Visoka cijena renoviranja – i finansijska i ‘nervna’ – čest je razlog za odlaganje bilo kakvih zahvata koji bi unaprijedili izgled doma. Međutim, postoje brojni načini da se prostor u kome živimo osvježi, i sa malim zahvatima transformiše u udobnu oazu koju ćemo željeti svima pokazati.
Planiranje je, kao i uvijek, prvi korak i jedini način da se držimo zadatog budžeta, ali i da realiziramo zamišljeni dizajn. Donosimo vam nekoliko ideja koje vas mogu potaknuti da napravite prvih par koraka koje će vas povesti ka vašoj viziji idealnog doma.
Zamislite prostor kao slikarsko platno pa krenite od poda i boje zidova i plafona. Pod ne mora biti drveni ili mramorni (najskuplji) i postoji mnogo savremenih jefitinijih alternativa koje će izgledati jednako efektno. Promjenom boje zidova vjerovatno ćete postići najveći efekt, stoga pažljivo… Boju obavezno testirajte na zidu kako ne bi doživjeli razočarenje; iako vam se nijansa može svidjeti na ton-karti ili poklopcu spremnika, boja će gotvo sigurno promijeniti efekt na većoj površini zida. Kao i uvijek, pomaže digitalna vizuelizacija prostora, ali ako nemate tu mogućnost, test na manjoj površini zida (premaz) će poslužiti svrsi. Ako se pod i zidovi urade kvalitetno, manje ćete potrošiti jer nećete morati kompenzirati namještajem i asesoarima koji se planiraju i instaliraju tek nakon obrade poda i zidova.
Ako su sredstva ograničena, odredite prioritete – da li je vrijeme za novo kupatilo, kuhinju ili dnevni boravak, najbolje znate upravo vi. Da li je racionalnije samo renovirati kupatilo (u potpunosti) ili želite tek ‘osvježiti’ svaku prostoriju? Ako je kupatilo u takvom stanju da vapi za renoviranjem, onda je efektnije uraditi novo i time riješiti problem za godine koje dolaze. Možda je, pored toga, dovoljno unijeti novu, modernu boju u prostor ili više njih (centralni zid). Mnogo je pitanja na koja vrijedi dati odgovor kako bi vaš projekat dobio što više smisla.
Ne pretjerujte s namještajem. Prostorija treba ‘disati’ a to ćete postići kreiranjem ‘negativnog prostora’ (prostor između komada namještaja). ‘Manje je više’ je zlatno pravilo čak i ako ste maksimalist jer bit nije u gomilanju nego u kreiranju jedinstvenog prostora – vašeg ličnog izraza. Pritom, čak i visokobudžetno renoviranje ne mora značiti novi namještaj. Zadržite komade koje volite i koji služe svrsi, i inovirajte ih: reparirajte i presvucite sofu u neke od trendi materijala i boja, i dobićete posve novu modernu sofu kakvu čak možda ne bi mogli pronaći u prodavnici namještaja! Reparirajte stari sto prateći zadanu temu/stil u prostoru ili suprotstavljajući se istom. Stari komadi imaju vrijednost i ne treba ih po svaku cijenu odbacivati prije nego što se razmotri mogućnost njihove integracije u novi dizajn.
Investirajte u ključne komade namještaja poput kreveta. Obzirom da gotovo trećinu života provedemo spavajući, krevet se s razlogom ubraja u esencijalni namještaj. Da li je vrijeme za novi madrac? Slično je i sa sofom i foteljom na kojima sigurno provodite veliki dio vremena kada ste kući. Utoliko podsjećamo da udobnost i funkcionalnost nisu manje važni od izgleda.
Ulazna vrata zasigurno čine prvi utisak. Ako nisu u top formi, reparirajte ih, promijenite brave, ili kupite nova. Mali potez koji će podići sveukupnu vrijednost vašeg doma, da ne govorimo o faktoru sigurnosti.
Ako biste rado promijenili kuhinju, ali trenutno nemate dovoljno sredstava za takav potez, manje zahtjevni i jeftiniji potezi poput zamjene frontova, radne ploče ili zidne ploče – učiniće pravo čudo. Prije odabira, informišite se o novim trendovima i materijalima, te iskoristite priliku da uskladite kuhinju sa ostatkom prostora.
Jednako efektan potez je zamjena unutarnjih vrata. Za svedeni izgled birajte bijela, nećete pogriješiti. Bijela vrata će doprinijeti utisku toka i cjelovitosti u prostoru. Pored ostalog, bijela je klasik i nikada, baš nikada, ne izlazi iz mode.
