Ben Affleck je konačno progovorio o odnosu sa svojom starom-novom partnericom, Jennifer Lopez.
– Mogu reći da je u pitanju divna stvar, rekao je u razgovoru za Wall Street 49-godišnji glumac. ‘Moj život sada odražava ne samo osobu kakva želim biti, nego i osobu kakva zaista jesam – neko ko nije savršen, ali je jako uporan i trudi se biti iskren, autentičan, i neko u koga se može pouzdati’, naglašava on.
Affleck, koji sasvim otvoreno govori o dugogodišnjoj borbi s alkoholizmom, dodaje da je ovih dana ‘poprilično zdrav’.
– Imam dosta sreće u životu budući da sam imao priliku da iskoristim drugu šansu, jer dosta ljudi ne uspije dobiti ni prvu, iskren je poznati glumac. ‘Dobio sam drugu šansu u karijeri, dobio sam drugu šansu kao ljudsko biće. Život zna da bude težak, ali svi mi imamo padove nakon kojih naučimo određene lekcije’, tvrdi Affleck.
Affleck, koji ima troje djece iz braka sa glumicom Jennifer Garner, također otkriva da je jedna od najvažnijih pouka koje je izvukao – da ne treba sve dijeliti sa javnosti: ‘Postoje određene stvari koje su toliko privatne i intimne da imaju značenje samim posredstvom činjenice da ih ne bi svako trebao znati. Osjećam se jako dobro samom spoznajom granice između stvari koje želim i ne želim podijeliti. Da li je to dobro, zaista ne znam’.
Atraktivni par Lopez i Affleck poznati kao ‘Bennifer’, bili su u romantičnoj vezi od 2002. do 2004., ali su ponovno oduševili javnost obnavljanjem romanse u aprilu, nakon što je Jennifer prekinula zaruke sa sportistom Alexom Rodriguezom. Čini se da se nakon novog romantičnog ujedinjenja ovaj par se kreće u pravom smjeru, a posmatrači i kritičari to pripisuju činjenici da su oboje zrelije ličnosti nego što su bili u vrijeme prve veze.
Javnost je oduvijek bila sklona zvjezdanom paru
Fanovi i pratioci poznatih ličnosti očekuju obnavljanje zaruka jer oboje djeluju kao da su nakon mnogobrojnih veza konačno pronašli pravog partnera – dvoje ljudi koji uistinu djeluju kao da su stvoreni jedno za drugo, uprkos različitim osobnostima.
Neki insajderi tvrde da je Ben spreman da zaprosi ‘Jenny iz kvarta’, naročito nakon uspješnog upoznavanja djece za koje isti tvrde da se ‘jako dobro slažu’.
Da li će se JLo konačno ‘usidriti’ pored šarmantnog glumca (foto InTouchWeekly.com)
Ben ima troje djece iz prethodnog braka sa glumicom Jennifer Garner – Violet (15), Seraphinu (12) i Samuela (9), dok Jen ima trinaestogodišnje blizance Maxa i Emmu iz braka sa kraljem salsa muzike Marcom Anthony-jem.
Nedavno je JLo izjavila kako se može živjeti ‘sretno do kraja života’, uprkos par neuspješnih brakova i nizu propalih veza. Obzirom da je Ben viđen kako kupuje novi zaručnički prsten, možemo li očekivati zaruke prije Nove godine? Neka vrijeme pokaže!
Surya Namaskar poznatija kao Pozdrav suncu, jedna je od najpoznatijih vježbi joge.
Kao što i sam naziv sugerira, ovaj set asana se tradicionalno prakticira prilikom izlaska sunca. Smatra se da ima mnogobrojne zdravstvene prednosti.
U mnogim kulturama svijeta sunce je simbol svjesnosti, duhovnosti i vitalnosti. U Indiji, sunce (Surya) se smatra simbolom zdravlja i prosperiteta. U toj zemlji, stotine ljudi se u zoru okuplja vani i zajedno rade pozdrav suncu, smatrajući da se time odaje poštovanje unutrašnjem i vanjskom suncu – centralnoj kreativnoj sili univerzuma, koja se manifestuje i u tijelu čovjeka.
