Doručak je naš najvažniji obrok. Ne postoji ni jedan nutricionistički pristup koji će ovu činjenicu zanemariti odnosno preskočiti da ukaže na značaj našeg prvog dnevnog obroka.
Zašto je doručak toliko važan i neizostavan obrok bilo kojeg zdravog jelovnika?
Nakon prespavane noći, organizam je odmoran, ali nivo šećera u krvi je mali. Upravo je to vrijeme kada mu trebamo dati kvalitetne namirnice bogate proteinima, vitaminima i ugljikohidratima. Doručak treba da bude najobimniji obrok tokom dana a kako ga spremamo i jedemo kod kuće vrijedi mu posvetiti posebnu pažnju.
Današnje žene su obično zaokupljene brojnim porodičnim i poslovnim obavezama pa nerijetko doručak obave s nogu uz neki slatkiš ili pecivo.
Ako smo odlučili sebi i svojim najmilijim prirediti zdravi doručak, a vjerujte da vrijedi svake utrošene minute truda, evo jednog prijedloga za čiju pripremu je potrebno 20 minuta i to naveče, kada ste svakako u pokretu i kuhinjskim obavezama.
KUKURUZNI MAFINI SA BLITVOM I SIROM – 2 jaja, 2 dcl jogurta, 3 kašike mladog sira, šaka isjeckane blitve, malo soli, pola praška za pecivo, 3 kašike maslinovog ulja. Sve sastojke izmiješajte i dodajte kukuruzno brašno. Smjesa treba da bude nešto gušća nego za palačinke. Napunite kalupe za mafine pripremljenom smjesom (nemojte do vrha kalupa jer će mafini narasti tokom pečenja) i pospite po vrhu susamom, stavite u rernu zagrijanu na 200 stepeni i pecite cca 20 minuta (dok ne porumene). Isključite rernu i ostavite još 3-4 minute. Nakon toga izvadite mafine iz rerne i ostavite da se ohlade do jutra. Ako volite u sredinu svake mafine možete staviti po komad feta sira. Okus je fantastičan.
ČAŠA KEFIRA ILI JOGURTA
ZDJELICA SVJEŽIH BOBICA NARA – ne zaboravite da je nar super namirnica. Bogat je vitaminom C a posebno je koristan za kožu jer svojim bogatim sastavom održava u koži kolagen i tako je čini mlađom i bez bora. Kako čišćenje nara zahtijeva nekoliko minuta vašeg vremena, predlažem da uz popodnevnu kafu očistite nekoliko narova i držite ih u frižideru pa ih postepeno trošite nekoliko narednih dana.
NEKOLIKO BADEMA – bogati su kvalitetnim masnoćama koje povoljno utiču na funkcionisanje čitavog organizma. Daju organizmu potrebnu energiju, koju osjetite već nekoliko minuta nakon njihovog konzumiranja. Ovakav doručak zaslužuje da ujutro odvojite barem 15 minuta vremena i da uživate u svakom njegovom zalogaju. Pored osjećaja psihičkog zadovoljstva i pojačane koncentracije, ubrzo nakon ovakvog doručka organizam će dobiti potrebnu energiju za kvalitetan početak dana…
Zima je stigla, a sa njom i brojni praznici, odmori. Osjećali smo se ushićeno, slavili smo, a zatim je kod većine došlo do faze umora.
Povlačimo se u domove jer se osjećamo iscrpljeno, tromo. Razloga je vjerovatno mnogo, ali jedan se pominje češće od ostalih – prejedanje tokom praznika, slavlja.
Razlog, ako ga uopće i nalazimo za tjelesnu aktivnost, baziramo uglavnom na tome da potrošimo ono što smo unijeli u organizam. Složila bih se sa ovim, ali samo djelimično. Istovremeno, skrenula bih pažnju na to da je zimi normalno i potpuno očekivano osjećati se tako kako se osjećamo. Svako godišnje doba traži određen pristup načinima upražnjavanja tjelesne aktivnosti. Ono što trebamo učiniti je postaviti se sukladno zakonima prirode godišnjeg doba koje je u toku. Budimo svjesni da su uslovi rada i stanja organizma drugačiji nego je to slučaj sa ostalim godišnjim dobima.
