DEVET RASPRODANIH KONCERATA, GOTOVO 2000 POSJETITELJA I POTVRDA DA SEVDALINKA ŽIVI KROZ TRADICIJU I NOVE KONTEKSTE
(Sarajevo, 27. avgust 2025) Večerašnjim devetim koncertom u Svrzinoj kući zvanično se završava ljetna koncertna serija „Sevdah Damira Imamovića u Svrzinoj kući“, koja je tokom jula i augusta publici donijela jedinstveno iskustvo muzičke baštine u srcu Sarajeva. Ovaj projekat spojio je tradiciju i savremenost kroz prostor nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine, gdje su se svake srijede smjenjivale priče, emocije i vrhunske muzičke interpretacije.
Federalna ministrica okoliša i turizma, Nasiha Pozder, istakla je da ovakve manifestacije imaju poseban značaj za turizam u Bosni i Hercegovini. „Ovo su događaji koji prave razliku kada je u pitanju turizam u našoj zemlji. Mislim da smo svi uživali u interpretaciji Damira Imamovića i zaista samo imamo riječi hvale za ono što je učinjeno. Postignuti rezultati su impozantni, a događaji poput ovog produžuju sezonu i donose nove sadržaje i nama i turistima“, kazala je Pozder te dodala da više od pet miliona KM zahtjeva za podršku sadržajima iz oblasti turizma u Federaciji koje su pristigle na ovogodišnji javni poziv, pokazuju da interesa ima i da imamo šta ponuditi.
Direktorica JU Muzej Sarajeva, Indira Kučuk Sorguč, naglasila je da ovaj projekat nadilazi okvire običnog događaja i donosi novu vrijednost kulturnom životu Sarajeva. „ Ova dva mjeseca bila su posebna i mislim da su to osjetili svi oni koji su došli kao publika. To je bilo prenošenje duha, sevdaha i nematerijalne baštine. Kada sam listala arhivu Muzeja, shvatila sam da se ništa slično ovome ranije nije radilo. Ovaj događaj je originalan, autentičan i osebujan. Na koncertima smo se mogli uvjeriti da Damir nije samo vrhunski interpretator nego i storyteller, autor i profesor. Za sve nas koji smo učestvovali u ovom projektu značajno je da smo ovom koncertnom serijom kreirali novu vrijednost“, rekla je Kučuk Sorguč te dodala da vjeruje da će JU Muzej Sarajeva nastaviti ovakve projekte i da će oni postati tradicija, a da će sevdalinka kroz permanentno izvođenje u ovom prostoru dobiti pravo i zasluženo mjesto.
Direktor Fondacije Sarajevo Navigator, Nedim Lipa, istakao je da rezultati projekta potvrđuju njegov značaj i opravdanost. „Na koncertima je prisustvovalo 1988 posjetitelja, od čega je 1488 ulaznica prodato u Bosni i Hercegovini, a 678 u Sarajevu. Više od 544 posjetitelja stiglo je izvan BiH. Kada se pogleda ukupna struktura, otprilike po trećina publike činili su posjetitelji iz Sarajeva, ostatka BiH i inostranstva. Ukupno smo imali devet rasprodanih koncerata, a posljednja dva koncerta su rasprodana čak 20 dana prije njihovog održavanja“, naveo je Lipa te dodao da je ovo bila prava stvar u pravo vrijeme i na pravom mjestu i tako svojevrsan povratak sevdaha kući.
Autor i interpretator sevdalinke, Damir Imamović, naglasio je da je Svrzina kuća jedinstven prostor u kojem tradicija prirodno oživljava. „Hvala svima koji su dali svoj doprinos i podržali ovaj projekat. Ima prostora u koje, kada uđeš, odmah ti se svira, a Svrzina kuća je upravo taj prostor. Turizam je oduvijek bio vodič u prezentaciji lokalne kulture – kada nam dođu gosti, uvijek nastojimo da se predstavimo u najboljem svjetlu. Realno, publika nigdje ne preferira najtradicionalniju muziku, ali tradicija opstaje i živi upravo zato što interesuje goste i turiste. Ovaj projekat je promocija tradicionalne muzike ovih prostora, ali je ujedno i eksperiment, jer tradiciju treba izazivati i stavljati u nove kontekste da bismo kreirali novu vrijednost“, kazao je Imamović te istakao uvjerenje da je ovim projektom stvoreno nešto vrijedno i dugotrajno, iza čega stoji iskrena namjera, dok krajnji cilj nije materijalan.
