Rijeka automobila usmjerena ka tržnim centrima, more kupaca u supermarketima – gotovo svakodnevni prizor u glavnom gradu, ali i drugim većim gradovima BiH. Kupujemo više nego ikad da bi svoja gnijezda napunili najrazličitijim stvarima. Čini se da ovisimo o stvarima pri čemu, kao kod svake ovisnosti, vrijedi ona – ‘što više, to bolje’.
O kupovini kao adikciji smo već pisali. Potrebu za stvarima ovog puta posmatramo iz drugog ugla, polazeći od pitanja šta radimo sa stvarima koje unesemo u to naše gnijezdo. Da li se ono napuni do tačke gdje nam stvari stoje na putu, a mi ih se ne rješavamo time što ih poklonimo ili bacimo. U određenom trenutku shvatimo da živimo u prostoru bez dostatne cirkulacije energije, pa i zraka. Na pamet padaju američke reality TV emisije o tzv. sakupljačima (eng. hoarders) koji žive u ekstremno neurednim prostorima dupke punim najrazličitijim stvarima koje nikada ne odbacuju. Na pamet također pada da bi naša ovisnost o stvarima mogla imati nešto zajedničko sa istim sakupljačima iz američkog rijalitija čiji domovi predstavljaju prizor koji se teško briše iz pamćenja. Žargonski rečeno, jesmo li i da li bi se mogli naći u problemu?
O gomilanju (eng. hoarding) kao fenomenu i poremećaju razgovaramo sa psihologom i psihoterapeutom Vanjom Tešanović.
LIVING: Jedna od posljedica nekontrolisanog kupovanja je da se možemo naći okruženi gomilom stvari koje vjerovatno i ne upotrebljavamo – ipak, nešto nas goni da kupujemo, pribavljamo i slažemo nove stvari. Prostor u kojem živimo postaje krcat stvarima. Ako nastavimo istim tempom, možemo li govoriti o sklonosti gomilanju?
TEŠANOVIĆ: U ovom slučaju ipak se moramo pozabaviti uzrokom da bismo pričali o posljedicama. Naime, važno je unutar ove teme odmah napraviti razliku između poremećaja ličnosti, odnosno patologije unutar dijagnostičkog kriterijuma „gomilanja“, i nakupljanja nepotrebnih materijalnih dobara, najčešće odjevnih predmeta, kao posljedice konzumerizma modernog doba. Ukoliko razumijemo da u svima nama postoji ego stanje Dijete (prema konceptima Transakcione Analize), koje sigurno ima neke svoje nezadovoljene želje i potrebe, možemo razumjeti pretpostavku da se marketing današnjice zasniva na tome kako zadovoljiti te potrebe – brzo, lako, jeftino, jednostavno. Dijete želi puno različitih šarenih stvari kojim će brzo i jednostavno zadovoljiti svoje potrebe. Današnji čovjek često ove potrebe zadovoljava na ovaj neadekvatan, brz i lako dostupan način, te se „odvikao“ od viših, duhovnijih, smislenijih zadovoljenja ovih potreba. Tako dolazimo do problematike konzumerizma – umjesto da kupimo jedan dobar kvalitetan kaput koji će trajati nekoliko godina (kao što se sjećamo da su kupovale naše mame i bake), mi ćemo svake sezone kupiti novi kaput, niže vrijednosti, niže kvalitete, a pritom se najčešće ne rješavamo prethodnih stvari. To je primjer kako može doći do nakupljanja i zatrpavanja životnog prostora pogotovo u slučajevima gdje je osoba npr. odrastala u neimaštini i ima u primarnoj porodici istovremeno vaspitanje da čuva svoje stvari bespogovorno, čak i ako izgube svrhu i smisao.
LIVING: Šta karakteriše poremećaj gomilanja, ko obolijeva i kako se tretira?
TEŠANOVIĆ: Poremećaj hordinga je mentalni poremećaj koji se karakteriše postojanom teškoćom u otpisivanju ili odvajanju od predmeta, bez obzira na njihovu stvarnu vrijednost. Akumulacija predmeta dovodi do nereda i nemogućnosti korištenja prostora za život u predviđene svrhe. Hording može značajno uticati na svakodnevno funkcionisanje, emocionalno blagostanje i odnose pojedinca.
Da bi se postavila dijagnoza poremećaja hordinga, dijagnostički i statistički priručnik mentalnih poremećaja, peto izmijenjeno izdanje (DSM-5), koji je široko korišteni sistem klasifikacije mentalnih poremećaja, propisuje određene kriterijume. Prema DSM-5, dijagnoza poremećaja hordinga zahtijeva prisustvo svih sljedećih tačaka:
- Postojana teškoća u otpisivanju ili odvajanju od predmeta, bez obzira na njihovu stvarnu vrijednost.
- Teškoće u otpisivanju predmeta proizlaze iz percepcije potrebe da se sačuvaju i distresa povezanog sa otpisivanjem.
