Francuska dizajnerica enterijera Isabelle Heilmann je sa nekoliko ključnih, znalačkih poteza nekadašnju parišku tekstilnu radionicu pretvorila u udoban i atraktivan stan sa uredskim prostorom.
Vlasnici nekretnine u ulici Rue Jean-Pierre Timbaud u 11. pariškom arondismanu zatražili su od njenog studija za dizajn enterijera Epicène da optimizira postojeći prostor i stvori kutak za ‘rad od kuće’, a da pritom zadrži originalni neobičan raspored prostorija.
Ovo, do tada nefunkcionalno i oronulo potkrovlje, sastojalo se od skučene i jednako nepraktične spavaće sobe, i tri galerije (polusprata) s niskim stropovima koji su nekada služili za odlaganje tkanine.
Dizajnerica je uklonila nekoliko zidova i poigrala se razinama poda kako bi ‘zonirala’ nova područja u prostoru, a dodala je i unutarnje prozore koji su doprinijeli vizuelnoj povezanosti između prostorija.
‘Upotreba različitih nivoa poda i staklenih pregrada omogućuje da se vizuelno označe područja sa različitom svrhom, istovremeno dopuštajući cirkulaciju svjetla, objasnila je Heilmann za Dezeen i dodala da se sada samim ulaskom u prostor dobija ‘dojam veličine stana’ i otvorenog prostora ‘bez nedostataka potkrovlja’.
Pregrade koje su opasavale raniju spavaću sobu su uklonjene i zamijenjene platformom na kojoj mjesto zauzima privlačan i praktičan kućni ured sa dvije radne stanice i zidnom bibliotekom.
Srušene su i dvije galerije, a zadržana je samo jedna pored ulaza koja je pretvorena u prostoriju za igre i relaksaciju, kao i smještaj gostiju.
U cijelom enterijeru Heilmann je nastojala očuvati duh stare radionice – ambijent koji je prvobitno i privukao sadašnje vlasnike. Izdignuta platforma podsjeća na promjenjive razine starih galerija, dok geometrijski skulpturalni elementi dočaravaju originalni raspored.
Snažna sugestija industrijskog duha ovog prostora potcrtana je odabirom rasvjetnih tijela, ali i keramičkim pločicama u kupatilu.
Jednostavna ugaona kuhinja na L pozicionirana ispod galerije i prozora nalazi se nasuprot platforme sa uredom. Vrata gornjih kuhinjskih elemenata izrađena od šperploče boje breze zajedno sa mramornom radnom pločom doprinose industrijskom stilu enterijera.
Zadržana je i visoka pregrada od stakla i metala koja sada razdvaja dnevni boravak od kuhinje. Vrata u pregradi vode u prostor dnevnog boravka čiju visinu naglašava ljuljačka sigurno pričvršćena za strop.
Bijeli zidovi i podovi služe vlasnicima da ponosno pokažu svoje kolekcije vintage predmeta.
Prostor neodoljivo podsjeća na relaksirani modernizam šezdesetih godina prošlog stoljeća, ponajviše zahvaljujući dekoru i zelenim akcentima poput Snoopy lampe, postera Enza Marija, te vrata jednake boje koja vješto skrivaju toalet.
Isti pristup je primijenjen i u jednako retro spavaćoj sobi gdje je nemoguće ne primijetiti akva zeleni prekrivač za krevet i žuto obojena ulazna vrata koja podržavaju temu šezedesetih, čineći veliku uslugu kao ukras i dnevnom boravku iz kojeg se ulazi u spavaću sobu.
Geometrijska tema nije zaobišla ni kupatilo koje je sve samo ne monotono zahvaljujući zaobljenim keramičkim pločicama francuske firme Pop Corn.
Iako je prostor poput privatnog života gdje je isključivo naša stvar kako ga uređujemo, nije zgoreg biti informisan o trendovima koji nas mogu inspirisati u pravcu iznalaženja najboljih rješenja za uređenje a sve u korist optimiziranja funkcije i privlačnijeg izgleda prostora. Jednako važno je poznavati trendove koji se gase jer će vjerovatno biti zamijenjeni boljim rješenjima.
Tako su na izlasku trendovi koji su obilježili posljednju deceniju, i koji su tako dobro integrisani u svakodnevni život da se mogu smatrati klasikom.
