Kako povratiti izgubljeno samopouzdanje, 5 minuta svako jutro radite ovo i promijenit će vam život, Nemoj razmišljati previše – samo pusti neka ide, Promijeni život ovom jednostavnom tehnikom… samo su neki su od stotina primjera poruka decenijama popularnog ‘self-helpa’, tj. psihološke samopomoći koja nam se nudi putem knjiga, web portala, Youtube kanala, pa čak i anonimnog savjetovanja preko telefona.
U moru ovakvih instant rješenja nameće se nekoliko ključnih pitanja – da li samopomoć mora biti utemeljena na psihološkoj ili medicinskoj nauci, šta je fake a šta kredibilno u dostupnim izvorima samopomoći, i da li neprovjerene i neutemeljene tehnike samopomoći mogu biti štetne po nas ako ih prakticiramo? I, vječno pitanje – kako razlikovati to dvoje…
Naš sagovornik Sedin Habibović, magistar psihologije i psihoterapeut, pojam samopomoći objašnjava na sljedeći način:
– Psihološka samopomoć se odnosi na primjenu neke tehnike za koju individua misli da za nju ima iscjeljujuće dejstvo. Karakteristika ovakvog pristupa je zaobilaženje zvaničnih institucija ili organizacija, ili stručnog mišljenja i savjetovanja. Možemo reći kako individua sama sebi postavlja dijagnozu i propisuje put ka iscjeljenju.
Iako nam je jasna poruka našeg sagovornika, shvatamo i zašto je samopomoć tako primamljiva neovisno u kojim vremenima živimo jer nam svima ponekad trebaju određene ‘kratice’, pa čak i improvizacije da bismo što uspješnije i što brže i lakše – stigli do cilja.
Self-help može djelovati tako da ‘korisnika’ podstiče da čini određene radnje, po određenim obrascima, na tačno određeni način, kako bi se ostvario određeni rezultat. Pitanje je šta biva sa našom autentičnom osobom ako se moramo mijenjati da bi uspjeli, bili motivisani, bolje se osjećali.
Problem nastaje kada osoba preuzme set takvih savjeta i uputa i živi isključivo u skladu s njima, što pojašnjava naš sagovornik:
– Često u praksi upoznam osobe koje vjeruju u zakone privlačnosti, u izuzetnu moć afirmacija te kako je dovoljno zamišljati novac i on će doći, ili zamišljati partnera i on će doći. Ta uvjerenja su obično jaka i potrebno je dosta konfrontacije da osoba shvati kako bez rada teško da će nešto samo doći, pojašnjava Habibović.
Problem je još veći kada se osobe sa većim psihičkim poteškoćama oslone na samopomoć bez ikakve konsultacije sa stručnim licima. Upravo tada dolazi do izražaja negativna strana self-helpa, naročito zato što osoba nije ni svjesna šta je doprinijelo takvom pogoršanju stanja.
– Uzmimo za primjer osobu koja ima panične napade. Ta osoba pokuša sa nekoliko tehnika samopomoći i ne ide. Pročita nekoliko knjiga samopomoći i ne ide. Osoba je produljila i/ili produbila vlastiti problem. Prošlo je dugo vremena i to dragocjenog jer idealno vrijeme za intervencije je na samom početku razvoja nekog poremećaja, objašnjava psiholog i psihoterapeut Sedin Habibović koji zagovara obraćanje stručnim licima za pomoć.
Međutim, ako se pravilno odaberu izvori i autori (literature, web stranice, Youtube kanala itd.), self-help zasigurno ima mnoge prednosti i može pomoći u pogledu rasta i razvoja odnosno ‘rada na sebi’, iako ne može riješiti probleme poput zastoja, dugotrajnog nezadovoljstva ili nedostatka motivacije, kao i ozbiljnijih stanja poput depresije i anksioznosti. Postoje mnoge provjerene metode koje su globalno priznate i koje se koriste u praksi, a naš sagovornik pominje neke od metoda u čijem razvoju je i sam učestvovao:
– Jedna od tih tehnika je rad na završavanju košmarnih snova. Tehnika je provjerena i dokazana kroz doktorsku disertaciju dr. Justina Havensa iz Velike Britanije. Tu je i tehnika izgradnje resursa dr. Jarera Ignacia iz Meksika, tehnika zagrljaja leptira i druge. Tehnike dr. Jarera su prošle godine bile uključene u krizne intervencije zbog pandemije, objašnjava Habibović.