Pozdrav suncu se može prakticirati bilo gdje – u kući, u uredu, na času joge, na svježem zraku
Pozdrav suncu ima mnoge dobrobiti za zdravlje: podiže energiju, poboljšava probavu, pomaže kod zatvora i nadutosti trbuha, jača trbušne mišiće i sveopći elasticitet tijela, poboljšava držanje, čisti pluća, jača srce i kardiovaskularnu funkciju, pomaže eliminaciji toksina iz organizma, smiruje nervni sistem, poboljšava pamćenje, poboljšava san, normalizira rad endokrinih žlijezda, pogotovo štitnjače, smanjuje masnoću u tijelu i potiče mršavljenje, poboljšava fleksibilnost mišića i kičme, daje snagu i dugovječnost.
Također se radi prije drugih, složenijih asana jer je odlična za zagrijavanje.
Surya Namaskar ima 12 položaja koji se izvode u neprekinutom slijedu. Svaki položaj prirodni je nastavak onog prethodnog, istežući tijelo na različite načine, uz ritmično svjesno disanje.
Pozdrav suncu možete izvesti sa ili bez mantri, u 12 sljedećih koraka – položaja:
Surya Namaskar se može izvoditi sa ili bez mantri
Pranamasana: Surya Namaskar počinje pranamasanom, što je prvi položaj koji potiče opuštanje i pažnju. Držite noge skupljene i uspravite se. U nivou grudi spojite dlanove ruku. Gledajte pravo ispred sebe i udahnite. Za vrijeme ove poze možete izgovarati mantru ‘Om Mitraya Namah’.
Hasta Uttanasana: Lagano udahnite dok podižete ruke iznad glave, držeći dlanove zajedno. Lagano savijte leđa. Dok se savijate unazad, pazite da vam bicepsi i uši budu blizu jedan drugom. ‘Om Ravaye Namah’ je mantra koju možete izgovoriti dok radite ovu asanu.
Padahastasana: Sljedeći korak je postepeno naginjanje naprijed uz duboko izdisanje. Pazite da samo pomičete gornji dio tijela. Lagano se sagnite naprijed dok vam glava ne bude blizu koljena, a dlanovi na tlu. Zadržite se desetak sekundi u ovom položaju dok ravnomjerno dišete. ‘Om Suryaya Namah’ je mantra koja se može izgovarati dok se prakticira Padahastasana.
Ashwa Sanchalanasana: Savijte koljena, udahnite i licem naprijed iz Padhastasane. Izdahnite i ispružite desnu nogu što je više moguće unazad dok držite dlanove na zemlji. Lagano podignite glavu dok spuštate desnu nogu na pod. Uvjerite se da vam je lijeva noga na sredini ruku. ‘Om Bhanave Namaha’ je mantra za ovu asanu.
Chaturanga Dandasana: Duboko udahnite i zakoračite lijevom nogom unazad. Uvjerite se da je tijelo paralelno sa tlom. ‘Om Khagaye Namah’ je mantra koja se može izgovarati dok se prakticira Chaturanga Dandasana.
Ashtanga Namaskar Asana: Izdahnite nakon što ostanete u Chaturanga Dandasani. Lagano spustite koljena na pod. Osam tačaka vašeg tijela mora doći u dodir sa tlom u ovoj asani: brada, grudi, dvije ruke, oba koljena i stopala. Kukovi bi trebali biti podignuti od poda. ‘Om Pushne Namah’ je mantra za ovu asanu.
Bhujangasana: Duboko udahnite i klizite naprijed, podižući grudi. Držite laktove savijene ako želite. Pazite da vam ramena ne budu pritisnuta uz uši. ‘Om Hiranya Garbhaya Namah’ je mantra koja se može recitovati dok se prakticira Bhujangasana.
Adho Mukha Svanasana: Sada izdahnite i podignite kukove i trtičnu kost u obrnuti ‘V’ položaj uz mantru ‘Om Marichaye Namah’.
Ashwa Sanchalanasana: Zatim udahnite i iskoračite naprijed s desnom nogom između ruku. Lijevo koljeno pada na tlo. Gledajte gore dok potiskujete kukove prema dole. ‘Om Adityaye Namah’ je mantra za ovaj položaj.
Padahastasana: Izdahnite i iskoračite lijevom nogom. Držite dlanove na podu i približite glavu što bliže koljenima. ‘Om Savitre Namah’ je mantra koju možete izgovoriti dok ste u ovom položaju.
