Postoji dobar razlog zašto neki recepti opstaju stoljećima. Jedan takav recept je engleska pastirska pita.
Originalni recept ovog tradicionalnog engleskog jela koje je postalo popularno i u drugim dijelovima svijeta, u osnovi se sastoji od dva dijela – baza od mljevenog mesa dinstanog u sosu i sa povrćem poput graška, mrkve i celera, nekada i gljiva, koje se prekrije debljim slojem pire krompira prije pečenja. U Britaniji se za pastirsku pitu upotrebljava janjeće meso, ali recept dopušta bilo koje mljeveno meso po vašem ukusu.
Recept datira iz 18. stoljeća kada je krompir proglašen jestivim, a mogli su ga priuštiti i siromašni slojevi društva.
U knjigama recepata iz istog razdoblja nalazimo pastirsku pitu kao način da se iskoriste ostaci pečenog mesa koje se potom prekrije pire krompirom i zapeče kako bi se stvorila hrskava korica.
Mnoge zemlje imaju vlastite verzije ovog recepta koji se služe kao jela drugog naziva; npr. u Holandiji se slično jelo kojemu se dodaju jabuke i suhe šljive naziva ‘filozofov gulaš’.
Kao što je uvijek slučaj s dobrim receptima, varijanti je mnogo, a mi smo za vas pripremili lakšu, vegetarijansku.
Vegetarijanska pastirska pita
Ovo ukusno jelo prepuno je zdravog povrća i leće. Zahvaljujući ispravnoj kombinaciji škroba i ugljikohidrata (bez proteina) osigurat će dobru probavu i neće ugroziti vašu vitku liniju.
RECEPT
Sastojci za nadjev
2 mrkve
1 komad poriluka (prasa)
150 g šampinjona
300 g zelene leće
300 g graška
300 g paradajza (oguljen, isjeckan)
1-2 česna bijelog luka
Začin majčina dušica i kadulja ili svježe lišće, ako imate (po želji)
Malo čilija
Kašičica šećera
So i biber
Sastojci za preljev
4 krompira (oko 1 kg), oguljeni i izrezani na komade za kuhanje
Komad putera
So i biber
Parmezan po želji
Postupak
1. Za nadjev, pržite prasu oko 3-4 minute ili dok ne omekša.
2. Dodajte isjeckanu mrkvu, šampinjone i bijeli luk i nastavite dinstati cca. 5 minuta.
3. Dodajte začine majčinu dušicu i kadulju, leću, paradajz, bujon od povrća (ili toplu vodu ako nemate bujon), so i biber, i nastavite dinstati oko 20 minuta dok se sos malo ne reducira.
4. Dok se nadjev dinsta, pripremite preljev, ali prije toga uključite rernu na 200C.
5. Skuhajte krompir, procijedite ga i dodajte puter, so i biber. Napravite pire i ostavite na stranu, na toplo mjesto.
6. Nadjev uspite u dublju tepsiju, pa ga ravnomjerno prekrijte pire krompirom. Ako želite, ukrasite viljuškom. Možete dodati i parmezan, po želji.
7. Pecite pastirsku pitu u prethodno zagrijanoj rerni oko 20 minuta dok preljev ne postane zlatno-smeđ i blago hrskav.
U tradicionalnim japanskim enterijerima prostorije su bile odvojene pomičnim panelima poznatim kao fusuma, koji su bili pričvršćeni za vodilice u podu i utore na gornjim gredama. Ovakve pregrade su činili i sklopivi paravani poznati kao byobu, koji su bili napravljeni od drvenog okvira prekrivenog slojevima papira.
Ova vrsta namještaja i uređenja prostora doživjela je najveću popularnost u vrijeme razdoblja Momoyama (1573. – 1615.) kada su vojni čelnici gradili velike dvorce i angažirali umjetnike da ukrase njihovu unutrašnjost. Tako je vojni vrh postao najveći pokrovitelj umjetnosti u tadašnjem Japanu.
Takve paravane oslikavao je i Hasegawa Tohaku, inače slikar zenbudističkih prizora, koji se školovao u Kyotu pod vodstvom Toshuna, sljedbenika Seshua Toyoa, najvećeg umjetnika zenbudističke tradicije crtanja tušem iz prethodnog stoljeća.
