Piše: Azra Pašić, fitness trener
‘Da li se bavite skidanjem kilaže?’ ‘Oduvijek imam problem sa debljinom.’ ‘Koje vježbe preporučujete za skidanje stomaka?’ ‘Probao/la sam sve dijete, nijedna nije efikasna.
Svakodnevno se srećem sa velikim brojem ovakvih i sličnih pitanja, konstatacija. Instant odgovora je mnogo. Internet ‘vrije’ od brzih rješenja. Planovi, programi. Operacije. U rijeci pitanja niti jedno ono koje bi moglo biti od esencijalnog značaja. Nešto poput ‘zašto se uopće debljam’. Koji je uzrok? Neki će odmah požuriti sa odgovorima poput ‘zato što se prejedam’, ‘jedem neredovno’, ‘biram brzu hranu’, ‘unosim previše rafiniranog šećera’ i sl. Odgovori koji ukazuju na posljedice. Posljedice čega?
Da li ste se nekada zapitali zašto uopće jedemo? Da li ste razmišljali o osnovnoj definicij hrane i njenoj temeljnoj svrsi? Za šta nam to hrana služi? Šta želimo postići unosom hrane?
Mi smo odveć poznati kao podneblje koje rješava posljedice, dok za uzroke nemamo vremena. Razumijem, vrijeme je socijalnih mreža, društvenih događanja, različitih interesovanja… i kako se onda u svemu tome baviti još i sobom?!
Ako ću mršati, onda tražim brzo i efikasno rješenje. Trebam ga što prije, želim rezultat odmah. Kada tražimo takvo što, tada budimo spremni suočiti se sa novim posljedicama kojim ćemo se, opet, baviti samo djelomično i kratkotrajno. Nešto kao glavobolja; uzmemo lijek i ona (vjerovatno) prestane. I opet nas zaboli. I tako iznova. Svaki put uzmemo lijek, glava nas opet zaboli. Ako se i zapitamo šta bi mogao biti uzrok, vrlo brzo po prestanku glavobolje prebacujemo interesovanje na nešto drugo.
Uzroci su u djetinjstvu
Duboko vjerujem da sve naše navike i potrebe potiču iz ranog djetinjstva. Naš pristup hrani danas i svrha koju hrana igra u našem životu u dubokoj su vezi s porukom koja nam je poslana prilikom našeg prvog uzimanja hrane, a zatim i svakog narednog. Odgovor na naš prvi i svaki naredni plač stigao je u obliku hrane, majčinog ili zamjenskog mlijeka. Više od 90 % naših narednih plakanja kreće od ustaljene pretpostavke br.1., a to je glad. Na svaki naš plač ili negodovanje naša okolina reagira porcijom hrane.
Većina se drži određenih ‘propisanih’ mjera kolika bi to količina hrane na dnevnoj ili obročnoj osnovi trebala biti. Uz to jako često smo svjedokom ‘metode prisile’, doslovno nasilnog i repetativnog ugrađivanja materije (hrane) u nas.
Kao što se beba rađa sa savršenim mehanizmom za disanje i niko je ne treba učiti tomu, tako i jedino savršenstvo na Zemlji – ljudski organizam, posjeduje jednu vrstu ‘urođenog znanja’ o sebi i svojim potrebama. Također, taj isti ljudski organizam ima jednu od savršenijih funkcija – funkciju prilagođavanja. U nemogućnosti da spoznamo šta to beba želi, zbog čega suštinski plače, istovremeno zbog naše sklonosti da problem riješimo što prije, mi joj uvijek kao izbor br.1 nudimo hranu. Fokus se uz istovremeno forsiranje prebacuje na konzumiranje obroka, a da pri tome uopće nismo sigurni da li je to bebina stvarna potreba. Beba odrasta u biće čiji najvažniji događaj u životu postaje hrana. Svako njeno stanje, pitanje, nezadovoljstvo, strah i dr., ona u začetku rješava uzimanjem hrane.
Najedeni i sneni
Metod prebacivanja fokusa ponovno uspijeva; prejedena osoba razmišlja o tome kako se prejela, ili zbog opterećenja želuca zapada u ‘sneno stanje’, ne razmišlja o spektru svih drugih izazova u njenom razvojnom procesu. U konačnici; stvara se navika. Navika za uzimanjem prevelikih količina hrane.
U svakom periodu života svi mi imamo određene izazove, težnje, ispite, prikladne uzrasnoj dobi i periodu života, u kojem se nalazimo. Sve od toga bi trebalo da riješimo na neki od načina, započetim ‘misaonim procesom’. U isto to vrijeme mi ljudi smo sve više lijeni i lakše nam je misaone procese prebaciti u stanje izvršenja dobro poznate nam navike, a to je i hrana. Sve gore navedeno budno i temeljito prate stavovi i mišljenja našeg kako uskog tako i širokog okruženja; ‘Važno je samo da se dobro najedeš’, ‘pojedi sve, ne ostavljaj na tanjiru’, ‘kad si gladan nisi svoj’.
Prekomjerno jelo i izbor hrane ključni su problem današnjice, ali ne kao uzrok u primarnom dijelu, nego kao posljedica. Tek u sljedećem ‘stadiju’ pojavljuju se kao uzrok višestrukih poremećaja (bolesti) u organizmu. Uzrok je u direktnoj vezi sa osvještavanjem i spoznajom onoga za što nam hrana služi, zbog čega je konzumiramo i šta želimo postići unosom hrane.
Ostalo je vaša odluka i odgovornost.