Hasta Uttanasana: Udahnite i podignite kičmu. Podignite ruke i nagnite se malo unazad, lagano gurajući kukove prema van uz mantru ‘Om Arkaya Namah’.
Pranamasana: Na kraju se lagano vratite u prvi položaj uz mantru ‘Om Bhaskaraya Namah’.
Evo jedne drske generalizacije: većina nas govori protiv moći, a pritom je potajno želi.
Zašto i ne bi kad je ona pokretač, srce, motor, energija bez kojih ne bi bilo pomaka ni napretka. Neophodna je za najosnovnije funkcije kao što su hod i mišljenje, i najsloženije zadatke kao što je put na Mjesec. Ili iznalaženje rješenja za dugotrajne svjetske konflikte. Kada se koristi u ispravne svrhe, moć rađa, gradi, multiplicira, inovira, stvara, vodi… Međutim, angažirana u mračne svrhe, u stanju je razarati, uništavati, zlostavljati, mučiti, ubijati.
Moć se katkad ponaša poput benignog tumora koji, ako se zanemaruje i pogrešno ‘hrani’, može se transformirati u maligni gdje više nema povratka u prvobitno stanje. Tako je i sa ljudima – nema garancije kako će moć utjecati na pojedinca, da li će ga učiniti boljom osobom korisnom za društvo, ili će postati opsesivno fiksiran na dalju augmentaciju svoje moći. Napomena – govorimo o značajnoj količini moći, iako katkad i mala doza zna napraviti dar-mar u životu iznenada ‘omoćalog’ pojedinca i onih koji ga okružuju.
Jedna od posljedica velikog uspjeha i moći katkad dolazi u obliku egocentričnosti koja postaje karakteristika ličnosti gdje osoba vidi sebe i svoje interese i mišljenja kao jedina koja znače i imaju vrijednosti. Trenutak kada egocentrik postane narcis se ne može locirati, i do takve transformacije ne mora ni doći (naročito ako nema bazične patologije), ali se ipak dešava.
Narcisoidnost se ne javlja isključivo kao posljedica moći, dapače, bilo da se radi o karakternoj crti ili poremećaju, može se desiti i osobi koja se ne veže za tipičnu poziciju moći (novac, titula, status). Dovoljno je da ona ima moć/autoritet nad nekim (npr. narcisoidna majka spram djeteta ili šef spram uposlenika).
Destruktivnost Narcisa
Interesantno, kada nekoj bliskoj osobi koju smatrate narcisoidnom to i saopštite, najčešće zauzvrat dobijete iskreni osmijeh kao da ste joj rekli da je najljepša na svijetu. To nije samo zato što riječ ‘narcis’ lijepo zvuči (u svakom slučaju prijatnije nego ‘lažov’) i podsjeća na istoimeni cvijet, nego zato što tom vašem narcisu uvijek i bez izuzetka prija da je u centru pažnje.
Pritom treba razlikovati narcističke crte ličnosti od narcističkog poremećaja ličnosti. Podjednako, postoji i zdrava ljubav prema sebi koja je temelj duševnog zdravlja, ali ona nije dostatna ako ne postoji ljubav prema drugima. Upravo u tome su narcisi deficitarni – oni očekuju da ih svi vole, cijene i postavljaju na pijedestal, ali njihova sposobnost da vole i spremnost da cijene druge su minimalni, ako uopšte i postoje.
Narcizam karakteriziraju tri osnovna elementa: nedostatak empatije, grandioznost – u mislima ili u ponašanju, te snažna potreba da ih se obožava, da su u centru pažnje. Ovo potonje se može utvrditi kod većine kao potreba, ali zdravi ljudi takvu želju mogu kontrolirati jer zdravi ljudi ne samo da traže pažnju i ljubav, nego ih i daju (ako pak daju a ne žele recipročnu pažnju i ljubav, onda govorimo o drugoj vrsti patologije).
Savremeni psihijatri su izdiferencirali devet kriterija za dijagnosticiranje malignog narcisoidnog poremećaja ličnosti: Osjećaj velike važnosti – osoba misli da ima velike talente ili da je postigla ogromna postignuća, a u realnosti se vidi da su ta postignuća relativno skromna; fantaziranje o velikim stvarima, o velikoj moći – megalomanija; vjerovanje u vlastitu posebnost zbog koje se druže samo sa ljudima visokog statusa; vjerovanje da imaju posebna prava; odsustvo suosjećanja za druge; iskorištavanje drugih i destruktivnost; nedostatak empatije i otud arogancija i oholost. I dok se narcističke crte mogu prepoznati kod mnogih, narcističkih poremećaja ličnosti per se je nešto manje.
