Već petnaest godina TV drama Downtown Abbey opsjeda svoju publiku mješavinom zategnutog bontona, intrigama koje se odvijaju po stepeništvu dvorca i raskošnog okruženja koje je zvijezda za sebe – dvorca Highclere.
Kao dokaz o sada već kultnoj popularnosti serije, treba predočiti brojke industrije – svijet Downton Abbeyja stvorio je ekonomiju od 172 miliona funti, dobrim dijelom zbog 30.000 posjetioca koje dvorac privuče svake godine. Astronomske cifre tiču se samo prodaje ulaznica, dok su posjete hotelima, pabovima, trgovinama i restoranima koji napreduju zahvaljujući turizmu vezanom uz Downtown, posebna priča.
Highclere je postao poslovno carstvo u malom: posjetitelji se sada mogu udobno smjestiti u Grotto Lodgeu, pridružiti se turneji grofice od Carnarvona obećavajućeg naziva „Od Downton Abbeyja do Tutankamona”. Suvenirnica nudi asortiman od čajnih setova Highclere do kuhinjskih krpa, što je dokaz da se svijet Crawleyjevih glatko prelio u svijet trgovine.
Dom izmišljene porodice Crawley predstavlja ladanjska kuća u Hampshireu koja je na popisu prve kategorije, okružena sa oko 5000 hektara parka koji je uredio Lancelot “Capability” Brown, legendarni britanski vrtlar iz 18. stoljeća, koji je u dobroj mjeri zaslužan za izgled engleskog sela. Znamenito porijeklo, u kombinaciji s kamenom fasadom boje meda i gotičkim tornjevima, bilo je dovoljno uvjerljivo za producente da, nakon obilaska gotovo 25 konkurentnih kuća diljem Engleske, spoznaju da je ovo savršena adresa za Downton Abbey.
U prilog ambijentu serije ide i činjenica što dvorac nije muzejski eksponat, već živo imanje. George Herbert, 8. grof od Carnarvona, i njegova supruga, Lady Fiona, upravo tamo žive.
Scenograf Donal Woods je u toku nedavnog intervjua procijenio da je 80 posto namještaja viđenog na ekranu autentično, od pozlaćene biblioteke do salona u rokoko stilu “odjevenog” u blijedozeleni svileni damast, i velikog hrastovog stubišta. Nekoliko predmeta velike vrijednosti koji pripadaju vlasnicima, poput Napoleonovog stola, smatrano je previše dragocjenim za eksponiranje, pa su diskretno spremljeni.
Iako Highclere dominira ekranom, sveukupni svijet Downtowna sastavljen je od mozaika sela i imanja diljem Britanije. Produkcijski tim oslanjao se na popločane ulice Bamptona u Oxfordshireu kako bi dočarao izgled izmišljenog sela u Yorkshireu.
Za današnje posjetitelje, karte “Downton Abbey Mile” prodaju se u biblioteci Bampton, a cijele web stranice posvećene su navigiranju obožavalaca kroz Cotswolds, regiju poznatu po svojim živopisnim valovitim brežuljcima i selima protkanim historijom. Filmski turizam u svom najšarmantnijem izdanju prilika je da se maratonsko gledanje zamijeni brzom šetnjom po selu.
Ko planira svoju vlastitu turu treba znati da sve počinje i uglavnom završava sa dvorcem Highclere. Ovo imanje, koje je na popisu prve kategorije, preuređeno 1840-ih od strane Sir Charlesa Barryja, okruženo je prostranim travnjacima i drevnom cedrovinom. Dostupna je i kratka vožnja do Coggesa, Swinbrooka, Shiltona ili Lacocka, pri čemu svaki od njih nudi svoj vlastiti doživljaj Downtona.
Ogromna popularnost serije mogla bi se nazvati svojevrsnim Downton Abbey efektom, koji je razlog zašto nekretnine koje dijele poštanski broj sa historijskim vilama bilježe snažni porast cijena. Globalni uspjeh predstave nesumnjivo je ponovno potaknuo interes za britanska historijska imanja, živote i događaje koji su se odvijali u njima.
Promjena, pored toga što veseli, reflektira i napredak, razvoj. Ako ste prezasićeni hladnjikavim minimalizmom koji karakteriziraju neutralne nijanse, zašto ne probati raskošnu ‘burgundy’ – nijanse crnog vina ili ‘trule višnje’ koja je sa modnih pista i kozmetike hrabro zakoračila (ili napravila korak nazad) u sferu dizajna enterijera.
