Nedavno je prilikom restauracije doma Paula Cezanna otkriveno do sada nepoznato umjetnikovo djelo koje na prvi pogled sugerira morski prizor.
U svjetlu ovog otkrića, Aix-en-Provence, rodni grad velikog slikara, iduće godine će svečano obilježiti restauraciju umjetnikovog doma u saradnji sa lokalnim društvom Société Paul Cézanne koje njeguje i promovira umjetnikovu ostavštinu.
Rođen u Aix-en-Provence 1839. godine, Paul Cézanne je bio francuski postimpresionistički slikar, poznat po svojim doprinosima impresionističkom slikanju mrtve prirode i uticaju na kubistički pokret ranog dvadesetog stoljeća. Njegov otac je 1859. godine kupio dvorac i okolni vrt poznat kao Bastide du Jas de Bouffan, koji je ostao u vlasništvu porodice do 1899. godine. U ovoj rezidenciji Cézanne je pronašao inspiraciju i redovno slikao na otvorenom, u parku. Dok je tamo živio, Cézanne je naslikao desetak murala na zidovima dvorca.
Le Bassin du Jas de Bouffan, 1876. poznata je Cezannova slika koja prikazuje njegov mali raj u kojem je slikao. Slika je karakteristična po gustoj kompoziciji, urednim potezima kista i ‘podrezanim’ motivima
Gotovo 20 metara dug mural otkriven tokom renoviranja ‘Velikog salona’, skrivao se iza zidne tapete. Iako će tek uslijediti temeljite analize pronađenih ostataka umjetnikovog izražaja, ono što se moglo odmah uočiti su djelić neba, jarbol, i ulaz u luku. Poznavaoci Cezannovog opusa tvrde da je umjetnik naslikao ovaj mural u ranoj mladosti.
Tim koji je radio na restauraciji Velikog salona u domu slikara, na mural je naišao prilikom uklanjanja stare tapete.
Devet ranije pronađenih murala pronađenih u kući prebačeni su na slikarska platna prije prodaje dvorca 1899. godine. Od tada se nalaze u pariškom muzeju d’Orsay i Chrysler Museum of Art. Svi osim nedavno otkrivenog murala su našli mjesto u katalogu Johna Rewalda iz 1996. godine, a očekuje se da će se ovo novootkriveno djelo naći u ažuriranom online katalogu.
Francuski grad Aix-en-Provence je najviše poznat po Cézannu. Turisti ne zaobilaze posjetiti nekadašnji studio umjetnika u kojem je radio od 1902. do svoje smrti 1906. godine.
Umjetnikov studio koji čuva njegov namještaj i slikarski pribor, svake godine posjeću mnogobrojni turisti iz cijelog svijeta
Svečanost planirana za 2025. neće uključivati samo restauraciju dvorca Bouffan i novog murala, već će na jednom mjestu podsjetiti na neka od najpopularnijih Cézanneovih djela, uključujući jednu od pet slika iz njegove pozne slikarske faze, Kartaši.
Tako ambasador Aix-en-Provence nastavlja da nas iznenađuje toliko godina nakon svoje smrti 1906. godine, privlačeći nove ljubitelje umjetnosti u ovaj šarmantni grad na francuskom jugu.
Popularni gastro blog Ambitious Kitchen (AK) svako malo predstavi obilje novih kreativnih recepata za svaku vrstu savremene prehrane, uključujući vegansku, vegetarijansku, bez laktoze, prehranu sa manje ugljikohidrata, bez orašastih plodova i dr. Njihovi recepti su primjer kako reduciranje ili izbacivanje određenih namirnica nipošto ne mora značiti monotoniju i manjak ukusa i užitka. Pored toga, ovakve kombinacije namirnica i ukusa omogućuju da radite vlastite varijante, ovisno o tome šta imate u ostavi i frižideru.
Ako ne znate šta biste danas za ručak, a ne preostaje vam puno vremena za pripremu, možda vas inspiriše naš današnji prijedlog sa menija AK – vegetarijanski čili. Na koncu, vegetarijanska kuhinja nije samo za vegetarijance, nego je privlačna promjena i za ‘mesojede’, kao i sve one koji žele da unaprijede svoje zdravlje. Za one koji se ni po koju cijenu ne odriču mesa, vegetarijanski recepti mogu poslužiti kao osnova kojoj se doda komad omiljenog ‘životinjskog proteina’.
