Nekadašnja štala stara 150 godina koja više nije bila u upotrebi srušena je na svom prvobitnom mjestu i ponovo izgrađena na gradilištu udaljenom oko 800 metara.
Štala stara 150 godina ‘prije’
Oblici i materijali su odabrani po ugledu na originalnu nastambu, ali je definisana nova struktura sa prostorijama za život. Vanjski izgled ove nekadašnje austrijske štale ostao je uglavnom nepromijenjen, pokazujući time svoju kulturnu povijest, ali je sada ispunjen novim životom. Tako da je ponovo u upotrebi i sačuvan od propadanja ili rušenja.
Udobna, nova kuća spremna za novi život
Mala i energetski efikasna kuća Moser predstavlja nastavak tradicije, korak naprijed i nazad u isto vrijeme koji stvara vezu između prošlosti i budućnosti.
Na novi betonski temelj postavljena je postojeća konstrukcija ručno klesanih pragova, stupova, greda, poprečnih greda i rogova od smreke. Trebalo je zamijeniti samo prag i potpore na donjim gredama, tako da sada originalna struktura nosi novu koja se sastoji od 2 vanjska zida (izolovani drveni okvir), stropa sa drvenim gredama i krova od šperploče sa krovnom izolacijom koja se oslanja na staru krovnu konstrukciju. Preostalu toplinsku izolaciju obezbjeđuje troslojno staklo sa svega nekoliko prozora i vrata koja se otvaraju.
Sve površine (podovi, plafoni, zidovi) izrađene su od troslojnih ploča smreke, koje su sapunirane što predstavlja jedinu površinsku obradu.
Kuća se grije samo na kaljevu peć (slika gore) koja služi i kao stepenište za gornji sprat. Toplu vodu proizvodi električni bojler sa toplotnom pumpom.
Piše: Prim. dr. Meliha Branković, spec. anesteziolog i reanimatolog, akupunkturolog
Malo je parova koji ne brinu o tome da li će njihova tek rođena djeca možda imati neku urođenu bolest uvjetovanu genskim naslijeđem, ili je dobiti nakon rođenja kao posljedicu uvjeta u trudnoći i okolnosti pri porođaju.
Zahvaljujući internetu, informacije o tome kako se pravilno ponašati u toku trudnoće i u vrijeme poroda, danas su lako dostupne.
Međutim, malo ljudi zna ili uopšte razmišlja o tome koliko je za budućnost djeteta važno vrijeme začeća djeteta i zdravlje njegovih roditelja u tom trenutku.
Konvencionalna medicina nudi opšte upute koje, međutim, u postojećim uvjetima zdravstvenog sistema, možda nisu na svakom mjestu jednako zastupljene i dostupne u mjeri u kojoj su zaista važne. Posebno u kriznim vremenima poput koja dovode do opterećenosti zdravstvenog sistema.
Tradicionalna kineska medicina (TKM) nudi vrlo korisne preporuke za parove koji žele djecu, koje ne zahtijevaju čekanje u redovima niti velike troškove za mnoštvo preporučenih farmaceutskih sredstava koji se nude kao garant razvoja i zaštite djeteta u intrauterinom periodu.
Vrijeme začeća djeteta je period koji, prema TKM-u, značajno određuje zdravlje djeteta. Tjelesna konstitucija djeteta je naslijeđena od roditelja i zavisi od tri faktora prisutna u vrijeme začeća djeteta:
– Opšte zdravlje roditelja: Ako su roditelji slabe, iscrpljene ili bolesne konstitucije, onda će i građa djeteta također biti slaba;
– Zdravlje roditelja u vrijeme začeća;
– Uvjeti u vrijeme majčine trudnoće.
Bilo koji od ovih faktora može uticati na stanje tijela i postati uzrok bolesti kasnije u životu djeteta.
Iako opšte zdravlje roditelja može biti dobro, ako su roditelji u vrijeme začeća djeteta živjeli u uvjetima siromaštva, lošim uvjetima stanovanja (vlaga, hladnoća, zagađenost zraka u kući), ako je ishrana loša ili neadekvatna, ako su roditelji podvrgnuti prekovremenom i teškom radu, kao i komobirditeti nekim bolestima majke kao što su povišeni krvni pritisak, srčana oboljenja, oboljenja urogenitalnog sistema i sl., također mogu dovesti do slabe kondicije djeteta i sklonosti bolestima u djetinjstvu.