Projekat je realiziran u saradnji Fondacije Sarajevo Navigator i JU Muzej Sarajeva, uz podršku Ministarstva civilnih poslova BiH, Federalnog ministarstva okoliša i turizma, Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo, Grada Sarajeva, Općine Stari Grad, Mastercarda, Klasa i Međunarodnog aerodroma Sarajevo.
Leonardo da Vinci je naslikao Svetog Ivana Krstitelja oko 1516. godine. Figura kao da se materijalizuje, možda čudesno, svakako enigmatično, iz duboko crne pozadine.
Efekat se postiže tehnikom koju je Leonardo pionirski osmislio: namjernim omekšavanjem linija i kontura tako da se čini da se figura stapa sa – ili u ovom slučaju, iz – tame.
Svjetlost na slici ima odmjerenu kvalitetu, onu vrstu treperavog sjaja koji podsjeća na svjetlost svijeće. Sjene su postepene; prelaze iz svjetla u tamu samo spokojno, čak i oklijevajući.
Šta nam Leonardo signalizira kroz ovo izblijedjelo svjetlo? Zašto je odlučio dati slici ovaj poseban, kriptični osjećaj?
Nastanak sfumata kao slikarske tehnike
Većina nas je upoznata s barem nekim Leonardovim slikama. Njegove slike obično imaju dašak maglovite nejasnoće, posebno kasnija djela.
Upravo ta maglovita kvaliteta leži u osnovi čuvene ambivalentnosti Mona Lize. Neodređeno kretanje njenih očiju i drhtave sjene njenog osmijeha omogućene su tehnikom slikanja poznatom kao sfumato.
Detalj ‘Portreta Mona Lise del Giocondo’ (cca.1503–6) Leonarda da Vincija. Ulje na drvetu. 77 × 53 cm. Muzej Louvre u Parizu, Francuska
Mnoge Leonardove slike imaju istu sugestivnu atmosferu. On je opisao sfumato kao „bez granica ili ograničenja, poput dima ili izvan žarišne ravni“. Riječ se na engleski prevodi kao mekano, nejasno ili zamagljeno, a potiče od italijanske riječi fumo („dim“, „para“).
Efekat je postignut nanošenjem slojeva tankih glazura uljane boje, jedne na drugu, kako bi se kontinuirano omekšale sjene i rubovi. Leonardo je težio korištenju ujedinjenog raspona boja srednjih tonova – posebno zemljanih boja, plavih i zelenih – sa sličnim nivoima zasićenosti, kako bi dodatno uskladio svoje slike.
Kao naučnik, Leonardo je proveo opsežna istraživanja efekata svjetlosti i boja.
Na primjer, njegova istraživanja optike dovela su ga do razumijevanja perspektive udaljenosti: to jest, kako iste boje mogu izgledati drugačije ovisno o njihovoj blizini. Blijedoplave nijanse njegovih planina u Portretu Mona Lise del Giocondo rezultat su takvih istraživanja.
Leonardova dostignuća bila su značajan razvoj u povijesti slikarstva, jer su umjetnicima pružila sredstva da bolje predstave volumetrijske figure – predmete i ljude sa stvarnim osjećajem za formu – postižući veći intenzitet i karakter.
Lijevo: Dama sa hermelinom (1483–90) Leonardo da Vinci. Ulje i tempera na panelu. 54.8 × 40.3 cm. Nacionalni muzej, Kraków, Poljska. Desno: Portret muškarca (cca.1450) Andrea del Castagno.Tempera na panelu. Nacionalna galerija umjetnosti, Washington, D.C., SAD.
