I ovu kolumnu bih započeo citatom s kojim se u potpunosti slažem: ‘Čovjek koji se ne trudi kada kuha za prijatelje, nije ni zaslužio da ih ima.’
Ja sam, očigledno, jedan od onih koji vole da kuhaju za druge, ali volim to da radim i kući, za porodicu i prijatelje. Svaki prazan tanjir meni je najbolji kompliment, a vjerujte, poslije današnjeg recepta, bit će i vama.
Za današnji recept sam odabrao nešto dostupno, jako jednostavno i pristupačno – u pitanju su pileća krilca. Ne znam nijednu osobu koja ne voli krilca. Uvijek dobro dođu kao varijanta za druženje, pogotovo nenajavljene goste.
Sama priprema nije komplikovana – poenta je u marinadi i načinu termičke obrade.
Što se tiče priloga, odlučio sam se za krompir začinjen curry mješavinom začina i svježom salatom koja će biti svježi kontrast blago pikantnim krilcima. Priprema Ponudit ću vam dva načina za pripremu. Prvi je da u posoljenoj vodi prokuhate krilca 15 minuta, a od vode u kojoj se kuhala piletina možete pripremiti bistru supu. Drugi način je da piletinu pečete bez prethodnog kuhanja, što će produžiti proces pečenja.
Ako ste se odlučili za kuhanje, to će vam skratiti vrijeme pečenja za 30 minuta. Pritom je važno napomenuti da pustite krilca da se malo ohlade prije nego ih premažete marinadom kako marinada ne bi spala.
Krompir ogulite i začinite solju, biberom, malo ulja i curry mješavinom začina. Ova kombinacija začina odlično se slaže sa slatkasto pikantnom kombinacijom marinade za piletinu.
BBQ marinada Nakon pripreme krompira počinjemo sa marinadom za krilca. Za količinu od cca. 2 kg krilca, za marinadu će vam trebati dva česna bijelog luka, sjemenke gorušice ili kašičica običnog senfa, otprilike 7 supenih kašika kečapa, 4 kašike paradajz pelata, sol, biber, 1 kašika meda, 1 kašika jabukovog sirćeta da smekša meso i da mu kontrast naspram meda, te po želji malo čilija. Čili u manjim količinama je jako koristan za probavni trakt, malo će vas zagrijati u zimskim danima, ubrzava metabolizam, a dobar je i kao antioksidans, te povrh svega lijepo ide sa svim ovim okusima. Bijeli luk istucite sa solju u avanu ili isitnite nožem, spojite sa svim sastojcima, te dobro utrljajte u krila i složite na tepsiju. Krila možete ostaviti u marinadi i preko noći, bit će još ukusnija.
Pečenje Kao i uvijek, pečenje je jako bitna stavka. Krilca prvo pečete prekrivena folijom oko 30 minuta na 200 stepeni, potom skinete foliju i pečete još 30 minuta na maksimalnoj temperaturi kako bi dobila hrskavost i kako bi se marinada zalijepila za krila. Tokom pečenja, nakon što uklonite foliju, možete dodatno premazivati krila marinadom za još više okusa.
Krompir pecite u drugoj tepsiji koju ćete postaviti ispod one sa krilcima da ona imaju direktnu toplotu od vašeg gornjeg grijača rerne.
Uz BBQ krilca i krompir servirao sam jednostavnu zelenu salatu sa paradajzom, a vi se možete odlučiti i za salatu od slanutka i graha, iz naše prošle gastro kolumne. Ovo je već jako dobar prilog! Probajte ovaj recept za druženje ili neki jednostavni porodični ručak, jer se možete posvetiti porodici ili prijateljima dok se jelo ‘samo’ peče u rerni. Prijatno!
Borba za moć stara je koliko i ljudski rod. Sticana i održavana fizičkim nasiljem i brutalnom snagom u praskozorju civilizacije, moć se i danas stiče i uvećava manipulativnom silom – u manjoj mjeri fizičkoj, u većoj mjeri u političkom, finansijskom i psihološkom obliku.
Šta je, zapravo, moć i o kojoj vrsti moći govorimo?
Bogatstvo, slava, društveni status prirodno daju moć pojedincu. Međutim, ne treba smetnuti s uma da i visoka pozicija u organizaciji sama po sebi znači moć tog pojedinca u kontekstu postojeće hijerarhije i nerijetko bjanko ovlaštenje da donosi odluke za i o drugima.