Novi tepih usklađen sa stilom i glavnom ‘temom’ prostora može značiti pravu transformaciju, i to za malo novca. Kao i uvijek, provjerite nove trendove i ako vam je već stalo do promjene, nabavite tepih koji iskače iz vaše ustaljene šeme – stila. Promjena nije promjena ako je ne osjetite i primijetite. Promjena je zdrava, vjerujte nam na riječ.
Zavjese, ako ih već imate na prozorima, mogu unaprijediti ukupan izgled prostora, ali podjednako mogu upropastiti sve postignuto. Da li ste se već toliko saživjeli sa vašim zavjesama da ih i ne primjećujete? Ako da, sada je vrijeme da na njih obratite pažnju. Kako znati da li čine dobro ili loše vašem prostoru? Jedan od načina je da pitate druge (stilistu/dizajnera ili vama bliske osobe za koje smatrate da imaju ukusa) ili da fotografišete prostor i pokušate objektivno ocijeniti prizor kao da se ne radi o vašem domu. Ako ste zadovoljni, nema razloga da mijenjate zavjese. Ako niste, vrijedi razmisliti o pozitivnoj promjeni koja će možda zahtijevati promjenu stila (rimske i rolo zavjese), a možda odlučite i odustati od zavjesa što nije loša ideja ukoliko imate lijepe prozore koje ne treba skrivati.
Nekonvencionalna akademska estetika čija popularnost, podržana društvenim mrežama, u svijetu raste iz dana u dan, pronašla je put i u naše domove.
Inspirisana klasicima svjetske književnosti mračnog podtona, viktorijanskom erom, klasičnim obrazovanjem, drevnom umjetnošću, izgledom internatskog studenta, te grčkom i gotičkom arhitekturom, ova podkultura nalazi uporište i u drugim pravcima koji nalaze ljepotu u manje ili više mračnim temama obavijenim misterijom.
Mračna akademija se kontinuirano razvija i kao literarni žanr u koji sada ulaze kako klasična djela poput Slike Doriana Greya, tako i romani novijeg datuma poput Tajne historije (The Secret History, 1992.) autorice Donne Tartt, koja govori o ubistvu koje se desilo u grupi studenata klasičnih studija u Novoj Engleskoj. Tartt mnogi smatraju začetnicom ovog novog književnog žanra.
Studenti – pripadnici bogatih evropskih slojeva, i ekskluzivne škole, često se nađu u središtu radnje knjiga ili filmova koji ulaze u ovu kategoriju. Jedan od prominentnijih reprezenata je serijal Harry Potter, utemeljen na istoimenoj knjizi J.K. Rowland, te Društvo mrtvih pjesnika, kultni film iz 1989. godine.
Hogwarts – škola čarobnjaštva iz romana Harry Potter autorice J.K. Rowling
Kako svaka podkultura izrodi i estetiku, tako je i Mračna akademija proizvela tzv. akademsku estetiku koja se unazad par godina u raznim oblicima pomalo mračne ekstravagancije može vidjeti kako na modnim pistama i ulicama evropskih gradova, tako i u svijetu dizajna enterijera. U modi je to izgled studenta koledža za bogate, zbog čega je inače ovaj pravac kritiziran kao ‘egocentričan’ i usmjeren na bogate bijelce.
Izgled posvećenog studenta i zemljane boje odlike su mode Mračne akademije
Iako može zazvučati mračno i rizično, ovaj pravac je posve bezazlen i temelji se na strašću za učenjem, te je utoliko stekao još veću popularnost u protekle dvije godine, za vrijeme lockdown-a kada je većina nas najviše vremena provela kod kuće.
Nigdje bez knjiga… pobornici Mračne akademije od svega najviše vole učiti i čitati
Par koraka do Mračne akademije u vašem domu
Jedno od najprepoznatljivijih obilježja ovog pravca u enterijerima su, očekivano, tamni zidovi koji služe kao izvrsna podloga dekorisanju asesoarima zlatnog ili srebrnog sjaja. Poznato je kako boja podloge mijenja sveukupni efekat onog što želimo istaći; tako je svemu što inače postavljamo na zidove (umjetničke slike, satove itd.), odnosno ispred ili pored zidova (npr. konzole i asesoare) tamna boja naglasila na (namjerno) magičan način, dajući mu notu mistike.