‘Open Space’ koncept
Koncept koji se održao gotovo dvije decenije, a koji čini velika prostorija koja najčešće sadrži dnevni boravak, trpezariju i kuhinju, počinje gubiti na popularnosti. Istovremeno, vraćaju se sobne pregrade u raznim oblicima.
Iako open space koncept ima mnoge prednosti, uključujući dojam većeg prostora, odvajanje prostorija po njihovoj funkciji dodatno naglašava tu funkciju i omogućava veću privatnost ukućana, pa čak i lakše održavanje čistoće (npr. ako ste pripremali jelo za goste koji trebaju doći u kuhinji u otvorenom konceptu, možete biti pod dojmom da cijeli prostor izgleda neuredno). Jasno definisanje prostorija odnosno njihove uloge pogoduje povlačenju članova domaćinstva u ‘vlastitu zonu’ kada je to potrebno, kao i radu od kuće.
Pozitivna psihologija na zidu
Natpisi sa motivirajućim porukama poput ‘Live, Laugh, Love’ bili su omiljeni kao svakodnevni podsjetnici da se zauzme optimističan životni stav. Iako su vjerovatno poslužili svrsi tu i tamo, sada izlaze iz mode u korist dekora inspirisanog prirodom koji također ima funkciju svojevrsne psihološke podrške.
Bijela kuhinja
Iako se potpuno bijela kuhinja zbog svoje elegancije i praktičnosti pokazala kao popularan izbor dugi niz godina, polako počinje da gubi svoju privlačnost. Umjesto toga, dizajneri se odlučuju za raznolikost u pogledu boja, tekstura i materijala. Prošla su vremena kada su vlasnici kuća tražili tu modernu kuhinju kojoj ponekad nedostaje osobnost i toplina. Umjesto toga, vidimo nove moderne kuhinje kojima je glavna karakteristika kontrast, dok se slojevi i teksture koriste da ‘utople’ prostor i daju mu osobnost. U novim kuhinjama krem, taupe i tople nijanse drveta zamijenit će potpuno bijelu unutrašnjost kako bi uravnotežili kuhinju i stvorili dojam ugodnijeg prostora.
Usklađeni interijeri
Trend pomno usklađenog namještaja ‘pod konac’ postaje stvar prošlosti; danas pojedinci nastoje izraziti svoju individualnost kroz vlastite odluke o dizajnu interijera. Savršeno usklađen interijer može s vremenom postati suviše običan i nezanimljiv, dok miješanje i kombinovanje različitih stilova može izroditi življe i vizualno privlačnije koncepte. Sigurniji nego ikada ranije u svoj ukus, sada tragamo za što većom personalizacijom prostora kroz raznolikost, što je dovelo do porasta popularnosti eklektičnog stila i općenito, mješovitih stilova.
Naglašeni minimalizam
Iako minimalizam opstaje kao trend, ekstremni oblik ovog pravca i pristupa koji lišava prostore svake osobnosti i udobnosti gubi na popularnosti. Ljudi sada nastoje uravnotežiti jednostavnost i toplinu u svojim domovima i uredima.
Prenaglašeni minimalizam često daje primat estetici nad funkcionalnošću, a obzirom da su praktičnost i udobnost važni faktori u dizajnu enterijera, takav koncept teško da može u potpunosti služiti svrsi.
izvori: National Design Academy, Carla Aston, Pinterest, ArchDaily, Daily Mail, The Home Depot, Multi Trade Building Services
Pantone, globalni autoritet za boje i autor profesionalnih standarda jezika boja i digitalnih rješenja za dizajnersku zajednicu, predstavio je PANTONE 13-1023 Peach Fuzz kao svoj izbor Boje godine 2024. Ova boja neodoljivo podsjeća na baršunasto nježnu breskvu čiji sveobuhvatni duh obogaćuje um, tijelo i dušu.
U vrijeme previranja u mnogim aspektima naših života, naša potreba da njegujemo i suosjećamo postaje sve jača, jednako kao i naša mašta o mirnijoj budućnosti. Kao topla i ugodna nijansa koja naglašava želju za zajedništvom i osjećaj utočišta koje se pritom stvara, PANTONE 13-1023 Peach Fuzz predstavlja svjež pristup novoj mekoći, poručuju iz Pantone instituta.
