Fraza sve prisutnija u medijskom prostoru je zasigurno fake news, kao medijski sadržaj utemeljen na nedvosmisleno lažnim tvrdnjama odnosno informacijama koje nisu u skladu s postojećim činjenicama.
Collins Dictionary je proglasio ovaj izraz za riječ koja je obilježila 2017. godinu, i od tada je njeno korištenje u stalnom usponu. Kako izvori navode, upotreba fraze fake news dosegla je vrhunac za vrijeme mandata bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa koji ju je često upotrebljavao.
Kao pogrešan izvor informacija, lažna vijest nanosi veliku štetu mnogim kredibilnim medijima dok istovremeno pogoduje slabo čitanim portalima, ukoliko takvi objavljuju lažne vijesti.
Postoje razni motivi za njihovo širenje – politički, ideološki i ekonomski. Bez obzira na njihovu prirodu, cilj je isti, a to je da se u javnosti stvori potpuno pogrešna percepcija o određenom događaju.
Snažan motiv za fake news je profit koji ostvaruju portali koji ih objavljuju, pri čemu se podiže ‘virtuelni tiraž’. Pored ovoga, jako je atraktivno ukoliko lažna informacija predstavlja ekskluzivni medijski sadržaj koji drugi mediji ne mogu ponuditi. Da bi ostvarile željeni efekat, često se plasiraju u vidu uznemirujuće i napete situacije koja bi trebala izazvati emotivnu reakciju čitalaca.
Kako putuju lažne vijesti slikovito je prikazao portal raskrinkavanje.ba
Teško je pronaći određeni ‘mehanizam’ prepoznavanja lažnih vijesti, ali postoje određeni indikatori. Prvenstveno, one se mogu javiti u različitim formatima, od fotografija i video snimaka, do izmišljenih događaja i ličnosti, pa čak i anketa koje nikad nisu provedene.
Najčešće ih raskrinkava naglašena senzacionalistička komponenta, kao što su neobični, a često i nevjerovatni događaji i pojave. Zbog takvih tema, fake news često sadrže elemente teorije zavjere, clickbait-a (mamac za klikove) i pseudonauke. Posebno treba istaći da ovakve ‘vruće’ vijesti dolaze od nekredibilnih medijskih izvora, koji, između ostalog, ne raspolažu tačnim i provjerenim informacijama.
Senzacionalizam, kao glavno obilježje ovih vijesti, predstavlja svakodnevnu pojavu u medijima i primarno dolazi u obliku pristrasnog i kontroverznog izvještavanja u kojem se pretjeruje u opisima određenih događaja s ciljem povećanja čitanosti/gledanosti. Ovakav način pisanja i izvještavanja grubo krši novinarsku etiku. Takvi tekstovi šire govor mržnje, zadiru u privatni život pojedinca, u konačnici izazivaju nelagodu, pritisak, a često mogu naštetiti ugledu i dostojanstvu neke osobe.
Ukoliko čitaoci uspiju prepoznati neke od ovih elemenata, vrlo je izvjesno da se radi o lažnoj vijesti. Ako medij iskazuje snažnu naklonjenost ideologiji ili političkoj opciji, potrebno je svaku vijest uporediti s ostalim medijskim izvorima, ili potražiti pomoć na internet stranicama ili drugim mjestima koji se isključivo bave razotkrivanjem medijske manipulacije.
Alternativne činjenice
Alternativne činjenice (alternative facts) su napredniji oblik lažnih vijesti, a koliko je paradoksalan i neprihvatljiv kazuje činjenica da su ga njemački lingvisti proglasili ‘najgorim izrazom’ 2017.
Ono što ih karakteriše je apsolutna subjektivnost i pristrasnost, pri čemu se činjenice prilagođavaju ličnim uvjerenjima i osjećanjima, a ne objektivnoj istini. Sve zajedno tvori svijet moderne istine (post-truth), u kojem istina prvo postaje krivotvorena, potom i nevažna.
Svake sezone svjetski autoritet za boje – Institut za boje Pantone objavi izvještaj o trendovima boja u modnoj industriji, najavljujući boje koje će modni dizajneri primjenjivati u novim kolekcijama.