Ono što si ne bismo smjeli dopustiti tokom zime je da kretanje i aktivnost svedemo ispod produktivnog nivoa. Također, istovremeno naglašavam (ukoliko je riječ o rekreativcu) da je bitno sve aktivnosti spustiti za 1 nivo, jer ovo godišnje doba upravo to i zahtijeva od nas. U izravnom je skladu sa prirodom odmarati se više, ići u krevet ranije, ustajati kasnije, kao i mnoge druge prilagodbe.
Kako je u skladu sa prirodom smanjiti aktivnosti za jedan nivo, tako je u još izraženijem skladu to da naše fizičke aktivnosti ne smiju biti u deficitu. Pokušajmo sada uraditi ono što nemamo priliku u ostalim godišnjim dobima.
Prvo iskoristimo sjajan benefit koji nam ovaj snijeg sa sobom donosi. Manje ili više u svakom gradu ili mjestu postoji šetalište, šumica, park ili puteljak, na kojem možete provesti trening aktivnog hodanja, a neki čak i trčanja. Imajte na umu da vanjskim treningom sagorijevamo znatno više kalorija, jer hladnoća potiče cirkulaciju krvi, samim tim direktno utičući na jačanje srčanog mišića.
Još jedan jako važan benefit kretanja po snježnoj podlozi je propriocepcija, što bi značilo sposobnost mišića da odgovori na specifične nove pozicije i situacije. Konkretno, uvjetovano načinom na koji biramo živjeti u doba sadašnjice, kretanje u neprikladnoj obući, kretanje isključivo ravnim površinama, ili pak nekretanje tj. minimalno pokretanje, izravno su uzrokom velikog broja povreda, lomova, jako ograničenoj pokretljivosti zglobova, samim tim osnovnih čovjekovih radnji. Dakle, idealna šansa da iskoristimo podlogu – ovogodišnji snijeg jer je njegova ‘kakvoća’ savršena za gorenavedeno. Ne zaboravite i ne zanemarite ni sankanje. Ono zahtijeva penjanje uz brdo, što potiče razvoj određenih mišićnih skupina, kao i ‘cardio element’.
Drevna italijanska kraljevska dinastija Savoja je, kao i svaka dinastija, uživala u mnogim poznatim zadovoljstvima za nepce, ali je kreirala i nova kao što su savoiardi koje danas nazivamo – piškotama.
Tako su davne 1348. godine nastali Savoiardi kao rezultat nastojanja glavnog kuhara da udovolji svojim gospodarima. Na zapadu su poznati kao ‘ladyfingers’, a kod nas se odavno udomaćio izraz ‘piškote’.
Iako djeluju kao jedna od onih slastica koje je nemoguće izraditi kod kuće a da bar podsjeća na ‘kupovnu’, cijeli proces izrade je jednostavniji nego što mislimo, sa svega tri glavna sastojka – jaja, šećer i brašno.
Ako sve uradite kako stoji u receptu, trebalo bi da postignete karakterističnu hrapavu teksturu, kao i tvrdu, prhku strukturu koja brzo postaje spužvasta i meka pri prvom zalogaju.
Donosimo vam originalni recept kako se Savoiardi prave u italijanskoj regiji Piemonte odakle su, legenda kaže, i potekli.
Sastojci
3 jaja
100 g šećera
90 g brašna
malo soli
malo putera za podmazivanje
30 g šećera u prahu
Postupak
Odvojite žumanca od bjelanaca.
Mikserom umutite žumanca sa šećerom (prije toga odvojite malo šećera za posipanje) dok ne postane pjenasto.
Mješavini postepeno dodajite brašno (ostavite vrlo malo sa strane za pleh), prstohvat soli i nastavite miješati.
Umutite bjelanca dok ne dobijete čvrstu masu koju ćete spatulom pažljivo umiješati u mješavinu žumanaca.
Pripremite pleh sa papirom za pečenje koji ste lagano pomastili puterom i posuli brašnom.
Napunite masom slastičarsku vrećicu (može poslužiti i obična plastična kojoj ćete usko odrezati jedan ugao sa otvorom oko 14 mm) i izrađujte piškote dužine oko 10 cm, zadržavajući se na početku i kraju kako biste postigli originalni oblik.
Pomiješajte ostatak šećera sa šećerom u prahu i pospite piškote sa polovinom. Sačekajte 10-ak minuta da upiju šećer, pa pospite sa ostatkom i ostavite još par minuta.