Moć je primamljiva – osobe na pozicijama moći prepoznaju se na ulici, o njima se govori, raspituje, laska im se, podilazi. Jednom kad postaneš zvijezda, teško je ostati neizmjenjen. – Težak je svakodnevni život i većina nas konstantno traga da pobjegne u fantazije i snove. Zvijezde se hrane ovom slabosti; stoje izdvojeni od drugih, privlačni i drugačiji, čine da ih moramo gledati. Istovremeno su neodređeni i nestvarni, distancirani, pa zamišljamo šta još tamo ima. Njihov izgled poput sna potiče našu podsvijest; pritom nismo ni svjesni koliko ih imitiramo, tvrdi Robert Greene u svom poznatom djelu „Umjetnost zavođenja“.
Više moći, više seksa Seksualna moć povezana je sa egom, te kako se politički ego obilno hrani novostečenom moći na poziciji, tako rastu seksualna moć i srodni apetiti. Interesantno je posmatrati osobu na visokoj poziciji i svojevrstan magnetizam koji dobije na stepenici iznad ostalih. Nažalost, gubitkom statusa magnetizam iščezava.
Vijesti iz svijeta slavnih često prezentiraju portrete moćnih figura kako posežu za ženskim osobljem iz iminentne radne sredine, spavaju sa dadiljama, nameću se hotelskim sobaricama, zavode djevojke kojima mogu biti djedovi. Ali, sindrom Hollywooda i nije tako daleko; takvi incidenti sa svakodnevno dešavaju i u našoj sredini. Jedina razlika je u tome što apoloni Hollywooda ili šefovi velikih svjetskih korporacija lakše dospiju u medije jer su – vidljiviji, a skandali su katkad i korisne injekcije za podizanje publiciteta.
Naučnici smatraju da muškarci na pozicijama moći imaju aktivniji libido, koji, u kombinaciji sa beskrupuloznošću i neopreznošću koju im daju ambicija i pozicija, te uvjerenjem da se na osnovu privilegija mogu lako izvući iz skandala, dovodi do situacija bespoštednog posezanja za ženama. Poneki čak smatraju da su žene dužne da im se prepuste u kontekstu ‘hijerarhije’. Kako se u našem narodu kaže, uzima ‘sve što ga sljeduje’.
Muškarci imaju jednu slabost – neutaživu želju za seksom. Ona je oružje u ženskim rukama kojim se mogu poigravati sve dok ne popuste pred muškim zahtjevom za seks. Tada se kontrola vraća u muške ruke.
Holandski sociobiolog Johan Van der Dennen smatra da sama pozicija moći mijenja muškarca: – Pozicija moći čini muškarca arogantnim, narcističnim, egocentričnim, paranoidnim, despotskim, pretjerano seksualnim, i gladnim za još više moći, iako ima izuzetaka ovom pravilu.
Van der Dennen smatra da su muškarci na poziciji moći općenito okrenuti ženskoj ljepoti i privlačnosti. – A žene su općenito privučene moćnim, uspješnim, poznatim i bogatim muškarcima. Svaka ‘voljna’ žena potvrđuje moć moćnog muškarca, zatvara krug Van der Dennen.
David Carrier, profesor biologije na University of Utah objasnio je zašto u životinjskom svijetu ženke privlače moćni mužjaci: – Iz perspektive seksualne teorije odabira, ženke privlače moćni mužjaci zato što njih i njihove potomke mogu zaštititi od drugih mužjaka.
Ono što je fizička moć i snaga u životinjskom svijetu, to je politička moć ljudskoj rasi. I što je veća, to je veći pristup ženama i prilikama za seks.
Narcis, ali ne i cvijet Dr Svetlana Zdravković tvrdi da motivacija za seks može biti i težnja da se zadovolje vlastite egoistične i narcističke potrebe. – U mitu, Narcis je sam sebi najvažniji, a ona koja zauzima mjesto njegove partnerke (Eho) nije mu mnogo bitna. Jedino je važno da dovoljno dobro služi potrebama egoiste i da mu se divi. To nadalje jača narcizam obožavanog i učvršćuje ga u zaokupljenosti samim sobom, smatra Dr. Zdravković.