‘Boja godine’ instituta Pantone već više od 20 godina usmjerava razvoj proizvoda u više industrija, uključujući modu, dizajn enterijera i grafički dizajn.
Pantone Color Institute je poslovna jedinica u Pantoneu koja proglašava najbolje sezonske boje na modnim pistama, bira Pantone boju godine, predviđa globalne trendove boja i savjetuje kompanije o boji za vizuelni identitet proizvoda i brenda.
Kroz sezonske prognoze trendova i savjetovanje na temelju psihologije boja, Pantone Institut za boje udružuje se sa svjetskim brendovima kako bi zajedno izvukli maksimalni efekat iz emocije i snage boja.
Proteklu 2020. godinu obilježila je Classic Blue
Proces odabira Pantone boje godine zahtijeva pomno razmatranje i analizu trendova. Stručnjaci za boje ovog instituta promatraju svijet u potrazi za novim uticajima boja. U njihovom fokusu često se nađu industrija zabave i filma, umjetničke kolekcije, novi umjetnici, sva područja dizajna, popularna turistička odredišta, kao i novi životni stilovi. Tu su i nove tehnologije, materijali, teksture, društveni mediji, pa čak i sportski događaji.
Za 2021. godinu, stručnjaci Pantone instituta odabrali su dvije boje – hladnu sivu i toplu žutu, čime su postigli osvježavajuću i optimističnu kombinaciju lako primjenjivu u svim oblastima dizajna.
Odjenite se u Pantone boje godine: Optimistična žuta ili elegantna siva
PANTONE 17-5104 Ultimate Gray + PANTONE 13-0647 Illuminating, dvije neovisne boje koje predstavljaju snagu i pozitivnost, podsjećaju na to kako se različitosti nadopunjuju.
Novom kombinacijom boja Pantone šalje poruku sreće i svjetlosti (žuta) obuhvaćenu čvrstinom i stabilnošću (siva), koja daje nadu u vremenu kada je to svijetu najpotrebnije.
Izvrsna kombinacija za savremene enterijere
‘Spoj trajne Ultimate sive boje sa živopisnim žutom Illuminating izražava poruku pozitivnosti podržane čvrstinom. Praktična i čvrsta, ali istodobno zagrijavajuća i optimistična, ovo je kombinacija boja koja nam daje fleksibilnost i nadu. Moramo se osjećati ohrabreno i uzdignuto; ovo je neophodno za ljudski duh’, poručuje Leatrice Eiseman, izvršna direktorica instituta za boje Pantone.
Ako nemate mogućnosti za veće promjene, efekt ćete postići i akcentima
PANTONE 13-0647 Illuminating je svijetla i vesela žuta koja podsjeća na bezvremenost sunca i nade, dok uvjerljiva PANTONE 17-5104 Ultimate Grey simbolizira čvrstinu, stabilnost i izdržljivost.
Italijanska fraza ‘cucina povera’ što se može prevesti kao ‘sirotinjska kuhinja’ odnosi se na dovitljivost italijanskih domaćica koje su bile prinuđene iz minimuma izvlačiti maksimum.
Izvori namirnica za italijanske domaćice bili su mora, šume, obrađena polja, ali i mali vrtovi iza kuće. Ostaci hrane se nisu bacali; ako je kojim slučajem ostalo kruha od prethodnog obroka, transformisao se u prezlu i u tom obliku vraćao u salate, paste, supe. Prije Drugog svjetskog rata, u Italiji je vladao klasni sistem poznat kao mezzadria. Za bogatog vlasnika poljoprivrednog imanja (padrone) radile se brojne porodice (mezzadri) koje su obrađivale njegovu zemlju i kao naknadu zadržavale pola proizvoda dobijenih radom. To je bio osnovni način da prehrane svoje porodice. Ove porodice su proizvodile maslinovo ulje, vino, uzgajale su povrće, pšenicu, krave od kojih su dobijale mlijeko i sir i sl. Ovaj sistem se zadržao u Italiji sve do sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Upravo su ta teška vremena navela Italijane da postanu snalažljivi, dovitljivi – u kuhinji, da bi se prehranili, i u životu općenito. Teška vremena za Italijane iznjedrila su recepte koji su opstali i štaviše, postali popularni u cijelom svijetu.
