Tikva je kraljica jeseni i zime pa je zato rado koristim za pripremu ukusnih, a zdravih kolača. Bogata je mineralima i vitaminima, i lako se probavlja. Danas se uzgajaju nove sorte tikvi poput hokaido i muškatne koje su kestenastog, slatkog okusa i fine teksture. Sa kolačima od pirea tikve igrate na sigurno – oni jednostavno ne mogu da ne uspiju.
Za izradu kolača od tikve potrebno vam je 30 minuta.
RECEPT
Sastojci
300 g pirea od tikve
150 g mljevenih oraha
3 jaja
2 kašike kokosovog ili maslinovog ulja
1 kašika cimeta
1 veća jabuka
1 prašak za pecivo
1,5 dcl mlijeka
1 kašika zobenih pahuljica
Priprema
Pripremite pire od tikve tako što ćete 1 kg tikve isjeći na komade i ispeći u rerni. Kada se ohladi, odstranite koru i napravite pire koji nam je osnovni sastojak torte. Često ispečem nekoliko kilograma tikve od kojih napravim pire, napunim vrećice i zamrznem (pola posla gotovo za narednu pripremu kolača).
U zdjelu uspite sve sastojke osim jabuka. Umutite i istresite u kalup za pečenje. Na površini poredajte tanke komade jabuke i pospite sa malo cimeta.
Kolač pecite u rerni nekih 20 minuta na 200 stepeni. Provjerite čačkalicom da li je kolač pečen, prije nego ga izvadite iz rerne. Čačkalica treba da bude čista, bez imalo komadića tijesta. Kada se torta ohladi, ukrasite je bobicama nara ili višnjama (kontrast okusa je fantastičan).
Uživajte u čaroliji moje ukusne a niskokalorične zimske slastice.
‘Da li se bavite skidanjem kilaže?’ ‘Oduvijek imam problem sa debljinom.’ ‘Koje vježbe preporučujete za skidanje stomaka?’ ‘Probao/la sam sve dijete, nijedna nije efikasna.
Svakodnevno se srećem sa velikim brojem ovakvih i sličnih pitanja, konstatacija. Instant odgovora je mnogo. Internet ‘vrije’ od brzih rješenja. Planovi, programi. Operacije. U rijeci pitanja niti jedno ono koje bi moglo biti od esencijalnog značaja. Nešto poput ‘zašto se uopće debljam’. Koji je uzrok? Neki će odmah požuriti sa odgovorima poput ‘zato što se prejedam’, ‘jedem neredovno’, ‘biram brzu hranu’, ‘unosim previše rafiniranog šećera’ i sl. Odgovori koji ukazuju na posljedice. Posljedice čega?
Da li ste se nekada zapitali zašto uopće jedemo? Da li ste razmišljali o osnovnoj definicij hrane i njenoj temeljnoj svrsi? Za šta nam to hrana služi? Šta želimo postići unosom hrane?
Mi smo odveć poznati kao podneblje koje rješava posljedice, dok za uzroke nemamo vremena. Razumijem, vrijeme je socijalnih mreža, društvenih događanja, različitih interesovanja… i kako se onda u svemu tome baviti još i sobom?!
Ako ću mršati, onda tražim brzo i efikasno rješenje. Trebam ga što prije, želim rezultat odmah. Kada tražimo takvo što, tada budimo spremni suočiti se sa novim posljedicama kojim ćemo se, opet, baviti samo djelomično i kratkotrajno. Nešto kao glavobolja; uzmemo lijek i ona (vjerovatno) prestane. I opet nas zaboli. I tako iznova. Svaki put uzmemo lijek, glava nas opet zaboli. Ako se i zapitamo šta bi mogao biti uzrok, vrlo brzo po prestanku glavobolje prebacujemo interesovanje na nešto drugo.