Burgundy je inače poznata vinska regija u Francuskoj, što objašnjava kako je ova tamno crvena nijansa dobila svoj naziv. Treba je razlikovati od bordo (koja je također dobila naziv po sorti crnog vina i istoimenom ‘vinskom’ gradu) koja je nešto svjetlija i zagasitija zahvaljujući smeđim tonovima, sa mat efektom poput onog kod crvene cigle. Burgundy, s druge strane, je fuzija plave, crvene i ljubičaste te se doima kao da ima sjaja.
Boja koja reflektira bogatstvo, moć, sofisticiranost i ambiciju, nema negativnu konotaciju koja se često pripisuje srodnoj crvenoj. Oslobođena agresivnosti i nametljivosti, burgundy će radije umiriti nego uznemiriti.
Burgundy u različitim paletama
Interesantno je posmatrati kako se ova raskošna boja ponaša u različitim paletama tj. kombinacijama.
Jedna od najhrabrijih pa time i najintrigantnijih je burgundy sa svojom komplementarnom ‘partnericom’ iz kruga boja – plavozelenom. Obzirom da komplementarne boje (boje pozicionirane jedna spram druge u krugu boja) naglašavaju jedna drugu, tako će naoko nemoguća kombinacija strastvene trule višnje i hladne plavozelene postići taj upečatljivi vruće-hladno efekat.
Dizajn spavaće sobe u kojem se i plavozelena i burgundy pojavljuju u malim omjerima
Ako želite ići na sigurne zemljane palete, kombinujte je sa smeđom (drvo) ili crnom. Uzmite u obzir da su to pomalo teške, klasične, ‘muške’ kombinacije karakteristične za jesen i zimu.
Sigurna, ali pomalo teška jesenska kombinacija boje crnog vina sa tamnijim nijansama smeđe. Težini doprinosi drvo kao primarni materijal.
Burgundy kao akcent će dovoljno ‘zagrijati’ svijetlosivu sofu u svedenoj, udobnoj, ali hladnjikavoj scandi postavci, dajući joj ženstveniju notu, ili dodatno produbiti topliju tamnosivu.
Burgundy kao dominantna boja u omjeru 60 – 30 – 10Burgundy i kao akcent u najmanjoj dozi stvara veliki efekt
Elegantnu i ženstvenu kombinaciju čine i burgundy akcenti na puder ružičastoj podlozi – odličan izbor za sobu za mladu djevojku.
Burgundy i puder ružičasta se u ovoj ženstvenoj kombinaciji doimaju poput sjenila za oči i ruža
Naš izbor idealnog partnera za burgundy su bež i krem nijanse. Ovo je prilično sigurna, unisex paleta koji sigurno pobjeđuje – krem nijanse će ‘ohladiti’ i umiriti strast vinskih nijansi, a opet, nijanse omiljenog ruža za usne će oživjeti neutralni, time često monoton krem ili bež canvas. Ove dvije boje zajedno djeluju kao jin i jang… nadopunjujući se kao par srodnih duša.
Obzirom da obje boje vole metalik efekte, par možete krunisati sa tek nekoliko zlatnih detalja koji će izvući najbolje iz obje boje.
Burgundy i krem sa zlatnim detaljima u optimalnom omjeru 60 – 30 – 10
Kao i uvijek, uvođenje nove boje u enterijer ne znači da okrečite cijelu prostoriju, nego da testirate puls sa jednim zidom, dekorom, komadima namještaja ili asesoarima. Tome prethodi odluka da li će, u ovom slučaju, burgundy biti osnovna ili akcent boja – uz napomenu da ova boja može odlično podnijeti obje uloge. Potom slijedi odluka o paleti boja, ovisno o vlastitim preferencijama, ukusu, funkciji prostorije, ali i orjentaciji zbog faktora svjetlosti koje značajno utiču na svaku boju, pa tako i na ovu raskošnu boju crnog vina i trule višnje.
Tokom četiri epizode, gledatelji serije The Last Wright gledali su kako posljednji dizajn Franka Lloyda Wrighta oživljava, dok majka i kći Debbie i Sarah Dykstra grade kuću na temelju davno izgubljenog skupa planova legendarnog arhitekta.