Da pređemo na stvar:
Sastojci
Povrće: crveni luk, češnjak, mrkva, paprika, slatki krompir (batat), kukuruz (iz staklenke ili limenke), malo zelene čili paprike (po želji)
Začini (suhi): origano, crvena slatka paprika, kim, češnjak, čili u prahu
Paradajz salsa (najbolje komadići u limenci ili tetrapaku)
Povrtni temeljac ili voda
Grah (krupniji crveni ili šareni, prethodno napola kuhan)
Postupak
U dubokoj tavi na srednjoj temperaturi pržite češnjak, crveni luk, na sitnije komade izrezanu mrkvu, crvenu papriku, batat i komadiće zelene čili paprike. Dinstajte 5-7 minuta uz često miješanje. Potom dodajte so i biber, te ostale začine, i miješajte još nekih 30 sekundi.
Na kraju dodajte paradajz (salsa), temeljac ili malo vruće vode, grah i kukuruz. Dovedite do tačke ključanja, potom smanjite temperaturu i ostavite da krčka 30-ak minuta do finog zgušnjavanja.
Šlag na torti…
Ovakva fuzija ukusa i boja dobit će ‘ono nešto’ sa pravim topingom, a AK preporuča čips tortilje, malo soka od limuna, naribani sir, avokado, i kašiku pavlake ili čvrstog jogurta.
Uživajte u vegetarijanskom čiliju, jelu kojem ćete se svako malo vraćati.
Rijeka automobila usmjerena ka tržnim centrima, more kupaca u supermarketima – gotovo svakodnevni prizor u glavnom gradu, ali i drugim većim gradovima BiH. Kupujemo više nego ikad da bi svoja gnijezda napunili najrazličitijim stvarima. Čini se da ovisimo o stvarima pri čemu, kao kod svake ovisnosti, vrijedi ona – ‘što više, to bolje’.
O kupovini kao adikciji smo već pisali. Potrebu za stvarima ovog puta posmatramo iz drugog ugla, polazeći od pitanja šta radimo sa stvarima koje unesemo u to naše gnijezdo. Da li se ono napuni do tačke gdje nam stvari stoje na putu, a mi ih se ne rješavamo time što ih poklonimo ili bacimo. U određenom trenutku shvatimo da živimo u prostoru bez dostatne cirkulacije energije, pa i zraka. Na pamet padaju američke reality TV emisije o tzv. sakupljačima (eng. hoarders) koji žive u ekstremno neurednim prostorima dupke punim najrazličitijim stvarima koje nikada ne odbacuju. Na pamet također pada da bi naša ovisnost o stvarima mogla imati nešto zajedničko sa istim sakupljačima iz američkog rijalitija čiji domovi predstavljaju prizor koji se teško briše iz pamćenja. Žargonski rečeno, jesmo li i da li bi se mogli naći u problemu?
O gomilanju (eng. hoarding) kao fenomenu i poremećaju razgovaramo sa psihologom i psihoterapeutom Vanjom Tešanović.
LIVING: Jedna od posljedica nekontrolisanog kupovanja je da se možemo naći okruženi gomilom stvari koje vjerovatno i ne upotrebljavamo – ipak, nešto nas goni da kupujemo, pribavljamo i slažemo nove stvari. Prostor u kojem živimo postaje krcat stvarima. Ako nastavimo istim tempom, možemo li govoriti o sklonosti gomilanju?