Uzroci su u djetinjstvu Duboko vjerujem da sve naše navike i potrebe potiču iz ranog djetinjstva. Naš pristup hrani danas i svrha koju hrana igra u našem životu u dubokoj su vezi s porukom koja nam je poslana prilikom našeg prvog uzimanja hrane, a zatim i svakog narednog. Odgovor na naš prvi i svaki naredni plač stigao je u obliku hrane, majčinog ili zamjenskog mlijeka. Više od 90 % naših narednih plakanja kreće od ustaljene pretpostavke br.1., a to je glad. Na svaki naš plač ili negodovanje naša okolina reagira porcijom hrane.
Većina se drži određenih ‘propisanih’ mjera kolika bi to količina hrane na dnevnoj ili obročnoj osnovi trebala biti. Uz to jako često smo svjedokom ‘metode prisile’, doslovno nasilnog i repetativnog ugrađivanja materije (hrane) u nas.
Kao što se beba rađa sa savršenim mehanizmom za disanje i niko je ne treba učiti tomu, tako i jedino savršenstvo na Zemlji – ljudski organizam, posjeduje jednu vrstu ‘urođenog znanja’ o sebi i svojim potrebama. Također, taj isti ljudski organizam ima jednu od savršenijih funkcija – funkciju prilagođavanja. U nemogućnosti da spoznamo šta to beba želi, zbog čega suštinski plače, istovremeno zbog naše sklonosti da problem riješimo što prije, mi joj uvijek kao izbor br.1 nudimo hranu. Fokus se uz istovremeno forsiranje prebacuje na konzumiranje obroka, a da pri tome uopće nismo sigurni da li je to bebina stvarna potreba. Beba odrasta u biće čiji najvažniji događaj u životu postaje hrana. Svako njeno stanje, pitanje, nezadovoljstvo, strah i dr., ona u začetku rješava uzimanjem hrane.
Najedeni i sneni Metod prebacivanja fokusa ponovno uspijeva; prejedena osoba razmišlja o tome kako se prejela, ili zbog opterećenja želuca zapada u ‘sneno stanje’, ne razmišlja o spektru svih drugih izazova u njenom razvojnom procesu. U konačnici; stvara se navika. Navika za uzimanjem prevelikih količina hrane.
U svakom periodu života svi mi imamo određene izazove, težnje, ispite, prikladne uzrasnoj dobi i periodu života, u kojem se nalazimo. Sve od toga bi trebalo da riješimo na neki od načina, započetim ‘misaonim procesom’. U isto to vrijeme mi ljudi smo sve više lijeni i lakše nam je misaone procese prebaciti u stanje izvršenja dobro poznate nam navike, a to je i hrana. Sve gore navedeno budno i temeljito prate stavovi i mišljenja našeg kako uskog tako i širokog okruženja; ‘Važno je samo da se dobro najedeš’, ‘pojedi sve, ne ostavljaj na tanjiru’, ‘kad si gladan nisi svoj’.
Prekomjerno jelo i izbor hrane ključni su problem današnjice, ali ne kao uzrok u primarnom dijelu, nego kao posljedica. Tek u sljedećem ‘stadiju’ pojavljuju se kao uzrok višestrukih poremećaja (bolesti) u organizmu. Uzrok je u direktnoj vezi sa osvještavanjem i spoznajom onoga za što nam hrana služi, zbog čega je konzumiramo i šta želimo postići unosom hrane.
Viktorijanska era obuhvata dugi period vladavine britanske kraljice Viktorije od 1837. pa sve do njene smrti 1901. godine.
Kraljica Viktorija je bila omiljena i simbol veličine. Stanovnike Velike Britanije u to vrijeme se nazivalo – Viktorijancima.
Njena vladavina donijela je kolosalnu promjenu zemlji koja postaje najveće svjetsko carstvo sa najsavremenijom industrijom i najvećom mornaricom.
Stanovništvo je raslo, gradovi su se razvijali velikom brzinom, kao i infrastruktura. Razvoj željeznica u cijeloj zemlji potaknuo je transport ljudi i roba, a time komunikaciju i trgovinu.