Wrightov dizajn za kuću u usonskom stilu koju je nazvao Projekt #5909, nalazio se na njegovoj crtačkoj ploči kada ga je smrt prekinula 1959. godine. Kuća je bila namijenjena njegovom klijentu Louisu Penfieldu, koji je već imao jednu kuću projektovanu od strane Wrighta (izgrađenu 1953.) na svom imanju u Willoughby Hillsu u Ohiju.
Kada su Dykstre kupili zemljište 2018. godine, odlučili su nedovršeni Projekt #5909, poznatiji kao RiverRock House, pretočiti u stvarnost. Svaka od četiri epizode serije The Last Wright vodi gledaoce u proces kojim je ovaj projekt ostvaren, a ako neko pomisli da bi je bilo jednostavno preuzeti ovakav građevinski projekat, shvatiće da se grdno prevario.
Sezona prati putovanje Sarah i Debbie od odluke da preuzmu titulu glavnih izvođača radova na projektu, do snalaženja u zahtjevima lokalnog odbora za arhitektonsku reviziju pod vodstvom Josepha L. Myersa i Roba Shearera.
Dolazi do lanca neočekivanih okolnosti, čelični kamion kasni, pronalaženje riječnog kamenja pravih veličina i oblika pokazuje se zamršenijim nego što se čini, a betonski podovi po mjeri i klasičnoj crvenoj boji Franka Lloyda Wrighta, kao da se opiru svim naporima da se završe i zapečate na vrijeme kako bi idući tim majstora započeo svoj rad.
Par dobiva ohrabrujuću podršku direktora Fallingwatera, Justina Gunthera, i arhitekta Binga Hua, diplomanta Taliesin Westa, Wrightove škole arhitekture. Poput Debbie i Sarah, Bing Hu i njegova kći, arhitektonska dizajnerica Amanda Hu, zajedno su radili na projektu Franka Lloyda Wrighta: obnovili su kuću Davida i Gladys Wright iz 1952. u Arizoni. Tu je i važan trenutak kada Shearer pokazuje Debbie i Sari arhitektonsko uskršnje jaje koje se odnosi na neobično preciznu fizičku orijentaciju kuće RiverRock.
Bez previše otkrivanja, može se reći da to samo pokazuje da je Frank Lloyd Wright bio dizajner daleko ispred svog vremena.
Pariz je jedan od najskupljih gradova na svijetu i kad su u pitanju nekretnine, a ako uopće pronađete slobodan prostor – možete se smatrati sretnikom. Zato bi vas moglo iznenaditi saznanje da postoji prazan stan sa nevjerovatnim pogledom koji posmatra Parižane već više od 130 godina. Oko 300 metara iznad pariških ulica nalazi se stan Gustavea Eiffela, s kupaonicom, kuhinjom i voštanim skulpturama Eiffela, njegove kćeri i Thomasa Edisona.
Eiffel je bio građevinski inženjer, najpoznatiji po tornju koji je projektirao kao centralni dio Svjetske izložbe 1889. godine, kojom se obilježilo 100 godina Francuske revolucije. Njegov dizajn predstavljen je kao dio takmičenja u kojem je odnio pobjedu spram više od 100 drugih prijedloga, uključujući i prijedlog dizajna ogromne replike giljotine.
Izgradnja Eiffelovog tornja započela je u januaru 1887. Završen je dvije godine kasnije, u martu, i u to vrijeme je okrunjen kao najviša građevina koju je stvorila ljudska ruka.
Struktura od 10,100 tona oduvijek je bila zamišljena kao javna atrakcija, a posljednji sprat je bio dizajniran za smještaj posjetioca. Čak 7 miliona ljudi i dalje se svake godine penje uz njegovih 1665 stepenica, koje iscrpe svakog penjača. Eiffel je posebno iznenađenje ostavio za sami vrh tornja, gdje je sebi dodijelio privatni ured od 1,075 kvadratnih metara, u paketu sa nesumnjivo najboljim pogledom na Pariz.
Eiffel je od kipara i stolara Jeana Lachaisea naručio novi namještaj za svoj stan na Eiffelovom tornju, uključujući sofu, tri mala stola i stol u dnevnoj sobi. Međutim, nikada nije postavio krevet, što upućuje da tamo vjerovatno nikada nije ni spavao. Umjesto toga, Eiffel je prostor koristio za provođenje meteoroloških promatranja i eksperimenata prateći uticaj otpora zraka na padajuće predmete, te dočekujući novinare i VIP goste u tornju, dok je istovremeno neprekidno odbijao ponude bogate pariške elite za najam ureda.
