by admin | Jan 13, 2021 | Lifestyle
Piše: Azra Pašić, trenerica psihofizičke transformacije
Zima je stigla, a sa njom i brojni praznici, odmori. Osjećali smo se ushićeno, slavili smo, a zatim je kod većine došlo do faze umora.
Povlačimo se u domove jer se osjećamo iscrpljeno, tromo. Razloga je vjerovatno mnogo, ali jedan se pominje češće od ostalih – prejedanje tokom praznika, slavlja.
Razlog, ako ga uopće i nalazimo za tjelesnu aktivnost, baziramo uglavnom na tome da potrošimo ono što smo unijeli u organizam. Složila bih se sa ovim, ali samo djelimično. Istovremeno, skrenula bih pažnju na to da je zimi normalno i potpuno očekivano osjećati se tako kako se osjećamo. Svako godišnje doba traži određen pristup načinima upražnjavanja tjelesne aktivnosti. Ono što trebamo učiniti je postaviti se sukladno zakonima prirode godišnjeg doba koje je u toku. Budimo svjesni da su uslovi rada i stanja organizma drugačiji nego je to slučaj sa ostalim godišnjim dobima.
Ono što si ne bismo smjeli dopustiti tokom zime je da kretanje i aktivnost svedemo ispod produktivnog nivoa. Također, istovremeno naglašavam (ukoliko je riječ o rekreativcu) da je bitno sve aktivnosti spustiti za 1 nivo, jer ovo godišnje doba upravo to i zahtijeva od nas. U izravnom je skladu sa prirodom odmarati se više, ići u krevet ranije, ustajati kasnije, kao i mnoge druge prilagodbe.
Kako je u skladu sa prirodom smanjiti aktivnosti za jedan nivo, tako je u još izraženijem skladu to da naše fizičke aktivnosti ne smiju biti u deficitu. Pokušajmo sada uraditi ono što nemamo priliku u ostalim godišnjim dobima.
Prvo iskoristimo sjajan benefit koji nam ovaj snijeg sa sobom donosi. Manje ili više u svakom gradu ili mjestu postoji šetalište, šumica, park ili puteljak, na kojem možete provesti trening aktivnog hodanja, a neki čak i trčanja. Imajte na umu da vanjskim treningom sagorijevamo znatno više kalorija, jer hladnoća potiče cirkulaciju krvi, samim tim direktno utičući na jačanje srčanog mišića.
Još jedan jako važan benefit kretanja po snježnoj podlozi je propriocepcija, što bi značilo sposobnost mišića da odgovori na specifične nove pozicije i situacije. Konkretno, uvjetovano načinom na koji biramo živjeti u doba sadašnjice, kretanje u neprikladnoj obući, kretanje isključivo ravnim površinama, ili pak nekretanje tj. minimalno pokretanje, izravno su uzrokom velikog broja povreda, lomova, jako ograničenoj pokretljivosti zglobova, samim tim osnovnih čovjekovih radnji. Dakle, idealna šansa da iskoristimo podlogu – ovogodišnji snijeg jer je njegova ‘kakvoća’ savršena za gorenavedeno. Ne zaboravite i ne zanemarite ni sankanje. Ono zahtijeva penjanje uz brdo, što potiče razvoj određenih mišićnih skupina, kao i ‘cardio element’.
by admin | Jul 18, 2020 | Lifestyle
Drevna italijanska kraljevska dinastija Savoja je, kao i svaka dinastija, uživala u mnogim poznatim zadovoljstvima za nepce, ali je kreirala i nova kao što su savoiardi koje danas nazivamo – piškotama.
Tako su davne 1348. godine nastali Savoiardi kao rezultat nastojanja glavnog kuhara da udovolji svojim gospodarima. Na zapadu su poznati kao ‘ladyfingers’, a kod nas se odavno udomaćio izraz ‘piškote’.
Iako djeluju kao jedna od onih slastica koje je nemoguće izraditi kod kuće a da bar podsjeća na ‘kupovnu’, cijeli proces izrade je jednostavniji nego što mislimo, sa svega tri glavna sastojka – jaja, šećer i brašno.
Ako sve uradite kako stoji u receptu, trebalo bi da postignete karakterističnu hrapavu teksturu, kao i tvrdu, prhku strukturu koja brzo postaje spužvasta i meka pri prvom zalogaju.
Donosimo vam originalni recept kako se Savoiardi prave u italijanskoj regiji Piemonte odakle su, legenda kaže, i potekli.
Sastojci
- 3 jaja
- 100 g šećera
- 90 g brašna
- malo soli
- malo putera za podmazivanje
- 30 g šećera u prahu
Postupak
- Odvojite žumanca od bjelanaca.