Problem samopoštovanja
Međutim, u pozadini narcisodnosti (baš kao i velike težnje za moći) vrlo često se nalazi krajnje krhko i oscilirajuće samopoštovanje pri čemu naš narcis ustvari očajnički ovisi o mišljenju drugih. Sve je dobro i ide glatko dok je taj feedback pozitivan, dok ga glorificirate umjesto da ga konfrontirate ili vršite pritisak na njegovu slabu tačku – narcisi se daju lako iziritirati i brzo reagiraju na kritiku i neslaganje, čak i agresivno.
Najmračnija strana patološke narcisoidnosti između ostalog leži u destruktivnosti koja se manifestira kao agresivnost, sumnjičavost, ali i kroz druga antisocijalna ponašanja. Kada narcisoidnost nastupi sa antisocijalnim ponašanjem, takav pojedinac ima poriv (a često i moć) da razori odnos, porodicu, zajednicu, radnu sredinu, naciju – ovisno o dometu koji mu omogućuje razina njegove moći.
‘Sačuvati živu glavu’
Poznati hrvatski psihijatar dr Miro Jakovljević jednom prilikom je komentirao da je ‘najbolji način da sebi upropastite život je da se vežete za narcisa’.
Narcis fantazira o velikim stvarima kao što su velika moć, velika ljubav, veliki novac, veliki ugled… te smatra da mu oni pripadaju bez da on sam nešto da, pruži. Kako smatra da zaslužuje i značajniji kvantitet ljubavi, ako mu niste dovoljni, potražit će na drugoj strani gdje je ‘trava zelenija’, tamo gdje će dobiti novu količinu svježeg divljenja i oduševljenja, gdje će neko novi i drugi hraniti njegovu patologiju dok mu i on ne dosadi… a obzirom da ovdje govorimo o moćnom narcisu – on/a to može dobiti bar na svakom drugom koraku.
Pritom narcis najčešće ne napušta svoju ‘stalnu’ žrtvu, a koja je vrlo često Empat (tako ćemo nazvati posebno empatičnu osobu) gdje njih dvoje ulaze u svojevrsni simbiotski odnos koji na određeni način ‘hrani’ i patologiju Empata, ali ga ne njeguje nego uništava bez da je ovaj toga svjestan. Naime, Empatu je potreban neko za koga će se brinuti, osjećati, da bi ga na koncu ta njegova ‘investicija’ duboko razočarala, i kako bi Empat mogao reći – vidiš, ljudi su tako loši… a šta sam sve uradio/la za njega/nju… jer i sam Empat igra psihološku igru.
Mitološka poruka
U mitu o Narcisu, prolazeći pored vode, mladi Narcis zastane da se napije. Kada ugleda svoj odraz na vodi, zaljubljuje se u njega i potom izvrši samoubistvo jer ne može posjedovati objekt svoje želje.
Samoljublje i ekstremna frustriranost usljed neispunjenja želje, dakle, nesposobnost da se kontroliraju impulsi – veliki su problem savremenog čovjeka.
Ako vas je ovaj tekst podsjetio na nekog određenog ili ste se identificirali s nekom od uloga, već ste na putu da osvijestite problem. Jer, svijet jeste pozornica, kao što to Shakespeare reče, i ljudi u svojim životima igraju različite uloge, ali gradeći život kojim ćemo biti zadovoljni, težak ali krajnje isplativ zadatak je izaći iz destruktivnih odnosa u kojima smo ili žrtva ili progonilac.
Uticaj ljubavnog partnera na naš život i naš self je veći nego što možemo zamisliti i prihvatamo priznati.
Partner utiče na naš doživljaj sebe, posljedično tome – na naše samopouzdanje, a način na koji funkcioniramo kao par – u skladu ili neskladu – može izvršiti značajan uticaj na naše mentalno i fizičko zdravlje.
