U posljednje vrijeme, veliki broj priča o uspješnom uređenju enterijera ili gradnji lijepih kuća dolazi iz Meksika. Nekada gotovo nepoznati u ovom, ali i drugim dijelovima svijeta, meksički dizajneri tako oduševljavaju da sada aktivno tragamo za vijestima o njihovim novim poduhvatima.
Danas, kada je pravi izazov biti drugačiji čak i u dizajnu, ne možemo da ne primijetimo kuću u Colonia Condesa – povijesnom dijelu glavnog grada Meksika, koju je za poslovnog muškarca renovirao studio Chloe Mason Gray, dizajnerice enterijera koja radi na potezu New York – Mexico City.
Ovu dvospratnicu sa tragovima Art Deco stila, unajmio je na duži period mladi Amerikanac, tech stručnjak, koji je angažirao Chloe, inače povjesničarku umjetnosti sa posebnim afinitetom za antikvitete, za renoviranje kuće. Njen studio je već poznat po bliskoj saradnji sa meksičkim umjetnicima, zanatlijama, dizajnerima, što se da primijetiti i iz njenog dosadašnjeg portfelja.
Detalj koji stimulira čula i mami kao topla čokolada su smeđi zidovi u spavaćoj sobi. Efektu zagrljaja uveliko doprinosi dojam mekoće koju stvara mat tekstura zida. Ovaj veliki, topli canvas ističe dizajnerske komade namještaja – savremeni remake tradicionalnih meksičkih formi.
Odmah potom ulazimo u ‘maslinjak’ – malu biblioteku – koji podjednako tješi i grije zahvaljujući dubokoj zelenoj boji i teksturi zidova i plafona koje je dizajnerica postigla završnom obradom od gipsa, i detaljima od drveta. I choco smeđa, kao i olive zelena čine savršen ‘ring’ za odvažno sučeljavanje dizajnerskih komada namještaja koje potpisuju meksički umjetnici i dizajneri – sa antiknim, također autohtonim meksičkim. Ako je i bilo, više nema sumnje gdje se nalazi kuća.
U osvrtu na vodeću zamisao i proces rada, Chloe podvlači da u prostoru ‘koegzistiraju zaigranost i suzdržanost u dizajnu’, kao i to da je cilj bio stvoriti mjesto ‘za opuštanje i unutrašnji mir’.
Objašnjavajući motiv za kreiranje pretežno tamne atmosfere, dizajnerica navodi da je željela stvoriti ‘funkcionalan, udoban, muški i dinamičan prostor’, kao i to da bi trebao djelovati istovremeno i neočekivano, i pristupačno. Ona je upravo odabirom boja nastojala stvoriti diskretan dojam luksuza i dubine.
Da je posebna pažnja posvećena materijalima i teksturama, potvrđuje kožno uzglavlje kreveta u već omiljenoj čokoladnoj spavaćoj sobi, sa (ne)očekivano zelenom posteljinom i zavjesama.
Ipak, u drugim prostorijama u kojima se provodi više vremena poput kuhinje, trpezarije i radne sobe, zidovi su svijetliji, obojeni u vješto izmiksane bijelu i krem nijanse. Poput stracciatella sladoleda… nijansa koja se pokazala izvrsnom podlogom za tamni namještaj od kedra.
Portal Dezeen koji je prvi i objavio priču o renoviranoj kući od 154 kvadrata u meksičkom glavnom gradu, piše da je ‘jedna od najupečatljivijih intervencija’ premaz originalnog stepeništa koje djeluje poput skulpture – betonom sa pigmentom indiga.
Hrastov pod se pruža cijelim enterijerom, i doprinosi osjećaju neprekidnog toka već kreiranog pažljivo odabranom paletom tamnijih boja.
Dekor upotpunjuju komadi namještaja ‘sa imenom’ kao što je legendarna Brno stolica iz 1930. godine prošlog stoljeća, koju potpisuju Mies van der Rohe i Lilly Reich.
Dizajnerica tvrdi da je postavljanje namještaja i dekora poput umjetničkih djela i asesoara predstavljao najveći izazov zbog neuobičajenog oblika kuće: ‘Mislim da u cijeloj kući nema niti jednog ravnog zida’, tvrdi Chloe.