Najpoznatiji od njegovih gostiju u stanu na Eiffelovom tornju bio je američki pronalazač Thomas Edison. Prilikom Edisonove posjete 1889. godine, Eiffel je primio na dar jedan od njegovih patentiranih fonografa (preteča gramofona) – koji je korisnicima omogućavao snimanje zvuka na voštanom cilindru.
Međutim, Edison nije bio jedina zvijezda A-liste koja je posjetila Eiffela u njegovom privatnom uredu. U salonu je Eiffel držao Zlatnu knjigu u koju su se njegovi gosti mogli upisati, a koja je uključivala bilješke nekoliko evropskih aristokratskih porodica, poput glumice Sarah Bernhardt, umjetnika Paula Gauguina i Buffalo Billa.
Eiffel je preminuo 1923. godine, a ured je ostao prazan sve do poslijeratnih godina Drugog svjetskog rata, kada je bio potreban prostor za skladištenje električne opreme povezane s televizijskom i telekomunikacijskom antenom koja je bila postavljena na vrhu tornja.
Danas se stan koristi za tehničke potrebe, a jedan manji dio njegovog uredskog stana obnovljen je za posjetitelje Eiffelovog tornja. Međutim, zbog uskog prostora, gosti ne mogu ući u sami stan, ali mogu pogledati Eiffelove i Edisonove voštane figure kroz prozore ureda. QR kodovi su postavljeni po cijelom tornju, koje korisnici telefona mogu skenirati kako bi pristupili nizu fascinantnih iskustava, uključujući pogled od 360 stepeni na Eiffelov stan i evociranje trenutka kada je Edison poklonio Eiffelu i njegovoj kćeri svoj fonograf.
Dizajner Domenico Orefice ugledao se na kultne znamenitosti renesansnog Milana prilikom dizajniranja kolekcije porculanskog kamena CottoMilano, koja reinterpretira tradicionalne terracotta pločice. Kolekcija je predstavljena na međunarodnoj izložbi kupaonica i pločica Cersaie 2025, a cilj joj je ispričati priču koja ima svoje duboke korijene u srcu Milana. Kolekciju pločica dizajnirao je Orefice zajedno s istraživačko-razvojnim timom Ceramiche Keope, a inspiriran je i historijskom peći Fornace Curti, koja izrađuje lombardsku terakotu od 15. stoljeća.
Dok toskanska terakota ima ružičastu nijansu, lombardijska terakota ima topliju, tamnocrvenu nijansu prepoznatljivu po milanskim renesansnim zgradama. Kolekcija CottoMilano referira se na osjetilnost i toplu boju ove terakote, a istovremeno uključuje neprimjetnu tehnologiju za reinterpretaciju obrtničkih tradicija kroz savremene poglede, ističu iz Ceramiche Keope. Njene površine imaju neprovidnu završnu obradu koja se vidi na tradicionalnoj terakoti, i mat površinu sa niskom refleksijom koja ostavlja dojam dodira.
Kolekcija također sadrži dekorativne pločice sa geometrijskim motivima koji se vide na znamenitostima poput crkve Santa Maria delle Grazie u Milanu i gradske bolnice Ca’ Granda, kao i apstraktne interpretacije renesansnih daščica i fasada. U CottoMilanu materijal se čini autentičnim i punim života, oblikuje se kroz strukture i ukrase koji kolekciju čine uistinu jedinstvenom, stvarajući utisak da je ručno modelirana.
Kolekcija dolazi u širokom rasponu nijansi koje uključuju i toplije tonove, poput Terracotta, Sabbia i Creta, te neutralnije nijanse Talco i Argilla. Fokusirajući se na velike formate, poput 120×120 i 60×120 centimetara, CottoMilano korisnicima omogućuje stvaranje sveobuhvatnih okruženja s toplom, privlačnom atmosferom. Pločice sa uzorkom inspirirane renesansnom arhitekturom dolaze i u manjoj veličini 20×20, kao i u verziji 60×120 sa dosta apstraktnijim dizajnom.
CottoMilano također predstavlja manje cigle dimenzija 6×24 koje nadopunjuju kolekciju, a dolaze u sjajnoj i mat verziji te s dekorima izrezanim po mjeri. U sve digitalnijem i u jednoj sferi, sve manje materijalnom svijetu, ova kolekcija se temelji na autentičnosti, izradi i vrijednostima sporog življenja, poručuju iz Ceramiche Keope.