Ptice i cvijeće četiri godišnja doba, rad tušem na svitku. Priroda kao cetralna tema umjetnika i njegovih suvremenika: Kombinacija elegantnih i oštrih prikaza jarkih boja na smeđoj podlozi, intenzivno detaljiziranih, čini osnovu Tohakuovog rada ali i Momoyamu razdoblja.
Tohaku (1539-1610) se smatrao svestranim umjetnikom koji je svoje velike paravane i svitke oslikavao u najširem rasponu stilova.
Jedno od njegovih najpoznatijih djela je Borova šuma – nesvakidašnji prikaz borova koji izranjaju iz izmaglice, što stvara dojam mistike i tajanstvenosti pejzaža. Uticaj zenbudizma je lako uočljiv, a umirujući prizor poziva na refleksiju. U slikarstvu istočne Azije veliki borovi simboliziraju dugovječnost.
Borova šuma, rad na paravanu od svile, Nacionalni muzej u Tokiju
Tokahuova stabla su nacrtana tamnim tušem, energičnim potezima kistom. Dubina prostora dočarana je blijedim, vlažnim tušem kojim su nacrtani blijedi borovi u pozadini.
Izmaglica poziva na razmišljanje – šta je u pozadini borova?
Inače, upotreba praznog prostora predstavlja jedno od obilježja zenbudističke tehnike crtanja tušem. Prazan prostor je namjerno kreiran da potakne maštu posmatrača.
Najčešći motivi Tohakuovih djela su ptice, rode, cvijeće tipično za Japan, visoki borovi, na zlatnosmeđoj pozadini. Umjetnik je postizao dojam asketske jednostavnosti čak i kod djela sa većim brojem detalja i boja.
Vrbe i četiri godišnja doba, papirni paravan. Ponovo imamo jednostavno predstavljanje prirodnih formi vrbe. Pozadina je prekrivena zlatnim listom, pa djeluje kao da se sunčeva svjetlost probija kroz lišće vrbe, stvarajući dojam refleksije.
Asketsku jednostavnost zenbudizma podržavali su obrazovani slojevi japanskog društva koji su prezirali ekstravagantno razmetanje bogatstvom vojnih elita.
Ptice i cvijeće proljeća i ljeta, rad na panou od svile
Tohaku će ostati zapamćen kao jedan od najuticajnijih japanskih slikara, a neka od njegovih djela svrstana su u nacionalno blago Japana.
Predstavnici Volkswagena najavili su izlazak novog T-Crossa. Redizajn ovog popularnog SUV-a pojaviće se na tržištu početkom 2024. godine.
Članica Odbora za upravljanje prodajom, marketingom i postprodajom, Imelda Labbe, objašnjava da se nova verzija ovog uspješnog modela temelji na ‘pažljivom slušanju kupaca’ i njegovim postojećim prednostima. ‘Obnovljen dizajn, novi infotainment sistem i unaprijeđena kvaliteta kompletne unutrašnjosti, orijentirani su prema višoj klasi automobila. Naš kompaktni SUV nudi puno prostora za petočlanu porodicu, puno prostora za pohranjivanje, ekonomične motore, kao i visoku razinu lične sigurnosti’, navodi Labbe.
Iz sjedišta VW u njemačkom Wolfsburgu poručuju da će pretprodaja ovog uspješnog modela početi već u zadnjem kvartalu tekuće godine.
T-Cross se za samo četiri godine našao u samom vrhu ljestvice tzv. kompakt SUV-ova; do sada ih je prodato oko 1,2 miliona zbog čega se T-Cross smatra jednim od najuspješnijih modela brenda Volkswagen u svijetu.
Foto: Martin Meiners
Šta donosi facelift
Na prvim fotografijama novog T-Crossa vidimo još moderniji dizajn eksterijera. Pored novog dizajna prednje i zadnje strane, novina su i LED farovi i stražnja svjetla. Inače, IQ.LIGHT LED matrix farovi su inovacija u VW i po prvi put se pojavljuju upravo na T-Crossu.
Tu su i nove boje poput oštre, sportske žute (Grape Yellow), elegantne plave (Clear Blue Metallic) i dramatične crvene (Kings Red Metallic).
Novi T-Cross dolazi sa novom generacijom infotainment sistema i visokokvalitetnim enterijerom. Samostojeći touch-screen infotainment displej od cijelih 8 inča (20,3 cm) po veličini je odmah iza vodećeg ranga od 9,2 inča.