Tamna podloga mijenja sveukupan dojam prostora, i posebno naglašava predmete
Baš kao i starinski domovi evropske aristokracije poput onih iz viktorijanskog perioda, tako i ovaj novi trend dizajna enterijera potiče maksimalizam što, opet, nužno uključuje pokoji komad antiknog namještaja, ovog puta suprotstavljenog savremenim formama. Ovakvi kontrasti, sučeljavanja, služe da dodatno naglase posebnost svakog komada namještaja ili umjetnine. Namještaj je od tamnog drveta, a monotoniju sprečavaju ponovo moderne plohe od npr. tamnog mramora na stolu, kao i različitost i slojevitost tekstura.
Obzirom da se koncept Mračne akademije vrti oko učenja, knjige su neizostavni dio dekora i nalaze se posvuda u prostoru, a ne samo na polici.
Lajtmotiv Mračne akademije je strast za učenjem
Upravo zato što obuhvata i klasično i novo, mnogi dizajneri drže da Mračna akademija nije prolazni, kratkoročni trend – štaviše, nazvali su ga ‘bezvremenim’ jer sadrži komponente koje nikada ne izlaze iz mode.
Tamne palete boja na zidovima i vratima osnova su ovog stila. Ako se pravilno odaberu nijanse i površine na koje će se nanijeti, kao i sveukupan stil i dekor, prostorija će se doimati toplom, umjesto zastrašujućom i ‘mračnom’.
Antikni predmeti dolaze do izražaja spram tamne podloge
Iskoristite jednu od brojnih prednosti savremenog doba – dekorativnu tapetu koju možete nabaviti u brojnim ‘mračnim’ paletama sa interesantnim akcentima koje je lako podudariti sa odabranom temom vašeg enterijera.
Kad su u pitanju boje Mračne akademije, ipak ‘nije sve tako crno’… Obilježje ovog novog stila koji se temelji na drevnom gotskom, predstavljaju i boje koje dolaze iz prirode poput smeđe, zelene i plave. Iskoristite ih za akcentiranje jer će ove boje prirode izvanredno osvježiti tamnu podlogu, dok će ih zauzvrat tamna podloga naglasiti na najbolji mogućni način. Pritom, ova prirodna paleta ne uključuje sive nijanse, dok se preferiraju zelena i plava u zagastijim varijantama, baš kao što je i sveukupan dojam ove podkulture. Ovakva fuzija boja učinit će da se prostor doima umirujućim. Od prirodnih materijala poput drveta, birajte hrast jer će upotpuniti dojam naročito u kombinaciji sa drugim prirodnim materijalima poput kamena i metala.
Tamni zidovi, zagasita zelena, metal i likovi koji reprezentuju staru Grčku doprinose dojmu mistike
Antikni portreti također će doprinijeti ovoj ‘tamnoj shemi’ i svojevrsnoj ‘klupskoj’ atmosferi, kao i, općenito, antikni predmeti koje, ako posjedujete, ne štedite, jer ipak se radi o stilu koji je u svojoj osnovi – maksimalistički, s motom ‘više je bolje’. Sa ovakvom fuzijom postiže se pravi dojam – historije.
Da bi se postigao ciljani efekt pri uređenju prostora, potrebno je postići i održavati impresiju misterije, gdje će pomoći asesoari ‘sa pričom’, poput starih svijećnjaka ili predmeta iz prošlih vremena. Grčke skulpture, statue, biste (filozofa) ili njihove replike su također jedno od bitnih obilježja ovog stila.
Negativni prostor u enterijerima predstavlja prazan prostor koji čini razmak između predmeta, poput komada namještaja, umjetnina, asesoara i sl., kao i između namještaja i zida.
Iako zvuči kao nešto nepoželjno, negativni prostor je jedan od primarnih načina postizanja ravnoteže i harmonije u prostoru, što ga čini moćnim ‘oružjem’ dizajnera enterijera.
Baš kao što nam je neophodan zrak da bi preživjeli, tako i prostorije – enterijeri ‘dišu’ zahvaljujući negativnom prostoru. Pored mogućnosti neometanog kretanja po prostoriji, negativni prostor osigurava ravnotežu i harmoniju u svakom dizajnerskom konceptu.
Rustični sto od masivnog drveta, kao i moderni luster dolaze do punog izražaja zahvaljujući praznom zidu (Houzz)
Negativni prostor je jednako bitan kao i prostor popunjen predmetima jer, pored ostalog, služi da istakne komade namještaja, umjetničke slike, rasvjetna tijela, asesoare i dr.
Kao i uvijek, ključ je u ravnoteži: premalo negativnog prostora učiniće da prostorija djeluje prenatrpano, dok će višak negativnog prostora za posljedicu imati da vaša soba izgleda poluprazna tj. nedovoljno namještena.