Utoliko je očekivana posljedica da eventualno odbijanje ‘narcis’ jako teško podnese jer nije u stanju odgoditi zadovoljstvo. Poznati su nam primjeri iz prakse kada ovakvo odbijanje za posljedicu često ima otkaz na poslu, mobing, diskreditaciju u društvu, razne vidove ucjene, dok je kod psihopatskih struktura moguće i fizičko nasilje pa i ubistvo.
Pozicije moći hrane narcizam, te tako stvaraju začarani krug. Tako pojedinci silaskom s pozicije i gubitkom statusa, pokazuju autentične simptome gubitka i posljedično žalovanja, slično gubitku voljene osobe.
Pitanje je zašto većina seks skandala uključuje uticajne i moćne muškarce? Političari, biznismeni, državnici i drugi moćni muškarci često su povezani sa incidentima koji uključuju prevaru, nevjeru, prostituciju, seksualno zlostavljanje, silovanje i druge oblike neprimjerenog ponašanja prema ženama. Rjeđe viđamo moćne žene u takvim situacijama.
Osim prilike, stručnjaci okrivljuju testosteron kojeg muškarci imaju u značajno većim količinama nego žene. Neki opet kažu da je to ‘zato što im se može’.
Ako je testosteron nosilac dominantnog ponašanja, onda za isto možemo kriviti i žene koje ga također proizvode samo u manjim količinama. Praksa pokazuje da i žene imaju tendenciju ka dominaciji, kao i benefitima koji dolaze sa visokim pozicijama moći.
Bitan je motiv Naposlijetku, ako moćni muškarci historijski posežu za ženama koje ih tradicionalno i iskonski žele, zašto bi to nekom smetalo?
Vjerovatno i ne bi da se ne radi o gruboj generalizaciji koju su izmislili upravo njeni protagonisti. Unutar ovako zgodne postavke u kojoj se radi o jednostavnoj potražnji i ponudi i obostranom zadovoljstvu, krije se hiljade povrijeđenih, a potom sankcioniranih žena koje su rekle ne i potom podnijele posljedice.
Da budemo fer i bez predrasude, i žene na vrhu koje ne znaju rukovoditi novostečenom moći često ‘treniraju’ autoritet nad potčinjenima, uključujući forsiranje veza sa muškim uposlenicima ili kolegama (i to se ne dešava samo u filmu u kojem Demi Moore seksualno zlostavlja Michael Douglasa, a on to vrlo teško dokazuje). Dakle, problem tražimo u namjeri, a ne u spolu.
Neko je jednom rekao da od nas zavisi kome ćemo dati moć.
Neko je jednom rekao i to da je biti velik odlično, ali nije lijepo.
Sam pomen čokolade kod mnogih zna izazvati reakciju, a pogled na neki čoko prizor i već razmišljamo kako do ove najpoznatije slastice na svijetu.
Tamna čokolada (min. 70% kakao) se smatra superhranom jer je odličan izvor flavonoida, antioksidanata koji mogu sniziti visok pritisak, zaštiti zdravlje vašeg srca i poboljšati inzulinsku rezistenciju.
Rezultati naučnih studija povezuju kakao sa poboljšanim kognitivnim sposobnostima i utoliko smanjen rizik od demencije.
Tamna čokolada može reducirati stres i poboljšati raspoloženje i pamćenje. Blagotvorno djeluje na upalne procese u organizmu i jača imunitet. Naravno, što je kakao u većem procentu, to bolje.
Kada vidimo, pomirišemo i okusimo čokoladu, naš mozak počinje reagirati oslobađanjem moždanih supstanci poput dopamina.
Dopamin se oslobađa kada doživljavate ono što prepoznajete kao ugođaj. Seks, smijeh, tjelovježba i sl. potiču istu ‘moždanu hemiju’ kao i čokolada. Naravno, postoje individualne razlike predisponirane genetikom (i drugim faktorima) u reakciji na stimuluse, pa ne uživamo svi podjednako… Naime, postoje osobe koje ne vole čokoladu (sport, seks i sl.) te nalaze ugođaj u drugim stvarima.
Ako spadate u prvu grupu čokoljubaca, i ako ste skloni slasticama poput lava kolača, brownija, sachera, imamo jednostavni recept za vas koji smo probali i degustirali – čoko mafini, lakši i manje kalorični, ali ne manje ukusni od brownija. Obiluju čokoladom, ali uopće nisu preslatki, tako da se nakon jednog ili dva ne osjećate prezasićenim i – krivim.