Viktorijansko doba zabilježilo je veliki rast i razvoj u oblasti nauke, politike, industrije, umjetnosti, društvene reforme, kao i razvoj novih izvora energije uključujući paru.
Brojni su izumi koji se vežu za to doba, a najvažniji su telegraf, telefon, motorna vozila, pisaća mašina, usisivač, električna pegla, preteča fotoaparata, šivaća mašina, pneumatska guma i dr.
Uvedena je pitka voda iz slavine, kanalizacija, plinska rasvjeta a kasnije i električna energija.
U tvornice je uvedena mehanizacija, i to prvo u tekstilnu industriju u kojoj je Velika Britanija prednjačila zahvaljujući izvozu pamuka u cijeli svijet.
Umjetnost, koja je do tada bila predmetom interesa isključivo bogatih aristokrata, postaje pristupačna svima zahvaljujući umjetničkim galerijama. Tako je umjetnost ušla i u domove srednje klase koja je bila sklona djelima sa moralnim porukama i motivima koji slave bračni i porodični život.
Viktorijanski porodični portet
Viktorijanci su više od svega voljeli red, rad, učenje i lijepo ponašanje.
Držali su do porodice i doma koji se smatrao utočištem i skloništem od surovog vanjskog svijeta.
Tako je stvoren i svojevrsan ideal porodičnog života kao mirnog i harmoničnog. Otac je bio glava porodice te se od njega očekivalo da osigura finansijsku podršku za porodicu sa prosječno petoro djece, dok je žena vodila domaćinstvo i bila podrška suprugu.
Oca, koji je najčešće bio strog, djeca su oslovljavala sa ‘gospodine’ i slušala bez pogovora.
Majka je njegovala društveni život i često organizirala večere kod kuće za veći broj gostiju. Za kuhanje i druge kućne poslove je imala služavke, dok su djecu s posebno pažnjom odgajale odgovorne guvernante.
Arhitektura i enterijeri
Srednja klasa u usponu rado je pokazivala napredak koji se očitovao u gradnji sve većih kuća koje su ukazivale na materijalni i društveni status.
Brzi ekonomski rast rezultirao je velikim razvojem naselja i gradova. Viktorijanske kuće opremane su lijepim ali ne pretjerano skupim namještajem.
Iako čvrsta i praktična, viktorijanska arhitektura je djelovala opterećeno jer je bila izrazito ukrašena pa je donekle podsjećala na gotski i srednjevjekovni stil.
Enterijeri su bili višeslojni, prepuni ornamenata, rezbarenog namještaja, sa tapetama ili zidnim i plafonskim dekorom i oblogama, i gotovo uvijek flambojantnim kaminom u fokusu. Katkad su podsjećali na mješavinu stilova iz vremena Tudora, Rococo i Gotike jer su prostorije jednostavno bile krcate namještajem.
Razvijene su nove boje, a najpopularnije su bile tamno crvena, bordo, zelena, tamno smeđa i crna. Slojevi boja su postali dugoročni trend, kao i uzorci tipični za taj period, koji se i danas koriste u dizajnu enterijera.
Avokado potiče iz prašuma Srednje i Južne Amerike, a na područje Evrope donijeli su ga španski osvajači. Prema legendama Maya, davao je čarobne moći princezama. Njegov kolokvijalni naziv je ‘aligatorska kruška’ zbog izgleda koji podsjeća na to voće i površine kore koja je gruba.
Postoji više od 80 podvrsta avokada koje svrstavamo u tri kategorije: meksičku, gvatemalsku i zapadnoindijsku.