Kao i uvijek, ključno pitanje je šta i kako. Kao i sve drugo tako i samopomoć ima svoje dvije strane – ako joj se pravilno pristupi, s odgovarajućim očekivanjima, ovakva pomoć može biti blagotvorna. Međutim, ako su potrebe osobe za stručnom pomoći veće a ona se osloni samo na self-help, to može biti kontraproduktivno i opasno, a u najboljem slučaju neefikasno.
– Prije nego se odlučite za neku tehniku samopomoći, birajte je sa pouzdanih web portala i od pouzdanih autora. Isto je i sa knjigama. Dobra knjiga zlata vrijedi. Priče kako je nekome pomogla baš određena tehnika mogu biti i marketinški trik. Nemojte bacati vrijeme na provjeru hoće li tehnika pomoći ili ne, već nađite onu koja pomaže za vaš problem, poručuje naš sagovornik Sedin Habibović, psiholog i psihoterapeut.
Piše: Azra Pašić, trener psihofizičke transformacije
Ako bih bilo koga od vas pitala kako i čime se motivirati i šta bi to bila motivacija, vrlo sam sigurna da bih dobila brojne upotrebljive odgovore.
Ali, ako bismo razgovarali o tome zašto često nismo u stanju pronaći uzroke nedostatka motivacije, mislim da bi situacija bila nešto drugačija.
Za svakoga od nas uspjeh znači nešto drugo. Za svakoga od nas vrijede različite postavke, različiti ciljevi. Sve je jako, jako individualno. Unatoč individualizmu, mislim da postoji jedan cilj koji nam je svima manje ili više, u nekoj dodirnoj tački, sličan ili isti. To bi bilo zdravlje. Pod njim podrazumijevam kako fizičko tako i psihičko zdravlje, jer samo zajedno čine cjelinu.
Kad god se bavim pitanjem zašto je čovjek sa svakim novim danom sve tužnije i nespokojnije biće, zašto je sve više nesretnih i bolesnih, jedino logično objašnjenje pronalazim u „ulogama“ koje nam se dodjeljuju i načinu ponašanja koje primamo i usvajamo u procesu odrastanja.
Dok smo još jako mali percipiramo jasnu i vidljivu reakciju u odgovaranju na način našeg ponašanja, odnosno stanja koje projiciramo. Za pojašnjenje ovoga iskoristila bih bolest ili bilo koji oblik nezadovoljstva kao primjer; kada smo bolesni, ljuti, nezadovoljni i sl., najčešće tada dobijamo ljubav, pažnju, „poseban tretman“. Nasuprot tome, ako smo sretni, zdravi, ne radimo probleme, skoro da se niko ne bavi nama.
Uzmemo li u obzir da je čovjek društveno biće kojem su međuljudski odnosi ono što je najpotrebnije, direktan akcenat automatski stavljamo na pažnju. Ljudskom biću pažnja i briga su neophodne! Upravo tu pažnju dobijamo na gorenavedeni način, instalirajući je duboko u podsvijest i često „nesvjesno“ žudimo za njom.
Htjeli mi to prihvatiti ili ne, ljudska pozornost i interesovanje gotovo pa uvijek, usmjereni su na ono što je „negativno“. Ujedinjuje nas nesreća, vrlo rijetko sreća. A, u našoj osnovi težimo biti ujedinjeni. Zbrinuti. Sa potpunom slobodom mogu govoriti o „negativnoj motivaciji“. Zapitajmo se: Šta ja to zapravo želim postići nekim stanjem?
Lako je reći i napisati šta treba raditi kako bismo se motivirali. Ali, ono što je prije toga neophodno uraditi je – preuzeti odgovornost. Pokušajmo razumjeti naše vrlo dobro prikrivene želje. Pokušajmo razumjeti našu podsvijest i povezati se sa njom. Pokušajmo se suočiti sa ulogom žrtve kojoj u osnovi jako težimo. Sve dok to ne učinimo ne možemo razgovarati o dugoročnoj – životnoj motivaciji. Ne možemo razgovarati o tome zašto je nemamo.