Da biste uočili učinkovitost sfumato metode, uporedite Leonardovu sliku “Dama s hermelinom”, završenu 1490. godine, sa slikom “Portret muškarca” Andree del Castagna, naslikanom oko 1450. godine.
Dok je Castagnovo modeliranje oštro i visoko definirano, “Dama s hermelinom” donosi potpuno novu psihološku složenost kroz suptilno uzorkovanje svjetlosti i sjene. Kao i kod mnogih svojih djela, Leonardo je izbjegavao najintenzivnije boje spektra, preferirajući prigušenu paletu kako bi slika ostala ujednačena – dajući Castagnovoj slici pomalo blistav izgled u poređenju.
Ples svjetla i tame
Razvoj sfumata temelji se na principu kjaroskura, upotrebe snažnog kontrasta između svjetla i tame za stvaranje dubine.
Vraćajući se na sliku Ivana Krstitelja, slika ne samo da koristi meke tragove sfumata, već i pokazuje Leonardovu upečatljivu upotrebu kontrasta svjetla i sjene općenito kako bi naglašenije definirala trodimenzionalni oblik. Primijetite, primjerice, namjerno postavljanje ispružene ruke i uprtog prsta direktno na najtamnije područje platna.
Sveti Ivan Krstitelj (cca.1513–16) Leonardo da Vinci. Ulje na drvetu. 69 × 57 cm. Muzej Louvre, Pariz, Francuska.
Kroz atmosferu koju stvaraju sfumato i kjaroskuro, Leonardo je odlučio prikriti zemaljske atribute Ivana Krstitelja: činjenicu da je živio u pustinji i nosio košulju od dlake. Na ovoj slici, on je nesumnjivo božanski, s nježnim tonovima kože i gotovo androginim izgledom.
Jedan od načina da se doživi efekat je da se on vidi kao komunikacija religijskog sadržaja slike, naglašavajući božanski sjaj Ivana Krstitelja – čak sugerirajući metaforičku bitku svjetla i tame.
Kroz atmosferu koju su stvorili sfumato i chiaroscuro, Leonardo je odlučio prikriti zemaljske atribute Ivana Krstitelja: činjenicu da je živio u pustinji i nosio košulju od dlake. Na ovoj slici, on je nesumnjivo božanstven, s nježnim tonovima kože i gotovo androginim izgledom.
Jedan od načina da se doživi ovaj efekat jeste da se vidi kao komunikacija religijskog sadržaja slike, naglašavanje božanskog sjaja Ivana Krstitelja – čak sugerirajući metaforičku bitku svjetla i tame.
Salvator Mundi (c.1500) Leonardo da Vinci. Ulje na drvetu. 65.6 × 45.4 cm. Louvre Abu Dabi, Ujedinjeni Arapski Emirati
Isti efekat je korišten u njegovom djelu Salvator Mundi, u kojem sfumato potezi kistom – posebno na licu – ističu dvosmislenost između fizičkog i metafizičkog. Zaista, u mnogim njegovim slikama, tijelo i duh su namjerno udruženi, dajući tako njegovim figurama nedokučiv, možda čak i čudesan kvalitet.
Leonardov jedinstveni pristup slikarstvu također bi trebao skrenuti pažnju na važan aspekt svih slika: da je način na koji je slika zapravo napravljena – ključan za način na koji ona komunicira.
Leonardovom sfumato tehnikom, njegove slike postižu kriptičnu privlačnost koja traje stoljećima kasnije.
“Naprstak crvene boje je crveniji od kante pune crvene.”
Kao i svi dobri aforizmi, tako i ovaj, koga je navodno izgovorio francuski umjetnik Henri Matisse, sadrži naznake i poezije i paradoksa.
Mislim da je Matisse imao na umu da ponekad manja doza može biti moćnija od veće, i da bi previše nečega (čak i dobroga) – moglo čak razvodniti iskustvo.
Međutim, njegov aforizam nije bio poziv na slikarsku suzdržanost: Matisse nikada nije bježao od blistave boje. Njegove slike blješte nesputanim bojama – poput netom razrezanog nara.