Za razliku od ostalog voća koje u svom sastavu uglavnom sadrži ugljikohidrate, avokado uglavnom čine masti. Upravo zbog svog sadržaja, smatra se jednom od najzdravijih namirnica. Sadrži veliki dio bjelančevina, bogat je izvor vitamina E, A i kalija, a u korisnim količinama sadrži vitamin C, vitamin B6 i lutein. Od minerala, bogat je izvorima bakra, kalija, kalcija i magnezija. Fitonutrijenati kojima se može pohvaliti su beta-karoten, te kombinacija luteina i zeaksantina.
Prednosti avokada Izrazito je jednostavan za konzumaciju, a neutralni ukus omogućava laganu kombinaciju sa mnogim jelima – od kolača, salata, voćnih napitaka i sl. Zbog svoje kremaste strukture daje punoću okusa. Također pomaže apsorpciji minerala i vitamina koje unosimo. Postoje vitamini kojima je potrebna masnoća da bi se otopili u našem organizmu, pa je avokado idealan katalizator uspješnoj apsorpciji.
Na temu avokada realizovano je mnogo studija, pa je iz jedne takve studije dobiven podatak da pozitivno utiče na gubitak kilograma. Ispitanici koji su učestvovali u spomenutoj studiji iskazivali su značajno duži osjećaj sitosti nakon konzumacije avokada. Razlog tome je nizak sadržaj ugljikohidrata i visok udio vlakana, a vlakna su upravo zaslužna za osjećaj sitosti.
Avokado sadrži lutein koji je esencijalan za zdravlje očiju. Ova namirnica pomaže i u smanjivanju simptoma artritisa kostiju. Ako je riječ o kaliju, asocijacija na isti uglavnom su banane. No, iznenadit ćete se prilikom saznanja da avokado ima više kalija od banana.
Nadalje, bogat je i monozasićenim masnim kiselinama (kao i maslinovo ulje), a one su zaslužne za zdravlje srca i krvnog sistema. Avokado snižava razinu holesterola i triglicerida, lošeg LDL holesterola i povećava razinu HDL ‘dobrog holesterola’.
Redovno konzumiranje ove namirnice također
Reguliše razinu šećera u krvi
Ima antikancerogeno i protuupalno djelovanje
Ublažava bol
Održava zdrav imunološki sistem
Odličan je za kožu
Pomaže kod lošeg zadaha
U nastavku vam predlažem dva testirana recepta koja sadrže avokado, a jednostavni su, ukusni i zdravi.
1. Smoothie od avokada i kiwija
½ avokada
2 kiwija
½ dl cijeđenog limunovog soka
1 dl bademovog mlijeka
1 kašika meda
2-3 kocke leda
Sva sastojke stavite u blender i miksajte dok ne dobijete gustu, jednoličnu smjesu. Napitak je spreman za posluživanje.
2. Čokoladni mousse sa avokadom
1 avokado
1 zrela banana
½ šoljice kakao praha
½ šoljice kokosovog šećera
¼ šoljice bademovog mlijeka ili vode
Orašasti plodovi po želji, komadići čokolade za kuhanje, grožđice i sl.
U blender ubacite sve sastojke osim oraha. Miksajte dok smjesa ne postane glatka. Nakon toga, probajte smjesu, po potrebi dodatno zasladite ili dodajte tekućine. Smjesu izlijte u zdjelice – po želji ukrasite orasima, grožđicama ili čokoladom.
Piše: Prim. dr. Meliha Branković, spec. anesteziolog i reanimatolog, akupunkturolog
Aurikuloakupunktura je metoda akupunkturne terapije pri kojoj se koriste tačke na ušnoj školjci. Metoda poznata kao dio tradicionalne kineske medicine, opisana je u starim kineskim liječničkim knjigama od prije 2500 godina.
TKM stiže u Evropu U Evropu su vještine akupunkture i postupaka liječenja prvi donijeli mornari i radnici holandskih prekookenskih trgovačkih firmi koje su uvozile začine, svilu, rižu i ostale proizvode iz daleke Kine. Najveći priliv robe i dobro razvijenih medicinskih vještina u Evropu dešava se u periodu od 1600. do 1800. godine. Dok su se u Kini medicinom bavili ljekari, vještine Tradicionalne kineske medicine u Evropi su uglavnom prakticirali laici – praktičari.