Prošla su vremena kada je maksimalistički pristup ukazivao na visoku investiciju, a minimalistički na niskobudžetno uređenje. Zadnju deceniju, više nego ikada ranije, minimalizam i jednostavnost su (najčešće) sinonim za eleganciju i pomno planiran i znalački pristup arhitekturi i dizajnu enterijera koji – košta. Utoliko takav enterijer lako može zavarati i sugerirati veću investiciju, dok realnost može biti posve drugačija.
Jedan takav primjer je jednostavna kuća od cigle od 100 kvadratnih metara u predgrađu glavnog grada Meksika.
Nagrađivani arhitektonski studio Escobedo Soliz koji potpisuje projekat, tvrdi da taj dio grada tek očekuje razvoj u narednih sedam godina. Utoliko su se odlučili za strukturu od cigle i betona sa zatvorenim dvorištem koje pruža dovoljno privatnosti.
Uspješni mladi arhitekti također su predavači na univerzitetu(foto www.escobedosoliz.net)
‘Dvorište je centralna tema projekta’, objašnjavaju nekadašnji školski drugovi Pavel Escobedo i Andres Soliz, osnivači arhitektonskog studija koji uspješno radi od 2011. godine i osvaja nagrade za inovativnost i samoodrživost u dizajnu.
Strane dvorišta čine dva krila ili ‘ruke’ kako ih nazivaju ova dva arhitekta, a povezana su pravolinijskim prolazom. U jednom krilu se nalazi dnevni boravak, a u drugom su smještene kuhinja i trpezarija. Svaka prostorija se može otvoriti prema dvorištu zahjvaljujući staklenim kliznim vratima.
Kreirano je prostrano dvorište zaklonjeno od tuđih pogleda(foto Dezeen)
Projekat Casa Nakasone sada je dom penzionisanog nastavnika.
Arhitekti su se odlučili za jeftine lokalne materijale i tradicionalne (ekonomične) tehnike gradnje kako bi uskladili projekat sa ograničenim budžetom klijenta. Primjerice – temelji, platforma i stepenice, kao i jedan zid kuće izrađeni su od vulkanskog kamena koji je arhitektonski tim zatekao na parceli.
Također, jedna od strategija ekonomičnosti predvidjela je da se većina strukturnih elemenata u enterijeru zadrži u grubom, izvornom stanju, bez završne obrade. Međutim, zahvaljujući vještini dizajnera, ishod takvog pristupa sada izgleda kao da je bio vođen isključivo estetskim razlozima, u skladu sa postojećim trendovima u svijetu arhitekture i uređenja enterijera.
Neobrađeni beton, cikla, metal i drvo čine osnovnu karakteristiku kuće(foto Dezeen)
Površine od cigle i kameni zidovi ispresijecani su crveno obojenim, rešetkastim čeličnim konstrukcijama koje uokviruju prozore i staklena vrata. Podovi su prekriveni mješavinom pločica i betona koji upotpunjuju nijanse i materijale eksterijera.
Svijetle drvene grede ukrašavaju dijelove plafona u kući i daruju novu dinamiku minimalističkom enterijeru. Inače, drvo dominira cijelim prostorom; pored greda, tu su kuhinjsko ostrvo i trpezarijski sto, konzola te polica za knjige/ograda koja prati stepenište koje vodi na prvi sprat.
Iako minimalistički uređen, prostor se doima toplim i privlačnim zahvaljujući prirodnim materijalima i povezanosti dva krila(foto Dezeen)
Na spratu se nalaze dvije spavaće sobe, po jedna u svakom krilu. Sasvim neočekivano, pored jedne od spavaćih soba nailazimo na kupatilo u upečatljivoj plavoj boji – hrabar potez dizajnera koji žele da izađu iz okvira predvidivosti, ali i podsjete da se radi o Meksiku, zemlji dramatičnih boja.