L’arte di arrangiarsi Filozofija sirotinjske ili seljačke kuhinje počiva na principu da se ne odbacuje bilo šta što je jestivo, kao i da se primjene najrazličitije ali jednostavne tehnike pripreme hrane kako bi svaki zalogaj bio ukusan. Slavljenje hrane, moglo bi se reći. Ta ‘dovitljivost’ je tokom vremena postala način života, umijeće kojim se Italijani ponose, pa je i brendirana kao koncept arrangiarsi (povratni glagol koji na italijanskom znači ‘snaći se’, ‘provlačiti se’, ‘stvoriti od ničega nešto’). Ova ‘umjetnost snalaženja’ nalaže Italijanima da izvuku najviše što mogu iz teške situacije u kojoj se nalaze koristeći sva moguća sredstva. Ovaj način razmišljanja i življenja usvojili su svi slojevi društva. Italijanska kuhinja nisu samo tjestenina i pizza. Autentična italijanska kuhinja, također, nisu jela prekrivena topljenim sirom do tačke neprepoznavanja. Italijanska kuhinja je mediteranska u svojoj biti, te se kao takva temelji na povrću (naročito zelenom), začinima, pažljivo odabranom mesu, biljnim proteinima poput graha i leće, te pripremi koja ne podrazumijeva dugu i agresivnu termičku obradu. Naravno, tijesto je tu i njemu se posvećuje posebna pažnja. Italijanska kuhinja je bogata, upečatljiva i zasitna, a da pritom nije teška. Tako će tipični italijanski obrok započeti velikom platom ‘antipasti’ koju uglavnom čine povrće poput artičoke, gljive, te suho meso poput pršuta. Potom se poslužuje manji obrok paste kojeg prati lagani proteinski slijed, jednostavno pripremljen ali ukusan, kao što je janjeći but ili riba. Maslinovo ulje je u samom temelju ove kuhinje i koristi se za kuhanje, prženje, pečenje, dresing za salate. Bijeli luk, balzamiko sirće, parmezan su neizostavni, a do njihove kvalitete i porijekla drži se kao što je to slučaj i sa svakom namirnicom u italijanskoj kuhinji. Domaće je najbolje, uvijek je bila parola italijanskih domaćica i kuhara.
Cucina povera recept Antonio Carluccio, proslavljeni italijanski kuhar koji je proveo veći dio svog života u Londonu, znao je izvući maksimum iz malog broja namirnica i pripremiti hranu za dušu. Evo jednog njegovog recepta kojeg smo testirali i uživali u bogatom ukusu jednostavno pripremljene paste Pizzocheri – tjestenina od heljde sa krompirom i blitvom. Ovo jelo potiče iz Valteline, doline u Lombardiji sjeverno od Milana.
RECEPT
Sastojci (za 4 osobe)
300 g tagliatella od heljde (integralne su dostojna zamjena, a mogu i obične)
200 g krompira, oguljenog i isjeckanog na kockice
200 g blitve
so i biber
80 g maslaca
3 isjeckana česna bijelog luka
300 g bito ili toma sira (može i brie sirom koji je odlična zamjena ovim italijanskim sirevima)
100 g svježe narendanog parmezana
Priprema
Zagrijte rernu na 220 C.
Stavite tjesteninu, krompir i blitvu u veliku šerpu sa posoljenom ključalom vodom i kuhajte sve zajedno 10-ak minuta.
Istopite maslac u tavi i na njemu pržite bijeli luk dok ne dobije zlatnožutu boju.
Ocijedite tjesteninu, krompir i blitvu, i izručite ih u dublju tepsiju. Umiješajte kockice sira i potom prelijte puterom sa bijelim lukom. Posolite, pobiberite i izmješajte u tepsiji. Potom pospite parmezanom.
Piše:Prim. dr. Meliha Branković, spec. anesteziolog i reanimatolog, akupunkturolog
Dvije najčešće pominjane riječi u svjetskim medijima su – korona i imunitet.
Kako raste svjesnost o tome da je imunitet ključan faktor u borbi protiv korone, milioni ljudi su, u namjeri da ojačaju imunitet, posegnuli za vitaminima i drugim suplementima (dodacima prehrani) za koje se drži da pomažu imunitetu.