Uživat ćete u jednostavnoj pripremi i biti nagrađeni mirisnim i ukusnim rezultatom.
RECEPT
Sastojci (za 10 mafina)
250 g brašna
100 g čokolade za kuhanje (najmanje 48% kakao)
30 g kakao praha
100 g šećera
50 g putera
1 jaje
1,5 dl mlijeka
½ kesice praška za pecivo
5 oraha
Priprema
Uključite rernu da se zagrije na 180 C. Pripremite i izvagajte sve sastojke u zasebne posudice.
Rastopite puter na niskoj temperaturi i ostavite sa strane. Isjeckajte čokoladu na nepravilne komadiće.
Umutite mikserom jaje sa šećerom, lagano u smjesu dosipajte mlijeko i rastopljeni puter i mutite još malo.
Pomiješajte brašno sa praškom za pecivo i kakao prahom i dodajte gornjoj smjesi. Nastavite miješati dok ne dobijete gusto tijesto.
Punite kalupe za mafine kašikom do pola, pospite komadićima čokolade, utisnite polovinu jezgre oraha, pa prekrijte tanjim slojem smjese.
Pecite 15 minuta. Izvadite mafine i sačekajte da se malo ohlade.
Prijedlog za serviranje: Tople mafine poslužite uz voćni sladoled. Hladne mafine presijecite, tanko namažite džemom od marelice i služite uz popodnevni čaj ili kafu.
70-ih godina prošlog stoljeća Aaron i Jacqui Schiff definirali su simbiozu kao pojavu kada se dvije ili više osoba ponašaju tako kao da čine jednu osobu.
U psihološkom smislu, simbioza je termin koji koristi Transakciona analiza najčešće da objasni odnose koji nisu zdravi i koji sprečavaju pojedinca da ispuni svoje pune kapacitete u toku života, i da živi autentično.
Simbiotske odnose možemo prepoznati u različitim formama: u odnosu između roditelja i djece, supružnika, partnera, prijatelja itd.
Kako prepoznati simbiozu? Ukoliko ste nekad u odnosu sa drugom osobom iskusili da ste zanemarili svoje potrebe, a u isto vrijeme odlučivali i pretjerano brinuli o životu druge osobe, a da se pritom druga osoba u odnosu pasivno prepustila da je vodite kroz život zanemarujući svoje kapacitete, moguće da ste bili ili ste još uvijek u simbiotskom odnosu.
Simbiozu možemo nazvati zdravom jedino u odnosu između majke i djeteta dok je dijete u dobi kada nije u stanju da se samo brine o sebi, ili kada jedna osoba u odnosu trenutno nema resurse da se brine o sebi (npr. bolest).
Primjer simbioze u našoj kulturi jeste produžena psihološka vezanost djece za roditelje, koju karakterizira problem sa separacijom i pasivnost odrasle osobe (npr. u dobi oko 30 godina) u smislu da ne donosi odluke samostalno niti preuzima odgovornost za svoje postupke, kontinuirano se oslanjajući na podršku i mišljenje roditelja.
Svjedoci smo takvih simbioza na relaciji roditelj – dijete i nakon sklapanja braka, kada se ovakvi obrasci ponašanja nastavljaju i kada počinju uticati na zajednički život dvije osobe.
Simbiotski scenarij se može desiti i u partnerskom odnosu – kada jedna osoba u odnosu donosi životne odluke za oboje, a druga se adaptira. To bi značilo da jedan od partnera preuzima ulogu roditelja i odraslog u vezi, a druga osoba se adaptira i preuzima ulogu djeteta. Ovakav odnos onemogućava partnerima da koriste sve dijelove svoje ličnosti. Na primjer, osoba koja odlučuje kao roditelj može osjetiti veliki teret i zaboraviti na svoje potrebe da nekad zaplače, da osjeti bespomoćnost kao i da pogriješi, dok osoba koja se adaptira može zaboraviti da posjeduje kapacitete da odlučuje, da se naljuti i da osjeti sve prednosti zrele ličnosti. Partner koji se adaptira u odnosu koristi pasivna ponašanja kako bi pozvao drugog parnera da se brine o njemu.
