularnost kuhanja je dodatno porasla u protekle dvije godine jer smo bili primorani većinu vremena provesti kod kuće, i manje jesti vani. Tako su i oni koji su se smatrali antitalentom za kuhanje, prešli tu psihološku barijeru i uvjerili se da pripremiti obrok i nije tako teško, dapače… Neke ankete u zapadnim zemljama poput SAD su pokazale da oko 50% građana više kuha kod kuće, uživa u tome i namjerava to i nastaviti.
Istražili smo prednosti kuhanja za mentalno zdravlje.
Kreativna aktivnost
Kuhanje se nekada smatralo tek obavezom, a danas se svrstava u kreativne aktivnosti poput pisanja, slikanja, crtanja i sl. Poznato je da kreativne aktivnosti, pod uslovom da u njima nalazite koliko-toliko užitka i da vam ne predstavljaju balast, mogu popraviti raspoloženje, pomoći da preusmjerite misli sa briga fokusiranjem na ono što kreirate. A kad je u pitanju kreiranje u kulinarstvu, mogućnosti je bezbroj jer svaki recept može imati bezbroj varijacija. Također, samo pronalaženje i usavršavanje recepata je kreativna aktivnost, naročito kad se uzmu u obzir nove tehnike i uparivanje namirnica. Za ovo je potrebno promijeniti stav – umjesto da kuhanje doživljavate kao obavezu, pristupite mu kao kreativnoj aktivnosti pa čak i hobiju.
Potreba za strukturom
Ljudi imaju urođenu potrebu za strukturom što znači da je struktura od velikog značaja za mentalno zdravlje pojedinca. Struktura (koju čine i zdrava rutina i rituali) čini život lakšim jer, pored ostalog, doprinosi osjećaju predvidivosti i izvjesnosti, potiče motivaciju, a troši se i manje vremena na aktivnosti koje se ponavljaju. Planiranje i priprema jela, dakle, cjelokupni proces kuhanja predstavlja strukturu za sebe, kao i dio dnevne rutine pa i ritual. Već samo planiranje kao i usredsređenost na svaki segment procesa pomaže preusmjeriti pažnju sa briga i prekinuti lanac okupiranosti negativnim mislima (ako ne uspijete iz prve, nemojte odustajati). Ako u vaš dnevni raspored uvrstite pripremu bar jednog obroka sa određenim varijacijama a ne kao obavezu, ili kreativno kuhanje kao što je npr. postavljanje izazova da pripremite složenije jelo koje niste nikada ranije pripremali, vaša dan će imati solidniju strukturu što bi trebalo povoljno uticati na raspoloženje.
Bolja ishrana – ‘U zdravom tijelu, zdrav duh’
Pripremajući obroke, stičemo uvid i kontrolu nad kvalitetom namirnica, unosom neophodnih nutrijenata, načinom pripreme jela, te tako osiguravamo optimalnu ishranu koja, opet, utiče i na naše opće stanje, pa tako i raspoloženje i mentalno zdravlje. Obzirom da neke namirnice utiču na razinu triptofana u organizmu, kao i drugih aminokiselina za koje se tvrdi da povoljno utiču na raspoloženje, korisno je istražiti o kojim se namirnicama radi, i uvrstiti ih u jelovnik. Takođe se smatra da redovnim kuhanjem unosimo manje kalorija, čime lakše održavamo tjelesnu težinu.
Podijeli hranu s bližnjima – socijalna dimenzija
Usamljenost je veliki rizik za mentalno zdravlje, naročito kod starijih osoba. Protiv usamljenosti se treba boriti iniciranjem kontakta, umjesto povlačenjem. Povod za kontakt može biti hrana koja spaja ljude – kuhinjski sto je oduvijek bio mjesto okupljanja, omiljeno mjesto ukućana za susrete i razgovore. Ovo nije privilegija samo za porodične ljude, nego i ‘samce’ koji mogu pripremiti obrok i pozvati prijatelje ili kolege da ih s njima podijele. Time se, pored unaprijeđenja odnosa, stiče osjećaj zajedništva i pripadnosti i sigurnosti. Kuhanje će možda biti još zabavnije ako u proces uključite i prijatelje. U ovom slučaju, hrana ima višestruki benefit za mentalno zdravlje – osim što kuhate (fokusiranje na aktivnost), pritom komunicirate sa bliskim osobama (osjećaj pripadanja i zajedništva) i uživate u ukusnom obroku.