Odjednom se pojavilo obilje ‘korisnih’ informacija o tome koje su to supstance koje će na čudesan način preokrenuti našu borbu protiv korona virusa – u našu korist.
Zanimljivo, u isto vrijeme su se pojavile čudesno efikasne supstance koje koroni ne daju ni promil šanse, a nas štite kao srednjevjekovni vitezovi sa mačem.
Situacija je napeta, mnoštvo ljudi obolijeva i umire, strah se uvlači pod kožu, pandemija se razmahuje, kraja joj ne vidimo. U takvim okolnostima niko ne dvoji da ipak posegne sa vitaminima, mineralima, raznim dodacima ishrani, što dobronamjerno preporučuje i rodbini i komšijama i prijateljima, dok sebe i djecu kljuka svime što se nudi na farmaceutskom tržištu.
Apoteke, prodavnice suplemenata i internetski izvori, puni hvale za svoje proizvode, nude sve što se može dovesti u vezu sa poboljšanjem imuniteta.
Pri tome se na samom dnu kilometarskih objašnjenja o djelovanju ovih proizvoda, monotono dizajniranim tekstom, najsitnijim slovima, pišu i moguća neželjena dejstva tih proizvoda. Njih konzumenti ionako ne čitaju ozbiljno jer ih uglavnom ne razumiju, a i korona je opasnija od nuspojava – misle ljudi koji ne žale novac kad je u pitanju zdravlje.
U toj opštoj panici za zdravlje, većini konzumenata raznoraznih vitaminsko-mineralnih preparata nije poznato da vitamini pokazuju snažna toksična dejstva na organizam ako se predoziraju, i u nekim slučajevima mogu učiniti mnogo više štete i od same korone… zato što razne spiruline, bjelančevine, minerali i ‘hranljive materije’ blokiraju i značajno smetaju fiziološkom metabolizmu, opterećujući ga do tačke gdje se javljaju bolesti unutrašnjih organa.
Također treba uzeti u obzir da je strah od bolesti kao što je Covid-19 štetniji za organizam a pogotovo imunitet nego eventualna hipovitaminoza ili izostavljanje dnevne doze energetskog napitka.
Ne može se dovoljno naglasiti važnost sljedećeg:
– Najbolji put za upotrebu vitaminskih pripravaka i suplemenata je pitati svog ljekara za savjet o mogućim nuspojavama, interakciji sa drugim lijekovima koje uzimamo, kao i dozi vitamina. Sada je u svim apotekama dostupno mjerenje vitaminskog statusa u našem organizmu bez kojeg se terapija vitaminima ne počinje.
– Ukoliko imate neku hroničnu bolest za koju uzimate terapiju, obratite pažnju na mogućnost loše interakcije sa suplementima koja može dovesti do narušavanja zdravlja.
– Posebna pažnja je potrebna kod svojevoljnog davanja vitamina i drugih suplemenata djeci, trudnicama i osobama sa ugrađenim medicinskim sredstvima.
Kako bih vas dodatno potakla na oprez, navešću najčešće simptome hipervitaminoze i moguće štetne posljedice nekontrolisane upotrebe vitaminsko-mineralnih pripravaka i suplemenata:
Prevelike količine vitamina A u organizmu uzrokuju hipervitaminozu A.
Toksičnost se dijeli na dvije vrste: akutnu i kroničnu.
Akutnahipervitaminoza A nastaje usljed uzimanja jedne ili više velikih doza vitamina A u kratkom vremenskom roku (300 000 – 10 000 000 RE).
Simptomi akutne hipervitaminoze A su glavobolja, umor, povećan tlak cerebrospinalne tekućine, zamagljen vid, gubitak koordinacije, guljenje i svrbež kože, mučnina te gubitak apetita.
Hroničnahipervitaminoza A nastaje pri redovnom uzimanju umjereno visoke doze kroz određeni vremenski period (15 000 – 300 000 RE). Simptomi hronične hipervitaminoze A su glavobolja, povećan tlak cerebrospinalne tekućine, vrtoglavica, menstrualni poremećaji, konjuktivitis, gubitak kose, crvena koža koja se guli i svrbi.