Vješto izbalansiran prostor u vašem dnevnom boravku još više će istaknuti centralni zid kao fokalnu tačku enterijera, npr. kamin ili umjentičko djelo, ovisno o tome šta je glavna karakteristika. Pritom treba obratiti pažnju i na visinu predmeta – previsok naslon fotelje, sofe ili stolića bi komprimitirao negativni prostor, odnosno blokirao pogled na centralni zid.
Osim što pomaže da se istaknu određeni predmeti (slika i luster), negativni prostor daruje neophodnu toplinu minimalističkim konceptima (Domain)
Sličan balans može se postići naizmjeničnom upotrebom tapete s uzorkom (pozitivni prostor) i glat bijelog zida (negativni prostor). Istovremeno, tapeta s uzorkom se može apriori smatrati pozitivnim prostorom, međutim, ako je prisutan značajniji razmak između šara (naročito kao bijela podloga), doprinijeće balansu u prostoriji.
Balansiranje tapete gustog i dinamičnog uzorka sa praznim bijelim zidom omogućuje da prostorije izgleda veće i da ‘diše’
Kuhinje vrlo često djeluju prenatrpano, primarno zbog fiksiranih kuhinjskih elemenata koje nemilice ugrađujemo, smatrajući da ih nikad nije dovoljno. Da li je, utoliko, uopšte moguće kreirati negativan prostor u kuhinjama, naročito onim manjim koje su spojene s dnevnim boravkom u open plan konceptu? Naš odgovor je – itekako, pod uslovom da se odreknete visećih elemenata.
Kuhinje bez visećih elemenata – trend koji opstaje već nekoliko godina zahvaljujući opštem dojmu elegancije i lakoće prostora koji se postiže ovim jednostavnim potezom, pri čemu se (sada prazan) zid vješto uređuje da bi (vrlo često) postao fokalna tačka prostorije. Istovremeno, ono što se čini kao gubitak prostora za odlaganje kompenzira se spremnicima u donjim elementima i ostrvu. Također, vrlo često se shvati da taj dodatni prostor za odlaganje nikad nije ni bio potreban. Jedna od prednosti ovakvog koncepta je i da ćete zastati prije nego što kupite još jedan u nizu setova posuđa.
Zahvaljujući novokreiranom negativnom prostoru, vaša kuhinja neće djelovati poput kutije. Pored toga, ukoliko je u pitanju open plan koncept (kuhinja spojena sa dnevnim boravkom, naročito ako je bez prozora), ovim potezom ćete dobiti bolji tok između dva područja (kuhinjskog i dnevnog), dojam povezanosti i cjelovitosti, umjesto dojma da imate kuhinju u dnevnom boravku (što jeste činjenica, ali je nepoželjan dojam kada je u pitanju izgled prostorije).
Još jedan način kreiranja negativnog prostora u kuhinji je ostrvo sa nešto dužim nogama čime se postiže prostor između dna ostrva i poda. Balansu će doprinijeti i stolice sa tanjim nogama ili posve prozirne poput legendardnih ‘ghost chairs’.
Negativan prostor kreiran barskim stolicama sa tankom konstrukcijom i ostrvom sa nogama (Houzz)
Kreiranjem negativnog prostora možemo unaprijediti svaku prostoriju u našem domu, koji će nakon ovakve intervencije naprosto – ‘prodisati’. Predmete poput namještaja i asesoara ćemo birati s više pažnje, čime stajemo u kraj konzumerizmu i kompulzivnoj kupovini, a razvijamo i unapređujemo vlastiti stil.
Pomen ovisnosti oduvijek je pozivao prizor zloupotrebe opijata i alkohola. U zadnje vrijeme se sve češće govori i o drugim vrstama ovisnosti – o kocki, hrani, internetu, poslu, pored ostalih.
Termin ‘adikcija’ potiče od latinske riječi addictus koja je u Antičkom Rimu korištena da označi dužnika, osobu koja je sudskom presudom dodijeljena drugoj osobi da je služi poput roba jer joj nije u stanju vratiti dug. Adikcija ili ovisnost je upravo to – svojevrsno ropstvo, svejedno da li se radi o alkoholu, opijatima, hrani, kockanju, ili poslu. Ovisnik, pak, ne razmišlja o aspektu ‘ropstva’ jer traži brzu nagradu, ili olakšanje – ‘analgetik’ za neku vrstu duboko potisnute emocionalne rane ili psihičke boli koje ne mora biti svjestan. Kada smo ovisni, tražimo ‘više i više’, što je u samoj biti adikcije.