Spartanska spavaća soba dobija dovoljno svjetlosti od krovnog prozora(foto Dezeen)Plavo rustično kupatilo rješava nas dileme da li je ova kuća stvarno u Meksiku(foto Dezeen)
Nedavno je prilikom restauracije doma Paula Cezanna otkriveno do sada nepoznato umjetnikovo djelo koje na prvi pogled sugerira morski prizor.
U svjetlu ovog otkrića, Aix-en-Provence, rodni grad velikog slikara, iduće godine će svečano obilježiti restauraciju umjetnikovog doma u saradnji sa lokalnim društvom Société Paul Cézanne koje njeguje i promovira umjetnikovu ostavštinu.
Rođen u Aix-en-Provence 1839. godine, Paul Cézanne je bio francuski postimpresionistički slikar, poznat po svojim doprinosima impresionističkom slikanju mrtve prirode i uticaju na kubistički pokret ranog dvadesetog stoljeća. Njegov otac je 1859. godine kupio dvorac i okolni vrt poznat kao Bastide du Jas de Bouffan, koji je ostao u vlasništvu porodice do 1899. godine. U ovoj rezidenciji Cézanne je pronašao inspiraciju i redovno slikao na otvorenom, u parku. Dok je tamo živio, Cézanne je naslikao desetak murala na zidovima dvorca.
Le Bassin du Jas de Bouffan, 1876. poznata je Cezannova slika koja prikazuje njegov mali raj u kojem je slikao. Slika je karakteristična po gustoj kompoziciji, urednim potezima kista i ‘podrezanim’ motivima
Gotovo 20 metara dug mural otkriven tokom renoviranja ‘Velikog salona’, skrivao se iza zidne tapete. Iako će tek uslijediti temeljite analize pronađenih ostataka umjetnikovog izražaja, ono što se moglo odmah uočiti su djelić neba, jarbol, i ulaz u luku. Poznavaoci Cezannovog opusa tvrde da je umjetnik naslikao ovaj mural u ranoj mladosti.
Tim koji je radio na restauraciji Velikog salona u domu slikara, na mural je naišao prilikom uklanjanja stare tapete.
Devet ranije pronađenih murala pronađenih u kući prebačeni su na slikarska platna prije prodaje dvorca 1899. godine. Od tada se nalaze u pariškom muzeju d’Orsay i Chrysler Museum of Art. Svi osim nedavno otkrivenog murala su našli mjesto u katalogu Johna Rewalda iz 1996. godine, a očekuje se da će se ovo novootkriveno djelo naći u ažuriranom online katalogu.
Francuski grad Aix-en-Provence je najviše poznat po Cézannu. Turisti ne zaobilaze posjetiti nekadašnji studio umjetnika u kojem je radio od 1902. do svoje smrti 1906. godine.
Umjetnikov studio koji čuva njegov namještaj i slikarski pribor, svake godine posjeću mnogobrojni turisti iz cijelog svijeta
Svečanost planirana za 2025. neće uključivati samo restauraciju dvorca Bouffan i novog murala, već će na jednom mjestu podsjetiti na neka od najpopularnijih Cézanneovih djela, uključujući jednu od pet slika iz njegove pozne slikarske faze, Kartaši.
Tako ambasador Aix-en-Provence nastavlja da nas iznenađuje toliko godina nakon svoje smrti 1906. godine, privlačeći nove ljubitelje umjetnosti u ovaj šarmantni grad na francuskom jugu.
Iako ova nijanse ružičaste teško da može upućivati na bilo šta ‘prirodno’, danski modni brend Ganni tvrdi da se radi o ‘prvom krznu na svijetu na biljnoj bazi’.
Umjetno krzno bez plastike izrađeno od vlakana koprive, konoplje i lana inovacija je brenda Ganni u saradnji sa kompanijom za biomaterijale BioFluff.
Ova jedinstvena varijanta Gannijeve klasične Bou predstavljena je na nedavnoj Sedmici mode u Kopenhagenu.
Proizvođač tvrdi da, za razliku od običnog umjetnog krzna, čupavi tekstil ne sadrži plastiku ili petrokemikalije. Umjesto toga, ‘dlakava’ vlakna se ekstrahiraju iz biljaka i poljoprivrednog otpada pomoću posebnih enzima koji su također biljnog porijekla.