Harmonija u crvenom (Crvena soba) (1908), Henri Mattise. Ulje na platnu. 180 × 220 cm. The Hermitage Museum, St. Petersburg.
Mislim da je to više bio njegov poziv da se cijene manji detalji. Ideja da bi naprstak crvene boje mogao biti intenzivniji od pune kante je namjerno usmjeravanje pažnje na suptilne naglaske koji se lako previde. Ako možemo uživati u pikantnom zalogaju, ili u trenutku, onda bi naš susret sa svijetom utoliko mogao biti bogatiji.
Skloni smo zaboraviti ove važne uvide jer je veliki dio naših modernih života usmjeren na veće, bolje i više.
Unutarnje i vanjske refleksije
Što sam više čitao o Matisseu, to sam više shvaćao da je njegov pristup umjetnosti bio sveobuhvatan, neodvojiv od njegovog pristupa bivanju u svijetu, uključujući i njegov pogled na sebe:
“Trebali bismo promatrati sebe s istom radoznalošću i otvorenošću s kojom proučavamo stablo, nebo ili misao, jer smo i mi povezani s cijelim svemirom.”
Njegov stav i prema umjetnosti i prema životu bio je rezultat pažljivog razmatranja, pomiješan s čuđenjem. Upravo to stjecanje znanja omogućilo mu je tako slobodno eksperimentiranje.
“Umjetnik mora posjedovati Prirodu. Mora se poistovjetiti s njezinim ritmovima i to naporima koji će izroditi majstorstvo koje će mu kasnije omogućiti da se izrazi vlastitim jezikom.”
Gornji citat preuzet je iz pisma koje je napisao pripremajući se za izložbu svojih radova koja će se održati u Philadelphiji kasnih 1940-ih, u zreloj fazi njegove karijere. U istoj korespondenciji izrazio je zabrinutost zbog učinka na mlade umjetnike kada su vidjeli njegov rad i otkrili očitu “nemarnost” u njegovoj brzoj i površnoj izvedbi:
“Uvijek sam pokušavao sakriti vlastite napore jer sam želio da moji radovi imaju lakoću i radost proljeća koje nikome ne dopušta da posumnja koliko je truda koštalo.”
Plašio se da bi se mladi slikari mogli „uputiti kraticom“, izbjegavajući potrebne godine umjetničkog razvoja, krivo zamišljajući da slikaju “od srca” i da je postati umjetnik lako ostvarivo odredište. On je to ovako sažeo:
“(Ovaj) spor i bolan rad je neophodan.”
Fenêtre ouverte, Collioure (1905), Henri Matisse. Ulje na platnu. 55.3 × 46 cm. National Gallery of Art, Washington, D.C.
Harmonije
Matisse je imao mnogo toga za reći o izražajnoj snazi umjetničke slike, a istraživanje tog deskriptivnog potencijala smatrao je svojim životnim djelom.
“Umjetničko djelo treba biti skladno u svojoj cjelini; jer bi suvišni detalji, u umu promatrača, zadirali u bitne elemente.”
Upravo je to balansiranje očaralo mnoge umjetnike od 19. stoljeća naovamo, ponajviše impresionističke slikare. Njihova spremnost da potaknu umjetnost sveukupnog jedinstva nauštrb detalja oslobodila je mnoge umjetnike koji su došli nakon njih – među kojima je bio i Matisse.
Boja je bila njegov najvažniji alat. Jedan citat savršeno pokazuje njegov stav prema boji:
“Od trenutka kada sam u rukama prvi put držao kutiju s bojama, znao sam da je ovo moj život. Bacio sam se u njega poput zvijeri koja srlja prema onome što voli.”
Kao i:
“Jedan ton je samo jedna boja, dva tona su akord, to je život.”
Ovdje Matisse ne samo da povlači paralelu između nereprezentativnog slikarstva i muzike – kao što su to činili mnogi umjetnici njegova vremena – već je u dvije kratke riječi također proširio ideju harmonije boja na filozofiju postojanja (“to je život”).