TEŠANOVIĆ: U ovom slučaju ipak se moramo pozabaviti uzrokom da bismo pričali o posljedicama. Naime, važno je unutar ove teme odmah napraviti razliku između poremećaja ličnosti, odnosno patologije unutar dijagnostičkog kriterijuma „gomilanja“, i nakupljanja nepotrebnih materijalnih dobara, najčešće odjevnih predmeta, kao posljedice konzumerizma modernog doba. Ukoliko razumijemo da u svima nama postoji ego stanje Dijete (prema konceptima Transakcione Analize), koje sigurno ima neke svoje nezadovoljene želje i potrebe, možemo razumjeti pretpostavku da se marketing današnjice zasniva na tome kako zadovoljiti te potrebe – brzo, lako, jeftino, jednostavno. Dijete želi puno različitih šarenih stvari kojim će brzo i jednostavno zadovoljiti svoje potrebe. Današnji čovjek često ove potrebe zadovoljava na ovaj neadekvatan, brz i lako dostupan način, te se „odvikao“ od viših, duhovnijih, smislenijih zadovoljenja ovih potreba. Tako dolazimo do problematike konzumerizma – umjesto da kupimo jedan dobar kvalitetan kaput koji će trajati nekoliko godina (kao što se sjećamo da su kupovale naše mame i bake), mi ćemo svake sezone kupiti novi kaput, niže vrijednosti, niže kvalitete, a pritom se najčešće ne rješavamo prethodnih stvari. To je primjer kako može doći do nakupljanja i zatrpavanja životnog prostora pogotovo u slučajevima gdje je osoba npr. odrastala u neimaštini i ima u primarnoj porodici istovremeno vaspitanje da čuva svoje stvari bespogovorno, čak i ako izgube svrhu i smisao.
Tešanović: Sakupljači se teško odvajaju od predmeta
LIVING: Šta karakteriše poremećaj gomilanja, ko obolijeva i kako se tretira?
TEŠANOVIĆ: Poremećaj hordinga je mentalni poremećaj koji se karakteriše postojanom teškoćom u otpisivanju ili odvajanju od predmeta, bez obzira na njihovu stvarnu vrijednost. Akumulacija predmeta dovodi do nereda i nemogućnosti korištenja prostora za život u predviđene svrhe. Hording može značajno uticati na svakodnevno funkcionisanje, emocionalno blagostanje i odnose pojedinca.
Da bi se postavila dijagnoza poremećaja hordinga, dijagnostički i statistički priručnik mentalnih poremećaja, peto izmijenjeno izdanje (DSM-5), koji je široko korišteni sistem klasifikacije mentalnih poremećaja, propisuje određene kriterijume. Prema DSM-5, dijagnoza poremećaja hordinga zahtijeva prisustvo svih sljedećih tačaka:
Postojana teškoća u otpisivanju ili odvajanju od predmeta, bez obzira na njihovu stvarnu vrijednost.
Teškoće u otpisivanju predmeta proizlaze iz percepcije potrebe da se sačuvaju i distresa povezanog sa otpisivanjem.
Akumulacija predmeta značajno ometa korištenje prostora za život.
Ponašanje hordinga izaziva značajan distres ili ometanje u socijalnim, profesionalnim ili drugim važnim oblastima funkcionisanja.
Hording nije posljedica drugog medicinskog stanja (npr. povrede mozga, cerebrovaskularna bolest, Prader-Willi sindrom) ili direktnih fizioloških efekata supstance (npr. zloupotreba droga, lijekovi).
Važno je napomenuti da je poremećaj hordinga posebna dijagnoza i razlikuje se od kolekcionarstva ili čuvanja predmeta iz kulturnih ili vjerskih razloga. Poremećaj hordinga može imati ozbiljne posljedice po kvalitet života pojedinca, a liječenje često uključuje kombinaciju psihoterapije, i u nekim slučajevima, lijekova.
Ako se suočavate sa poteškoćama u vezi sa ponašanjem hordinga ili poznajete nekoga ko ima ovakve izazove, preporučljivo je potražiti stručnu pomoć od strane mentalnih zdravstvenih stručnjaka koji se specijalizuju za poremećaj hordinga ili srodna stanja. Oni mogu pružiti tačnu dijagnozu i razviti prilagođen plan liječenja kako bi se adekvatno adresirale specifične potrebe pojedinca.
Prizor iz stvarnog života sa hordingom (foto NPR)
LIVING: Da li kolekcionarstvo može ukazivati na sklonost hordingu?