Simbiotske relacije mogu ostaviti dugoročne posljedice po fizičko i mentalno zdravlje pojedinca u smislu niskog raspoloženja, osjećaja bezizlaznosti ili ‘zaglavljenosti’, niskog samopoštovanja, psihosomatskih oboljenja, anksioznosti, različitih iracionalnih strahova, poteškoća u ostvarivanju socijalnih kontakata itd.
Kako izaći iz simbiotskog odnosa?
Na početku, važno je da promijenite stav da izlazak iz simbioze znači katastrofu i da nužno znači prekid kontakta između osoba koje su u simbiotskom odnosu. Suprotno tome, izlazak iz simbioze pomaže svakoj osobi u odnosu da bolje upozna svoju ličnost kao i da proširi svoje socijalne kontakte i time poveća životno iskustvo i samopoštovanje.
Drugi korak jeste da steknete uvid u uzroke simbioze koji su posljedica neke od zabrana u djetinjstvu (o kojima je bilo riječi u prethodnoj kolumni) poput zabrane na odrastanje ili zabrane na vlastito mišljenje ili emocije.
Važno je da razmislite koje su to vaše potrebe u odnosu i da ih otvoreno podijelite sa partnerom, roditeljem ili prijateljem. Nemojte zaboraviti da je ljutnja normalna emocija u zdravom bliskom odnosu, a ljutnja će vam biti potrebna kako biste izašli iz simbiotskog odnosa.
Ukoliko ste vi osoba u simbiozi koja se o svemu brine i odlučuje, razmislite da li ste možda otpisali kapacitete druge osobe u odnosu i da li možete neke od odgovornosti trebate prepustiti njoj/njemu (npr. organizovanje putovanja, plaćanje računa) i razmislite koje su to potrebe koje bi vaše ‘unutrašnje dijete’ rado ispunilo sebi, a nemate vremena zbog preuzimanja na sebe velikog broja obaveza.
Ukoliko ste osoba u odnosu koja se pretjerano prepušta i adaptira, počnite preuzimati odgovornost kako biste drugoj osobi dali do znanja da ste odrasla ličnost.
Počnite razmišljati da je sasvim ok biti u odnosu, a biti različit.
Anksioznost se obično javlja u kontekstu stresne životne promjene. Naime, to su često situacije u kojima prelazimo iz jedne životne faze u drugu i rastemo u psihološkom smislu.
Kada osjetite da se javljaju simptomi anksioznosti, razmislite šta se dešava trenutno u vašoj životnoj realnosti. Da li ste na početku ili kraju emotivne veze, ili ste nedavno iskusili gubitak drage osobe ili možda promjenu radnog mjesta? Ili možda postoji određeni problem koji ostavljate po strani već duže vrijeme i izbjegavate da se suočite ili razgovarate o njemu.
Stresne životne situacije uistinu mogu biti povod za anksioznost, ali nas interesuje i šta se to dešava na dubljem, psihološkom nivou?
Jedno od objašnjenja možemo tražiti u okviru Transakcione analize – teorije ličnosti koja govori o konceptu 12 ‘Zabrana’ koje su 70-ih prošlog stoljeća godina identificirali Bob i Mary Goulding, psihoterapeuti.
Zabrane su osnova za negativne odluke koje smo donijeli u ranom djetinjstvu na osnovu najčešće neverbalnih poruka koje su nam slali naši roditelji, a da često ni oni toga nisu bili svjesni. Zabrane koje u praksi često imaju vezu sa anksioznošću u djetinjstvu i u odrasloj dobi jesu ‘Nemoj odrasti’,‘Nemoj biti dijete’, i ‘Ne čini ništa’.
Ukoliko tokom odrastanja niste dobivali zadatke koje su u skladu sa vašim uzrastom, već su te obaveze za vas preuzimali vaši roditelji, onda je moguće da ćete biti pod uticajem zabrane ‘Nemoj odrasti’ i u odrasloj dobi. Svaki odgovorni zadatak koji se postavi pred vas možda će izazvati anksioznost ili panični napad te ukoliko odustanete od tih zadataka potvrdit ćete svoje uvjerenje da niste dovoljno dorasli takvim obavezama. Na primjer, separacija od roditelja i postizanje samostalnosti u životu bit će otežani jer će vas uznemiravati pomisao da sami donosite odluke i rješavate svakodnevne probleme upravo zbog duboke zabrane koja je povezana sa uvjerenjem da vam uvijek treba neka osoba koju ćete pitati za mišljenje ili koja će za vas da obavi zadatak.