Partner koji je emocionalno nedostupan, koji nam ne pruža podršku, koji skrivenim ili direktnim porukama umanjuje našu vrijednost, može nas oslabiti do tačke ozbiljne zdravstvene erozije, drže stručnjaci. Druga, ljepša strana novčića, pod uslovom da se radi o partneru koji odgovara na naše suštinske emocionalne potrebe i koji je prihvatio ulogu sigurne baze, može nam pomoći da unaprijedimo svoje zdravlje i utoliko sebi produžimo život. Odluka je naša.
Provjera je zlato
Čini se da, što je više pravila i uputa o ljubavi, svejedno da li su zasnovane na nauci ili iskustvu, to je manje sretnih veza. Ovo je postalo pravilo per se. Univerzalnog odgovora na pitanje zašto se neka veza nije mogla održati zasigurno nema; svaki slučaj je individualan i ima vlastiti kod, ali ipak postoje bar zajednički nazivnici koji se mogu, krajnje oprezno, primijetiti i primijeniti.
Kada bi postojao metod procjene koji bi mogli primijeniti i na ponašanja partnera u vezi, tj. kada bi mogli a priori stvoriti pretpostavku o tome kako će se partner ponašati i kako će se emocionalno vezati, da li bi to preveniralo bol usljed nerazumijevanja, nesporazuma i u konačnici raskida?
Stilovi emocionalnog vezivanja
Potreba da se bude u blizini nekoga ko je za nas poseban, toliko je važna da u mozgu postoji biološki mehanizam koji je odgovoran isključivo za stvaranje i reguliranje odnosa sa osobama za koje se vežemo (roditelji, djeca, ljubavni partneri). I, kao što se kod djeteta aktivira panika prilikom separacije od majke, tako se i kod odraslih osoba aktiviraju strah, panika, uznemirenost ukoliko se partner nalazi u rizičnoj situaciji.
Pioniri teorije emocionalnog vezivanja, psihijatar i profesor na Univerzitetu Kolumbija Amir Levine i psiholog Rachel Heller godinama su istraživali bliske partnerske odnose među odraslim osobama. Svoja istraživanja su objedinili i 2010. godine objavili kao svojevrsan priručnik pod nazivom ‘Vezani: Nova nauka vezanosti odraslih osoba i kako vam može pomoći da nađete i sačuvate ljubav’.
Teorija emocionalnog vezivanja koju su razvili Levine i Heller prepoznaje tri osnovna stila vezivanja odraslih osoba, dakle, načina na koji doživljavaju intimnost i reaguju na nju u romantičnim vezama. Tako, drže Levine i Heller, osobe sa sigurnim stilom vezivanja nemaju problem sa intimnošću i izražavanjem ljubavi i prisnosti. Suprotno tome, osobe sa izbjegavajućim obrascem doživljavaju intimnost kao prijetnju vlastitoj nezavisnosti i utoliko čine sve da je smanje ili posve izbjegnu. Osobe sklone preokupiranom stilu vezivanja pokazuju veliku potrebu za intimnošću, a kada su u vezi, fokusirani su uglavnom samo na vezu, gube interes za druge životne sadržaje, sumnjaju u partnera i njegovu sposobnost da im uzvrati ljubav u jednakoj mjeri. Postoji i kombinacija stilova, a omjeri se mogu mijenjati tokom godina usljed životnih iskustava i samog procesa razvoja i sazrijevanja.
Više je faktora koji utiču na to koji ćemo stil razviti tokom života, ali dva ključna su odgoj, u smislu kako su se roditelji ponašali prema nama, i – životno iskustvo. U slučaju prvog, ako su nam roditelji poklanjali adekvatnu pažnju i odgovarali na naše potrebe, veća je vjerovatnoća da ćemo razviti sigurni stil vezivanja. Nasuprot tome, ako su bili hladni, strogi i nepristupačni, moguće je da ćemo kao odrasla osoba stvoriti izbjegavajući obrazac vezivanja. Ako danas održavamo preokupirani stil, sasvim je moguće da su roditelji bili nedosljedni u odgovoru na naše potrebe. Međutim, ne treba potcijeniti i uticaj životnog iskustva, uključujući iskustvo ranijih ljubavnih veza i njihovih ishoda.