Osjećaj postignuća
Neovisno o tome da li ste kuhar početnik pred kojim je prvo jelo ikad koje treba pripremiti, ili ste ostvareni maestro sa višegodišnjim iskustvom i rutinom, uspješno pripremljeno jelo, servirano kreativnije nego što je to uobičajeno, sigurno će izroditi svojevrstan osjećaj postignuća i lične satisfakcije, što neminovno doprinosi vašem raspoloženju. Ako tome dodate fotografiju krajnjeg rezultata koju možete objaviti na nekoj od društvenih mreža i za to dobiti ‘lajk’ (kao jedinicu socijalnog prepoznavanja) – učinili ste mnogo za vaše dobro raspoloženje.
Pored svega već navedenog, izloženost ugodnim mirisima i vizuelnoj privlačnosti hrane, pozitivno će uticati na neurobiološke puteve zadužene za dobro raspoloženje. Pritom ulogu igra i kako definiramo kuhanje – kao nešto što gradimo ‘od nule’ ili podgrijavanje smrznutog gotovog jela u mikrovalnoj pećnici. Mislimo da na ovo pitanje ne treba ni odgovarati…
Za one koji misle – kuhanje nije dio mog imidža, bavim se ‘mnogo ozbiljnijim stvarima’, upravo će iskorak iz vaše zone konfora učiniti malo čudo i podići vam adrenalin jer ćete iznenaditi i sebe i druge predstavljajući im svoju stranu za koju nisu znali da postoji. A imati više interesovanja i afiniteta nije sramno, zar ne?
Život je sve ubrzaniji, dijelom zbog rapidnih promjena u okolini i progresa tehnologije koji nam to nameću, dijelom zbog nas samih – naših obaveza, htijenja i ambicija, i utoliko podsvjesnih i svjesnih odabira sadržaja.
U rastućem moru takvih stimulusa, čemu je uveliko doprinijela digitalizacija medija i kreiranje društvenih mreža, lako se desi višestruko (pre)zasićenje i prestimulacija medijima ali i mjestima koja svakodnevno posjećujemo virtuelno ili ‘uživo’, a koja emituju i stvaraju hiperprodukciju informacija. Postaje sve teže razlučiti između vjerodostojnog i lažnog/netačnog, između bitnog i nebitnog. Usljed kvantiteta najrazličitije informacije postajemo površni i ne možemo se koncentrirati na sadržaje koji zahtijevaju više pažnje i vremena.
Ovakva slika lako može dovesti do rasijanosti misli i emocija što naposlijetku dovodi do osjećaja stresa, nervoze, napetosti i tjeskobe. U takvim stanjima je sve teže postići i održati koncentraciju koja nam je prijeko potrebna za obavljanje i jednostavnih i složenih poslova, kao i za konstruktivne i stimulativne međuljudske odnose. Oba polja će trpjeti ako nismo u stanju održati koncentraciju i unutarnji mir.
Zbog velikog broja sadržaja i interakcija čaša brzo postaje ‘prepuna’
Unatoč popularnom mišljenju, slobodno vrijeme nije teško pronaći; pritom mislimo na bar 60 minuta provedenih u pravom odmoru za duh i tijelo. Nažalost, većina će slobodno vrijeme provesti na društvenim mrežama što nas zbog broja i prirode sadržaja može dovesti u stanje nalik transu (pogledajte sebe ili druge dok su pred ekranom ili prebiru po telefonu tokom FB sesije).
Naučno je dokazano da je za naše mentalno zdravlje neophodno svakodnevno izdvojiti bar sat vremena za kultivaciju mentalnog prostora kako bi se postigla ravnoteža između uma i tijela.