Pecite u prethodno zagrijanoj pećnici na 150 C dok piškote ne poprime zlatnu boju.
Izvadite pleh iz rerne, a piškote pažljivo prebacite na tanjir da se ohlade.
Ukusne solo, sa toplim ili hladnim napicima, ili kao osnova klasicima poput tiramisua, kao i raznim voćnim i čokoladnim tortama i kolačima.
Piše: Prim. dr. Meliha Branković, spec. anesteziolog i reanimatolog, akupunkturolog
Korona virus je postao sveprisutan i s pravom možemo reći da nam je promijenio život.
O pandemiji korona virusa svakodnevno slušamo i čitamo. Pored straha od bolesti osjećamo i strah od krajnje neizvjesnosti, što je dijelom posljedica potpunog meteža u pogledu medicinskih informacija o ponašanju i mjerama zaštite.
Najnovija ograničenja kretanja za naše građane zatvaranjem međunarodnih granica samo pojačavaju impresiju da praktično nemamo nikakav uticaj na zbivanja.
Strah od izolacije i, mora se priznati, osjećaj da smo zakinuti u odnosu na druge zemlje i njihove stanovnike u pogledu slobode kretanja, dovodi do opšteg pada morala. A to je zapravo, najgora stvar na koju pristajemo – mi, koji smo već prošli nekoliko mjeseci pandemije na najsretniji način, imajući u vidu broj oboljelih i umrlih, a posebno imajući u vidu tehničku i kadrovsku insuficijentnost našeg zdravstvenog kadra za koji bi tada, u tom početnom valu pandemije, priliv ogromnog broja zaraženih sigurno blokirao postojeće kliničke kapacitete.
Ne namjeravam ovdje analizirati političke poteze, ali zašto ne reći da smo, zahvaljujući mjerama uređenim od strane naših vlasti i medicinskih djelatnika, izolacijom, disciplinom i higijenskim mjerama, za date prilike imali vrlo zadovoljavajući broj oboljelih.
Pa kako nam se onda u kratkom vremenu nakon popuštanja zabrana kretanja i izolacije, odjednom desio ovako dramatičan porast oboljelih, ali i onih koji nose virus na svojim sluznicama a nemaju znakove bolesti?
Dozvoljavam sebi kao ljekaru anesteziologu i intenzivisti, koji se bavio i liječenjem oboljelih od prethodnih epidemija SARS-a 2003. godine i MERS-a 2012. godine, koje su također bile uzrokovane tadašnjim sojevima korona virusa, i koje su također sa životinja prenesene na ljude, da skrenem pažnju na bitne činjenice vezane za ove bolesti.
Jedan od razloga leži i u činjenici da se od početka pandemije kroz medije, političke rasprave, pa čak i unutar nekih akademskih zajednica nastoji umanjiti opasnost koju nosi najnoviji virus Covid-19. Promoviraju se stavovi da se radi o zavjeri, namjeri širenja straha, a da Covid-19 zapravo i ne postoji ili je ‘samo manja gripa’.
Ljudi, k’o ljudi… U kriznim vremenima se radije prihvata ‘šarena laža’ nego vrlo relevantna činjenica. I to je razumljivo; naime, naš mozak nas na taj način štiti od teških i opasnih činjenica. Ali mozak to radi privremeno, da ne bismo dobili poststresne simptome uzrokovane adrenalinom. Razuman čovjek bi ipak morao, nakon početnog šoka, progledati, VIDJETI i prihvatiti situaciju, te na osnovu razuma tražiti spas i rješenje problema.
Korona postoji i može biti fatalna
Covid-19 je naziv za bolest respiratornog sistema koja se može završiti teškim popuštanjem plućne funkcije. Terapija te faze bolesti pretpostavlja spajanje pacijenta na aparat za disanje preko cijevi koja se stavi u dušnik pacijenta. Preko te cijevi (endotrahealni tubus ili endotrahealna kanila), preko sofisticiranog aparata za disanje (respiratora), pacijentu se osigurava adekvatna razmjena kisika i ugljendioksida, a time i opstanak cijelog organizma.
Vještačku ventilaciju (disanje) može voditi samo dobro educirani medicinski tim, u posebnim uvjetima Jedinice intenzivnog liječenja.