Kada se javi anksioznost to je zdrav znak da želite rasti u skladu sa vašom razvojnom dobi, ali nekada će anksioznost biti tako visoka da će vam trebati pomoć psihoterapeuta kako biste postali svjesni ranih zabrana i odluka, ali i svojih potencijala, i kako biste krenuli u smjeru preuzimanja odgovornosti.
Zabrana ‘Ne čini ništa’ u današnjem vremenu je prisutna u prezaštitničkom roditeljstvu za koje su naučnici već dokazali da je povezano sa anskioznošću kod djece. Naime, adolescent i odrasli na terapiji izjavljuju da su u toku odrastanja imali pretjerano mnogo nadzora od roditelja i da im roditelji, najčešće iz sopstvenog straha, nisu dozvoljavali da preuzimaju bilo kakav rizik koji je svojstven dječijim igrama. Ako prepoznajete kod sebe ovakvu zabranu onda je moguće da ste doživjeli anksioznost svaki put kada se suočite sa novom životnom situacijom (npr. upis u srednju školu, fakultet, promjena posla, konflikti sa partnerom, ili sa kolegama na poslu) jer jednostavno niste imali priliku u djetinjstvu i adolescenciji da se sami učite rješavati nove probleme, nego su to najčešće za vas činili roditelji. I kod ove zabrane psihoterapeut pomaže osobi da osvijesti svoje kapacitete i ohrabruje je da postepeno ‘osvaja’ realnost u kojoj živi.
Zabranu ‘Ne budi dijete’ prepoznaćete kod sebe ukoliko ne možete da se sjetite da ste ikada u životu imali vremena da ‘radite gluposti i ludorije’ te ukoliko ste vrlo rano u djetinjstvu morali preuzeti ulogu roditelja jer su okolnosti u porodici bile takve da ste zaključili da je to jedini način preživljavanja. Na primjer, smrt roditelja, briga za mlađu braću i sestre, briga o neadekvatnom roditelju ili neka druga traumatska iskustva mogla su zaustaviti vaše dječije igre i potrebe. Osim toga, pretjerano strog odgoj koji ne vodi računa o dječijim potrebama može da proizvede kod djece ovakvu zabranu. U odrasloj dobi odluka pod uticajem koje živite je najčešće ‘Moje potrebe nisu važne’ te dugotrajno zanemarujete vlastite želje i osjećanja, na šta vam organizam može uzvratiti anksioznošću. U ovom slučaju, anksioznost je znak da usporite te da malo pogledate šta vam ‘unutrašnje dijete’ poručuje. Ukoliko se javite na psihoterapiju, tretman će ići u smjeru da ostvarite kontakt sa svojim unutrašnjim djetetom.
Navedene zabrane nisu jedini uzrok anksioznosti, niti je kod jedne osobe prisutna samo jedna zabrana, ali se putem zabrana lakše može predstaviti dinamika anksioznosti kod osobe.
Psihoterapija kod anksioznosti podrazumijeva kombinaciju rada na emocijama, odlukama i postepenoj promjeni ponašanja u svakodnevnom životu kod klijenta.
Šta nas bolje oraspoloži na zimskim temperaturama nego topli napitak i komad dobre čokoladne torte, još ako ste uz čokoladu ukombinovali neko voće koje ste ‘slučajno’ zamrznuli – priča postaje još bolja.
Ne pratim standardne recepture kad je u pitanju kuhinja – upravo tako je i nastala ova kolumna – da biste dobili informacije i savjete utemeljene na iskustvu, iz prve ruke. Ovo napominjem iz razloga što je jako bitno da kuhate i pripremate šta volite, ja vas samo usmjeravam i, nadam se, potičem na kuhanje.
Kada je riječ o tortama koje volim, obično se radi o kombinaciji čokolade, svježeg voća, voćne kreme, sira, citrusa, alkoholnog likera i sl., kao i tradicionalne kreme pripremljene na netradicionalan način.
I ova današnja torta neće biti izuzetak. Ovoj torti još nisam dao neko ime, pa ako neko ima ideju, slobodno nam pišite.