Instrument tabla u T-Crossu je takođe doživjela potpuni redizajn: kao što je slučaj u većim VW modelima, instrument tabla je izrađena od mekših i znatno kvalitetnijih materijala. Isto važi i za obloge prednjih vrata kod verzija Style i R-Line.
Manuelni klima uređaj dolazi u standardnoj opremi dok je Air Care Climatronic automatski klima uređaj sa pozadinskim osvetljenjem sada dostupan kao opcija.
Foto: Martin Meiners
Novi T-Cross sada omogućuje i siguran transport e-bicikala, a vrijedi podsjetiti i na izuzetno izdašan i fleksibilan prtljažni prostor po kojem je T-Cross, pored ostalog, postao tako popularan. Preklapanjem suvozačevog sjedišta dobija se ukupna dužina od 2.398 mm što omogućuje prevoz čak i surfing daske, tvrde iz VW.
Travel Assist3 je značajno unaprijeđen. Inače, novi T-Cross je jedan od rijetkih u svojoj klasi na svijetu sa opcijom Travel Assist za veću uzdužnu i bočnu kontrolu vozila. Ovisno o saobraćaju ispred i dozvoljenoj brzini, T-Cross može automatski kontrolisati brzinu vozila, ubrzanje i kočenje.
Ovo su samo neke od prednosti novog T-Crossa koji će se i dalje prodavati po vrlo prihvatljivim osnovnim cijenama.
Parižanin Georges-Pierre Seurat privukao je veliku pažnju kada je 1886. godine na izložbi impresionista izložio svoje djelo Nedjeljno poslijepodne na otoku Grande Jatte. I dok su neki posjetitelji našli sliku iznimno odbojnom, većina se složila da se radi o revolucionarnom djelu koje izlazi iz granica impresionizma.
Seurat je prikazao Grande Jatte, mali otok na rijeci Seni, gdje su slobodno vrijeme provodili pripadnici raznih pariških društvenih slojeva. Utoliko njegova slika prikazuje presjek pariškog društva u to vrijeme. Tu su raskošno odjeveni pripadnici više klase, kao i dadilje i vojnici. Pored tada šokantne upotrebe tačaka kao tehnike, slici je primjetno nedostajala spontanost koja je bila zajednički nazivnik impresionističkih djela. Likovi na slici djeluju izolirano, a pogled je usmjeren na ženu koja šeta s djetetom – jedine figure usmjerene prema slikaru, dok su svi drugi likovi prikazani iz profila i čine se zamrznutima, čime se dodatno naglašavaju centralne figure žene i djeteta.
Nedjelja na otoku Grande Jatte, ulje na platnu, 207.5 x 308 cm, Umjetnički institut u Čikagu
Dubinu i perspektivu Seurat postiže neprirodnom i neuobičajenom upotrebom sjena. U prvom planu je veliko područje tamne sjene koje je u kontrastu s drugim područjem obasjanim suncem, što privlači pogled unutra, i dodatno naglašava centralne figure.
Kritičari umjetnosti smatraju da je Seuratova namjera bila spojiti nespojivo, tako što će na jednom mjestu ispreplesti predstavnike najrazličitijih društvenih slojeva.
Seuratova slika najavila je novi stil u slikarstvu – pointilizam. Ovaj termin označava tehniku slikanja malim tačkama u primarnim bojama (crvena, zelena, plava) što stvara utisak i određenih sekundarnih boja. Ova tehnika se oslanja na sposobnost oka i percepciji posmatrača da miješa boje u puni spektar tonova, što se naziva divizionizmom. Seurat je jedan od nekolicine sljedbenika ovog stila.
Termin pointilizam je u početku imao pogrdno značenje, a koristili su ga kritičari umjetnosti da bi ismijali slikare koji su se oslanjali na ovaj metod. Međutim, kasnije će ovaj izraz postati općeprihvaćen kako bi označio ovu naročitu tehniku slikanja.
Utoliko se Seuratova slika Nedjelja na otoku Grande Jatte smatrala pravom inovacijom i trenutačno postaje slavna. Upravo će ovo djelo usmjeriti savremenu umjetnost 19. stoljeća ka Neoimpresionizmu kao novom umjetničkom pravcu.