Levine i Heller opisuju stilove vezivanja na sljedeći način:
Preokupirani stil: Volite da budete veoma bliski sa partnerom i posjedujete veliki kapacitet za intimnost. Međutim, često strahujete da vaš partner ne želi da vam se približi onoliko koliko bi to vama odgovaralo. U odnosu iscrpljujete veliki dio emocionalne energije. Osjetljivi ste i na najmanje promjene u raspoloženju i postupcima vašeg partnera i njegovo ponašanje doživljavate suviše lično. U vezi doživljavate mnogo negativnih emocija i lako postajete uznemireni, što vas može navesti da kažete ili uradite nešto zbog čega se kasnije kajete. Međutim, ako vam partner pruži dovoljno sigurnosti i ohrabrenja, u stanju ste osloboditi se uznemirenosti i osjećati se zadovoljno.
Sigurni stil: Izražavanje nježnosti i ljubavi u partnerskom odnosu za vas predstavlja prirodno stanje. Uživate u intimnosti i niste pretjerano zabrinuti za svoju vezu. Ne date se lako uznemiriti i uspješno se nosite sa problemima. Svoje potrebe i osjećanja lako komunicirate partneru, a uspješno tumačite emocionalne potrebe partnera i odgovarate na njih. S partnerom dijelite svoje uspjehe i probleme i pružate mu podršku kada je to potrebno.
Izbjegavajući stil: Vama je veoma važno da sačuvate nezavisnost i samodovoljnost i često vam više odgovara autonomija nego intiman odnos. Iako želite da budete bliski sa drugim osobama, ako je ta bliskost prevelika, osjećate se neugodno i često partnera držite na izvjesnoj distanci. Ne provodite suviše vremena brinući o svom odnosu ili o tome da biste mogli biti odbačeni. Često niste otvoreni prema svojim partnerima koji se žale da ste emocionalno distancirani. Uznemiri vas bilo kakav znak da vas partner kontroliše ili „upada na vaš teritorij“.
Kako dešifrirati partnerov stil vezivanja
Odgovor na ovo pitanje će vas vjerovatno interesovati više nego vlastiti stil. Međutim, kako prikupiti dovoljno informacija na prvim susretima sa potencijalnim partnerom kad ste u povišenom, euforičnom raspoloženju, kad pokušavate ostaviti najbolji dojam, a njega/nju vidite kao sliku koju ste sami stvorili? Teško jeste, ali ne i nemoguće. Sasvim sigurno da nećete iz džepa ili torbice izvaditi upitnik za otkrivanje emocionalnog stila i zamoliti osobu da ga uredno popuni.
Budite dobar slušalac
Samim tim što ste sada upoznati sa konceptom emocionalnog vezivanja i što ste odredili vlastiti stil, uz pomoć pažljivog slušanja i opservacije bićete u stanju stvoriti sliku o vašem partneru. Čak i ako ne postavljate direktna pitanja, većina ljudi spontano počne govoriti o sebi, naročito u kontekstu prvih susreta. Međutim, slika se ne može razviti na osnovu samo par susreta – treba doći do tačke prelaska u narednu fazu koja podrazumijeva redovniju komunikaciju da bi se procijenilo kako će osoba respondirati. Međutim, ovdje se ne radi samo o pitanju stila emocionalnog vezivanja; naime, postoji mogućnost da osoba jednostavno ne želi vezu s vama jer je ne privlačite. I to ne zahtijeva dalju analizu, niti odgovor na pitanje zašto je to tako. Treba znati kad stati, kako se to već kaže u narodu.
Pomjeranje fokusa
Cilj određivanja emocionalnog stila vezivanja je samozaštita, kako ne bi pali u zamku vlastitog preispitivanja i održavanja uznemirujuće dileme da li ste dovoljno privlačni i dobro obučeni, do toga da li ste dovoljno pametni, ili da li imate dovoljno dobar ‘pedigre’! U tim momentima poljuljanosti, malo je vjerovatno da ćete ovakva pitanja postaviti za drugu stranu.
Od sada, naoružani saznanjima o različitim stilovima emocionalnog vezivanja, postavljaćete sebi drugačija pitanja: Da li ova osoba zavređuje emocionalno ulaganje? Da li mi on/a može pružiti ono što mi je potrebno (emocionalno, ne materijalno)? Da li je ova osoba spremna za intimnost ili mi šalje suprotne poruke? – pitanja su za koja vrijedi pribaviti odgovore.