Živjeti u sadašnjem trenutku
Ako se ne sjećate jutrošnjeg puta od kuće do posla, ili malopređašnjeg razgovora sa kolegom, to je jedan od mogućih znakova da niste prisutni u trenutku, da vam je oslabila koncentracija i da vam popušta pažnja. Iz dana u dan funkcionirate po principu ‘auto-pilota’. Posljedice takvog stanja mogu biti najšireg varijeteta – od tog da propustite vitalnu informaciju tokom poslovnog sastanka ili je pogrešno protumačite, do mnogo dramatičnije situacije – da ne obratite pažnju na pješaka koji prelazi ulicu dok ste za volanom. Ovakav obrazac ponašanja dugoročno dovodi do toga da vam život ‘bježi’, te da tako prođu godine za koje se jednog dana nećete moći sjetiti kako ste proveli.
Poznati i manje poznati pobornici zdravog življenja se sve više oslanjaju i uporište traže u istočnjačkoj medicini i načinu života. Tako je stvoren koncept ‘mindfulness’, što možemo prevesti kao ‘fokusirana svjesnost’. Sada već globalno prihvaćen i popularizovan, koncept mindfulnessa govori zapravo o svjesnosti koja nastaje kroz obraćanje pažnje na poseban način – namjerno, svjesno, ovdje i sada, otvorenog uma, bez prosuđivanja. Kultiviranjem takve usredotočene svjesnosti možemo naučiti živjeti u sadašnjem trenutku što će vremenom istisnuti uobičajeno rojenje misli o prošlosti i brige o budućnosti. Mindfulness će pomoći da reduciramo automatsko reagiranje koje može nanijeti štetu i nama i drugima, te izbjegavanje života.
Pobijediti tjeskobu
Anksioznost ili tjeskoba je pošast današnjice. Stanje koje vremenom može prerasti u pravi poremećaj lako isisa svu ljepotu iz našeg života. Tokom vremena nama ovlada strah od svake naredne situacije koju zato unaprijed proživljavamo, obično joj dodjeljujući krajnje negativnu konotaciju i ishod. Pritom mislimo šta bi sve moglo krenuti po zlu. Takva stanja mogu inducirati napade panike koji posljedično dovedu do povlačenja zbog ‘straha od straha’ i, općenito, izbjegavanja života. Tako vremenom prestanemo uočavati lijepe i prijatne stvari oko nas. Počinje nas bivati strah od života.
Mindfulness tehnikama koje se oslanjaju na istočnjačku meditaciju možemo preduprijediti tjeskobna stanja jer teško je biti anksiozan ako ste u cjelosti fokusirani na sadašnji trenutak i ono što radite i osjećate UPRAVO SADA.
Mindfulness tehnike i vježbe
Ako ste se prepoznali u nekim od prikazanih stanja, preporučujemo jednostavne mindfulness vježbe koje će vam pomoći da očistite um od negativnih automatskih misli i pronađete mir u današnjem haotičnom vremenu.
Prije no što započnete bilo koju mindfulness vježbu, trebate naučiti pravilno disati.
Svjesno disanje
Počnite tako što ćete polako udisati i izdisati. Jedan ciklus neka traje 6 sekundi. Udahnite kroz nos, izdahnite kroz usta, dok vaš dah lagano i bez napora ulazi i izlazi iz tijela.
Otpustite misli, ne mislite o stvarima koje trebate uraditi danas ili bilo čemu što zahtijeva vašu pažnju. Samo budite vi i budite mirni bar jednu minutu.
Obratite pažnju na vaš dah – njegov put dok ulazi u tijelo i puni vas životom, kako ide prema gore i izlazi na usta kao energija. Na putu ste da naučite meditirati!
Svjesno posmatranje
Ovom vježbom ćemo se povezati sa ljepotom okoline, koju uglavnom i ne primjećujemo jureći naokolo za dnevnim zadacima.
Sve što trebate uraditi je odabrati prirodni objekt u vašoj neposrednoj okolini i posmatrati ga par minuta. To može biti drvo, cvijet, ptica, oblak ili sl.
Ne radite ništa drugo, samo posmatrajte objekt. Prepustite se njegovoj harmoniji u mjeri u kojoj vam to dozvoljava koncentracija. Posmatrajte objekt kao da ga vidite prvi put u životu. Ako vam nešto drugo skrene pažnju, ne odustajte, ponovo se vratite na objekt. Vizuelno ga istražite, svaki njegov aspekt. Prepustite mu se i povežite s njim. Razmišljajte o njegovoj svrsi u svijetu prirode.