Kako je Evropa otkrila značaj ušne školjke Do saznanja da na ušnoj školjci postoje tačke čijom stimulacijom se može trenutno zaustaviti bol u bilo kojem dijelu tijela, u Evropi se došlo tek ranih pedesetih godina 20. stoljeća, i to sasvim slučajno. Naime, Dr. Nogier, priznati doktor medicine u Parizu, koji se zainteresirao za TKM, sve popularniju medicinu na zapadu, i koji je već uveliko istraživao akupunkturu, te počeo da je primjenjuje na pacijentima, naišao je na slučajnog pacijenta sa neobičnim ožiljkom na ušnoj školjci. Od pacijenta je saznao da je ožiljak nastao od namjernog zarezivanja uha užarenim željezom radi liječenja išijasa i nemogućnosti kretanja. To konkretno liječenje je sprovela, vrlo uspješno, Madame Barrin, krčmarica i laik praktičar, a koju je toj vještini naučio njen otac, a on opet to znanje dobio od nekog kineskog Mandarina. Madame Barrin je doktoru Nogieru rado pokazala naučene vještine, te tako reklamirala svoj biznis, a Dr. Nogier je zvanično postao ‘otac’ aurikuloakupunkture u Evropi. Dr. Nogier je otišao u Kinu, napravio niz istraživanja koja su potvrdila teoriju da je uho moćan spoj energije kroz koji se može liječiti cijelo tijelo, jer su svi organi i dijelovi tijela predstavljeni unutar njegovih koncentričnih nabora.
Zašto uho? Naime, uho je organ koji se embriološki prvi razvija, a sastavljeno je od tri osnovna embrionalna tkiva iz kojih se inače razvijaju svi dijelovi tijela u majčinoj utrobi – ektoderma, mezoderma i neuroderma. Ta ga konfiguracija čini potpunim mikrosistemom, pogodnim za liječenje mnogih bolesti.
Na uhu je detektirano oko 100 tačaka koje su direktno u korelaciji sa konkretnim organima ili dijelovima tijela – kosti, mišići, koža, mozak, čula, zubi…
Glavno objašnjenje za posmatranje ušne školjke kao mikrosistema i mehanizam djelovanja akupunkturnog liječenja, nalazi se u njenoj inervaciji. U osnovi, nervi koji inerviraju ušnu školjku, povezani su sa nervnim sistemom organa i svih dijelova tijela. Dokaz tome je, između ostalog, činjenica da kad se stimulira npr. tačka za lumbalni dio leđa na ušnoj školjki, gotovo odmah, ili u kratkom vremenskom razdoblju, bol prestaje. Brzina ovog odgovora objašnjava se samo mehanizmom unutar nervnog sistema.
Anatomski, ušnu školjku čine elastična hrskavica, masno i vezivno tkivo, sve prekriveno tankim kožnim tkivom. Ako pipanjem uha, osjetimo bilo šta drugo osim čvrstoće i fleksibilnosti, to je onda nešto patološko.
Uho je bogato isprepleteno i krvnim sudovima, koji svi dolaze iz karotidne arterije, pa je zato uho toplo i crvenkaste boje.
Akupunkturne tačke na uhu imaju bogatiju mrežu krvnih žila i nervnih vlakana, pa su zato mnogo efektnije za tretman.
Također je zbog bogatijeg limfnog sistema uho podložnije infekcijama, o čemu se mora voditi računa kod tretmana.
Tretman ušne školjke Akupunkturne tačke na uhu su smještene na vrlo preciznim mjestima i princip tretmana iglama, laserom, akupresurom ili masažom, podrazumijeva preciznost. Dobar tretman se može postići samo preciznim radom sa tačkama.