Neka hrana bude tvoj lijek, a lijek tvoja hrana – Hipokrat
Umor, loše raspoloženje, apatija i depresija se uvijek mogu istražiti i objasniti, bilo da se radi o uzroku organske ili psihološke prirode. Međutim, rijetko pomislimo da bi se u nekim slučajevima umora, razdražljivosti i bezvoljnosti moglo raditi o nezdravim prehrambenim navikama kojim naše stanje dovodimo u začarani krug.
Mirisna peciva, čokolade, ukusna gazirana pića, torte, keksi i kolači… prirede nam trenutno zadovoljstvo i ugođaj nakon čega se opšte stanje najčešće pogorša, a glad za slatkim i nezdravim namirnicama samo raste do tačke ovisnosti.
Kada se ne osjećamo dobro, često posežemo i za mega dozama vitamina i minerala, bez prethodne provjere vitaminsko-mineralnog statusa našeg organizma. Međutim, ključno pitanje je da li je naš organizam u stanju da resorbuje vitamine i minerale ako je već u disbalansu uzrokovanim nepravilnom ishranom.
Svjetski medicinski stručnjaci sve su skloniji Hipokratovom uvjerenju da hrana liječi. Ovaj starogrčki liječnik koji se smatra ocem savremene medicine, propisivao je lijekove u vidu hrane jer je vjerovao da se hranom mogu izliječiti mnoge bolesti. Iako je medicina od tada napredovala džinovskim koracima i dosegla visine, ostaje nepobitna istina a to je da disbalans u prehrani može uzrokovati bolest, kao i to da pravilnom ishranom možemo poboljšati, ako ne izliječiti mnoga stanja.
Evo kako možete sami uticati na vaše raspoloženje. Prvo – mirisima. Pored izvrsnog okusa, vanilija neodoljivo miriše, a da njen opojni miris može smanjiti anksioznost dokazali su istraživači njujorškog Memorijalnog centra za istraživanje raka.
Ako patite od bezvoljnosti i depresije, obratite pažnju da li na vašem stolu nedostaju sljedeći elementi i namirnice:
Namirnice bogate omega-3 masnim kiselinama
U dijelovima svijeta gdje je konzumacije ribe visoka, stopa depresije je niža. Obrnuto, u Sjevernoj Americi i dijelovima Evrope gdje se riba rijetko nađe na stolu, stopa depresije je čak deset puta veća. Ovo se naročito odnosi na ženski spol.
Iako je nemoguće dijagnosticiranu depresiju liječiti isključivo hranom, konzumiranje hrane bogate omega-3 masnim kiselinama može pomoći da se popravi raspoloženje pa tako djeluje preventivno.
Počnite tako što ćete uvrstiti najmanje dva riblja obroka sedmično, i to morsku poput srdele, skuše i lososa. Ako ne volite ribu, mogu pomoći i lanene sjemenke koje prethodno potopite u jogurt (jedna kafena kašičica na čašu jogurta) čime dobijete ukusan međuobrok.
Suplement omega-3 masnih kiselina također je rješenje za deficit u svakodnevnoj prehrani.
Namirnice bogate B vitaminima
Iako se cijeli kompleks B vitamina smatra značajnim za prevenciju depresije, naučnici su ipak izdvojili vitamin B6, B12 i folnu kiselinu jer je ustanovljeno da osobe koje pate od depresije imaju manjak upravo tih vitamina. Naime, američki naučnici su otkrili da blizu 40% oboljelih od depresije imaju nedostatak folne kiseline, iako sam deficit ne mora biti uzrokom depresivnog stanja.
Nedostatak vitamina B12 čest je među ženama starije dobi, kao i vegetarijancima i veganima koji ne konzumiraju proteine životinjskog porijekla.
Umjesto da posežete za suplementima, pokušajte osigurati dovoljnu količinu vitamina B-kompleksa pravilnim unosom hrane. Sa 100 g tune ili jednom šoljicom leblebija (slanutak) osiguraćete dnevnu količinu vitamina B6. Dnevnu dozu vitamina B12 dobićete iz jedne porcije govedine ili jaja. U leći, kuhanom špinatu, soku od narandže, avokadu i šparogama naći ćete prijeko potrebnu folnu kiselinu, dok su cjelovite žitarice i smeđa riža odlični izvori tijamina.