Danas govorimo o ovisnosti o kupovini – adikciji koja je, poput alkohola i opijata, mnoge dovela do ambisa, a da toga, tipično za ovisnost, nisu bili ni svjesni dok se nisu našli na samom dnu. Ovisnost o kupovini dovela je do ogromnih zaduženja, pa i finansijske i druge vrste propasti, pojedinaca i posljedično – čitavih porodica.
Obzirom da stres pogoršava ovisnost, a da živimo u vremenima stvarnog ali i vještački induciranog, intenzivnog stresa, odgovore na pitanja kada kupovina prelazi u disfunkcionalni obrazac ponašanja i kako se oduprijeti ili izboriti s pošasti, potražili smo kod stručnjaka, gospođe Anise Križan, psihoterapijske savjetnice (pravac Transakciona analiza) i magistrice pedagogije.
LIVING: Ovisnici o kupovini nose univerzalni naziv – šopingholičari. Gotovo da zvuči bezazleno i simpatično, pogotovo kada se koristi u nekom savremenom lifestyle kontekstu. Ipak, slušajući o katkad zastrašujućim posljedicama ovog rizičnog ponašanja, zaključujemo da se radi o stanju koje s pravom izaziva sve veću zabrinutost stručnjaka za mentalno zdravlje.
KRIŽAN: Živimo u materijalnom svijetu, koji nas još od malih nogu uči i navikava na ideju posjedovanja stvari, odnosno da je kupovina i gomilanje materijalnog način da zadovoljimo svoje potrebe i budemo sretni.
Činjenica jeste da je jedan dio naših potreba, i to onih bazičnih, vezan za materijalno – potrebno nam je da imamo dom, hranu, odjeću i slično, da bismo mogli dalje razvijati naše unutarnje kapacitete i težiti rastu i razvoju našeg (nematerijalnog) bića.
Međutim, kada govorimo o ‘šopingholičarenju’, sigurno da ne govorimo o takvim vrstama kupovanja. Mnogi ljudi vole da kupuju i možemo reći da to rade funkcionalno, slijedeći svoje zdrave potrebe i finansijske uslove. O ovisničkoj kupovini govorimo kada pojedinac kompulzivno kupuje i nad tim ponašanjem nema kontrolu, ponašanje je repetativno i ima za cilj poboljšanje raspoloženja, impuls se teško može kontrolirati, a mogu se javljati i znakovi tipični za apstinencijske krize (napetost, nemir, znojenje i slično). Takvo ovisničko ponašanje poznato je pod nazivom oniomanija. Kao i svaka ovisnost, ni ova nije bezazlena jer odražava dublji, psihološki problem pojedinca, a donosi i niz praktičnih problema. Šopingholičar je često u finansijskim dugovima, nailazi na nerazumijevanje okoline i, općenito, radi se o jednom disfunkcionalnom stanju pojedinca.
LIVING: Kako prepoznati ovisnost o kupovini – kod sebe i drugih?
KRIŽAN: Mislim da ovu vrstu maladaptivne preokupacije kupovanjem nije teško prepoznati kod sebe a ni kod drugih jer se vrlo brzo stvaraju prepoznatljive posljedice ovakvog ponašanja.
Kod osoba uočavamo jednu generalnu usmjerenost pažnje, vremena i interesovanja prema kupovini odnosno trošenju novca. Osjećaju neodoljiv poriv za kupovinom i često kupuju stvari koje im nisu ni potrebne, što dovodi do gomilanja odjeće, uređaja i različitih drugih stvari, često i neotpakovanih, u njihovom životnom prostoru. Osjećaj zadovoljstva nakon kupovine je kratkotrajan, zamjenjuje ga osjećaj krivice.
Pojedinac se teško nosi sa porivom za kupovinu jer su izazovi na svakom koraku. Potreba za kupovinom naročito je izražena prilikom doživljaja nekih neprijatnih emocija kao što su ljutnja ili strah. To su neki od generalno uočenih pokazatelja ovisnosti o kupovini, ali naravno svaki pojedinac ima karakterističnu sliku ponašanja koju je razvio u sprezi različitih ličnih i okolinskih faktora uticaja.
Izazovi na svakom koraku
LIVING: Šta je u korijenu ovisnosti o kupovini? Možemo li govoriti o predisponiranosti?