Također, moramo biti svjesni da ako stvari rješavamo samo površinski bez ispitivanja uzroka, efekti ne mogu biti dugoročnog karaktera. Ne mogu reći da je lako, ali mogu reći da vrijedi mnogo. Vrijedi za one koji žele više, za one koji žele bolje. Krećite se prema sebi, jer samo sa sobom, u svom tijelu, provodite svaki tren vašeg bivstvovanja.
Obzirom da ste pokazali veliko interesovanje za kolumnu o tortellinima, odlučio sam da ovu, a možda i narednu, također posvetim tjestenini ili pasti. Danas pripremam po receptu koji spada u grupu svjetskih klasika, obiteljskih recepata, onih za dušu. U pitanju su lasagne bolognese.
Prvi recept ragua (fr. ragout) bolognese potiče čak iz 18. stoljeća. Bolognese spada u ragu, odnosno vrstu gulaša, a vezu sa najpoznatijom gratiniranom pastom na svijetu ostvaruje nešto kasnije.
Lasagne bolognese u osnovi su ragu bolognese ili samo ragu kako ga u Italiji zovu, kremasti bijeli bechamel sos i naravno pasta tj. lasagne, pri čemu su najbolje one domaće, debljine do 1 mm.
Kad pripremam jela poput domaćih lasagna bolognese, volim da se što više približim originalu i napravim to kako treba, iako proces može potrajati satima. Zato i ne radim prečesto ove recepte, ali obzirom da je sada praznično doba, vani pada snijeg, samo zamislite kako se u toplini vašeg doma šire neodoljivi mirisi bijelog i crvenog luka, svježeg tijesta, paradajz sosa… i već idete prema kuhinji.
Za ragu će vam trebati:
veći komad mesa (juneća plećka, rebra ili vrat)
2 velike mrkve
2 do 3 velike glavice crvenog luka
cijela glavica bijelog luka
otprilike 200g celera
2 svježa paradajza
200 g pelata (konzervirani paradajz u soku)
svježi peršun
1 dcl crvenog vina
Priprema ragua
Ovog puta sam se odlučio za teleću plećku od otprilike 2 kg. Marinirao sam je u smjesi mediteranskih začina, sa dodatkom bibera, soli, te je stavio u sredinu tepsije i okružio komadima povrća.
Sve sam posuo maslinovim uljem i sa još malo soli, te stavio u pećnicu da se peče otkriveno 20-ak minuta na 220. Nakon što kuću preplave neodoljivi mirisi pečenja, pokrijte tepsiju i dobro upakujte folijom, te pecite još 2 sata na 150 stepeni. Vodu ne trebate dodavati jer će povrće i meso pustiti sokove, a ako vam se desi da je tepsija suha, podlijte sa malo vode.
Dok se meso i povrće lagano pretvaraju u najbolji ragu u vašem životu, vi počnite sa pripremom domaće tjestenine po istom receptu kao za tortelline (naša prošla kolumna). Tijesto se potom razvije i isječe u više listova oblika pravougaonika uobičajenog za lasagne. Bechamel sos
Pripremit ćemo sos, i to ne bilo kakav, nego jedan od 5 osnovnih sosova Francuske, a potom i svjetske kuhinje, a to je bechamel. Na prvi pogled jednostavan, ali iznimno težak ako želite savršen rezultat za koji se vrijedi potruditi. Samo pratite moj postupak i uspjet ćete.
Uzmite 200 g putera sobne temperature, dodajte mu 8 supenih kašika brašna, što je otprilike nekih 160 g. Ovo napominjem jer ćete naići na mnogi recepte koji angažiraju podjednaku količinu brašna i putera, ali tada se brzo zgrudva smjesa i počne da gori; ovako imate laganu kremu koju pržite na laganoj vatri uz konstantno miješanje. Kada smjesa počne poprimati zlatnu boju, zalijte je sa mlijekom. Količina mlijeka ovisi o gustoći koju trebate postići, a obzirom da vam za ovo jelo treba gušći sos, uzmite 1 litar mlijeka.
Uz dodavanje mlijeka i konstantno miješanje, dodajte i sol, malo bibera i malo više muškatnog oraščića. Upravo ste priredili vaš bechamel sos.