Une Rue À Arcueil (1903–1904), Henri Matisse. Ulje na platnu. 47 × 55.3 cm
Ipak, najviše od svega, mislim da nam ova izjava o boji mnogo govori o njegovom pristupu umjetnosti. Za Matissea, izražajna moć slikarstva leži u njegovoj sposobnosti da izgradi panoramu tonskih okusa – polifoniju impresija boja. Ključno za Matissea, postojala je još jedna važna strana slikarstva, pa i života, naime sposobnost pronalaska ljepote u svemu na što naiđemo. Rekao je to dosta poetičnije:
“Uvijek ima cvijeća za one koji ga traže.”
Ako ovaj citat počinje nagovještavati duhovni aspekt Matisseova gledišta, onda ga sljedeći citat pojašnjava.
“Ne znam vjerujem li u Boga ili ne. Mislim, doista, da sam neka vrsta budista. Ali bitno je staviti se u stanje uma koje je blisko onom kada se molimo.”
Henri Matisse, Pariz, 13. maj 1913. Foto Alvin Langdon Coburn
Sviđa mi se ovakvo razmišljanje. Mislim da je u skladu s Matisseovim pristupom da ga tačna definicija njegove duhovnosti nije ni zanimala. Umjesto toga, tražio je osjećaje, te nemjerljive aspekte bivanja koji bi mogli dovesti do istine koja se jednostavno čini ispravnom.
Za to nije potrebna intelektualna strogost, već vrsta kreativne neustrašivosti, kako je izraženo u njegovom najupečatljivijem aforizmu:
Jedna od najtraženijih globalnih stručnjakinja za digitalne strategije i brend pripovijedanje, Katie Roden, dolazi u Sarajevo 8. maja na ovogodišnji Social Media Summit!
Roden, čije se ime veže uz kampanje za legende poput Eltona Johna, Lady Gage i Mariah Carey, te strateške projekte za Premier League, UFC, O2 Telefonicu i Muzej Victoria & Albert, bit će jedno od glavnih imena ovogodišnjeg okupljanja digitalnih profesionalaca, kreatora i brendova.
Kao savjetnica i trenerica za Googleov program digitalne transformacije, te stručnjakinja za sadržaj, angažman publike i AI strategije, Katie donosi najnovije uvide u svijet digitalnog marketinga i komunikacija, a svi koji osiguraju svoje prisustvo ovom događaju imat će priliku uživo čuti o kompanjama na kojima je radila, ali i poslušati neke korisne savjete.
Social Media Summit ove godine okupit će preko 80 ,kako domaćih, tako ir egionalnih, influensera, a publika će uživo birati Influensera godine, čineći ovaj događaj ne samo edukativnim, već i interaktivnim spektaklom koji se ne propušta. Bit će to mjesto na kojem će se razmjenjivati ideje, inspirisati neke nove kampanje, te graditi saradnje i stvarati neki novi trendovi. Kroz pažljivo kreiran program predavanja, panel diskusija i radionica, posjetioci će imati priliku da zavire u budućnost komunikacije i nauče kako se istaknuti u sve bučnijem online prostoru.
Ovogodišnje teme odgovaraju ključnim izazovima i prilikama digitalne industrije danas. Fokus će biti na ulozi umjetne inteligencije u kreiranju sadržaja i njenom utjecaju na autentičnost, native oglašavanju koje ne „upada u oko“, već se prirodno uklapa u feed, izazovima greenwashinga u influencer marketingu i odgovornosti kreatora sadržaja, naprednoj analitici i mjerljivosti digitalnih kampanja, usponu vertikalnog sadržaja i novih formi storytellinga koje oblikuju novu generaciju.
Posebnu pažnju i ove godine privlače dvije važne nagrade. Jedna je Digital Cup Awards – prestižno priznanje za kompanije i kampanje koje su postavile nove standarde u digitalnom marketingu, koje su postigle impresivne rezultate ili ostavile trag na industriju.