Svjesno slušanje
Svjetski poznati autor i promotor New Age življenja, dr. Deepak Chopra prepoznaje našu osobinu da kada nego govori, nestrpljivo čekamo da završi kako bismo rekli svoje. Kao rezultat, možemo propustiti suštinsku poruku. Slušajući svjesno, ostajemo otvoreni prema perspektivi sagovornika i prepoznati naš sud dok se stvara. Namjera svjesnog slušanja je pažljivo slušati sagovornika bez prekidanja, bez potrebe da uvijek budemo u pravu ili da damo svoj stav, tvrdi dr. Chopra.
Budite iskreni prema sebi. Ako niste u mogućnosti da se fokusirate u tom trenutku, odaberite drugo vrijeme za konverzaciju.
Postavljajte pitanja kako bi potakli dijalog.
Dozvolite drugoj osobi da podijeli misao do kraja umjesto da je prekidate ili završavate njene rečenice.
Parafrazirajte ono što ste čuli kako bi potvrdili da ste razumjeli sagovornika.
Udahnite svjesno prije no što odgovorite. Pauza vam može koristiti.
Budite strpljivi i ne donosite preuranjene zaključke.
Ako vam um odluta, vratite pažnju na sagovornika.
Slušajte intuiciju tako što ćete prepoznati svoje osjećaje, misli, i tjelesne senzacije u njihovom nastajanju.
Obratite pažnju na to šta stoji iza riječi vašeg sagovornika – na osnovu njegovog tona i govora tijela.
Slušajte sa voljom da razumijete sagovornikovo gledište.
Uvijek slušajte – svjesno.
Ovo su samo neke od mnogobrojnih vježbi svjesnosti. Njegujući svjesnost okolinom koja vas okružuje, lakše ćemo se suočavati i izlaziti na kraj sa teškim mislima i neprijatnim emocijama koje uzrokuju tjeskobu i stres u svakodnevnom životu. Naš um će se vremenom osloboditi zarobljenosti pogrešnim uvjerenjima i samoograničavajućim obrascima razmišljanja, te otvoriti prostor pozitivnim mislima i prijatnim emocijama.
Čuvena slika austrijskog secesijskog slikara Gustava Klimta Portret dame iz 1917. godine, bit će izložena po prvi put nakon što je pronađena skrivena u zidu galerije, 23 godine nakon što je ukradena.
Podsjetimo, slika je pronađena sasvim slučajno 2019. godine kada je vrtlar, član osoblja Galerije moderne umjetnosti Ricci-Oddi u Piacenzi u Italiji, uklonio metalnu ploču s vanjskog zida, otkrivši tako Klimtovu sliku koja je vjerovatno tu bila sklonjena u iznenadno prekinutoj krađi.
Portret je prvobitno trebao biti izložen u galeriji na sjeveru Italije 2020. godine, u sklopu niza izložbi posvećenih bečkom slikaru, ali je otvaranje odgođeno zbog pandemije koronavirusa.
Organizatori su u petak najavili da će slika konačno biti predstavljena javnosti u oktobru u Rimskom muzeju u Palazzo Braschi, na izložbi koja istražuje Klimtovo razdoblje u Italiji, koje je izvršilo veliki uticaj na njegova umjetnička djela. Postoji teorija da je njegova prepoznatljiva upotreba zlatnih listića inspirisana posjetom Bazilici svetog Marka u Veneciji.
Djelo će biti izloženo pet mjeseci prije nego što se vrati galeriji Ricci-Oddi, koja također planira izložiti portret.
Klimt je sliku završio 1917. godine, godinu dana prije smrti, a kupila ju je Galerija Ricci Oddi 1925. godine. Prikazuje mladu ženu za koju se vjeruje da je umjetnikova ljubavnica.