1,2,3 krećemo…
Za početak nam trebaju dvije kore. Kora je onaj dio tradicije u koji se previše ne miješam. Naše nene i bake su se prilično dobro razumjele u to pa to ne mijenjamo, samo malo dopunjujemo. Pripremu kore sam započeo u jednoj zdjeli pa pred kraj razdvojio na dvije strane.
Kore za tortu
U jednoj zdjeli 8 bjelanaca umutite sa prstohvatom soli. Sol u ovom slučaju učvrsćuje snijeg od bjelanaca i daje kontru šećeru kasnije. U drugoj zdjeli umutite 8 žumanjaka, 8 kašika šećera, 5 kašika mlijeka, 4 kašike ulja, 8 kašika glatkog brašna i pola kesice praška za pecivo. Kada umutite smjesu da bude ljepljiva i gusta, umiješajte je sa bjelancima. Ako je previše gusta, dodajte još malo mlijeka. Mutite obavezno kružnim potezima po zidovima zdjele da što manje razbijete prozračnost smjese.
Nakon sjedinjenja, pola smjese sipate u kalup koji ste prethodono namastili puterom. Puter je uvijek dobra opcija zbog samog mirisa, a naravno i okusa na rubu kore.
U drugi dio smjese za kore dodajte još i tri kašike čokolade u prahu pa malo umutite, ne mora biti savršeno jednobojno, neka bude malo šareno.
Prije pečenja, po bijeloj kori sam posuo malo borovnica, vi možete a i ne morate dodati neko voće po želji, ali meni su borovnice sa vanilijom od koje ćemo raditi kremu – hit!
Kore stavite da se peku 20 minuta na 180 stepeni sa ventilatorom.
Cremissimo
Da sebi olakšate (jer vas čeka još posla) vanilija kremu možete pripremiti i od gotovih pudinga, ali za jači okus dodajte i malo ekstrakta vanilije. Nakon kuhanja, dodajte na dva pudinga 80 g putera, i (po želji) 100 g naribane bijele čokolade. Ovako pripremljena krema ide na hlađenje, a mi pravimo drugu kremu.
Druga krema je od višanja, a pravio sam tako što sam ušpinovao 2 kašike šećera i odmah zasuo sa otprilike 0,5 kg odmrznutih višanja (možete koristiti i kompot, ali ne i sav sok). Nakon ukuhavanja, dodajte jednu malu kašiku gustina razmućenog u malo vode radi stabilnosti. Kad je smjesa gotova dodajte želatinu (malu kesicu) koju ste prethodno rastopili u 5 kašika vode i miješajte dok se ne istopi u višnjama, pa i tu kremu stavite na hlađenje.
Treća krema je više kao mus, ali jednostavni, na bazi vrhnja za šlag. U tu svrhu otopite 200 g mliječne čokolade i malo ohladite na sobnoj temperaturi dok umutite 500 ml vrhnja za šlag. Pazite da ne umutite šlag previše da ne postane suviše čvrst te mu dodajte čokoladu i promiješajte opet kružnim pokretima po rubovima zdjele, izdižući sve sa dna na vrh i obrnuto.
Time smo završili pripremu svih dijelova torte. Važno je da se sve ohladi da biste mogli slagati tortu.
Napomena: Kore nakon 20 minuta pečenja provjerite čačkalicom, ako su pečene izvadite ih, a ako slučajno nisu ostavite ih u isključenoj rerni max 5 minuta da se prosuše, potom ih izvadite na sobnu temperaturu kako bi se ohladile prije slaganja.
Najljepši dio – slaganje torte
Bijelu koru ne morate ničim premazivati jer već imate borovnice u tijestu, a čokoladnu premažite sa malo narandžinog soka.
Pred sobom sada imate čokoladnu koru, koru sa borovnicama, čokoladni mus, vanilija kremu i želatinastu kremu sa višnjama. Slaganje zavisi od vašeg ukusa, ali vam predlažem da prvi put pratite moj način zbog lakšeg rezanja. Redao sam čokoladnu koru, čokoladni mus kremu, zatim bijelu koru, te vanilija kremu i višnje na kraju.
Tortu sam složio i sa velikim odricanjem ostavio da se ohladi preko noći prije ukrašavanja koje se sastojalo od malo umućenog šlaga i ostataka čokoladne kreme.
A sutradan ujutru…
Nadam se da ćete probati moj recept za ovu ukusnu, a jednostavnu tortu koja je idealna i za svečane prilike.
