Čaj je napitak kojem se, pored izvanrednog okusa, pripisuju i razna druga korisna svojstva.
Ovisno o kojoj vrsti se radi, može vas razbuditi ili umiriti, otkloniti bol, blagotvorno djelovati na tjeskobu pa čak i blaže vidove depresije. Neke vrste čaja poput zelenog blago ubrzavaju metabolizam, blagotvorno utiču na ten, stanje desnih, moćan su antioksidant i posjeduju brojne druge benefite.
Pored prednosti za zdravlje i opće raspoloženje, tradicija ispijanja čaja nosi značajnu socijalnu dimenziju – okuplja ljude i doprinosi osjećaju bliskosti. Možemo slobodno reći da čaj može unaprijediti međuljudske odnose. Barem za trenutak.
Ali, čaj nije baš uvijek bio tako omiljen i slavljen, čak ni u Engleskoj koja je najviše zaslužna za uspostavljanje rituala koji je, pored samog čaja, proslavila i pretvorila u tradiciju.
U 18. stoljeću (što i nije tako davno kad se uzme u obzir dužina historije čovječanstva) čaj je smatran ‘opasnim’ napitkom koji stvara naviku. ‘Odvratni, fatalni napitak’ kako ga je 1731. godine nazvao jedan engleski plemić, Earl od Bristola. On je tvrdio da vas ovaj napitak može ‘dovesti do vrata smrti’.
Prelomni trenutak – slučaj morske bolesti
Napitak koji se dobije od lišća Kineskog čaja postao je popularan u Engleskoj nakon što je pomogao kod slučaja morske bolesti. Naime, u 17. stoljeću, kada se promet svodio na morske puteve i duga putovanja brodom, Catherine od Braganze, nova mlada supruga Charlesa Drugog, zaputila se iz rodnog Portugala u Englesku gdje će započeti život s novim kraljevskim suprugom. Njeno raspoloženje pokvarilo je olujno more pa se put kraljevske mlade pretvorio u noćnu moru. S obzirom na dobre trgovinske odnose njenog rodnog Portugala sa Istokom, Catherine je znala za čaj, te je odmah po pristajanju broda u englesku luku, zatražila šoljicu čaja kako bi odagnala mučninu. Englezi nisu baš najbolje razumjeli njen zahtjev pa su joj umjesto čaja ponudili englesko pivo. Princeza nije odustala pa je odmah na početku svog novog života uvela čaj kao novi dvorski ritual i svi su zavoljeli ovaj napitak.
S obzirom da se lišće uvozilo s Dalekog istoka, čaj je u to vrijeme bila skupa navika, pa i luksuz. Pored toga, čaj se redovno pakirao sa posuđem za čaj od porcelana, a šoljice, obzirom da su dolazile iz Kine, bile su bez drške, baš kakve su i danas.
U 18. stoljeću, Engleska počinje proizvoditi keramičke šoljice i servis za čaj, pa će uskoro potom gotovo svako domaćinstvo imati vlastiti servis, čak i posluga. Čaj je obično pripremala dama kuće, i to često za svoje prijateljice koje su se okupljale poslijepodne u salonu ili vrtu, dok su muževi odmarali. Tako je čaj ostao poslijepodnevna navika.
Čajanka, ali koja?
Tea party ili zabava uz čaj, ‘čajanka’ postala je omiljeni vid okupljanja. Gosti su privučeni kako čajem, tako i gourmet delikatesima i slasticama koji se poslužuju uz čaj. Iako možemo govoriti o klasičnom odabiru kao što su zemičke (engl. scones) sa sirnim namazom poput našeg kajmaka (clotted cream) i džemom, mali sendviči od krastavaca, ili lososa, razne vrste malih kolača – dakle, sve što možete obuhvatiti sa dva prsta, a da pritom ne izgubite na eleganciji dok jedete.
Britanci i svi drugi koji su prihvatili tradiciju, razlikuju služenje čaja ovisno o dijelu dana. Tako postoji high tea (doslovan prijevod je visoki čaj) i poslijepodnevni čaj ili low tea (niski čaj) jer se služi na niskim stolićima u manje formalnoj atmosferi.
Poslijepodnevni čaj koji se služi sredinom poslijepodneva podrazumijeva ponudu više vrsta zemički, sendviče i kolače.
High tea koji se služi u ranjim večernjim satima obećava količinu hrane koja se može smatrati laganom večerom i obično se sastoji se od mesa, ribe, jela od jaja, raznih vrsta peciva, slastica. Naziv sugerira da se poslužuje za visokim stolom.
Bez njih se ne može – pogačice
Pomama za čajem kao svakodnevnim napitkom ili željom da se ugoste prijatelji, rezultirala je brojnim receptima. Ipak, bez jednog se ne može jer ako niste u stanju ništa drugo poslužiti uz čaj, onda na pladnju morate imati scones što je ekvivalent našim pogačicama.
Brojne su varijacije na temu pa tako možete pripremiti i slane i slatke pogačice. Ovo je višestruko testirani recept za izvrsne slane pogačice s parmezanom.
RECEPT ZA POGAČICE S PARMEZANOM
Sastojci
225 g brašna
prstohvat soli
malo praška za pecivo
50 g putera
40 g naribanog parmezana
prstohvat majčine dušice (suhi začin)
130 ml mlijeka i još malo za premazivanje
Priprema
- Zagrijte rernu na 220 C. Pripremite pleh sa papirom za pečenje.
- U brašno kojem ste dodali so i majčinu dušicu, umiješajte puter koji ste prethodno isjeckali na kockice i koji je bar malo omekšao na sobnoj temperaturi. Kratko mijesite tek da pomiješate puter s brašnom, dobit ćete prizor krupnih mrvica. Sada je vrijeme da umiješajte ribani parmezan.
- Smjesi dodajte mlijeko i napravite grubo tijesto. Potom ga prebacite na ravnu površinu i mijesite dok ne postane glatko.
- Rastanjite tijesto (može i rukama bez oklagije) na debljinu cca. 2.5 cm, te uz pomoć šablona ili čaše napravite pogačice (od ove količine sastojaka dobijemo otprilike 10 većih pogačica) i prebacite ih na pleh. Premažite mlijekom i stavite da se peku cca. 15 – 20 minuta (trebaju postići zlatnožutu boju).
- Poslužite sa puterom ili namazom po želji, a odlično idu sa džemom.
Ovo bi bio uobičajeni recept za pogačice da nije majčine dušice i parmezana koji mu daju posebnost i nešto drugačiji izgled. Zato sugeriramo da ih ne zaboravite, osjetit ćete razliku!
U osnovi svakog recepta za engleske pogačice je omjer 225 g brašna i 50 g putera, te mlijeko kao osnovni sastojci. Nakon što probate ovaj recept, poigrajte se nekom od varijacija npr. dodajte grožđice i 3-4 kašike šećera i dobićete izvrsne slatke pogačice koje možete posuti šećerom u prahu.
Uživajte u vašem popodnevnom čaju!