- Mikserom umutite žumanca sa šećerom (prije toga odvojite malo šećera za posipanje) dok ne postane pjenasto.
- Mješavini postepeno dodajite brašno (ostavite vrlo malo sa strane za pleh), prstohvat soli i nastavite miješati.
- Umutite bjelanca dok ne dobijete čvrstu masu koju ćete spatulom pažljivo umiješati u mješavinu žumanaca.
- Pripremite pleh sa papirom za pečenje koji ste lagano pomastili puterom i posuli brašnom.
- Napunite masom slastičarsku vrećicu (može poslužiti i obična plastična kojoj ćete usko odrezati jedan ugao sa otvorom oko 14 mm) i izrađujte piškote dužine oko 10 cm, zadržavajući se na početku i kraju kako biste postigli originalni oblik.
- Pomiješajte ostatak šećera sa šećerom u prahu i pospite piškote sa polovinom. Sačekajte 10-ak minuta da upiju šećer, pa pospite sa ostatkom i ostavite još par minuta.
- Pecite u prethodno zagrijanoj pećnici na 150 C dok piškote ne poprime zlatnu boju.
- Izvadite pleh iz rerne, a piškote pažljivo prebacite na tanjir da se ohlade.
Ukusne solo, sa toplim ili hladnim napicima, ili kao osnova klasicima poput tiramisua, kao i raznim voćnim i čokoladnim tortama i kolačima.
Buon appetito!
by admin | Jun 30, 2020 | Lifestyle
Piše: Prim. dr. Meliha Branković, spec. anesteziolog i reanimatolog, akupunkturolog
Korona virus je postao sveprisutan i s pravom možemo reći da nam je promijenio život.
O pandemiji korona virusa svakodnevno slušamo i čitamo. Pored straha od bolesti osjećamo i strah od krajnje neizvjesnosti, što je dijelom posljedica potpunog meteža u pogledu medicinskih informacija o ponašanju i mjerama zaštite.
Najnovija ograničenja kretanja za naše građane zatvaranjem međunarodnih granica samo pojačavaju impresiju da praktično nemamo nikakav uticaj na zbivanja.
Strah od izolacije i, mora se priznati, osjećaj da smo zakinuti u odnosu na druge zemlje i njihove stanovnike u pogledu slobode kretanja, dovodi do opšteg pada morala. A to je zapravo, najgora stvar na koju pristajemo – mi, koji smo već prošli nekoliko mjeseci pandemije na najsretniji način, imajući u vidu broj oboljelih i umrlih, a posebno imajući u vidu tehničku i kadrovsku insuficijentnost našeg zdravstvenog kadra za koji bi tada, u tom početnom valu pandemije, priliv ogromnog broja zaraženih sigurno blokirao postojeće kliničke kapacitete.
Ne namjeravam ovdje analizirati političke poteze, ali zašto ne reći da smo, zahvaljujući mjerama uređenim od strane naših vlasti i medicinskih djelatnika, izolacijom, disciplinom i higijenskim mjerama, za date prilike imali vrlo zadovoljavajući broj oboljelih.
Pa kako nam se onda u kratkom vremenu nakon popuštanja zabrana kretanja i izolacije, odjednom desio ovako dramatičan porast oboljelih, ali i onih koji nose virus na svojim sluznicama a nemaju znakove bolesti?
Dozvoljavam sebi kao ljekaru anesteziologu i intenzivisti, koji se bavio i liječenjem oboljelih od prethodnih epidemija SARS-a 2003. godine i MERS-a 2012. godine, koje su također bile uzrokovane tadašnjim sojevima korona virusa, i koje su također sa životinja prenesene na ljude, da skrenem pažnju na bitne činjenice vezane za ove bolesti.
Jedan od razloga leži i u činjenici da se od početka pandemije kroz medije, političke rasprave, pa čak i unutar nekih akademskih zajednica nastoji umanjiti opasnost koju nosi najnoviji virus Covid-19. Promoviraju se stavovi da se radi o zavjeri, namjeri širenja straha, a da Covid-19 zapravo i ne postoji ili je ‘samo manja gripa’.
Ljudi, k’o ljudi… U kriznim vremenima se radije prihvata ‘šarena laža’ nego vrlo relevantna činjenica. I to je razumljivo; naime, naš mozak nas na taj način štiti od teških i opasnih činjenica. Ali mozak to radi privremeno, da ne bismo dobili poststresne simptome uzrokovane adrenalinom. Razuman čovjek bi ipak morao, nakon početnog šoka, progledati, VIDJETI i prihvatiti situaciju, te na osnovu razuma tražiti spas i rješenje problema.