TEŠANOVIĆ: Ne, kolekcionarstvo je ozbiljan hobi i ako posmatramo iz ugla psihoterapijskog modaliteta Transakcione Analize, upravo kolekcionarstvo podrazumijeva jednu lijepu aktivaciju ego stanja Djeteta u okviru odrasle osobe.
LIVING: Koja je razlika između šopingholičarstva i hordinga?
TEŠANOVIĆ: Suštinska razlika bi bila u tome da „šopingholičar“ nije formalna dijagnoza u široko priznatim dijagnostičkim priručnicima poput Dijagnostičkog i statističkog priručnika mentalnih poremećaja (DSM-5). Međutim, prekomjerno ili kompulzivno ponašanje pri kupovini može biti povezano sa određenim mentalnim zdravstvenim problemima.
Poremećaj kompulzivnog kupovanja (Compulsive Buying Disorder – CBD) je stanje koje karakteriše hronično, ponavljajuće kupovanje koje postaje osnovni način suočavanja s negativnim emocijama ili stresom. Osobe s CBD-om mogu izgubiti kontrolu nad svojim navikama kupovanja i nastaviti kupovati uprkos negativnim posledicama. Ove osobe suštinski bježe od emocija, neriješenih problema, i negativna osjećanja „zatrpavaju“ i „odlažu“ tako što se stalno bave kupovinom.
Iako CBD dijeli određene sličnosti s ponašanjima ovisnosti, važno je napomenuti da svako ko uživa u kupovini ili povremeno čini impulzivne kupovine ne mora imati poremećaj. Ključni faktor u dijagnosticiranju bilo kog mentalnog poremećaja jeste stepen u kojem ponašanje ometa svakodnevni život pojedinca, odnose i opštu dobrobit. Osoba može i prekomjerno i često kupovati, a opet da nije u kategoriji niti jednog poremećaja.
LIVING: Da li možemo govoriti o preventivnom djelovanju, i kako osvijestiti problem ako već posumnjamo da ga imamo?
TEŠANOVIĆ: Razdvojićemo ovdje pitanje hordinga od drugih opisanih stanja. Što se tiče hordinga, iako nemamo zvaničnih statistika, u našoj populaciji nije zastupljen u mjeri u kojoj smo ga imali priliku vidjeti u nekim stranim TV emisijama koje su se bavile ovim problemom. Usudila bih se reći da se u toku 13 godina rada u Centru za mentalno zdravlje na dvije opštine u BiH nisam susrela više od dva ili tri puta sa ozbiljnim slučajem hordinga koji je doveo u opasnost osobu ili njene bliže članove porodice. Ono što bez obzira na to mogu reći jeste da ove osobe vrlo rijetko imaju kapacitet za prepoznavanje problema i ne žele priznati ozbiljnost situacije. Zato je važno, ukoliko neko poznaje osobu koja svoju (i svojih članova porodice, a posebno djece) higijenu, zdravlje, i životni prostor ugrožava opisanim stanjem, da se obrati u lokalni pripadajući Centar za mentalno zdravlje i Centar za socijalni rad, te u najboljoj namjeri pozove stručnjake da preuzmu rješavanje slučaja.
Ako govorimo o „šopingholičarima“, ili opsesivnoj kupovini, rekla bih da je osnovni kriterijum svijest o patnji koju zatrpavamo šarenilom, gomilom nepotrebnih stvari. Zapitati sebe šta ja to nosim u duši, koje su to potrebe mog ego stanja Dijete ostale nezadovoljene, te na zdrav način, putem psihoterapije, krenuti se baviti sobom.
Pariz je u 19. i 20. stoljeću bio poznat po svojim umjetničkim komunama, gdje su mnogi umjetnici živjeli i radili zajedno u istoj četvrti, susjedstvu ili čak zgradi. Takav je bio slučaj sa Cité Faiguière na Montparnasseu koji je bio dom Ateliera 11, studija u kojem su, pored ostalih, radili Amedeo Modigliani i Paul Gauguin. Cité Faiguière također je poznat kao rodno mjesto Pariške škole, koja je okupila umjetnike koji su radili u Parizu u prvoj polovici 20. stoljeća.