Promjene na ušnoj školjci, kao što su osipi, pjege, a posebno bolnost određenih tačaka, korisni su dijagnostički parametri jer nam, ovisno o lokaciji na uhu, govore u prilog postojanja neke bolesti organa ili ostalih dijelova tijela.
Aurikuloakupunkturom se može tretirati veliki broj bolnih stanja i poremećaja funkcije svih organa u tijelu, bilo da je to u kombinaciji sa tjelesnom akupunkturom, ili samostalno.
U zadnje vrijeme se zbog lakoće pristupa tačkama na ušnoj školjci uspješno liječe ovisnosti o hrani, pušenju, alkoholu i drogama, kao i neki psihički poremećaji poput anksioznosti i depresije, zatim problemi sa žlijezdama sa unutrašnjim lučenjem, alergije i ekcemi.
Svakodnevna masaža ušne školjke, nježna i sistematična, sigurno pomaže dobrobiti zdravlja, posebno onih dijelova u kojima se osjeti bolnost na uhu. Radi se sa palcem i kažiprstom po redoslijedu kako je prikazano na slici 1, najmanje 10 minuta. Neki je prakticiraju ujutro i navečer, i ako tako radite, sigurno ćete podsticati procese koji će povoljno utjecati na rad organa i osjećaj dobrog zdravlja.
Ukoliko primijetite da vas određeni dijelovi ušne školjke bole spontano, ili na pritisak, ili da imate promjene na koži uha, to je gotovo siguran znak da je došlo do poremećaja organa ili dijela tijela koji se prezentira u toj tački. Tada treba posjetiti akupunkturologa da procijeni o kojem se organu radi.
Kako možemo pružiti pomoć sebi ili drugima akupresurom ili masažom tačaka na ušnoj školjki? Da bih objasnila korisnu samopomoć presurom ili masažom tačaka na uhu za određene naglo nastale slučajeve kao što su: bolne senzacije, alergijske reakcije, napadi astme, anksioznost i napadi panike, problemi sa krvnim pritiskom ili anginoznim bolovima, kao i stomačnim problemima (povraćanje, proliv, nadutost trbuha), uganuće zglobova i sl., moram naglasiti važnost poznavanja anatomskih dijelova ušne školjke. Na njima se nalaze akupunkturne tačke, a ako nismo dovoljno precizni, efekat izostaje.
Samopomoć u nekim naglo nastalim zdravstvenim problemima Na donjoj slici prikazana je shema sa 100 akupunkturnih tačaka, označenih brojevima i sa prikazanom pozicijom na ušnoj školjci.U slučaju potrebe u nekim hitnim stanjima, preciznim pritiskom prsta, a još bolje štapićem za uši ili blago zaobljenim drvenim štapićem se izvrši pritisak na tačku (precizno) i drži sve do nestanka simptoma, ne duže od 20 minuta, sa povremenim popuštanjem pritiska i ponovnim pritiskom.
Bolne senzacije i odgovarajuće tačke na ušnoj školjci:
vratna kičma – tačka 93
grudna kičma – tačka 92
lumbalni predio – tačka 91 (lumbago – tačka 80)
sakralni predio – tačka 83
išijas – tačka 82
koljeno – tačka 79
skočni zglob – tačka 78
peta – tačka 77
nožni palac – tačka 76
šaka – tačka 26
lakat – tačka 30
rame – tačka 29
alergije – tačke 60 i 28
anksioznost i napadi panike – tačka 1
hipertenzija – tačka 3
zaustavljanje napada kašlja kod astme – tačka 2
bolovi u predjelu srca, angina pectoris – tačka 36
problemi sa želucom – tačka 42
Dobro je znati da postoji mogućnost samopomoći, a zasigurno nećete sebi naškoditi uz nježne masaže i akupresure, izbjegavajući oštećenje vrlo tanke kože ušne školjke, kao i upotrebu oštrih predmeta.
Treba još napomenuti da se sve tačke nalaze samo na ušnoj školjki, a ne u vanjskom slušnom kanalu!