Korona postoji i može biti fatalna
Covid-19 je naziv za bolest respiratornog sistema koja se može završiti teškim popuštanjem plućne funkcije. Terapija te faze bolesti pretpostavlja spajanje pacijenta na aparat za disanje preko cijevi koja se stavi u dušnik pacijenta. Preko te cijevi (endotrahealni tubus ili endotrahealna kanila), preko sofisticiranog aparata za disanje (respiratora), pacijentu se osigurava adekvatna razmjena kisika i ugljendioksida, a time i opstanak cijelog organizma.
Vještačku ventilaciju (disanje) može voditi samo dobro educirani medicinski tim, u posebnim uvjetima Jedinice intenzivnog liječenja.
Za one koji ne vjeruju u ubojitost ove grupe virusa, svjedočim svoje, ali i iskustvo mojih kolega – često smo gubili bitku za život pacijenta i pored znanja, iskustva i opreme, jer je u jednom trenutku, posebno kod starijih i pacijenata sa kormorbiditetima, voda u alveolama spriječila svaki dalji tretman. Sasvim bespomoćni gledali smo umiranje i gubitak života.
Dakle, Covid-19 je virusna infekcija respiratornog sistema, može izgledati kao obična hunjavica, malo jača prehlada sa dosadnim kašljem, ali i smrtonosna bolest koja dovodi do prestanka rada pluća i srca, ponekad i pored najboljeg tretmana.
Gore glavu (iz pijeska)
Da se vratim na početak, ako smo mogli biti disciplinirani kad je tek došla pandemija, zašto se sada ne bismo pridržavali vrlo jednostavnih mjera.
Nošenje maske na bradi i vratu neće spriječiti vaše kapljice u kojima se eventualno nalazi virus, da svojoj djeci, roditeljima ili potpuno nepoznatim ljudima pošaljete kao smrtonosni metak. Znam da ste vi uglavnom ljudi koji ni na mrava ne bi stali, ali možete inicirati nečiju smrt ako mu se nezaštićeni obraćate sa male udaljenosti, ili još gore – kišete, kašljete, jer mu tako šaljete ubojiti virus.
Virus se zadržava u zraku, na površinama, u sredstvima prevoza, klupama, restoranima… Propisano pranje ruku i uopšte održavanje lične higijene i higijene stambenog prostora spašava ŽIVOT. Ne mogu da vjerujem da je o tome teško misliti… jer ljudi oko nas ipak umiru od Covid-19.
Na kraju krajeva, i zbog naše velike želje da nam u našoj domovini bude ljepše i zdravije kako bi se nastavila kretati naprijed, treba da pokažemo da smo mi, Bosanci i Hercegovci, odgovorni, čestiti i zdravi.
by admin | Mar 20, 2020 | Design
Piše: Aida Korman
Ostanimo danas u domovima, da bismo sutra mogli izaći.
Citirajući italijanskog premijera Giuseppe Contea, u ovom razdoblju izolacije zbog korona virusa potrebno je usredotočiti se na smartworking i iskoristiti slobodno vrijeme koje imamo na raspolaganju na konstruktivan način.
Pa čak i ako moda nije nužnost, malo zdravog i optimističnog duha potrebno je unijeti u svakodnevni život.
Svi koji prakticiraju socijalno distanciranje, puno više vremena provode kod kuće. Iako su za mnoge anksioznost, nesigurnost i strah uzeli maha zahvaljujući širenju koronavirusa, postoji mnogo načina da ostanemo mirni i zdravi: meditacija i vježbe disanja, prakticiranje joge.
Zapravo u ovom periodu možemo da radimo sve ono što nismo mogli, jer smo bili previše zauzeti. Konačno možemo da pročitamo knjige i pogledamo filmove, kuhamo nova jela, razgovaramo s prijateljima, posvetimo više pažnje našim kućnim ljubimcima. Bitno je da šta god da radimo, vibriramo visoko i ostanemo pozitivni.
Ovo je vrijeme za refleksiju, vrijeme kada možemo da naučimo nove vještine i budemo kreativni i lansiramo nove izazove. Možemo primjerice da pravimo maske od starih odjevnih predmeta, a za to ne morate biti stručnjak. Dovoljno je naći tutorial na YouTube-u. Možete ih napraviti i od papira za pečenje.
Uslijed najnovijih mjera Vlade, noćni izgled je postao glavni akter dana. Pa je tako lansiran izazov putem društvenih mreža za najbolji izgled u karantinu i #slipperchallenge, odnosno izbor za papuče.