Suptilno senzualna, PANTONE 13-1023 Peach Fuzz je iskrena nijansa breskve koja donosi nježnost i prenosi poruku sveopće potrebe za brigom i dijeljenjem, zajednicom i saradnjom.
Foto PANTONE
„Ugodna nijansa breskve nježno smještena između ružičaste i narandžaste, PANTONE 13-1023 Peach Fuzz potiče nas da tražimo i osjećamo pripadnost, inspiriše rekalibraciju i priliku za njegovanje, dočarava mir, nudeći nam prostor da budemo, osjećamo, da se iscijelimo i procvatemo, neovisno od toga da li provodimo vrijeme s drugima ili uživamo u trenutku – sami,” objašnjava Leatrice Eiseman, izvršna direktorica Pantone Color Institute.
„U udobnosti koju pruža PANTONE 13-1023 Peach Fuzz, možemo pronaći unutarnji mir, utičući tako na našu dobrobit. Ideja koliko i osjećaj, PANTONE 13-1023 Peach Fuzz budi naša čula ka utješnom prisustvu taktilnosti i učahurene topline.” Osjetljiva, slatka i prozračna, PANTONE 13-1023 Peach Fuzz evocira novu modernost. Poetičan i romantičan, ovaj čisti ton breskve sa vintage vibracijom, PANTONE 13-1023 Peach Fuzz odražava prošlost, ali je preformulisan kako bi se uklopio u savremeni ambijent.
Uvođenje PANTONE 13-1023 Peach Fuzz dolazi u vrijeme obilježavanja 25. godišnjice Pantone programa ‘Boja godine’. Prvi put predstavljena od strane Instituta za boje Pantone 1999. godine kao PANTONE 15-4020 Cerulean Blue, Pantone Boja godine odražava globalni duh vremena, služeći kao izraz raspoloženja i stava od strane potrošača. Tokom godina, Pantone program Boja godine postao je globalni kultni i kulturni kamen temeljac, skrećući pažnju na to kako se ono što se dešava u našoj globalnoj kulturi odražava i izražava jezikom boja.
„Sa ovogodišnjom Pantone Bojom godine 2024., vidimo povećan fokus na zajednicu i ljude širom svijeta koji preispituju način na koji žele živjeti i procjenjuju ono što je važno – to je udobnost koju pruža blizina onih koje volimo. Topli zagrljaj i dobrodošlica boje prenosi poruku suosjećanja, a njen ugodan senzibilitet zbližava ljude i obogaćuje dušu,” dodala je Laurie Pressman, potpredsjednica Instituta za boje Pantone. „U duhu PANTONE 13-1023 Peach Fuzz, razmišljamo o posljednjih 25 godina Pantone programa Boja godine zahvalni što smo pružili put na kojem dizajneri i entuzijasti boja širom svijeta mogu da se uključe u razgovor o boji, biti inspirisani bojama i pokazati svoju kreativnost u svojim zajednicama. Radujemo se što ćemo ovo nastaviti još mnogo godina.”
Meka i udobna boja breskve PANTONE 13-1023 Peach Fuzz u enterijerima će stvoriti dojam dobrodošlice i donijeti dašak neophodnog mira. Promovirajući osjećaj nježne topline, bilo da se pojavljuje na oslikanom zidu, u kućnom dekoru ili kao akcent, PANTONE 13-1023 Peach Fuzz unosi utjehu u našu najveću intimu.
Saznajte više na www.pantone.com i povežite se s Pantoneom na Instagramu, Facebooku i LinkedIn-u.
Rijeka automobila usmjerena ka tržnim centrima, more kupaca u supermarketima – gotovo svakodnevni prizor u glavnom gradu, ali i drugim većim gradovima BiH. Kupujemo više nego ikad da bi svoja gnijezda napunili najrazličitijim stvarima. Čini se da ovisimo o stvarima pri čemu, kao kod svake ovisnosti, vrijedi ona – ‘što više, to bolje’.