Kupači na Asnièresu, slika koja je prethodila Nedjelji, i koja se smatra Seuratovim prvim remek-djelom koje je naslikao kada je imao 24 godine, nije bila odmah prihvaćena jer je zbunjivala kritičare inovativnim tehnikama koje je umjetnik koristio.
Kupači na Asnièresu, ulje na platnu, 201 x 300 cm, Nacionalna galerija London
Tehniku koju je razvio na ovom platnu Seurat opisuje kao balayé – čime je označio upotrebu ravnog kista kojim je nanosio mat boje unakrsno, stvarajući oblike koji se smanjuju prema horizontu. Ovu tehniku Seurat je koristio samo na dijelovima slike, u kombinaciji sa horizontalnim i tanjim potezima kojima je oslikao vodu, te glatkim figurama.
Seurat je vješto kombinirao različite tehnike, što je proisticalo iz njegove osobnosti koja je bila istovremeno umjetnički senzibilna i sklona matematičkom pristupu
Ova slika je doživjela slavu tek nakon Seuratove prerane smrti u 31. godini, a danas je jedno od najistaknutijih umjetničkih djela u Nacionalnoj galeriji u Londonu.
Sam pogled na ovaj umak donosi osvježenje u vrelim danima ljeta kada se čini da svaka vrsta jela podiže temperaturu.
Vjerovatno ste jeli tzatziki bez da znate originalni naziv ovog grčkog umaka – salate.
Tzatziki (izgovara se caciki) je jednostavni kremasti umak od krastavaca, jogurta, bijelog luka, s dodatkom začinskog bilja poput mente ili kopra.
Tradicionalno se priprema sa jogurtom od kozjeg ili ovčijeg mlijeka, ali je čvrsti grčki jogurt sa većim udjelom masnoće sasvim prihvatljiv, naročito kad se uzme u obzir da je jogurt od kravljeg mlijeka bliži našem nepcu.
Potekao sa grčkog otoka Parosa, tzatziki je poznat kao umak sa višestrukom ulogom.
Može se služiti kao preliv za jela od mesa, krompira, pite, kao salata – obrok za sebe, te kao umak za svježe povrće (štapići svježeg celera, mrkve, paprike), čips ili focacciu. Mogućnosti su bezbrojne.
Foto: AllRecipes
Kako pripremiti tzatziki
Za pripremu vam treba maksimalno 10 minuta.
Krupno naribajte ili sitno isjeckajte krastavce, ocijedite ih te pomiješajte sa čvrstim jogurtom i propasiranim bijelim lukom. Dodajte kašičicu bijelog sirćeta, posolite, dodajte malo bibera (po mogućnost bijelog), te prstohvat začinskog bilja poput mente ili kopra, po želji. Tzatziki treba biti gust poput pudinga.
Pospite s malo ekstradjevičanskog maslinovog ulja i uživajte!
Kada je u pitanju dizajn, većina prvo pomisli na Italiju. Arhitektura, enterijeri, moda, automobili, gastronomija…. Kako samo uspijevaju?!
Čini se da u Italiji i manje lijepo (da ne upotrijebimo suprotno značenje od ‘lijepo’) ima neku magičnu privlačnost koja nas tjera da gledamo i posmatramo ne bi li shvatili formulu kojom dolaze do jednostavnih i neponovljivih rješenja. I baš kad se ohrabrimo pa kopiramo cijeli pristup stvari, shvatimo da našoj kreaciji nedostaje je-ne-sais-quoi što ‘raste’ samo u Italiji.
Da li su osjećaj za lijepo i vještina stvaranja lijepog u italijanskom DNK? Pri čemu, naravno, ta ista DNK je stoljećima izložena faktoru sredine – bogatoj historiji, tradiciji, podneblju, ali i nezaobilaznim promjenama koje donosi novo vrijeme, a koje su Italijani odlučili da prigrle, ne napuštajući pritom tradiciju i običaje.
Promišljena nonšalantnost
S Italijom se naročito povezuje muška moda. Stanovnici ove mediteranske zemlje, jednako kao njeni modni dizajneri koji su stekli svjetsku slavu i obilježili globalna kretanja u toj industriji, davno su se odlučili da daju primat stilu u odnosu na trendove. Italijani su tako postali nosioci stila koji se čini okosnicom svakog novog trenda. Kvalitetne tkanine, besprijekorni krojevi, klasične ‘muške’ boje koje kao da dobijaju nove, inovirane nijanse u ovim jedinstvenim kombinacijama.