Nastavljamo pripremu ragua
Znat ćete da su meso i povrće pečeni po tome što meso možete izgnječiti viljuškom, pa to i uradite. Potom dodajte vino, začine po potrebi i pelat pa zapecite na maksimalnoj temperaturi do vrenja da ispari alkohol iz vina. Tada je vas ragu spreman.
Znam da zvuči naporno uz ovakvu pripremu, ali vjerujte da će to promijeniti vaše viđenje bolognese recepta i svega što ste znali o njemu. Dalje samo ostaje na vama da se igrate sa vrstama mesa. Ali, da se vratimo kuhanju.
Dakle, imam spremne listove tijesta, bechamel sos i ragu, pa mogu početi sa slaganjem.
Slaganje i pečenje lasagna
Na dno tepsije ide bechamel kako bi spriječio lijepljenje za dno, zatim list tjestenine pa ragu, pa još jedan sloj tjestenine koji ćete premazati bechamel sosom, i tako redom do vrha, a završavate sa bechamelom.
Preporučujem debljinu od nekih 5 cm. Na kraju bogato pospite sirom po želji, u obzir mogu doći mozzarela ili neki klasični žuti poput edamera ili gaude.
Lasagne pečete na 220 stepeni pokrivene folijom 30-ak minuta, a potom 5 minuta bez folije kako bi postigli hrskavu koricu.
Napomena: stavite još jedan pleh na dno pećnice kako je ne biste morali prati kasnije jer sos često curi kako pasta nadolazi.
Zasucite rukave i uz dobru muziku i pravo raspoloženje pravo u kuhinju da testirate, a poslije i uživate u jednom od najboljih svjetskih klasika na moj način.
Vjerovatno već imate ‘profil’ na društvenim mrežama.
Jednom kada kreirate profil na bilo kojoj od ključnih društvenih mreža, nakon prvih desetak ‘lajkova’ poput onih na Facebooku, vjerovatno više nećete moći bez njih, iako će vam, vjerovatno, svako malo padati na pamet da taj isti profil ukinete usljed sitnih ili krupnih razočarenja. Dakle, već ste pali pod uticaj globalne digitalne platforme.
Personalna iskustva sa društvenim mrežama i stepen svjesnosti njihovog uticaja na naše živote su, zasigurno, različiti. Ali, jedno je sigurno – o tim iskustvima treba razmišljati, a svjesnost treba razvijati. Evo i zašto…
Digitalna platforma poput Facebooka ima mnoštvo prednosti, a samo neke od tih su 1) imati stotine ‘prijatelja’ pa makar i virtuelnih; 2) svakodnevno komunicirati pa makar i digitalno; 3) biti informiran pod uvjetom da ste odabrali kredibilne izvore informacije, a ne rekla-kazala, one neprovjerene; 4) osjećaj pripadnosti umjesto izoliranosti, naročito u kriznim situacijama kao što je pandemija; 5) poticaj kreativnog u svakom od nas – trudimo se da radimo bolje fotografije, kreativno kuhamo, družimo se, nastojimo ljepše izgledati itd.
Međutim, kao i svaki drugi društveni fenomen, tako i društvene mreže imaju takvu moć da mogu uticati na vaše raspoloženje, samopouzdanje, sliku o sebi, drugima i svijetu. Posljedično, ako niste svjesni tog uticaja, lako vas se može destabilizirati. Pritom, nisu ‘krivi’ ni mreže ni prijatelji, nego mi koji im pripisujemo veći značaj nego što je potrebno.
Like (lajk) – jedinica socijalnog prepoznavanja Lajk možemo nazvati jedinicom prepoznavanja. Kako je čovjek društveno biće, tako on ne može bez prepoznavanja. Pritom mislimo na razmjene između ljudi kao što su pozdrav, pohvala, aktivno slušanje, feedback, obraćanje, tapšanje, stisak rukom i druge vrste stimulacije.