KRIŽAN: Rekla bih da je nekontrolirana kupovina vanjski odraz unutrašnjeg konflikta pojedinca. Do korijena i srži tog unutarnjeg problema dolazi se kroz psihoterapijski proces, onda kada osoba zatraži stručnu pomoć. Kako svaki pojedinac ima svoj životni skript (prema postavkama psihoterapijskog pravca Transakciona analiza) koji predstavlja nesvjesni životni plan ili scenario nastao u prvih sedam godina života, tako je i korijen uzroka ovisničkog ponašanja za svakog pojedinca specifičan i individualan.
Istraživanja nam govore da su ovisnici o kupovini najčešće osobe koje pate od manjka samopouzdanja i samokontrole, i sklone su impulzivnom i ekscesnom ponašanju kada je u pitanju potiskivanje neprijatnih osjećaja i reakcije na frustraciju i stres. Također, istraživanja potvrđuju postojanje statistički značajne korelacije između kompulzivne kupovine i stanja anksioznosti, depresije i stresa.
U stručnoj literaturi možemo pronaći kako uzroci kompulzivnog kupovanja imaju izvor u najranijim iskustvima iz djetinjstva, nezadovoljenim dječijim potrebama iz odnosa sa roditeljem ili starateljem, što inicira da se pojedinci posljedično okreću objektima i materijalnom, da bi izbjegli osjećaje praznine i napuštanja.
LIVING: Da li smatrate da je ovisnost o kupovini sada prisutnija nego ranije, i ako da, kako to objašnjavate?
KRIŽAN: Istraživanja na ovu temu su i na svjetskoj razini skromna, ali iz onoga čime raspolažemo možemo izvući zaključak da je ovisnost o kupovini u porastu. Na to utiču mnogi faktori.
Ekonomska paradigma modernog doba Kupujem, dakle postojim, odgaja generacije koje odrastaju i formiraju svoj pogled na svijet kroz prizmu gomilanja materijalnog, za koje se tvrdi da je sinonim za sretan život. Pojedini trgovački lanci nam (na svakom koraku), kroz svoje slogane i reklame, poručuju da kada kupujemo ono što prodaju, tom kupovinom realiziramo i suštinu našeg postojanja, nas kao ljudske vrste. Možda na prvi pogled neke reklame zvuče naivno i simpatično, ali ne zaboravimo da se kroz jednu cijelu naučnu granu kao što je marketing proučava kako proizvod brže i bolje prodati kupcu i u tu svrhu se koriste i znanja o ljudskom ponašanju, iz psihologije. Kako pojedini istraživači i tvrde, agresivni neuromarketing određene proizvode vrlo često povezuje sa jedinstvenim osobinama kupca te se kupovina sve češće pretvara u zadovoljavanje vlastitog ega kupca, čineći ga boljim od ostatka društva, što predstavlja oblik zadovoljstva.
S druge strane, živimo u izuzetno stresnim vremenima u kojem gotovo da nema pojedinca koji nije iskusio neprijatna stanja nemira, napetosti ili straha. A kupovina, koju je danas moguće realizirati gotovo na jedan klik ni ne odlazeći fizički u trgovinu, često služi kao bijeg od nezadovoljstva, stresa, unutarnje praznine, usamljenosti i zabrinutosti.
LIVING: Da li online shoping potiče ovisnost o kupovini?
KRIŽAN: Sigurno da pojednostavljuje kupovinu, dostupnost, tako da samim tim utiče i na poticaj za kupovanjem, bilo da se radi o funkcionalnom ili disfunkcionalnom odnosu prema kupovini.
Online kupovina je praktična, ali može biti zamka za osobe već ovisne o kupovini
LIVING: Koja su to stanja/raspoloženja koja nas mogu nagnati da kupujemo više?
KRIŽAN: Kompulzivno kupovanje je u pozitivnoj korelaciji sa stanjima anksioznosti, depresije i stresa. Osjećaj zadovoljstva nakon kupovine kratko traje i smjenjuju ga osjećaj krivice ili srama koji, da bi se ublažili, traže nove kupovine (zadovoljstvo), tako da osoba ulazi u začarani krug iz kojeg je teško izaći.
Doživljeni gubici, tjelesna bolest, strah od budućnosti, osjećaj usamljenosti ili čak i dosada, za pojedinca mogu biti krizni trenuci za prepuštanje kompulzivnoj kupovini.
Također okidač mogu biti i praznični dijelovi godine, u doba novogodišnjeg slavlja i sniženja kada kupovini svi teško odolijevamo.
LIVING: Da li podržavate mišljenje da su žene sklonije kupovini od muškaraca? Zašto je to tako? Da li je to još uvijek slučaj?