Naučnici su potvrdili da aminokiselina triptofan doprinosi boljem raspoloženju jer je ključna za proizvodnju neurotransmitera serotonina koji je poznati regulator raspoloženja. Triptofan ćete naći u nemasnom mesu poput puretine, u mladom siru i bananama, te nešto manje i u kikirikiju, ribi, mlijeku, čokoladi i hurmama. Posebno se preporučuje pureće meso koje pored triptofana sadrži i vitamine B kompleksa, željezi, selen i cink, koji također pozitivno utiču na raspoloženje.
Složeni ugljikohidrati također podržavaju proizvodnju serotonina. Dok prosti ugljikohidrati poput slasnih jela od bijelog brašna i šećera također stimuliraju njegovu porizvodnju, takve namirnice uzrokuju nagli porast šećera (razlog da posežemo za pecivima, pitama i slatkišima prilikom kada smo umorni ili nezadovoljni), ali i jednako brz pad šećera što čini da se osjetimo umornim i neraspoloženim. Ovakve prehrambene navike uzrokuju stalne oscilacije šećera u krvi pa tako i raspoloženja.
Za razliku od prostih, složeni ugljikohidrati koje ćete pronaći u integralnim žitaricama, riži, tjestenini, voću i mahunarkama, potiču proizvodnju serotonina a da pritom ne izazivaju fluktuacije šećera u krvi.
Nedostatak željeza također se može povezati sa umorom, razdražljivošću, apatijom, odsustvom koncentracije pa tako i depresijom.
Selen je ključan za razmjenu hormona štitne žlijezde čije niske razine mogu uzrokovati pad raspoloženja pa i depresiju. Ipak, oprezno sa selenom jer veće količine od neophodnih mogu izazvati trovanje. Brazilski oraščić je poznat kao najmoćniji izvor ovog minerala, a za preporučeni dnevni unos dovoljna su samo dva.
Predlažemo da vašu novu osviještenu prehranu započnete ukusnom salatom od tunjevine i bijelog graha.
Sastojci
1/3 šoljice soka od paradajza
3 kašike limunovog soka
2 kašike maslinovog ulja
Malo svježeg ili suhog bosiljka
Prstohvat jodirane soli
Limenka tunjevine (ocijediti ulje)
200 g kuhanog bijelog graha
1 oguljeni i isjeckani svježi krastavac
Masline bez košpica
Zelene salate po želji
Postupak
Za dresing izmiješati sok od paradajza, limunov sok, ulje, bosiljak i so.
U drugoj zdjeli izmiješati tunjevinu, grah, krastavac, masline i jednu kašiku dresinga.
Servirati u zdjelu na listove zelene salate, dodati ostatak dresinga.
Ovo jednostavno jelo koje podsjeća na pizzu i focacciu potiče s juga Francuske, iz Nice.
Priprema se od davnina; nekada se prodavao na ulicama Nice, a danas se uglavnom služi kao predjelo ili snack, ali ga možete naći i u francuskim pekarama (pattiserie).
Radi se od krušnog tijesta, nešto debljeg nego za pizzu, pa ga se često naziva focaccia s inćunima.
Sastojci
200 g oštrog brašna
Kesica suhog kvasca
Pola supene kašike šećera
2 glavice crvenog luka
125 ml ulja
12 inćuna (konzerviranih u ulju)
Crne masline
Malo vlasca ili majčine dušice
Priprema
U velikoj zdjeli pomiješajte suhe sastojke – brašno, kvasac, šećer i malo soli.
Umiješajte 150 ml mlake vode i umijesite mekano tijesto. Mijesite 2-3 minute. Vratite u posudu, pokrijte i ostavite na toplom mjestu da se podiže oko 20 minuta.
Izrežite luk na kolutove i pržite na ulju dok ne omekša i počne se karamelizirati.
Uključite pećnicu na 200 C.
Izvadite tijesto na pobrašnjenu površinu i razvijte ga u obliku kvadrata oko 30 cm sa 30 cm ili kruga. Lagano ga premažite uljem preostalim od prženja luka, a potom prekrijte lukom. Preko sloja luka unakrsno redajte inćune koje ste prethodno prepolovili po dužini, potom crne masline u prazne prostore.
Pecite oko 25 minuta do zlatnožute boje. Po želji pospite s malo vlasca i sevirajte izrezano na kocke s malo svježe salate.