Atelier 11 jedan je od rijetkih povijesnih studijskih prostora na ovom području koji nije uništen ili pretvoren u privatni dom. Sadašnji vlasnici Ateliera 11 nastoje skupiti novac kako bi atelje ostao radni i životni prostor umjetnika. Nedavno su potpisali ugovore s neprofitnim organizacijama L’AiR Arts i Cité Faiguière kako bi mu pomogli vratiti prvobitni sjaj.
L’Atelier de l’artiste a la Cité Faiguière kako ga je 1915. godine doživio Chaïm Soutine(foto L’AIR ARTS)
Mission Patrimone, nacionalna organizacija koju podržava francusko ministarstvo kulture donirala je 105.000 eura za obnovu pročelja Ateliera 11 i započela je kampanju prikupljanja dodatnih 105.000 eura za obnovu fasade. Iz asocijacije najavljuju da će trebati najmanje milion eura za radove na interijeru, budući da Atelier 11 nije prošao nikakva ažuriranja od svoje izvorne izgradnje prije više od sto godina.
Chaïm Soutine, nekadašnji član komune, oslikao je pročelje dok je živio u Cité Faiguièreu, što je restauratorima pomoglo da shvate kako je izvorno izgledalo. Prema Fondation du Patrimoine, fasade i unutrašnjost su u ‘zabrinjavajućem stanju’ što zahtijeva veliki projekat restauracije ove trospratnice.
‘Bit projekta je očuvanje ove baštine na živ i aktivan način’, izjavila je Jessica Chilloh, koordinatorica projekta, za The Guardian. ‘Ne želimo ovo mjesto pretvoriti u muzej, već da ono ostane mjesto stvaranja, gdje će umjetnici doći i raditi’, dodala je.
Obnova studija značit će oživljavanje umjetničke razmjene novih generacija umjetnika(foto L’AIR ARTS)
Cité Faiguière sagradili su 1861. umjetnici, za umjetnike. Jules-Ernst Bouillot, kipar i mecena, naručio je Alexandrea Falguièrea (1831.-1900.), također kipara, da izgradi trideset malih radionica koje bi umjetnicima ponudile jeftino mjesto za iznajmljivanje za njihove ateljee. Ti su ateljei bili sastavljeni od drveta i metala, s velikim staklenim prozorima koji su omogućavali premještanje većih skulptura.
Gauguin je svoj studio u komuni otvorio 1877. godine. Kasnije se i Modigliani nastanio u Cité Faiguièreu gdje je upoznao rusku pjesnikinju Annu Akhmatovu, koja mu je postala ljubavnica. Potom pristižu Brancusi iz Rumunije i Soutine iz Rusije. Soutine i Modigliani dijelili su prostor u Atelier-u 11.
Studio je bio dom za više od stotinu francuskih i međunarodnih umjetnika. Kampanja za njegovu obnovu pomoći će mu da ponovo postane središte umjetničke razmjene i izražavanja nove generacije umjetnika.
U pariškom ogranku britanske aukcijske kuće Christie’s, prošle sedmice je za 20,7 miliona eura prodata slika Peinture španskog slikara Joana Miroa (Miró).
Remek-djelo ovog primarno nadrealističnog umjetnika proglašeno je umjetničkom slikom sa najvišom procijenjenom vrijednosti na pariškim aukcijama ove jeseni, ali i u Francuskoj, do danas.
‘Slika je oličenje Miroovog poslijeratnog stila, prepunog poezije’, ocijenila je Valérie Didier, impresionistica i stručnjak za Modernu umjetnost u pariškom Christie’s, dodavši da se ‘Miró u ovoj razini i kvaliteti, sa tako izvanrednom potvrdom autentičnosti, rijetko može naći na tržištu’.
Peinture (prev.fr. ‘slika’) se smatra jednim od najboljih primjera Miroove umjetničke prakse. ‘Prazni prostori, prazni horizonti, prazna polja – ogoljeno me oduvijek privlačilo’, izjavio je jednom prilikom umjetnik poznat po upotrebi ravnih ploha i minimalizmu koji se uglavnom manifestira kroz crne figurativne oblike spram dramatičnog nanosa boje.