KRIŽAN: Istraživanje provedeno u SAD-u govori da je 94% osoba koje imaju problem sa kompulzivnom kupovinom ženskog roda. To se može objasniti i po društveno usvojenom modelu socijalizacije jer je uloga ‘onoga koji svakodnevno obavlja kupovinu’ namijenjena ženama, što znači da su žene, generalno, češće izložene samom činu kupovanja od muškaraca.
Međutim, sve je veći broj muškaraca koji kompulzivno kupuju. Smatra se da su žene sklonije nekontroliranom kupovanju odjeće, kozmetike, cipela, nakita, a muškarci kupuju predmete koji simboliziraju moć i prestiž, kao što su automobili, mobiteli, satovi i sl.
LIVING: Kako izaći na kraj sa ovisnosti o kupovini? Da li je stručna pomoć neophodna? Postoje li tehnike za samopomoć koje biste preporučili?
KRIŽAN: Kada je u pitanju kompulzivna kupovina koja utiče na sve aspekte života pojedinca – psihološko zdravlje i stabilnost, socijalne odnose, finansije itd., stručna pomoć je neophodna. Samo priznavanje da problem postoji, prvi je korak ka njegovom rješavanju i prevazilaženju.
Čak i u slučajevima kada sklonost kupovanju postoji ali nije tako drastična da bi utjecala značajno na kvalitet života pojedinca, također preporučujem savjetovanje i psihoterapiju. Zašto? Da bismo propitali, u sigurnom okruženju i uz pomoć stručnog lica, odakle u našem biću potiče ta sklonost ka materijalnom i da li možda predstavlja ‘dimnu bombu’ koja kamuflira neku nama važnu potrebu ili kako ih zovemo ‘psihološke gladi’ (za bliskošću, sigurnosti, prepoznavanjem…), na koju u našem ranom razvoju nije adekvatno odgovoreno a mi je, kao odrasli, ne prepoznajemo u sebi kao važnu.
Ako bih mogla preporučiti nešto što je univerzalno korisno za sve, rekla bih da je to rad na podizanju razine sopstvene svjesnosti. Informirati se i educirati u različitim vidovima pismenosti – npr. medijske, gdje ćemo promišljati o tome ko i zašto nam plasira određenu reklamu, da li dobijamo to što prodavač robe ili ideje obećava… Zatim, finansijska pismenost koja će nas osnažiti u upravljanju sopstvenim finansijama, načinima trošenja i slično. Na koji način strukturiramo svoj dan i svoje vrijeme može biti također jedan od dragocjenih izvora informacija, koji mogu pomoći u prevazilaženju kriznih situacija koje služe kao okidač za nekontrolirane kupovine.
I najjednostavnije, možda, da se svaki dan upitamo: šta mogu uraditi danas dobro za sebe i druge, a da ne uključuje kupovinu?
Pada mi na pamet i jedan grafit, na kojem je mudri autor napisao: Najbolje stvari u životu nisu stvari!
LIVING: Možemo li govoriti o drugim, sličnim, latentnim ovisnostima koja ne zvuče zastrašujuće poput narkomanije i alkoholizma, ali takođe ugrožavaju dobrobit pojedinca?
KRIŽAN: Nažalost, istraživanja govore da su u porastu ovisnosti koje ne uključuju konzumiranje bilo kakvih supstanci. Sve češće imamo klijente koji se javljaju na savjetovanje i psihoterapiju zbog ovisnosti o kockanju, internetu, igranju internetskih videoigrica, pornografskim materijalima itd. Sve ove ovisnosti značajno narušavaju kvalitet života pojedinca. Zato su to važne teme o kojima je potrebno razgovarati i ukazivati na njihov razorni uticaj, a savjetovanje i psihoterapiju promovirati kao prvu mogućnost izbora u suočavanju pojedinca sa sopstvenim ovisničkim ponašanjem.
Vivienne Westwood, flambojantna britanska modna dizajnerica koja je u svijet visoke mode uvela punk (što je, sasvim sigurno, samo jedan od mnogih primjera oksimorona u njenoj životnoj priči), umrla je 29. decembra u 81. godini. Preminula je u miru, okružena svojom porodicom u Claphamu, u Južnom Londonu, potvrdio je njen predstavnik za medije.
Vivienne pozira sa jednom od svojih kreacija u maju 1999. godine, u bečkom Christie’s. Kolekcija je bila inspirisana Francuskom iz 18. stoljeća. (photo AP/Gerhard Gradwohl)
Njen suprug i kreativni partner, Andreas Kronthaler (56) tim povodom je izjavio: ‘Nastaviću sa Vivienne u svom srcu. Radili smo do samog kraja i dala mi je dosta stvari s kojima mogu nastaviti. Hvala ti, draga…’
Westwood je rođena 8. aprila 1941. u selu Tintwistle, Cheshire, kao Vivienne Isabel Swire. Otac Gordon radio je u fabrici za preradu mesa, dok je majka Dora radila u lokalnoj piljari.