Prema TKM-u, pretjerana seksualna aktivnost također je vrlo štetna u vrijeme začeća jer dovodi do opšte slabosti i iscrpljenosti roditelja jer, ako je kondicija roditelja slaba u toku začeća, velika je vjerovatnoća da će se roditi dijete slabih kondicijskih karakteristika i posljedično sa sklonostima određenim bolestima.
Posebno treba apostrofirati negativan uticaj konzumacije alkohola i/ili droga kao što su kanabis ili kokain, što će rezultirati slabom konstitucijom djeteta, te sklonosti bolestima poput ponavljajućih glavobolja, noćnim mokrenjima, nedostatkom vitalnosti i često miopijom (kratkovidnost).
Slično je kod začeća kada su roditelji starosne dobi koja se smatra prestarom za reprodukciju. To može također rezultirati pojavom upornih i ponavljajućih glavobolja koje počinju u djetinjstvu (obično između 7. i 10. godine).
Gustav Klimt (14. jula 1862. – 6. februara 1918.) bio je austrijski slikar simbolista i jedan od najistaknutijih članova pokreta Bečke secesije. Njegova glavna djela uključuju slike, murale, skice i druge umjetničke predmete, od kojih su mnogi izloženi u galeriji Bečke secesije. Klimtova primarna tema bilo je žensko tijelo, a većinu njegovih djela obilježava erotika.
Klimt je važio za iznimno privlačnog muškarca koji je povrh svega volio žene i tjelesnu ljubav
Klimt je rođen u Baumgartenu blizu Beča, kao drugo od sedmoro djece, tri dječaka i četiri djevojčice. Sva tri sina su rano pokazala umjetnički talenat. Njegov otac Ernst Klimt bio je zlatar. Klimt je veći dio djetinjstva proveo u siromaštvu.
U svojoj 14. godini Klimt upisuje Bečku školu primijenjenih umjetnosti (Kunstgewerbeschule) gdje se školovao za arhitektonskog slikara. Godine 1877. u školu se upisao i njegov brat Ernst te su braća i njihov prijatelj Franz Matsch počeli raditi zajedno; do 1880. dobili su brojne narudžbe za poslove dekoriranja javnih građevina kao tim koji su nazvali ‘Društvo umjetnika’.
Klimt je započeo svoju profesionalnu karijeru slikajući unutrašnje murale i plafone u velikim javnim zgradama u ulici Ringstraße uključujući uspješnu seriju ‘Alegorije i amblemi’.
Serijal Alegorije 1882.-1897.
Klimta je sve više privlačila avangardna umjetnost. Godine 1897. postaje jedan od osnivača secesije koja je bila u službi promocije avangardnih trendova. Međutim, Klimtov novi stil naišao je na veliki otpor kod mjerodavnih te je bio prinuđen napustiti projekat u školi.
Godine 1888. Klimt je dobio Zlatni orden zasluga od austrijskog cara Franca Jozefa I za doprinos umjetnosti. Takođe je postao počasni član Univerziteta u Minhenu i Univerziteta u Beču. 1892. umrli su i Klimtov otac i brat Ernst, i on je morao da preuzme finansijsku odgovornost za porodicu svog oca i brata. Tragedije su uticale i na njegovu umjetničku viziju, te se okreće ka novom izražaju.
U isto vrijeme Klimt upoznaje Emilie Flöge, koja je, bez obzira na umjetnikove veze sa drugim ženama, postala njegova pratilja do kraja života. Da li je njegova veza sa Emilie bila seksualna ili ne, raspravlja se, ali u tom periodu Klimt je dobio najmanje 14 djece.
Zlatna faza
Klimtovu ‘Zlatnu fazu’ obilježile su pozitivne kritike i uspjeh. Mnoge njegove slike iz ovog perioda koriste zlatne listiće. Istaknuta upotreba zlata upečatljiva je na slici Pallas Athene i Judith I (1901.), iako su djela koja se najčešće pominju u vezi s ovim periodom Portret Adele Bloch-Bauer I (1907.) i Poljubac (1907. – 1908).