Kritičar umjetnosti Jacques Dupin skovao je izraz ‘spore slike’ da opiše Miroov refleksivan pristup slikanju dok je radio na ovom remek-djelu.
Cijelih 70 godina ovo djelo krasilo je zid legendarnog francuskog hotela La Colombe d’Or u malom mjestu Saint-Paul-de-Vence na jugu Francuske. Otkupili su ga 1950. godine od pariške Galerie Maeght vlasnici hotela Paul Roux i supruga Baptistine – tek godinu dana od njegovog nastanka.
U pariškom Christie’s slika se našla u ravni sa Picassom i Chagallom.
Ova laskava procjena i unosna prodaja koincidiraju sa zajedničkom izložbom ‘Miró-Picasso’ otvorenoj isti dan kada i aukcija, na kojoj je izloženo više od 250 remek-djela dvojice velikana ustupljenih iz javnih i privatnih kolekcija širom svijeta.
Čaj je napitak kojem se, pored izvanrednog okusa, pripisuju i razna druga korisna svojstva.
Ovisno o kojoj vrsti se radi, može vas razbuditi ili umiriti, otkloniti bol, blagotvorno djelovati na tjeskobu pa čak i blaže vidove depresije. Neke vrste čaja poput zelenog blago ubrzavaju metabolizam, blagotvorno utiču na ten, stanje desnih, moćan su antioksidant i posjeduju brojne druge benefite.
Pored prednosti za zdravlje i opće raspoloženje, tradicija ispijanja čaja nosi značajnu socijalnu dimenziju – okuplja ljude i doprinosi osjećaju bliskosti. Možemo slobodno reći da čaj može unaprijediti međuljudske odnose. Barem za trenutak.
Ali, čaj nije baš uvijek bio tako omiljen i slavljen, čak ni u Engleskoj koja je najviše zaslužna za uspostavljanje rituala koji je, pored samog čaja, proslavila i pretvorila u tradiciju.
U 18. stoljeću (što i nije tako davno kad se uzme u obzir dužina historije čovječanstva) čaj je smatran ‘opasnim’ napitkom koji stvara naviku. ‘Odvratni, fatalni napitak’ kako ga je 1731. godine nazvao jedan engleski plemić, Earl od Bristola. On je tvrdio da vas ovaj napitak može ‘dovesti do vrata smrti’.
Prelomni trenutak – slučaj morske bolesti Napitak koji se dobije od lišća Kineskog čaja postao je popularan u Engleskoj nakon što je pomogao kod slučaja morske bolesti. Naime, u 17. stoljeću, kada se promet svodio na morske puteve i duga putovanja brodom, Catherine od Braganze, nova mlada supruga Charlesa Drugog, zaputila se iz rodnog Portugala u Englesku gdje će započeti život s novim kraljevskim suprugom. Njeno raspoloženje pokvarilo je olujno more pa se put kraljevske mlade pretvorio u noćnu moru. S obzirom na dobre trgovinske odnose njenog rodnog Portugala sa Istokom, Catherine je znala za čaj, te je odmah po pristajanju broda u englesku luku, zatražila šoljicu čaja kako bi odagnala mučninu. Englezi nisu baš najbolje razumjeli njen zahtjev pa su joj umjesto čaja ponudili englesko pivo. Princeza nije odustala pa je odmah na početku svog novog života uvela čaj kao novi dvorski ritual i svi su zavoljeli ovaj napitak.
Catherine od Braganze zaslužna je za popularizaciju čaja u Engleskoj
S obzirom da se lišće uvozilo s Dalekog istoka, čaj je u to vrijeme bila skupa navika, pa i luksuz. Pored toga, čaj se redovno pakirao sa posuđem za čaj od porcelana, a šoljice, obzirom da su dolazile iz Kine, bile su bez drške, baš kakve su i danas.
Čaj je zaslužan za početak ženskih okupljanja
U 18. stoljeću, Engleska počinje proizvoditi keramičke šoljice i servis za čaj, pa će uskoro potom gotovo svako domaćinstvo imati vlastiti servis, čak i posluga. Čaj je obično pripremala dama kuće, i to često za svoje prijateljice koje su se okupljale poslijepodne u salonu ili vrtu, dok su muževi odmarali. Tako je čaj ostao poslijepodnevna navika.