Zapravo, par pidžama kako bi se osjećali ugodnije upravo je ono što nam je potrebno. Preko pidžame možemo nositi sako ili birati džemper sa donjim dijelom pidžame za video sastanke kao kombinaciju pola pidžame i pola uredske odjeće.
Ima i onih koji u periodu izolacije nastoje eksperimentisati novi i originalan izgled, ali neosporno je da pidžame – cijeli dan, svaki dan – ostaju najpopularniji odjevni predmet.
Na kraju, pandemija se pokazuje demokratskom, jer briše socijalne razlike.
by admin | Mar 20, 2020 | Lifestyle
Piše: Lejla Džaferović
Preokupirani smo korona virusom – pandemija je prodrla u sve sfere našeg života.
S koronom na umu se ujutru budimo i uveče liježemo. Tokom dana pratimo vijesti o broju zaraženih i umrlih, bjesomučno kupujemo i pohranjujemo namirnice, dezinficiramo sebe i sve oko sebe… i opet se pitamo – da li smo dovoljno učinili?!
Zajedništvo i solidarnost – mantra novog vremena koje je, usput rečeno, donijelo podjele kakve čak i historija rijetko viđa – padaju u vodu pred ‘društvenim distanciranjem’ i samoizoliranjem koje nameće potreba za zaštitom od korona virusa.
S razlogom. Da su Kinezi i Italijani, primjerice, ranije krenuli sa samoizolacijom, možda bi slika izgledala manje dramatično. Možda – prilog u svakoj rečenici koju izgovorimo o koroni jer ovog puta imamo posla s nepoznatim.
Upravo činjenica da se radi o nepoznatoj pojavi koju ni milijarde dolara vrijedne tehnologije, genijalni umovi i think tankovi još uvijek ne mogu raskrinkati je to što nas čini, narodski rečeno, nervoznima.
Kad već ne možemo koronu, možemo li barem minimizirati ‘nervozu’ i spriječiti da se otme kontroli i razvije u anksioznost, strah, opsesiju, fobije… obzirom da zastrašujući podaci i loše vijesti, čini se, nemaju namjeru da se transformiraju u dobre, bar u skorije vrijeme.
Ako svaki dan većinu svoje dragocjene psihičke energije fokusiramo na oprez da se ne zarazimo, već smo na putu da postanemo manje ili više anksiozni. Svakodnevne poruke o potrebi za oprezom i vijesti o broju smrtnih slučajeva (onih koji nisu tako pazili, tako bar naš mozak dekodira poruku), kao i život u uvjetima izolacije, iako neophodne, dodatno utiču na stanje i zdravlje naše psihe.
Zdravi društveni kontakti koji su inače ljekoviti kad su u pitanju anksioznost i strah – svedeni su na minimum, a u nekim slučajevima i zabranjeni, što samo podiže tenziju. Temeljitijim pranjem ruku i izbjegavanjem društva smanjujemo rizik da zarazimo sebe ili druge. Ali, šta možemo učiniti da dugoročno sačuvamo mentalno zdravlje, a kratkoročno bar popravimo raspoloženje i osnažimo se da izađemo na kraj sa izolacijom i zastrašujućim porukama?
1. Održavajte kontakt.
Telefon, email, društvene mreže – koliko god da su nas do sada udaljili od živih susreta i izolirali, sada su korisniji nego ikada. Komunicirajte, izrazite ono što osjećate s osobama s kojima se osjećate sigurno, pokažite iskren interes za njihovo stanje. Pokušajte napraviti iskorak izlaskom iz uobičajenog kruga kontakata i pozovite nekog s kim se niste odavno čuli – iznenadite i sebe i njega/nju. Potražite utjehu, ali je i pružite. Odnosi su dvosmjerna ulica, izbalansirani tasovi na vagi. U situaciji poput pandemije, svi smo u sličnoj situaciji, a možda ste baš vi u nekoj vrsti prednosti.
Kakvoj prednosti? Razmislite.
2. Njegujte partnerski odnos.
U kriznim vremenima, ljudi se ili dodatno zbliže ili udalje, pa čak i raziđu. To se upravo dešava zbog ranije pomenute promjene svakodnevne rutine koja dovede do izlaska iz svojevrsnog transa u kome se ponašamo po principu autopilota – odrađujemo život bez dublje analize onog što nas okružuje, uključujući partnerske odnose. Zamka u koju upadne većina parova dovede i do toga da partnera počnemo uzimati zdravo za gotovo, kao da se podrazumijeva, a upravo na toj tački prijateljstvo i respekt se počnu transformirati u naviku i otuđenje.