Po završetku školovanja u lokalnoj gimnaziji, Vivienne se 1957. seli u londonsko predgrađe Harrow, gdje su njeni roditelji vodili mali poštanski ured. Upisuje kurs obrade srebra pri Harrow Art School (danas Univerzitet Westminster), ali ubrzo mijenja mišljenje o svijetu umjetnosti što je rezultiralo prebačajem u školu za sekretarice, gdje će se naposlijetku obučiti za učiteljicu.
Svog prvog supruga Dereka Westwooda, šegrta u fabrici Hoover, upoznaje na plesu 1961. Za njega će se udati godinu kasnije, a na vjenčanju će nositi vlastitu kreaciju. Godinu kasnije stiže i prinova, sin Benjamin Westwood koji, nažalost, nije uspio očuvati brak svojih roditelja koji su se rastali kada je imao samo tri godine.
U umjetničkoj školi Vivienne potom upoznaje Malcolma McLarena koji će 1967. godine postati otac njenog drugog sina, Josepha Correa. Dječaci su rasli zajedno s majkom u Južnom Londonu gdje je radila kao učiteljica u osnovnoj školi. ‘Bila sam odličan nastavnik’, izjavila je za Guardian 2007. godine. ‘Uvijek sam voljela djecu koju su drugi smatrali problematičnom. Male pobunjenike…’
McLaren i Westwood prenijeli su punk na modnu scenu i doprinijeli da postane više od muzike
Par godina kasnije, Westwood i McLaren otvaraju butik ‘Let It Rock’ na londonskom King’s Road, koji je radio samo par sati uveče, nudeći suvenire iz pedesetih i dandy odjeću. U ponudi su bile teddy boy hlače, džemperi od mohera, da bi sedamdesetih godina počeli odijevati poznatu punk grupu Sex Pistols. McLaren, koji se nastavio razvijati kao kompozitor, tekstopisac, vizuelni umjetnik i kreator odjeće, postat će poznat ponajviše kao menadžer bendova Sex Pistols i New York Dolls. Zajednički butik sa Vivienne Westwood postaje referenca za punk modu – hlače sa šlicevima, T-majice sa šarenim sloganima, nitne, kožne jakne postat će simbolom kasnih sedamdesetih.
Poslovni i romantični par Westwood – McLarrennije mirovao – neumorno je stvarao i ‘gurao’ punk kroz različite faze
Butik je promijenio ime nekoliko puta – ‘Too Fast to Live, Too Young to Die’ (1972.), ‘Sex’ (1974.), ‘Seditionaries’ (1974.) i na kraju ‘World’s End (1979.). U posljednjoj fazi zajedničkog stvaralaštva, Westwood i McLaren kreiraju slavnu Pirate kolekciju inspirisanu romantizmom, koja će se pojaviti na naslovnici modnog časopisa Vogue.
‘Imam vlastiti biznis tako da nikad nisam morala slušati biznismene koji mi govore šta da radim, ili brinuti ako se šta ne proda’, izjavila je slavna Viv za Time 2009. godine. ‘Uvijek sam imala vlastiti pristup javnosti jer sam počela tako što sam pravila odjeću za malu prodavnicu koja je uvijek imala svoje mušterije. Uvijek sam uspijevala prodati barem par komada, pa i ako nisam uspijevala prodati puno, moj biznis je vremenom rastao jer su se moje kreacije sviđale ljudima’, objasnila je Westwood svoje početke i kasniji vrtoglavi razvoj u globalni brend.
Dio kolekcije jesen 2019 Vivienne Westwood: Viv nikada nije odustala od punka i pobune
Njenu baštinu pokušaće očuvati njen životni i poslovni partner, Austrijanac Andreas Kronthaler. Par se upoznao 1988. godine, u vrijeme kada je Westwood predavala na bečkoj Školi za primijenjenu umjetnost. Godinu kasnije Andreas se seli u London da radi za nju, da bi ubrzo lansirali prvu zajedničku kolekciju ‘Cut and Slash’ inspirisanu renesansom.
Andreas Kronthaler for Vivienne Westwood
Westwood je 2016. godine javno prepoznala Kronthalerovu posvećenost i doprinos, naročito kolekciji Gold Label, te je ovu liniju preimenovala u Andreas Kronthaler for Vivienne Westwood.