- Akumulacija predmeta značajno ometa korištenje prostora za život.
- Ponašanje hordinga izaziva značajan distres ili ometanje u socijalnim, profesionalnim ili drugim važnim oblastima funkcionisanja.
- Hording nije posljedica drugog medicinskog stanja (npr. povrede mozga, cerebrovaskularna bolest, Prader-Willi sindrom) ili direktnih fizioloških efekata supstance (npr. zloupotreba droga, lijekovi).
Važno je napomenuti da je poremećaj hordinga posebna dijagnoza i razlikuje se od kolekcionarstva ili čuvanja predmeta iz kulturnih ili vjerskih razloga. Poremećaj hordinga može imati ozbiljne posljedice po kvalitet života pojedinca, a liječenje često uključuje kombinaciju psihoterapije, i u nekim slučajevima, lijekova.
Ako se suočavate sa poteškoćama u vezi sa ponašanjem hordinga ili poznajete nekoga ko ima ovakve izazove, preporučljivo je potražiti stručnu pomoć od strane mentalnih zdravstvenih stručnjaka koji se specijalizuju za poremećaj hordinga ili srodna stanja. Oni mogu pružiti tačnu dijagnozu i razviti prilagođen plan liječenja kako bi se adekvatno adresirale specifične potrebe pojedinca.
LIVING: Da li kolekcionarstvo može ukazivati na sklonost hordingu?
TEŠANOVIĆ: Ne, kolekcionarstvo je ozbiljan hobi i ako posmatramo iz ugla psihoterapijskog modaliteta Transakcione Analize, upravo kolekcionarstvo podrazumijeva jednu lijepu aktivaciju ego stanja Djeteta u okviru odrasle osobe.
LIVING: Koja je razlika između šopingholičarstva i hordinga?
TEŠANOVIĆ: Suštinska razlika bi bila u tome da „šopingholičar“ nije formalna dijagnoza u široko priznatim dijagnostičkim priručnicima poput Dijagnostičkog i statističkog priručnika mentalnih poremećaja (DSM-5). Međutim, prekomjerno ili kompulzivno ponašanje pri kupovini može biti povezano sa određenim mentalnim zdravstvenim problemima.
Poremećaj kompulzivnog kupovanja (Compulsive Buying Disorder – CBD) je stanje koje karakteriše hronično, ponavljajuće kupovanje koje postaje osnovni način suočavanja s negativnim emocijama ili stresom. Osobe s CBD-om mogu izgubiti kontrolu nad svojim navikama kupovanja i nastaviti kupovati uprkos negativnim posledicama. Ove osobe suštinski bježe od emocija, neriješenih problema, i negativna osjećanja „zatrpavaju“ i „odlažu“ tako što se stalno bave kupovinom.
Iako CBD dijeli određene sličnosti s ponašanjima ovisnosti, važno je napomenuti da svako ko uživa u kupovini ili povremeno čini impulzivne kupovine ne mora imati poremećaj. Ključni faktor u dijagnosticiranju bilo kog mentalnog poremećaja jeste stepen u kojem ponašanje ometa svakodnevni život pojedinca, odnose i opštu dobrobit. Osoba može i prekomjerno i često kupovati, a opet da nije u kategoriji niti jednog poremećaja.
LIVING: Da li možemo govoriti o preventivnom djelovanju, i kako osvijestiti problem ako već posumnjamo da ga imamo?
TEŠANOVIĆ: Razdvojićemo ovdje pitanje hordinga od drugih opisanih stanja. Što se tiče hordinga, iako nemamo zvaničnih statistika, u našoj populaciji nije zastupljen u mjeri u kojoj smo ga imali priliku vidjeti u nekim stranim TV emisijama koje su se bavile ovim problemom. Usudila bih se reći da se u toku 13 godina rada u Centru za mentalno zdravlje na dvije opštine u BiH nisam susrela više od dva ili tri puta sa ozbiljnim slučajem hordinga koji je doveo u opasnost osobu ili njene bliže članove porodice. Ono što bez obzira na to mogu reći jeste da ove osobe vrlo rijetko imaju kapacitet za prepoznavanje problema i ne žele priznati ozbiljnost situacije. Zato je važno, ukoliko neko poznaje osobu koja svoju (i svojih članova porodice, a posebno djece) higijenu, zdravlje, i životni prostor ugrožava opisanim stanjem, da se obrati u lokalni pripadajući Centar za mentalno zdravlje i Centar za socijalni rad, te u najboljoj namjeri pozove stručnjake da preuzmu rješavanje slučaja.
Ako govorimo o „šopingholičarima“, ili opsesivnoj kupovini, rekla bih da je osnovni kriterijum svijest o patnji koju zatrpavamo šarenilom, gomilom nepotrebnih stvari. Zapitati sebe šta ja to nosim u duši, koje su to potrebe mog ego stanja Dijete ostale nezadovoljene, te na zdrav način, putem psihoterapije, krenuti se baviti sobom.
L.Dž.