Pallas Athene (1898.)
Klimt je rijetko putovao izvan Austrije, osim u Veneciju i Ravennu (bazilika San Vitale) odakle potiče vizantijski uticaj, kao i inspiracija za mozaik kojim je bio fasciniran.
Judith I (1901.)
Poljubac
Slika ‘Poljubac’ vrhunac je Klimtove zlatne faze. Na slici dominiraju apstraktni dekorativni motivi načinjeni od geometrijskih i florealnih elemenata. Slika je prvi put predstavljena javnosti nakon Klimtovog napuštanja bečke secesije, na izložbi Kunstchau. Na slici Poljubac Klimt je primijenio svoje odlično poznavanje primijenjenih umjetnosti i zlatarskog zanata, kao i fascinaciju mozaikom. Koristio se zlatnom prašinom kako bi dobio svjetlucavu pozadinu, a odjeću je dekorirao zlatnim listićima.
Poljubac(1907.-1908.), 180cmx180cm, ulje na platnu, Austrijska galerija u Beču
Na svim Klimtovim prikazima ljudskog zagrljaja akcentirano je žensko lice, dok je muško lice prikriveno. Ženine oči su sklopljene, što asocira na zanos, ali blijedo lice i bolno nagnuta glava neke kritičare umjetnosti asociraju na dekapitaciju koja je bila česta tema u simbolističkoj umjetnosti.
Iako se muškarac čini fizički dominantnijim, obzirom da kleči, žena bi ga nadvisila ako bi ustala.
Cvijeće je jedini indikator realnosti u prizoru zagrljaja. Klimt je inače volio cvijeće , što potvrđuju i njegove druge brojne slike. Njegov atelje je bio prepun cvijeća koje nije uređivao kako bi radio pod dojmom sirove prirode.
Žena u centru pažnje
Tokom svojih zadnjih godina Klimt se izolirao i okrenuo slikanju portreta lijepih žena.
Dok je radio i opuštao se u svom domu, Klimt je obično nosio sandale i dugi ogrtač bez donjeg veša. Njegov jednostavan život bio je donekle zatvoren, posvećen svojoj umjetnosti i porodici, dok je izbjegavao kafane i društvo drugih umjetnika. Klimtova slava obično je dovodila mušterije na vrata i mogao je sebi priuštiti da bude vrlo selektivan. Njegova metoda slikanja bila je s vremena na vrijeme vrlo promišljena i mukotrpna i zahtijevao je dugotrajno sjedenje modela. Iako vrlo seksualno aktivan, svoje veze je održavao diskretno jer je izbjegavao skandale. Koristio je mitologiju i alegoriju da prikrije svoju iznimno erotičnu prirodu, a njegovi crteži često otkrivaju čisto seksualni interes za žene kao objekte. Njegovi modeli bili su mu dostupni za poziranje na bilo koji erotski način koji mu se sviđa. Mnogi modeli bile su i prostitutke.
Judith II (1909.)
Osam godina nakon senzacionalne slike Judita I, Klimt se vratio ovoj temi i povezao je sa još jednom biblijskom figurom: Salomom, kćerkom Herodijade, koja je bila druga žena kralja Heroda. Saloma je izvela svoj poznati ples pred Herodom, zbog čega je kralj pripremio, na Salomin zahtjev, da Ivanu Krstitelju odrubi glavu. Čini se da Klimt također aludira na Salomin ples u svom prikazu Judith: prikazuje Judith u pozi poput plesačice, kako juri naprijed.
Portret Adele Bloch-Bauer I (1907.) je finalno i najreprezentativnije djelo Klimtove Zlatne faze. Izloženo je u njujorškoj Neue Galerie.
1911. njegova slika Smrt i život dobila je prvu nagradu na svjetskim izložbama u Rimu. 1915. umrla mu je majka Ana. Klimt je umro tri godine kasnije u Beču, 6. februara 1918., nakon što je doživio moždani udar i upalu pluća. Sahranjen je na groblju Hietzing u Beču. Brojne slike ostale su nedovršene.