O kupovini kao adikciji smo već pisali. Potrebu za stvarima ovog puta posmatramo iz drugog ugla, polazeći od pitanja šta radimo sa stvarima koje unesemo u to naše gnijezdo. Da li se ono napuni do tačke gdje nam stvari stoje na putu, a mi ih se ne rješavamo time što ih poklonimo ili bacimo. U određenom trenutku shvatimo da živimo u prostoru bez dostatne cirkulacije energije, pa i zraka. Na pamet padaju američke reality TV emisije o tzv. sakupljačima (eng. hoarders) koji žive u ekstremno neurednim prostorima dupke punim najrazličitijim stvarima koje nikada ne odbacuju. Na pamet također pada da bi naša ovisnost o stvarima mogla imati nešto zajedničko sa istim sakupljačima iz američkog rijalitija čiji domovi predstavljaju prizor koji se teško briše iz pamćenja. Žargonski rečeno, jesmo li i da li bi se mogli naći u problemu?
O gomilanju (eng. hoarding) kao fenomenu i poremećaju razgovaramo sa psihologom i psihoterapeutom Vanjom Tešanović.
LIVING: Jedna od posljedica nekontrolisanog kupovanja je da se možemo naći okruženi gomilom stvari koje vjerovatno i ne upotrebljavamo – ipak, nešto nas goni da kupujemo, pribavljamo i slažemo nove stvari. Prostor u kojem živimo postaje krcat stvarima. Ako nastavimo istim tempom, možemo li govoriti o sklonosti gomilanju?
TEŠANOVIĆ: U ovom slučaju ipak se moramo pozabaviti uzrokom da bismo pričali o posljedicama. Naime, važno je unutar ove teme odmah napraviti razliku između poremećaja ličnosti, odnosno patologije unutar dijagnostičkog kriterijuma „gomilanja“, i nakupljanja nepotrebnih materijalnih dobara, najčešće odjevnih predmeta, kao posljedice konzumerizma modernog doba. Ukoliko razumijemo da u svima nama postoji ego stanje Dijete (prema konceptima Transakcione Analize), koje sigurno ima neke svoje nezadovoljene želje i potrebe, možemo razumjeti pretpostavku da se marketing današnjice zasniva na tome kako zadovoljiti te potrebe – brzo, lako, jeftino, jednostavno. Dijete želi puno različitih šarenih stvari kojim će brzo i jednostavno zadovoljiti svoje potrebe. Današnji čovjek često ove potrebe zadovoljava na ovaj neadekvatan, brz i lako dostupan način, te se „odvikao“ od viših, duhovnijih, smislenijih zadovoljenja ovih potreba. Tako dolazimo do problematike konzumerizma – umjesto da kupimo jedan dobar kvalitetan kaput koji će trajati nekoliko godina (kao što se sjećamo da su kupovale naše mame i bake), mi ćemo svake sezone kupiti novi kaput, niže vrijednosti, niže kvalitete, a pritom se najčešće ne rješavamo prethodnih stvari. To je primjer kako može doći do nakupljanja i zatrpavanja životnog prostora pogotovo u slučajevima gdje je osoba npr. odrastala u neimaštini i ima u primarnoj porodici istovremeno vaspitanje da čuva svoje stvari bespogovorno, čak i ako izgube svrhu i smisao.
Tešanović: Sakupljači se teško odvajaju od predmeta
LIVING: Šta karakteriše poremećaj gomilanja, ko obolijeva i kako se tretira?
TEŠANOVIĆ: Poremećaj hordinga je mentalni poremećaj koji se karakteriše postojanom teškoćom u otpisivanju ili odvajanju od predmeta, bez obzira na njihovu stvarnu vrijednost. Akumulacija predmeta dovodi do nereda i nemogućnosti korištenja prostora za život u predviđene svrhe. Hording može značajno uticati na svakodnevno funkcionisanje, emocionalno blagostanje i odnose pojedinca.
Da bi se postavila dijagnoza poremećaja hordinga, dijagnostički i statistički priručnik mentalnih poremećaja, peto izmijenjeno izdanje (DSM-5), koji je široko korišteni sistem klasifikacije mentalnih poremećaja, propisuje određene kriterijume. Prema DSM-5, dijagnoza poremećaja hordinga zahtijeva prisustvo svih sljedećih tačaka:
Postojana teškoća u otpisivanju ili odvajanju od predmeta, bez obzira na njihovu stvarnu vrijednost.
Teškoće u otpisivanju predmeta proizlaze iz percepcije potrebe da se sačuvaju i distresa povezanog sa otpisivanjem.