‘Vlakna nabavljamo u Evropi, a krzno izrađujemo u Italiji koristeći naš patentirani proces’, rekao je za Dezeen suosnivač i izvršni direktor BioFluffa Martin Stübler koji naglašava da se oslanjaju na kombinaciju ‘postojećih tekstilnih tehnologija, nauke i savoir-faire italijanske industrije krzna’.
Iako su temeljne analize još uvijek u toku, rane procjene sugeriraju da BioFluff proizvodi oko 50% manje štetnih emisija nego plastično umjetno krzno, pored toga što posve zaobilazi problem mikroplastike.
BioFluff biljna vlakna nalazi u koprivi, konoplji i lanu. Prirodna smeđa boja se može posvijetliti do ‘prljavo bijele’ nijanse, ili obojiti uz pomoć prirodnih mineralnih pigmenta – ružičastog i crnog kao što je bio slučaj sa Ganni torbama.
Posvećen cilju reduciranja štetnih emisija do 2027., brend Ganni je eksperimentirao sa najrazličitijim materijalima uključujući predivo izrađeno od kore banane od kojeg je skrojena trodjelna trenerka (slika dole).
Uprkos svim naporima pojedinih dizajnerskih brendova, klimatski stručnjaci sve više upozoravaju na činjenicu da investiranje modne industrije u samoodržive materijale nije dovoljno da se reducira negativan učinak prekomjerne proizvodnje na svjetsku klimu.
Popularni gastro blog Ambitious Kitchen (AK) svako malo predstavi obilje novih kreativnih recepata za svaku vrstu savremene prehrane, uključujući vegansku, vegetarijansku, bez laktoze, prehranu sa manje ugljikohidrata, bez orašastih plodova i dr. Njihovi recepti su primjer kako reduciranje ili izbacivanje određenih namirnica nipošto ne mora značiti monotoniju i manjak ukusa i užitka. Pored toga, ovakve kombinacije namirnica i ukusa omogućuju da radite vlastite varijante, ovisno o tome šta imate u ostavi i frižideru.
Ako ne znate šta biste danas za ručak, a ne preostaje vam puno vremena za pripremu, možda vas inspiriše naš današnji prijedlog sa menija AK – vegetarijanski čili. Na koncu, vegetarijanska kuhinja nije samo za vegetarijance, nego je privlačna promjena i za ‘mesojede’, kao i sve one koji žele da unaprijede svoje zdravlje. Za one koji se ni po koju cijenu ne odriču mesa, vegetarijanski recepti mogu poslužiti kao osnova kojoj se doda komad omiljenog ‘životinjskog proteina’.
Da pređemo na stvar:
Sastojci
Povrće: crveni luk, češnjak, mrkva, paprika, slatki krompir (batat), kukuruz (iz staklenke ili limenke), malo zelene čili paprike (po želji)
Začini (suhi): origano, crvena slatka paprika, kim, češnjak, čili u prahu
Paradajz salsa (najbolje komadići u limenci ili tetrapaku)
Povrtni temeljac ili voda
Grah (krupniji crveni ili šareni, prethodno napola kuhan)
Postupak
U dubokoj tavi na srednjoj temperaturi pržite češnjak, crveni luk, na sitnije komade izrezanu mrkvu, crvenu papriku, batat i komadiće zelene čili paprike. Dinstajte 5-7 minuta uz često miješanje. Potom dodajte so i biber, te ostale začine, i miješajte još nekih 30 sekundi.
Na kraju dodajte paradajz (salsa), temeljac ili malo vruće vode, grah i kukuruz. Dovedite do tačke ključanja, potom smanjite temperaturu i ostavite da krčka 30-ak minuta do finog zgušnjavanja.
Šlag na torti…
Ovakva fuzija ukusa i boja dobit će ‘ono nešto’ sa pravim topingom, a AK preporuča čips tortilje, malo soka od limuna, naribani sir, avokado, i kašiku pavlake ili čvrstog jogurta.
Uživajte u vegetarijanskom čiliju, jelu kojem ćete se svako malo vraćati.