Ako je partnerski odnos utemeljen prije svega na poštovanju i prijateljstvu, taj odnos će vam biti ključni oslonac u kriznim vremenima. Isto vrijedi za prijatelje. Obratite pažnju na partnera – prijatelja, potražite podršku i utjehu, ali je i pružite. Da li uopće znate kako se vaš partner istinski osjeća u pogledu trenutne krizne situacije?
Kako mu/joj možete pomoći?
3. Upravljajte informacijama.
Nije sve što čujete istina, niti je sve što kažete istina. To je jedina istina. Ako ne ‘pročistite’ i ‘ispolirate’ vlastite zvučne i vizuelne filtere, vaši sistemi će biti napadani zapaljivim koktelom informacija – od tačnih i provjerenih do netačnih, neprovjerenih, zbunjujućih, oprečnih, zastrašujućih. Pritom ih je teško razlikovati, naročito ako ste već uznemireni i uplašeni.
U kriznoj situaciji kao što je pandemija, u fazi u kojoj se trenutno nalazimo, svaka informacija je donekle zastrašujuća, a naročito one senzacionalističkog tipa koje služe u svrhu bolje čitanosti nekog medija (npr. šokantan naslov koji vas jednostavno primora da otvorite inače isprazan i neinformativan članak). A senzacionalizam se najbolje ‘lijepi’ za naše osjete jer nas egzaltira (uzbuđuje). Ipak, izbor je naš – možemo selektirati izvore informacije tako da do nas dolaze uglavnom provjereni podaci koji će doprinijeti našoj realističnoj slici o svijetu oko nas.
Pored vijesti, birajte i humorističke emisije, ne susprežite smijeh zbog sujevjernog ubjeđenja da bi mogli ‘oplakati’, slušajte omiljenu muziku.
Da li ste napravili jedan takav izbor?
4. Briga za druge.
Poznati drevni lijek za izlazak iz vlastitog unutarnjeg ‘inferna’ je briga za druge. Ako nije isključivo motivirana motom ‘dobro se dobrim vraća’ pri čemu se možete samo dodatno uznemiriti i razočarati ako se ne desi ‘povrat’ dobra za vašu brigu, aktivni interes za druge i pomoć u razumnom okviru su ljekoviti. Time izlazite iz vlastitog začaranog kruga koji vas sprečava da vidite druge i njihove životne situacije, preusmjerava vam pažnju i potiče na djelovanje koje, ako izostane, ovaj savjet gubi svoju svrhu. Djelovanje, pak, treba biti izbalansirano i u skladu sa našim mogućnostima kako ne bi postalo kompenzatorna aktivnost u kojoj postajemo ‘spasioci’ samo zato da bi se mi bolje osjećali. Pomoć nije samo novac nego i interesovanje, savjet, pohvala, stisak ruke, tapšanje po ramenu (ovo potonje dvoje izuzimamo dok ne prođe epidemija).
Kome ste pomogli u zadnje vrijeme?
5. Život teče dalje – živite danas, planirajte za sutra.
Kad smo anksiozni, uglavnom postavljamo pitanja ‘kako ću…’, ‘kako će…’, ‘šta će biti…’ i sl. dakle, uvijek smo korak u budućnosti ali sa zebnjom, strahom koji su disfunkcionalni jer nas blokiraju i znaju život učiniti nepodnošljivim. Istina, ne znamo ‘kako ćemo’ jer u svakoj situaciji postoji dimenzija nepredvidivog, ali kada počnemo vjerovati da zahvaljujući vlastitim unutarnjim resursima (ili ponekad uz pomoć drugih) možemo izaći na kraj sa baš svakom situacijom – anksioznost se krene povlačiti. Zato, živimo sada i danas, planirajmo za sutra, jer – ma šta nam sutra donijelo, s tim ćemo se moći izboriti. Kao i uvijek.
Anksioznost ne trpi promjene, ona raste pred promjenama, naročito onim neplaniranim. Promjena dnevne rutine zbog koje nam se inače čini da život prebrzo prolazi je utoliko dobra stvar. Daje nam priliku da zastanemo i, nakon prvobitnog šoka i potresa, krenemo dalje. Koliko god bila bolna, krizu treba prihvatiti kao dragog gosta jer nam ukazuje na to šta nije dobro u našem životu, šta treba promijeniti, šta je funkcionalno a šta ne.
Iskoristite vrijeme kod kuće i za malo samopreispitivanja o tome kako funkcioniraju vaše životne postavke. Možda vam krizna situacija priredi par ključnih uvida o tome bez čega možete, šta želite, a šta vam je neophodno.
Da li ste spremni za pozitivnu promjenu?