Akumulacija predmeta značajno ometa korištenje prostora za život.
Ponašanje hordinga izaziva značajan distres ili ometanje u socijalnim, profesionalnim ili drugim važnim oblastima funkcionisanja.
Hording nije posljedica drugog medicinskog stanja (npr. povrede mozga, cerebrovaskularna bolest, Prader-Willi sindrom) ili direktnih fizioloških efekata supstance (npr. zloupotreba droga, lijekovi).
Važno je napomenuti da je poremećaj hordinga posebna dijagnoza i razlikuje se od kolekcionarstva ili čuvanja predmeta iz kulturnih ili vjerskih razloga. Poremećaj hordinga može imati ozbiljne posljedice po kvalitet života pojedinca, a liječenje često uključuje kombinaciju psihoterapije, i u nekim slučajevima, lijekova.
Ako se suočavate sa poteškoćama u vezi sa ponašanjem hordinga ili poznajete nekoga ko ima ovakve izazove, preporučljivo je potražiti stručnu pomoć od strane mentalnih zdravstvenih stručnjaka koji se specijalizuju za poremećaj hordinga ili srodna stanja. Oni mogu pružiti tačnu dijagnozu i razviti prilagođen plan liječenja kako bi se adekvatno adresirale specifične potrebe pojedinca.
Prizor iz stvarnog života sa hordingom (foto NPR)
LIVING: Da li kolekcionarstvo može ukazivati na sklonost hordingu?
TEŠANOVIĆ: Ne, kolekcionarstvo je ozbiljan hobi i ako posmatramo iz ugla psihoterapijskog modaliteta Transakcione Analize, upravo kolekcionarstvo podrazumijeva jednu lijepu aktivaciju ego stanja Djeteta u okviru odrasle osobe.
LIVING: Koja je razlika između šopingholičarstva i hordinga?
TEŠANOVIĆ: Suštinska razlika bi bila u tome da „šopingholičar“ nije formalna dijagnoza u široko priznatim dijagnostičkim priručnicima poput Dijagnostičkog i statističkog priručnika mentalnih poremećaja (DSM-5). Međutim, prekomjerno ili kompulzivno ponašanje pri kupovini može biti povezano sa određenim mentalnim zdravstvenim problemima.
Poremećaj kompulzivnog kupovanja (Compulsive Buying Disorder – CBD) je stanje koje karakteriše hronično, ponavljajuće kupovanje koje postaje osnovni način suočavanja s negativnim emocijama ili stresom. Osobe s CBD-om mogu izgubiti kontrolu nad svojim navikama kupovanja i nastaviti kupovati uprkos negativnim posledicama. Ove osobe suštinski bježe od emocija, neriješenih problema, i negativna osjećanja „zatrpavaju“ i „odlažu“ tako što se stalno bave kupovinom.
Iako CBD dijeli određene sličnosti s ponašanjima ovisnosti, važno je napomenuti da svako ko uživa u kupovini ili povremeno čini impulzivne kupovine ne mora imati poremećaj. Ključni faktor u dijagnosticiranju bilo kog mentalnog poremećaja jeste stepen u kojem ponašanje ometa svakodnevni život pojedinca, odnose i opštu dobrobit. Osoba može i prekomjerno i često kupovati, a opet da nije u kategoriji niti jednog poremećaja.
LIVING: Da li možemo govoriti o preventivnom djelovanju, i kako osvijestiti problem ako već posumnjamo da ga imamo?
TEŠANOVIĆ: Razdvojićemo ovdje pitanje hordinga od drugih opisanih stanja. Što se tiče hordinga, iako nemamo zvaničnih statistika, u našoj populaciji nije zastupljen u mjeri u kojoj smo ga imali priliku vidjeti u nekim stranim TV emisijama koje su se bavile ovim problemom. Usudila bih se reći da se u toku 13 godina rada u Centru za mentalno zdravlje na dvije opštine u BiH nisam susrela više od dva ili tri puta sa ozbiljnim slučajem hordinga koji je doveo u opasnost osobu ili njene bliže članove porodice. Ono što bez obzira na to mogu reći jeste da ove osobe vrlo rijetko imaju kapacitet za prepoznavanje problema i ne žele priznati ozbiljnost situacije. Zato je važno, ukoliko neko poznaje osobu koja svoju (i svojih članova porodice, a posebno djece) higijenu, zdravlje, i životni prostor ugrožava opisanim stanjem, da se obrati u lokalni pripadajući Centar za mentalno zdravlje i Centar za socijalni rad, te u najboljoj namjeri pozove stručnjake da preuzmu rješavanje slučaja.