Portret dame, 1917., ulje na platnu, 60 x 55 cm
1997. godine, deset mjeseci prije krađe, rendgenskom analizom je utvrđeno da je Klimt naslikao Portret dame preko jedne ranije slike. Posljedično nalazu, organizirana je izložba s fokusom na otkriće ove ‘dvostruke slike’, a portret je nestao usred priprema za taj događaj. Slomljeni okvir slike otkriven je na krovu galerije, što je navelo istražitelje na sumnju da je slika vjerovatno skinuta sa zida i izvučena kroz otvoreni krovni prozor od strane nekoga ko je povezan s galerijom.
Smatra se da je ova slika, čija je vrijednost inače procijenjena na oko 70 miliona dolara, najtraženije ukradeno umjetničko djelo na svijetu nakon Caravaggiovog Rođenja Krista sa Sv. Franjom i Sv. Lovrom (ukradena 1969. godine iz crkve San Lorenzo u Palermu).
U martu je italijansko izdanje časopisa Arts Culture & Style prenijelo da su tužioci odbacili optužbe protiv tri osobe koje su tvrdile da su osumnjičene za umiješanost u krađu 1997. godine. Osumnjičeni su izjavili da su sliku vratili na zid galerije kao ‘poklon’ gradu, ali tužioci nisu bili uvjereni u njihovu priču. Tvrdili su, naime, da je slika cijelo vrijeme bila u šupljini zida, u što je teško povjerovati jer bi bilo oštećeno, prenosi ARTnews.
Ako ste se zadesili u zeničkom naselju Bilino polje (poznatom i po gradskom stadionu), mogli ste primijetiti jedan izolovani dimnjak koji nije dio nekadašnje Željezare, kao što bi se dalo naslutiti na prvi pomen. U pitanju je dio graditeljskog kompleksa ‘Papirna’, otvoren davnog 25. maja 1889. godine.
Kompleks je najpoznatiji po tvornici papira koju je podigao austrijski proizvođač Eduard Musil Von Mollenbruck, po kojoj je i nastao navedeni toponim. Zgrada se sastojala od fabričkog kompleksa, uz ekonomsko dvorište i dimnjak. Izgradnja ovakve cjeline predstavljala je u to vrijeme snažnu inicijativu za daljnu industrijalizaciju i transformaciju Zenice, kao i povezivanje naselja Bilino polje sa ostalim gradskim naseljima.
Po tadašnjem koncesionom ugovoru, vlasnik je dobio prava da tvornica papira može isporučivati sve vrste papira za Državnu upravu po unaprijed utvrđenim cijenama. Celuloza kao sirovina se nabavljala iz zapadnog dijela države, Drvara, ali je indikativno da se krajnji proizvod prodavao daleko skuplje.
Međutim, po isteku ugovora koji je trajao 25 godina, vlasnik tvornice nije dobio povoljniji status na tržištu, te odlučuje da firmu preseli u rodnu Austriju. Opremu je spakovao i transportovao nazad u matičnu zemlju, a zgradu i zemljište prodao trgovačkom društvu iz Sarajeva, koje prodaje objekat Rudarskoj upravi BiH, da bi na koncu ‘Papirna’ bila ustupljena Rudniku uglja Zenica.
Ova cjelina danas sadrži i rukometni teren, sportsku salu, stambene jedinice i poslovne prostore, ali ono što ističe ovo zdanje je već spomenuti dimnjak. Građen je od pune opeke i visinom od 36 metara dominira ovim dijelom naselja.
Značaj ove legendarne fabrike nije samo u odluci da se proglasi nacionalnim spomenikom BiH, nego i činjenica da je ovo prvi i jedini industrijski objekat u BiH pod zaštitom države.
Ovo je dio razloga da se konačno i što prije pristupi popravkama i konzervatorskim radovima; zgrada nagrižena zubom vremena i nebrigom dodatno je oštećena prilikom potresa 2012. godine, kada je naročito stradao dimnjak čija je stabilnost upitna, a nakon požara u proljeće 2021. godine oštećen je i krov zgrade.
Ostaje nada da projekat revitalizacije ‘Papirne’, koji uključuje i neke nove sadržaje, neće ostati zaboravljen u moru nerealizovanih rješenja zaštite dragocjenih objekata u BiH.