Za one koji ne vjeruju u ubojitost ove grupe virusa, svjedočim svoje, ali i iskustvo mojih kolega – često smo gubili bitku za život pacijenta i pored znanja, iskustva i opreme, jer je u jednom trenutku, posebno kod starijih i pacijenata sa kormorbiditetima, voda u alveolama spriječila svaki dalji tretman. Sasvim bespomoćni gledali smo umiranje i gubitak života.
Dakle, Covid-19 je virusna infekcija respiratornog sistema, može izgledati kao obična hunjavica, malo jača prehlada sa dosadnim kašljem, ali i smrtonosna bolest koja dovodi do prestanka rada pluća i srca, ponekad i pored najboljeg tretmana.
Gore glavu (iz pijeska)
Da se vratim na početak, ako smo mogli biti disciplinirani kad je tek došla pandemija, zašto se sada ne bismo pridržavali vrlo jednostavnih mjera.
Nošenje maske na bradi i vratu neće spriječiti vaše kapljice u kojima se eventualno nalazi virus, da svojoj djeci, roditeljima ili potpuno nepoznatim ljudima pošaljete kao smrtonosni metak. Znam da ste vi uglavnom ljudi koji ni na mrava ne bi stali, ali možete inicirati nečiju smrt ako mu se nezaštićeni obraćate sa male udaljenosti, ili još gore – kišete, kašljete, jer mu tako šaljete ubojiti virus.
Virus se zadržava u zraku, na površinama, u sredstvima prevoza, klupama, restoranima… Propisano pranje ruku i uopšte održavanje lične higijene i higijene stambenog prostora spašava ŽIVOT. Ne mogu da vjerujem da je o tome teško misliti… jer ljudi oko nas ipak umiru od Covid-19.
Na kraju krajeva, i zbog naše velike želje da nam u našoj domovini bude ljepše i zdravije kako bi se nastavila kretati naprijed, treba da pokažemo da smo mi, Bosanci i Hercegovci, odgovorni, čestiti i zdravi.
Ostanimo danas u domovima, da bismo sutra mogli izaći.
Citirajući italijanskog premijera Giuseppe Contea, u ovom razdoblju izolacije zbog korona virusa potrebno je usredotočiti se na smartworking i iskoristiti slobodno vrijeme koje imamo na raspolaganju na konstruktivan način.
Pa čak i ako moda nije nužnost, malo zdravog i optimističnog duha potrebno je unijeti u svakodnevni život.
Svi koji prakticiraju socijalno distanciranje, puno više vremena provode kod kuće. Iako su za mnoge anksioznost, nesigurnost i strah uzeli maha zahvaljujući širenju koronavirusa, postoji mnogo načina da ostanemo mirni i zdravi: meditacija i vježbe disanja, prakticiranje joge.
Zapravo u ovom periodu možemo da radimo sve ono što nismo mogli, jer smo bili previše zauzeti. Konačno možemo da pročitamo knjige i pogledamo filmove, kuhamo nova jela, razgovaramo s prijateljima, posvetimo više pažnje našim kućnim ljubimcima. Bitno je da šta god da radimo, vibriramo visoko i ostanemo pozitivni.
Ovo je vrijeme za refleksiju, vrijeme kada možemo da naučimo nove vještine i budemo kreativni i lansiramo nove izazove. Možemo primjerice da pravimo maske od starih odjevnih predmeta, a za to ne morate biti stručnjak. Dovoljno je naći tutorial na YouTube-u. Možete ih napraviti i od papira za pečenje.
Uslijed najnovijih mjera Vlade, noćni izgled je postao glavni akter dana. Pa je tako lansiran izazov putem društvenih mreža za najbolji izgled u karantinu i #slipperchallenge, odnosno izbor za papuče.
Zapravo, par pidžama kako bi se osjećali ugodnije upravo je ono što nam je potrebno. Preko pidžame možemo nositi sako ili birati džemper sa donjim dijelom pidžame za video sastanke kao kombinaciju pola pidžame i pola uredske odjeće.
Ima i onih koji u periodu izolacije nastoje eksperimentisati novi i originalan izgled, ali neosporno je da pidžame – cijeli dan, svaki dan – ostaju najpopularniji odjevni predmet.
Na kraju, pandemija se pokazuje demokratskom, jer briše socijalne razlike.