Prevelike količine vitamina D u organizmu uzrokuju hipervitaminozu D (600 000 – 1 680 000 IU na dan, kroz period od nekoliko mjeseci).
Simptomi hipervitaminoze D su: dehidracija, povraćanje, smanjen apetit (koji može dovesti do anoreksije), iritabilnost.
Vitamin C po nekim istraživanjima uzrokuje stvaranje oksalatnih bubrežnih kamenaca, pa se preporuča da oni koji imaju bubrežne kamence (ili su skloni stvaranju istih) izbjegavaju velike količine vitamina C.
Moguće su i hipervitaminoze vitamina E sa simptomima poput grčeva u želucu, dijareje, umora, dvostrukog i zamagljenog vida, slabosti mišića, mučnine, glavobolje, osipa, modrica i unutarnjeg krvarenja.
Postoji zabrinutost naučnika o mogućoj vezi vitamina E i zgrušavanja krvi u pogledu povećanja rizika od hemoragijskog moždanog udara. Vitamin E utiče na zgrušavanje krvi samo kada nedostaje vitamin K, a istraživanja pokazuju da doze od 300 do 800 IU dnevno povećavaju rizik od hemoragijskog moždanog udara, ali smanjuju rizik od ishemijskog moždanog udara.
Ovom prilikom nećemo govoriti o štetnosti raznih drugih suplemenata ukoliko se koriste bez dogovora sa nadležnim ljekarom. Fokus naučnika mora se zadržati na njihovoj vrijednosti i kvaliteti zbog eventualne štetnosti po metabolizam.
Prije nešto više od dvije godine, svijet je ostao bez ‘kuma italijanske kuhinje’, Antonia Carluccia.
Šarmantni sijedi gospodin autoritativnog izgleda i ponašanja koje je uspješno balansirao smislom za šalu, nije bio jedno od svakodnevnih lica koja ste gledali na TV programu 24Kitchen, osim u reprizi neodoljivog serijala ‘2 nezasita Italijana’ gdje se pojavljuje sa nama poznatijim Gennarom Contaldom.
Rođen u Vietri Sul Mare pored Salerna na italijanskom jugu kao peto od šestoro djece, veći dio djetinjstva je proveo na sjeverozapadu Italije. Obzirom na značajno drugačiju vegetaciju sjevera, tu se upoznaje sa svijetom gljiva koje je često brao sa ocem u šumi – strast koju će zadržati do kraja života.
Potraga za poslom u Carlucciovim mladim danima kada se tada siromašna Italija oporavljala od 2. svjetskog rata vodi ga u Austriju i Njemačku gdje je između ostalog radio kao trgovac vinima, te naposlijetku u London 1975. gdje je proveo ostatak života i proslavio se.
1989. godine postaje vlasnikom Neal Street restorana u londonskom Covent Garden, gdje je pod Carlucciovim vodjstvom danas slavni Jamie Oliver započeo svoju karijeru.
Pored strasti za gljivama koje je savršeno dobro znao locirati i identificirati, ovaj samouki kuhar imao je još jedan hobi – rezbarenje štapova kojih je imao cijelu kolekciju.
Svađa sa Gennarom
Napisao je 20 knjiga na temu italijanske kuhinje podižući pojam ‘cuccina povera’ (sirotinjska kuhinja) na najviši nivo, učestvovao u BBC programu Hrana i piće, te vlastitom serijalu Italijanske gozbe Antonia Carluccia. Sve do 2011. kada snima šarmantni serijal sa Gennarom Contaldom ‘Dva nezasita Italijana’ u kojem iz epizode u epizodu putuju diljem Italije predstavljajući običaje, kulturu i hranu. Čak i gledaoci koji nisu poznavali prilike odnosa između Carluccia i Gennara, mogli su osjetiti povremenu tenziju između dva simpatična kuhara, koja se naročito pojavljivala u Carlucciovom obraćanju Gennaru, što nije bilo slučajno. Naime, prije snimanja serijala, dva kuhara godinama nisu razgovarala jer je Carluccio bio bijesan na Gennara (koji je prethodno 15 godina radio kao njegov pomoćnik) zbog načina na koji je ostavio posao u Carlucciovom restoranu da bi radio sa Jamie Oliverom sa kojim i danas sarađuje. Carluccio mu je zamjerio i navodnu krađu dijelova teksta dodijenjenih samom Carlucciu tokom snimanja serijala.