Ipak, posmatrajući obične prolaznike koji na ulicama italijanskih gradova uglavnom podsjećaju na modele – manekene, brzo shvatamo da je svaka naizgled opuštena kombinacija pomno isplanirana.
Sprezzatura, reći će Italijani za promišljenu nonšalantnost zbog koje najbolje odjeveni muškarci na svijetu djeluju kao da se ne trude previše.
Suzdržana ekstravangacija
Međutim, za puni efekat ovog pristupa treba znati nositi ovakve, često flambojantne kombinacije, koje mogu izgledati smiješno ako ih ne ‘naseljava’ osoba s autentičnim samopouzdanjem i suptilnim šarmom.
Iako svaka regija lijepe Italije ima nešto što je diferencira u pogledu mode, vrhunac italijanskog pristupa muškoj modi je napolitanska jakna – sako. Naime, u Napulju se nalaze najbolji krojači muških odijela po mjeri na svijetu.
‘Mi radimo odijela po mjeri svakog klijenta ponaosob, a velike tvrtke dizajniraju za masu’, izjavio je jednom prilikom Mariano Rubinacci, vlasnik porodične krojačke firme koja egzistira od 1932. godine u rodnom Napulju, a koja sada ima svjetski poznate ateljee u Milanu, Londonu i Tokiju.
Mariano Rubinacci sa sinom koji uspješno vodi milansku poslovnicu (photo Menswear)
Rubinacci koga sugrađani nazivaju Maestro, ne oklijeva uputiti kritike i na račun svojih najvećih konkurenata – krojača iz londonske ulice Savile Row čija odijela koštaju i po 15.000 funti.
‘Njihov svaki sako je isti’, tvrdi on i objašnjava da je napolitanski koncept potpuno drugačiji jer se u potpunosti prilagođavaju osobi za koju rade i to bez mašina. ‘Sve radimo ručno, iglom i koncem’, naglašava Maestro.
Smatra se da je italijanski kroj dostigao vrhunac sa napolitanskim sakoom koji u pravilu nema naramenice, podstavu niti međupodstavu (faktor tople mediteranske klime). Takav sako će obično imati samo jedno dugme na rukavu, našivene džepove i nabrana ramena (slika dole).
Nabrana ‘mekana’ ramena proizvode efekt nonšalantnosti, ali i širih ramena – ovo se naziva i efektom vodopada (foto Belgian Dandy)
Izgledati kao Italijan
Italijani su najbolje odjeveni muškarci na svijetu ne samo zbog transgeneracijskog ukusa i okruženosti ljepotom, nego i dostupnosti tkanina najvišeg kvaliteta. Tome treba dodati i pristup koji spaja savremeno i tradicionalno tako što trendi boje, uzorke i teksture spaja sa bezvremenim krojevima i detaljima.
Kako postići italijanski look:
Niste Italijan ako nemate nešto sašiveno po mjeri – sako i hlače kao odijelo, ali koje ćete najčešće nositi odvojeno i kombinovati ovisno o prilici (posao ili opuštanje). Za ljeto su to laneni i pamučni blejzeri u teget i pastelnim bojama, dok zimi nosite sakoe sa udjelom kašmira ili mohera, ili barem jedan od tvida.
Trebate imati bar jedne bijele hlače. One će izvući najbolje iz upečatljivog sakoa koji ste već dali sašiti po mjeri.
Deformalizirajte! Tkanine i uzorke koji djeluju formalno dajte sašiti po relaksiranom kroju bez strukture poput napolitanskog. Ili, sako formalnog izgleda nosite uz običnu sportsku majicu, otkopčanu košulju bez kravate i – što da ne – bijele hlače.
Cipele od mekane kože u smeđoj boji nosite bez čarapa ili sa čarapama s neobičnim ali diskretnim uzorkom.
Prekršite pravila formalnog odijevanja.
Ne zaboravite – ključ je u nonšalanciji i stiliziranju. Ne pretjerujte. Ne biste trebali izgledati kao da ste se previše trudili.
I, najvažnije, zabavite se i neka sprezzatura postane vaš pristup životu.