Iako je ostalo veoma malo mjesta, prijave za Digital Cup još uvijek su otvorene, a prijaviti se mogu kampanje koje su realizovane u periodu od 1. januara 2024. do 31. marta 2025. godine. Prijave se vrše isključivo elektronski putem formulara na web stranici www.socialmediasummit.ba.
Druga nagrada je Influencer Awards – nagrada koja slavi autentičnost, relevantnost i utjecaj influensera širom regije. Tako će biti dodijeljene nagrade u pet kategorija: beauty, fashion & lifestyle, travel, parenting, comedy i food, uz posebnu nagradu za Regionalnog influensera godine, koju će birati publika među nominiranima iz pet zemalja. Broj mjesta je ograničen, a interes veliki. Stoga, svi koji žele biti dio ovog okupljanja svoje mjesto moraju osigurati na vrijeme putem web stranice www.socialmediasummit.ba, a za dodatne informacije potrebno je kontaktirati organizatora događaja – marketinšku agenciju Altermedia, na mail prijava@socialmediasummit.ba
Na Trgu oslobođenja – Alija Izetbegović danas je svečano otvorena izložba Priroda u gradu, koja je izazvala veliko interesovanje i pozitivne reakcije javnosti. Ova izložba, organizovana u sklopu Projekta urbane transformacije Sarajeva (UTPS), nije samo prikaz postojećih rješenja, već i vizija budućnosti Sarajeva kao zelenijeg, zdravijeg i otpornijeg grada. Kroz inicijative poput UTPS-a, Sarajevo aktivno radi na održivom i inkluzivnom urbanom razvoju.
Inspirisana publikacijom „Priroda u gradu”, izložba ističe inovativna rješenja za ozelenjavanje urbanih sredina i nudi praktične smjernice za integraciju prirode u gusto naseljena urbana područja. Kroz primjere uspješnih europskih praksi, istražuje strategije poput zelenih koridora, urbanih šuma i održivih sistema za upravljanje vodama – pristupe koji doprinose očuvanju biodiverziteta, smanjenju klimatskih rizika i poboljšanju kvaliteta života u gradovima. Jedan od istaknutih primjera je projekat Školski vrtovi u Parizu, koji je 45 asfaltiranih školskih dvorišta transformisao u zelene oaze s ciljem ublažavanja efekta urbanog toplotnog ostrva i unapređenja upravljanja oborinskim vodama. Uključivanjem učenika i lokalne zajednice u proces dizajna, ova inicijativa je ojačala društvenu povezanost i pokazala kako rješenja zasnovana na prirodi mogu oblikovati održivije gradsko planiranje. Prikazujući ove koncepte u praksi, izložba poziva posjetioce da preispitaju urbani pejzaž Sarajeva i razmotre ulogu prirodnih rješenja u stvaranju živopisnog, otpornog grada.
Dopunjujući ovu viziju, izložba predstavlja i uvide iz publikacije „Prostorne tipologije”, koja istražuje kako različiti dijelovi Sarajeva mogu postati zeleniji i održiviji. Od javnih prostora i mobilnosti do višenamjenskih otvorenih površina, publikacija nudi praktične prijedloge za unapređenje kvaliteta života u gradu. Posjetioci će imati priliku da kroz osam različitih urbanih tipologija upoznaju zelenu infrastrukturu Sarajeva – od historijskog osmanskog starog grada do savremenih mješovitih naselja. Svaka tipologija donosi prilagođena rješenja za čišći zrak, kvalitetnije javne prostore i otporniji grad u suočavanju s klimatskim izazovima. Jedna od tipologija fokusira se na socijalistička mješovita naselja, koja su karakteristična po visokim stambenim blokovima sa trgovinama i javnim servisima smještenim u prizemlju. Iako su dobro povezani cestama i javnim prevozom, često im nedostaju pješački prostori prilagođeni za šetnju i biciklističke staze. Mnoge njihove otvorene površine, danas uglavnom korištene za parking, imaju neiskorišten potencijal za transformaciju. Pametnim ozelenjavanjem, ovi prostori mogu postati žive društvene zone, doprinoseći biodiverzitetu, ublažavanju efekta urbanog zagrijavanja i boljoj kvaliteti života.