Drvo jabuke I (1912.)
Klimtove slike nalaze se među najskupljim umjetničkim djelima. U novembru 2003. Klimtov Landhaus am Attersee prodat je za 29.128.000 dolara, ali je ova cijena vrlo brzo prevaziđena cijenama drugih Klimtovih djela. Godine 2006. umjetnikovo Drvo jabuke I (oko 1912.) prodato je za 33 miliona dolara, a Brezova šuma (1903.) za 40,3 miliona dolara. Oba djela su nedavno vraćena nasljednicima Adele Bloch-Bauer.
Kao i svi drugi kreatori i dizajneri koji su učestvovali na njujorškoj sedmici mode, i Michael Kors nije krio oduševljenje prilikom da se ponovo predstavi uživo. Njegov entuzijazam potaknut naznakama bolje budućnosti bez ograničenja, očituje se u njegovoj novoj kolekciji za jesen 2022.
Tipičan monohromatski izgled od glave do pete a la MK, bilo da je u neutralnoj bež/krem ili električnim nijansama koraljne, žute ili šokantno ružičaste; ženska odijela skrojena sa vrhunskim samopouzdanjem od klasičnih ‘muških’ materijala i jednako muških formi; te udobna večernja odjeća koja podsjeća na sportsku, glavne su karakteristike ‘provoda’ koji je priredio 62-godišnji Kors. Par čizama od antilopa preko koljena podarilo je kratkim suknjama i haljinama sasvim novu održivost.
Kors i kroz kolekciju manifestira radost zbog izlaska na slobodu – ovo je u velikoj mjeri bila kolekcija predviđena za život izvan kuće. Revija je počela s uglađenim izgledom po kojem je Kors tako poznat – nizom besprijekorno krojenih camel kaputa nošenih preko trikotaže ili pletenine s visokim čizmama – sve u identičnoj nijansi.
Slijedile su male crne haljine, siva pletiva i trikotaža, i kaputi od umjetnog krokodila ili svjetlije nijanse narandže. Modeli su rađeni ili za posao (kratko odijelo sa suknjom, odijelo sa pantalonama boje fuksije), ili za putovanja (neki modeli su nosili XXL ručne torbe), a vrlo često i za noćne izlaske.
Čini se da je inspiracija za njegove clutch kapute od kašmira ili umjetnog krzna bila ženstvena Marilyn Monroe. Ramena su bila ključna erogena zona; ispod kaputa je haljina s jednim rukavom od žerseja sa šljokicama.
MK show je upotpunio je Miguel, u kožnim pantalonama i trenču, koji je sa bendom uživo izveo Princove hitove Raspberry Beret i I Would Die 4 U.
Pratile su ih žuta mini haljina sa šljokicama, asimetrična srebrna haljina, preveliki kaputi od vještačkog krzna u jarkim bojama.
U najavi kolekcije, Kors je upotrijebio ključne riječi kao što su ‘otpornost, samopouzdanje, snaga i stvarni iskorak’.
Kors tvrdi da večernji izgled treba biti ‘lagan kao majica kratkih rukava’, što potvrđuje stav mnogih kreatora za 2022. godinu – koliko god složen bio kroj haljine, nikada ne smijemo zaboraviti na komfor. ‘Volim večernju odjeću’, kaže slavni dizajner o novoj kolekciji. “Većina haljina su od žerseja pa su udobne. Možete se kretati, možete plesati, možete se zabavljati cijelu noć.”
Izlazak iz pandemije potaknuo je dizajnera da se osvrne na prošlost.
‘Ranih devedesetih bili smo na vrhuncu pandemije side. Mislili smo da je smak svijeta, ali smo ipak žudjeli za izlascima… A kada se dogodio 11. septembar, svi su govorili da niko više nikada neće živjeti u centru New Yorka. A sada vidimo ovu nevjerovatnu eksploziju energije i glamura’, optimističan je Kors.