Tvorac Transakcione analize Erik Berne govorio je o gladi za potvrdama i priznanjima od strane drugih ljudi. Berne je jedinicu socijalnog prepoznavanja nazvao ‘strouk’ (engl. stroke), a to je ‘svaki postupak koji pretpostavlja priznanje drugoga’. Potvrda može biti dodir, ali i simbolička gesta kao što su riječ, pogled, pozdrav i sl. koji kao da kažu – ‘znam da si tu’. Berne je držao da je svaka stimulacija, bilo da je pozitivna ili negativna – strouk, te da je i negativni strouk bolji od potpunog ignoriranja.
Društvene mreže su u takvoj mjeri zaposjele naše živote da je lajk postao strouk – samo jedan klik i već ste vidljivi, prepoznati, te se posljedično bolje osjećate u vlastitoj koži. Uradili ste nešto kako treba. Postojite. Tu bivate ‘uhvaćeni’ i upravo tu počinje vaša ovisnost o virtuelnim potvrdama. Utoliko vam izostanak lajka može ozbiljno poljuljati samopouzdanje i dovesti do toga da postanete nesigurni u sebe, kao i u sadržaj koji ste postavili na svoju stranicu, tj. da sporite vlastite izbore.
Čini se da intimniji sadržaji poput vlastite fotografije ili emocijom nabijenog statusa sa kojim se drugi mogu identificirati lakše obezbjeđuju lajkove, što mnogi koriste kako bi dobili svoju dnevnu dozu prepoznavanja.
Razlog izostanka lajkova može biti i u samim prijateljima; možda su jednostavno ‘škrti’ na lajkovima u virtuelnom svijetu kao što su i u životu škrti na potvrdama i priznanjima za druge. Razlog međutim, može biti i taj da ne dajete drugima lajkove pa vam se ne uzvraća. Čini se da je ustanovljena svojevrsna ‘kultura lajkova’ – daj da bi dobio. Primjetna je izvjesna zahvalnost kad su lajkovi u pitanju pa možete očekivati da vam se dobro uzvrati dobrim. Budite prvi, probijte led.
Šta god da je slučaj, vaša slika o sebi, samopouzdanje i raspoloženje ne smiju se narušiti zbog nedostatka lajkova. Evo, već i samo čitanje o takvoj mogućnosti će joj umanjiti značaj.
Nekim osobama treba veliki broj potvrda da bi se osjećale sigurno; druge mogu podnijeti manji broj jer, između ostalog, koriste interni mehanizam da, kada im nedostaje vanjskih potvrda, sami sebi ‘izdaju potvrdu’ ili se prisjete neke koju su ranije dobili. U svakom slučaju, svi ih trebamo jer doprinose stavu – poziciji ‘ja sam OK’.
‘Ima se – može se’ Facebook vam nudi mogućnost samolociranja tzv. check-in u državama, gradovima, hotelima i dr. Tako sa prijateljima možete podijeliti uživanje u egzotici Balija, strast za šopingom u Milanu, skijaške vještine u švicarskom Zermattu ili učešće na važnoj konferenciji u Ženevi. Istovremeno, ništa vas ne sprečava da se prikažete i kod kuće; slikajući roštilj okružen veselim nahranjenim licima za Praznik rada, cvijeće koje dobijete za rođendan ili Dan žena, kruh ili kolač koji ste upravo uspješno priredili, rođenje djeteta ili bilo koju drugu situaciju ili emociju koju zaželite podijeliti sa vašim virtuelnim prijateljima. Zajedničko ovakvim situacionim prikazima je da očituju postignuće, uspjeh, uživanje u životu, dakle nešto što smatramo da uljepšava sliku o nama u očima drugih. Pravi efekt satisfakcije se postiže očekivanim brojem lajkova, inače izostaje osjećaj postignuća. Ako lajkovi izostanu, uvijek si možete reći – što ti je zavist…
Ovakva opcija je prihvatljiva, te i samo dijeljenje može imati efekt komunalne topline sve dok ne preraste u takmičenje tipa ‘ima se, može se’ što lako može dovesti do pasivnog zamjeranja i posljedično otuđenja među prijateljima. Takođe dovodi do osjećaja pritiska da se adekvatno respondira tj. pokaže da se takođe putuje, uživa, ‘ima i može’. I ovo je područje koje može izazvati osjećaj razočarenja i neadekvatnosti ukoliko na check-in na vašoj lokaciji koju ste skupo platili kreditnim sredstvima – izostane zadovoljavajući broj lajkova.