Rad UTPS-a na zelenim površinama i koridorima, koji uključuje izradu publikacija „Priroda u gradu“ i „Prostorne tipologije“, pruža podršku Zavodu za planiranje razvoja Kantona Sarajevo u nastojanjima da se zaštite, unaprijede, opreme i redovno održavaju otvorene i zelene površine u Kantonu Sarajevo.
Uključivanje javnosti u zelenu tranziciju Sarajeva
Kako bi potakli učešće građana, izložba uključuje interaktivnu anketu putem QR koda, omogućavajući posjetiocima da podijele svoja mišljenja o zelenim prostorima Sarajeva i doprinesu budućem urbanom planiranju. Ovakvo angažovanje igra ključnu ulogu u oblikovanju projekata koji odražavaju potrebe i vizije lokalne zajednice.
O Projektu urbane transformacije Sarajeva (UTPS-u)
Projekat urbane transformacije Sarajeva (UTPS) predstavlja inovativnu inicijativu usmjerenu na modernizaciju urbanog planiranja i poticanje održivog razvoja u Kantonu Sarajevo. Finansiran od strane Vlade Švicarske putem Državnog sekretarijata za ekonomske poslove (SECO), projekat ima za cilj stvaranje boljih uslova za klimatski otpornu i održivu socio-ekonomsku tranziciju.
Fokus UTPS-a je na jačanju urbane otpornosti, integraciji digitalnih rješenja i razvoju održive mobilnosti, osiguravajući da proces urbane transformacije Sarajeva prati najbolje globalne prakse. Jedan od ključnih prioriteta je obnova i zaštita zelene infrastrukture, čime se dodatno potvrđuje opredijeljenost grada ka klimatskoj prilagodbi i održivosti.
UTPS se realizuje kroz partnerski pristup, uz angažman konzorcija urbaplan-Helvetas-Enova, u saradnji sa Švicarskim federalnim institutom za tehnologiju u Cirihu (ETHZ), Univerzitetom u Sarajevu i Zavodom za planiranje razvoja Kantona Sarajevo.
JYSK je u sve svoje prodavnice širom svijeta ovog mjeseca uveo plahte s 35% udjela liocela, tkanine koja predstavlja održiviju alternativu konvencionalnom pamuku.
Liocel se izrađuje od pulpe drveta iz održivo upravljanih šuma, u ovom slučaju eukaliptusa. Proizvodnja koristi netoksično otapalo u zatvorenom sistemu, smanjujući emisije i zagađenje, te zahtijeva manje vode i hemikalija u usporedbi s pamukom.
Ekološke prednosti liocela
Liocel je biorazgradiv, kompostabilan i trajan materijal, čineći ga ekološki prihvatljivom i kvalitetnom alternativom tradicionalnim tekstilnim vlaknima. Dobivene tkanine su glatke i meke na koži, imaju dobru prozračnost i osiguravaju dugotrajnu izdržljivost, zbog čega su idealne za svakodnevnu upotrebu.
„U našem fokusu su upravo sirovine koje se koriste za naše proizvode i uvijek smo u potrazi za novim, održivijim varijantama. Liocel je zanimljiva alternativa pamuku jer je količina vode koja se koristi u proizvodnom procesu manja nego pri proizvodnji pamuka. Naši kupci sada mogu pronaći plahte s liocelom u tri serije VANJA, VIVIAN i EDITH”, objašnjava Berit Stokholm Christiansen, Senior Category Manager u JYSKu.
Posvećenost održivosti
Uz uvođenje liocelnih plahti, JYSK od ranije u asortimanu ima reciklirani pamuk, a ujedno je i član Better Cottona – najveće svjetske inicijative za održiviji pamuk. Kroz tu inicijativu proizvođači pamuka se edukuju kako proizvoditi održivije, uz korištenje manje vode i pesticida. Sve ovo na tragu je obećanja JYSKa da će do kraja 2024. godine pamučni, kao i drveni proizvodi u njihovom asortimanu biti iz održivijih izvora.