Kors se nada da će i ovaj optimizam – u odijevanju i životnom stilu – sada samo rasti. ‘Svi smo bili na ovom ludom vrtuljku, u svakom gradu na svijetu. Ali, ljudi samo žele da se vrate na staro, da se ponovo okupe. Ispred bara Carlyle, ovdje u New Yorku, već se formiraju dugi redovi’, zaključuje slavni dizajner.
Teksaškog arhitektu Paula Lamba angažirao je bračni par iz Austina koji je želio da njihova nova kuća izgleda ‘kao da je oduvijek bila tu’.
Obzirom da je par želio da dizajn reflektira njihovo teksaško porijeklo, Lamb se odlučio za kombinaciju arhitektonskog ‘country’ stila južnog Teksasa i kalifornijske kuće za ležeran život kao preteče originalnog rančerskog stila iz tridesetih godina prošlog stoljeća.
Rezultat takvog promišljanja je prozračan dom prepun svjetlosti gdje se susreću umirujuće, zemljane teksture sa strateško pozicioniranim erupcijama boje i uzorka. ‘Željeli smo da sve djeluje lagano i prozračno, ali ne blještavo bijelo’, objašnjava supruga koja se bavi nekretninama, te je preuzela na sebe veći dio dekorisanja enterijera.
Par je donio još jednu stratešku odluku – da prostorije u kojima provode veći dio vremena budu u neutralnim bojama, a da eksperimentisanje s bojama ostave za druge dijelove kuće.
Jedan od najživljih prostora u domu, dnevna soba spaja tradicionalnu toplinu sa savremenim šikom, gdje vesela žuta sofa nadopunjuje starinske crne Terje Ekstrom stolice. ‘Željeli smo da djeluje posebno, ali ne previše skupocjeno’, kažu Lambovi klijenti koji su zamislili dvije odvojene zone za sjedenje, jednu uz drugu, ali bez da se stilski uklapaju.
Kamin je inspirisan velikom kamenom peći koja se koristila za kuhanje u suprugovoj kući iz djetinjstva.
Lamb je zaslužan za ideju letvičastog plafona koji se spušta ispod niza krovnih prozora – potez koji pruža savršen filter za vrelo teksaško sunce i održava dom hladnim, zajedno sa zidovima od krečnjaka zaglađenog malterom i podom od tamnih pločica.
Starinski afganistanski tepih bio je jedan od prvih predmeta koje je par nabavio za novu trpezariju, pa su cijelu prostoriju dizajnirali u skladu s tepihom. Budući da suprug ima petoro braće i sestara, nabavili su starinski sto dovoljno velik za tipična teksaška porodična okupljanja.
U početku nisu bili sigurni da li će zmijoliko tkano rasvjetno tijelo koje su dali napraviti u Meksiku uopšte funkcionirati u kući. Ali čim ga je ugledao, Lamb je znao da će trpezariji podariti ‘organski dodir drame’ (donja slika).
Iako je suprug glavni kuhar i partner u lokalnoj ugostiteljskoj kompaniji, par nije bio suviše zahtjevan u pogledu kuhinje. Ipak, da se radi o profesionalcu potvrdio je zahtjev za veliko ostrvo u centru prostorije, ali bez sudopera i asesoara za kuhinje. Jedina svrha mu je priprema hrane.
Nakon duže potrage, pronašli su kvarcitnu ploču dovoljno veliku da se može koristiti i za ostrvo i za radnu ploču. Terakota masa za fuge keramičke zidne obloge odabrana je u skladu sa smeđim prošaranim kvarcitom.
Minimalistički viseći kuhinjski elementi prate suptilnu zelenu paletu u cijelom domu. Također je bilo bitno održati ravnotežu svjetla i tame: ‘Znali smo da će u kući biti puno svjetla, pa smo se odlučili za tamne podove kako bismo postigli dojam sjene i hladnoće izbalansirane sa mekim bijelim zidovima i različitim zelenilom’, objašnjava Lamb.
Da bi zauzetom paru olakšao jutarnje pripreme za radni dan, Lamb je kreirao dvije odvojene tuš niše koje krase ploče i detalji od mesinga, uokvirene blagim lukom koji prati temu kuće od kamena. Mint-zelena fuga za pločice vjerno prati zelenu paletu ove moderne kuće u Teksasu.