Ako govorimo o „šopingholičarima“, ili opsesivnoj kupovini, rekla bih da je osnovni kriterijum svijest o patnji koju zatrpavamo šarenilom, gomilom nepotrebnih stvari. Zapitati sebe šta ja to nosim u duši, koje su to potrebe mog ego stanja Dijete ostale nezadovoljene, te na zdrav način, putem psihoterapije, krenuti se baviti sobom.
Pariz je u 19. i 20. stoljeću bio poznat po svojim umjetničkim komunama, gdje su mnogi umjetnici živjeli i radili zajedno u istoj četvrti, susjedstvu ili čak zgradi. Takav je bio slučaj sa Cité Faiguière na Montparnasseu koji je bio dom Ateliera 11, studija u kojem su, pored ostalih, radili Amedeo Modigliani i Paul Gauguin. Cité Faiguière također je poznat kao rodno mjesto Pariške škole, koja je okupila umjetnike koji su radili u Parizu u prvoj polovici 20. stoljeća.
Atelier 11 jedan je od rijetkih povijesnih studijskih prostora na ovom području koji nije uništen ili pretvoren u privatni dom. Sadašnji vlasnici Ateliera 11 nastoje skupiti novac kako bi atelje ostao radni i životni prostor umjetnika. Nedavno su potpisali ugovore s neprofitnim organizacijama L’AiR Arts i Cité Faiguière kako bi mu pomogli vratiti prvobitni sjaj.
L’Atelier de l’artiste a la Cité Faiguière kako ga je 1915. godine doživio Chaïm Soutine(foto L’AIR ARTS)
Mission Patrimone, nacionalna organizacija koju podržava francusko ministarstvo kulture donirala je 105.000 eura za obnovu pročelja Ateliera 11 i započela je kampanju prikupljanja dodatnih 105.000 eura za obnovu fasade. Iz asocijacije najavljuju da će trebati najmanje milion eura za radove na interijeru, budući da Atelier 11 nije prošao nikakva ažuriranja od svoje izvorne izgradnje prije više od sto godina.
Chaïm Soutine, nekadašnji član komune, oslikao je pročelje dok je živio u Cité Faiguièreu, što je restauratorima pomoglo da shvate kako je izvorno izgledalo. Prema Fondation du Patrimoine, fasade i unutrašnjost su u ‘zabrinjavajućem stanju’ što zahtijeva veliki projekat restauracije ove trospratnice.
‘Bit projekta je očuvanje ove baštine na živ i aktivan način’, izjavila je Jessica Chilloh, koordinatorica projekta, za The Guardian. ‘Ne želimo ovo mjesto pretvoriti u muzej, već da ono ostane mjesto stvaranja, gdje će umjetnici doći i raditi’, dodala je.
Obnova studija značit će oživljavanje umjetničke razmjene novih generacija umjetnika(foto L’AIR ARTS)
Cité Faiguière sagradili su 1861. umjetnici, za umjetnike. Jules-Ernst Bouillot, kipar i mecena, naručio je Alexandrea Falguièrea (1831.-1900.), također kipara, da izgradi trideset malih radionica koje bi umjetnicima ponudile jeftino mjesto za iznajmljivanje za njihove ateljee. Ti su ateljei bili sastavljeni od drveta i metala, s velikim staklenim prozorima koji su omogućavali premještanje većih skulptura.
Gauguin je svoj studio u komuni otvorio 1877. godine. Kasnije se i Modigliani nastanio u Cité Faiguièreu gdje je upoznao rusku pjesnikinju Annu Akhmatovu, koja mu je postala ljubavnica. Potom pristižu Brancusi iz Rumunije i Soutine iz Rusije. Soutine i Modigliani dijelili su prostor u Atelier-u 11.
Studio je bio dom za više od stotinu francuskih i međunarodnih umjetnika. Kampanja za njegovu obnovu pomoći će mu da ponovo postane središte umjetničke razmjene i izražavanja nove generacije umjetnika.