Kako god, serijal Dva nezasita Italijana se i dalje reprizira i unosi toplinu i zdrav odnos prema hrani i porodici u domove diljem svijeta.
– Moja filozofija o hrani je uvelike slična mojoj filozofiji života – napraviti najbolje od lijepih sastojaka uz minimum strke, i maksimum ukusa, bio je Antoniov motto.
Depresija
Iako potvrđeni hedonista koji je uživao u dobroj hrani, putovanjima i društvu, Antonio Carluccio je duži niz godina patio od depresije uzrokovane bratovom smrću, kao i tri propala braka. Depresija je kulminirala pokušajem samoubistva makazama 2008. kada ga spašava lična asistentica. Medijima je objašnjeno da je slavni kuhar imao nezgodu sa nožem za kruh. Ipak, kasnije je otvoreno govorio o incidentnom događaju kao ‘oslobadjajućem’ jer tada započinje ličnu transformaciju tokom koje uz stručnu pomoć izlazi na kraj sa depresijom i kako je sam priznao – počinje više cijeniti život.
Nagrađivani kuhar i autor
Carluccia su često oslovljavali sa ‘commendatore’ zbog odlikovanja koje je dobio od italijanske vlade 1998. za doprinos italijanskoj gastronomiji. Međutim, odlikovala ga je i njegova ‘druga majka’, zemlja u kojoj je proveo najveći dio svog života i u kojoj se proslavio. 2007. godine dobija titulu ‘OBE’ (‘Order of British Empire’) zahvaljujući viteškom odlikovanju Reda Britanskog Carstva koje se dodijeljuje vojnicima i civilima za doprinos umjetnosti, nauci, kulturi i sl.
5 godina kasnije, Antonio Carluccio prima nagradu za životno djelo (AA Lifetime Achievement Award) i izdaje svoju posljednju knjigu – autobigrafiju ‘Recept za život’.
Nekadašnja ‘cuccina povera’ i dalje vlada svijetom… predstavljaju je nova lica sa novim-starim receptima. Ali, prazninu usljed ‘kumovog’ odlaska, za one koji su ga znali i pratili, teško da iko može popuniti. Atmosferu tople kuhinje, porodične sreće i osjećaj da ustvari i vi sami znate nešto dobro skuhati, malo ko može dati tako autentično kao što je to znao Antonio Carluccio.
Focaccia a la Carluccio
Za 6 – 8 osoba
30 g svježeg kvasca
oko 175 ml mlake vode
500 g brašna tipa 0
2 supene kašike maslinovog ulja, i dodatna količina za pleh i za premaz
prstohvat soli
25 g krupne morske soli
Otopite kvasac u vodi. U posudu u koju ste usuli brašno, dodajte maslinovo ulje, otopljeni kvasac i malo soli. Pomiješajte dodajući ako je potrebno malo vode kako biste dobili vrlo mekano i glatko tijesto. Mijesite nekih 10 minuta dok ne postane elastično, potom ga vratite nazad u posudu, prekrijte i ostavite da raste u toploj sredini oko sat vremena ili dok se ne udvostruči.
Pećnicu prethodno zagrijte na 200 C. Maslinovim uljem namastite veliki pravougaoni pleh. Prebacite tijesto iz posude na pleh te prstima koje ste prethodno umočili u maslinovo ulje, razvucite tijesto po plehu dok ga ravnomjerno ne prekrije. Tijesto bi trebalo biti oko 2 cm debljine. Potom ga premažite maslinovim uljem, a potom napravite mala udubljena prstom po cijeloj površini tijesta. Pospite krupnom morskom solju i pecite oko 25-30 minuta dok se ne formira zlatno-smeđa korica.
Odmah nakon što izvadite pleh sa gotovom focacciom iz pećnice, pospite focacciu sa malo maslinovog ulja koje će već pečeno tijesto upiti dajući izvanredan ukus. Ostavite da ohladi, izrežite na kocke i uživajte!