Samopomoć može koristiti da vam riješi problem privremeno, dok ne stignete do liječnika ili akupunturologa od kojih ćete zatražiti pomoć.
Ananas je voće tropskog porijekla, a davno je postao sastavni dio ishrane u cijelom svijetu.
Pronašli su ga evropski moreplovci davne 1493. godine na karipskom otoku Guadalupe. Nakon što su brojni pokušaji za uzgojem na evropskim prostorima završili neuspješno, španski i portugalski moreplovci su ga odnijeli u Aziju i Afriku, gdje se i danas uzgaja. Na svijetu postoji blizu osamdeset vrsta ananasa, a najveće plantaže nalaze se na havajskim otocima. Naziv je preuzet od riječi ‘nanas’ koja potiče iz plemena Tupi, što znači ‘izvrsno voće’. Njegov rast je spor, otprilike 2 godine su potrebne da dostigne punu veličinu, kakvu poznajemo. Izvor je hranjivih tvari, od vitamina posjeduje vitamin C, A, B6, beta-karoten, a od minerala mangan, bakar, kalij, kalcij i magnezij. U ishrani ga možemo konzumirati na razne načine – sirovog, u kombinaciji sa drugim voćem, slanom ili slatkom hranom. Antioksidantno djelovanje može zahvaliti flavonoidima i fenolnoj kiselini. Sadrži jako malo kalorija, jer 86% ananasa čini voda, 13% ugljikohidrati, a za razliku od avokada ne sadrži masti i proteine. Pored spomenutih, također, sadrži i bromelain-enzim koji pomaže reakciju razgradnje bjelančevina u našem organizmu. Najveći učinak za zdravlje postižemo upotrebom zrelog ananasa.
Saveznik dobre probave Enzimi su tvari koje ubrzavaju hemijske reakcije, a ananas je bogat bromelainom-enzimom koji pospješuje probavu proteina. Jača imunitet Bogat je C vitaminom i sadrži 50% dnevne vrijednosti ovog vitamina. C vitamin smanjuje razinu slobodnih radikala u organizmu i štiti stanice. Štiti zdravlje kostiju Mangan koji je glavni i odgovorni za razvoj snažnih kostiju i vezivnog tkiva i također se nalazi u sastavu ananasa i pomaže u prevenciji osteoporoze. Smanjuje upalne procese Bogat različitim vitaminima i mineralima direktno smanjuje rizik od nastanka bolesti, smanjujući upalne procese u organizmu. Još neke od prednosti ananasa: 1. Pomaže u borbi protiv upala na koži 2. Jača nokte 3. Pozitivno djeluje na poremećaje gastrointestinalnog trakta 4. Pomaže u smanjenju intenziteta bola
No, pored mnogih prednosti, moguća je netolerancija na ananas, kao i posljedice konzumacije nezrele voćke, ili pak neumjerene konzumacije što, između ostalog, može uzrokovati žgaravicu, bol u stomaku, mučninu i povraćanje, trnce u ustima i oticanje sluznice, dijareju. Obzirom da potiče menstruaciju, ne preporučuje se trudnicama u većim količinama – u svakom slučaju, treba se konsultirati s liječnikom.
Također treba uzeti u obzir da se za uzgoj ananasa koristi velika količina pesticida pa ga treba nabavljati samo iz provjerenog izvora.
U nastavku vam donosim recept za smoothie koji sadrži samo 3 sastojka i izvrstan je za osvježenje!
Sastojci ananas banana grčki jogurt kockice leda
Priprema Šolju očišćenog ananasa, isjeckanog na kockice izmiksajte u blenderu sa šoljom grčkog jogurta, jednom bananom i 2-3 kockice leda. Po želji možete dodati orašaste plodove ili ukrasiti listićima mente. Pored osvježenja, ovaj jednostavni napitak će ‘probuditi’ vaš metabolizam.