Uživo ili virtuelno Sve rečeno ukazuje na postojanje dinamike društvenih mreža koja, ako se ne osvijesti razgovorom i analizom, može značajno uticati na vaše raposloženje, a ako vas je lako poljuljati, može dovesti do pravog pada samopouzdanja koje se, opet, može odraziti na sve aspekte vašeg života.
Rješenje je kao i sa svim ostalim – konzumirati umjereno i dati primat komunikaciji i kontaktu uživo koji podrazumijevaju susrete sa onima koji vas prihvataju takve kakvi jeste, kao i dobri stari, već odavno potcijenjeni (makar samo telefonski) razgovor.
Dekorateri i dizajneri enterijera već godinama posežu za centralnim zidom kao glavnim akcentom u prostoru. Centralni zid je na putu da postane bezvremenski trend jer efektno mijenja ‘vibru’ doma, i osim kreativnosti i poštovanja nekoliko pravila, ne zahtijeva veliku investiciju.
Iako se može činiti da jedan drugačiji zid u prostoriji remeti njenu simetriju i harmoniju, ako se pravilno uradi, može izgledati jako efektno i chic.
Prednost akcentiranja centralnim zidom je u fleksibilnosti. Pred vama je nebrojeno mogućnosti u pogledu boja, materijala i površina jer zid možete okrečiti ili oblijepiti tapetom.
Pritom, centralni zid ne mora biti onaj iza televizora – sami ili uz pomoć stručnjaka ocijenite gdje bi promjena boje bila najefektnija, uzimajući u obzir da su to najčešće ravni, glatki zidovi bez arhitektonskih osobnosti.
Još nekoliko savjeta prije nego što donesete odluku:
Slobodno posegnite za jačom bojom, pod uslovom da je to boja koja vam se dopada, ne smeta vam ni ako ste joj izloženi duže vrijeme, kao i to da se prateći akcenti u prostoriji slažu sa bojom (podsjetite se kako putem našeg članka ’60-30-10′) Naposlijetku, radi se o samo jednom zidu!
Centralni zid ne podrazumijeva samo šokirajuće boje poput jarko crvene; ukoliko preferirate sigurne neutrale kao što su bijela, krem, bež, centralni zid možete obojiti tamnom smeđom ili oblijepiti tapetom sa npr. antracit podlogom i tamno smeđom šarom (ove dvije boje se odlično sljubljuju i često vide u modernim konceptima). Upravo će tamno smeđa unijeti dozu dramatike potrebne da izbalansirate elegantan ali često monoton i sterilan izgled neutralnih boja.
Razmislite o različitim načinima primjene boje kao što su pruge, ombre efekt ili drugi geometrijski oblici, pa čak i posebno finiširanje boje kao što je metalik efekt. Ako vam je izražena romantična strana, onda će vjerovatno prevagnuti cvijetni dezen koji možete podići na razinu više primjenom novog stila – znatno većih cvjetova!
Uzmite u obzir boju na ostalim zidovima. Akcent zid najbolje djeluje kada se nalazi do zida u svjetlijoj ili srednjoj nijansi. Prevelik kontrast koji bi akcent zid jarke boje činio u bijeloj sobi bi vas samo na trenutak privukao, a potom bi vam počeo smetati. Zato balansirajte akcent zid u jačoj boji sa ostalim zidovima u neutralnim bojama kao što su bež, siva, smeđe siva i sl. Ako ipak odlučite akcentirati prostoriju sa bijelim zidovima, neka centralni zid bude u svijetlijim i srednjim tonovima.
Dekorativna tapeta ostaje najoptimalniji način akcentiranja centralnim zidom. Izbor je tako širok da će svako zadovoljiti vlastiti ukus, a chic izgled je zagarantovan. Tapeta se relativno lako i skida, a njome možete za kratko vrijeme personalizirati bilo koji prostor.
Pored svega rečenog, za kraj ostavljamo novi trend – akcentiranje plafonom! Novi trend dizajna enterijera ne libi se plafona okrečenih bojom (jarka ili meka) koja se razlikuje od one na zidovima; plafon takodjer možete panelirati i onda obojiti, a kao prelaz između zida i plafona mogu poslužiti ukrasne gipsane ili drvene lajsne.