Servis za čaj ubrzo postaje statusni simbol
Čajanka, ali koja? Tea party ili zabava uz čaj, ‘čajanka’ postala je omiljeni vid okupljanja. Gosti su privučeni kako čajem, tako i gourmet delikatesima i slasticama koji se poslužuju uz čaj. Iako možemo govoriti o klasičnom odabiru kao što su zemičke (engl. scones) sa sirnim namazom poput našeg kajmaka (clotted cream) i džemom, mali sendviči od krastavaca, ili lososa, razne vrste malih kolača – dakle, sve što možete obuhvatiti sa dva prsta, a da pritom ne izgubite na eleganciji dok jedete.
Uz čaj se služe sendviči, kolači i zemičke (scones)
Britanci i svi drugi koji su prihvatili tradiciju, razlikuju služenje čaja ovisno o dijelu dana. Tako postoji high tea (doslovan prijevod je visoki čaj) i poslijepodnevni čaj ili low tea (niski čaj) jer se služi na niskim stolićima u manje formalnoj atmosferi.
Poslijepodnevni čaj koji se služi sredinom poslijepodneva podrazumijeva ponudu više vrsta zemički, sendviče i kolače.
High tea koji se služi u ranjim večernjim satima obećava količinu hrane koja se može smatrati laganom večerom i obično se sastoji se od mesa, ribe, jela od jaja, raznih vrsta peciva, slastica. Naziv sugerira da se poslužuje za visokim stolom.
Bez njih se ne može – pogačice Pomama za čajem kao svakodnevnim napitkom ili željom da se ugoste prijatelji, rezultirala je brojnim receptima. Ipak, bez jednog se ne može jer ako niste u stanju ništa drugo poslužiti uz čaj, onda na pladnju morate imati scones što je ekvivalent našim pogačicama. Brojne su varijacije na temu pa tako možete pripremiti i slane i slatke pogačice. Ovo je višestruko testirani recept za izvrsne slane pogačice s parmezanom.
RECEPT ZA POGAČICE S PARMEZANOM
Sastojci
225 g brašna
prstohvat soli
malo praška za pecivo
50 g putera
40 g naribanog parmezana
prstohvat majčine dušice (suhi začin)
130 ml mlijeka i još malo za premazivanje
Priprema
Zagrijte rernu na 220 C. Pripremite pleh sa papirom za pečenje.
U brašno kojem ste dodali so i majčinu dušicu, umiješajte puter koji ste prethodno isjeckali na kockice i koji je bar malo omekšao na sobnoj temperaturi. Kratko mijesite tek da pomiješate puter s brašnom, dobit ćete prizor krupnih mrvica. Sada je vrijeme da umiješajte ribani parmezan.
Smjesi dodajte mlijeko i napravite grubo tijesto. Potom ga prebacite na ravnu površinu i mijesite dok ne postane glatko.
Rastanjite tijesto (može i rukama bez oklagije) na debljinu cca. 2.5 cm, te uz pomoć šablona ili čaše napravite pogačice (od ove količine sastojaka dobijemo otprilike 10 većih pogačica) i prebacite ih na pleh. Premažite mlijekom i stavite da se peku cca. 15 – 20 minuta (trebaju postići zlatnožutu boju).
Poslužite sa puterom ili namazom po želji, a odlično idu sa džemom.
Ovo bi bio uobičajeni recept za pogačice da nije majčine dušice i parmezana koji mu daju posebnost i nešto drugačiji izgled. Zato sugeriramo da ih ne zaboravite, osjetit ćete razliku!
U osnovi svakog recepta za engleske pogačice je omjer 225 g brašna i 50 g putera, te mlijeko kao osnovni sastojci. Nakon što probate ovaj recept, poigrajte se nekom od varijacija npr. dodajte grožđice i 3-4 kašike šećera i dobićete izvrsne slatke pogačice koje možete posuti šećerom u prahu. Uživajte u vašem popodnevnom čaju!
